Žrtva i njene zablude

victimŽrtva je po definiciji svatko tko je doživio određeni događaj koji mu je nanio određenu štetu, nepravdu, nasilje a da ničime nije prouzročio dotični događaj. On je onaj slučajni prolaznik kojeg je u pucnjavi dokačio metak. On je onaj kojem je ničim izazvano potres srušio kuću itd.

Prije neki dan na fejsu sam upao u jednu diskusiju u kojoj je neka ženska pisala o nasilju na radnom mjestu, pri čemu je mislim bilo u pitanju mobing, moderno ime za seksualno uznemiravanje. Salva uvreda se slila na šupačkog nasilnika koji je zbog malog kurca liječi svoje komplekse na ovakav način. Ja sam eto onako čisto usput napisao da žrtve ne postoje i da treba gledati stvari dublje i šire jer ovakvim površnim gledanjem upadamo u obrazac koji kaže da je kreacija nepravedna i da nije istina da svatko dobije ono što treba dobiti već da postoje i žrtve.

Kao da sam govno pojeo kad sam to napisao. Naglo su se okomili na moj tekst, ali i na mene u kojem je jedna od komentatorica napisala da joj se „gade“ ovakvi ljudi kao ja jer bi dopustili zlostavljanje malog djeteta pod krinkom karme i kozmičke ispravnosti u kojoj svatko dobije što ga sljeduje.

Stoga evo pišem dublje o tome pokušavajući objasniti zašto žrtve ne postoje. Opasnost priznavanja instituta žrtve je u slijedećem:

Ako postoji žrtva kao netko tko je pretrpio nepravdu, a da je apsolutno ničim nije prouzrokovao niti zaslužio onda to znači da je svemir nepravedan i neorganiziran jer u njemu stoluje kaos. Ako netko može dobiti ono što ne zaslužuje, onda se i oni koji su radili kriminal i zločine mogu izvući neokrznuti iz istog. Jer kaos radi na štetu jednog i korist drugog, zar ne?

Pod terminom „prouzrokovao“ događaj mislim na četiri vrste djelovanja u crkvi poznatije kao misao, riječ, djelo i propust. Događaji se ne moraju pokrenuti samo djelovanjem već i drugim mnogo eteričnijim načinom koji također kao nositelj energije ima mogućnost pokretanja određenih događaja. To u biti znači da onaj koji možda nikada nikog nije ubio, ali je naređivao ubijanje također mora iskusiti isto iako eksplicitno nije nikog ubio. Najbolje objašnjenje ovih uzročno-posljedičnih veza može se prikazati rečenicom: „Energiju koju si odaslao, ćeš primiti nazad.“

Dakle, ako postoje žrtve, one nevine na sebe privlače energiju koju nisu odaslali u nijednom obliku. OPet ako postoje nevine žrtve, a u biti svaka žrtva je nevina jer da nije tako ne bi bila žrtva, onda postoji i nasilnik ili nesretna okolnost, poznata kao slučajnost koja stvara ili uzrokuje ovakve događaje. Slučajnost je ničim izazvan događaj koji spada u matematički aksiom nasumičnog izbora iza kojeg ne stoji nikakva logika, promišljanje, osjećaj, emocija ili bilo kakav drugi inteligentni oblik života. Čista kalkulacija. Slučajnost je kamen temeljac današnje znanstvene dogme koja kaže da je svemir nastao slučajnošću koju nazivamo „big bang“ (velika jebačina, a.k.a. kozmički orgazam) u kojem je potpuno slučajno sve što jest eksplodiralo u okolinu bez ikakvog razloga i smisla. Takav „slučajni“ svemir kojeg nije nitko kreirao i smislio isto tako slučajno i djeluje po naškom „kom obojci kom opanci.“  Život je slučajnost i nema tu nikakve inteligentne kreacije. U takvom životu sam si kovač svoje sreće i trebaš život preuzeti u svoje ruke i izboriti se da ti bude dobro.

Slučajni svemir ne prepoznaje vrijednosti kao što su istina, ljubav, pravednost, jednakost i druge. Takav slučajni život je potpuno neuređen i kaotičan, stoga da bi na zemlji vladao red, mir i pravda, čovjek je taj koji treba uzeti u ruke pravdu i kreirati red, rad, mir i disciplinu. Ajme, ajme…

I tako su se kreirala uređena društva, civilizacije koje će donijeti pravdu, red, radi i mir…

„Uređena društva“ zapadnjačke civilizacije kopija su takve filozofije u kojoj nema inteligentnog stvoritelja koji je ljubav, mir, istina i pravda. Svemir i život su sranje i trebamo ga mi sami „urediti“ jer je on potpuno neuređen. Neće vrhovna inteligencija sređivati stvari već ćemo to uraditi mi jer mi znamo bolje od njega. Štoviše ovaj kaos koji (prividno) vlada je dokaz sam po sebi da takva inteligencija niti ne postoji. Stoga svako „uređeno“ društvo je sotonističko-bezbožna kreacija koja kaže da pravda, istina i ljubav ne postoje i da je jedini garant iste država ili neke druge njoj slične izvedenice.

Ako trebamo pravdu nećemo je zatražiti od svemira već ćemo ići kod Maje Šupe. Ona je garant uređenog društva i njoj slični kroje pravdu ovog svijeta.

Gotovo je nevjerojatno koliko je ova ideja inteligentno nakaradna i koliko teško joj je pronaći rupu, da je ogromna većina ljudi indoktrinirana istom da žrtve postoje, da inteligencije nema i da nam je Maja Šupe potrebna kako bi krojila pravdu, jednakost i ravnopravnost.

Jedno od pitanja na koja se svi zakvače je recimo pitanje kako malo dijete koje je zlostavljano može biti odgovorno za isto. Nije li ovo najočitiji primjer da postoje žrtve? Hm… to je tako iz neke perspektive, ali probajmo raširiti perspektivu. Ali ako postavimo pitanje što je to dijete i da li se starost čovjeka mjeri po starosti njegova tijela, odgovori mogu biti različiti. Da li je moguće da je zlostavljano dijete nekada prije bio zlostavljač djece?

U ovu priču o iluziji žrtve mora se ubaciti pričao o karmi i reinkarnaciji o kojoj sam već pisao i govorio. Ako će mnogi možda kazati da karma i reinkarnacija nisu znanstveno dokazani to u biti ne znači ništa jer niti gravitacija ili zemlja kugla nisu dokazani a 99% ljudi vjeruje u postojanje istog. Stoga znanstveni dokazi ili ne dokazi su irelevantni kao što je znanost irelevantna. Jedino je relevantno što ti misliš.

Misao je temelj svijeta stoga i govorim i pišem o opasnosti mišljenja koje promovira žrtvu kao legitimno biće. Žrtva kao biće nevino optuženo i šikanirano iz takve pozicije neće nikada uputiti pitanje zbog čega se desilo to što se desilo i da li je ona ičim izazvala isto te će tako propustiti jedinstvenu mogućnost da promjeni svoje uvjerenje ili podsvjesno vjerovanje kojima privlači nesretne događaje. Tako žrtve vole biti žrtve. Ističu svoju nevinost i ispravnost glasno urlajući na poznate i nepoznate nasilnike koje su je učinile žrtvom. To je jako privlačna psihološka pozicija u kojoj je žrtva potpuno ispravna i nevina, i ima pravo glasno negirati te tražiti odštetu, pravdu, satisfakciju ili kompenzaciju. Žrtvi su svi dužni, a ona nije dužna nikome. Osim toga ima ljudi koji su profesionalne žrtve. Koji se u navodne znakove žrtvuju za druge a sebe potpuno zapostavljaju očekujući da ih netko pomazi i baci im osmijeh jer su oni dobri. Takve žrtve se uvijek žale i naglašavaju svoju požrtvovnost jer su one zaslužile medalju koju im eto nitko ne daje. Profesionalna žrtva je ozbiljan psihološki problem koji je jako teško riješiti jer je uloga žrtve egu jako primamljiva.

Romantična priroda egoističnog prostora pogodno je tlo za razvoj iluzije o slučajnosti i žrtvi kao stanovniku te zemlje. Ako poželite ogledati malo dublje u sebe vidjet će te da je nevina žrtva koja nikad nikome nije uzrokovala štetu, a njoj je nanešena jedan iluzorni ego mentalitet jer samo ego može biti povrijeđen, uvrijeđen, i zlostavljan. Nažalost nesvijest i neznanje funkcioniraju tako da se većina ovih uzročno posljedičnih veza događa podsvijesno, izvan dosega pažnje, što je samo jedna osobina uspavanih ljudi potpuno nesvjesnih što se zapravo događa oko njih i u njima.

Slijedeći problem u filmu o nevinoj žrtvi je njegova dualistička priroda, jer ako postoji žrtva (koja je pozitivna i treba je zaštititi) onda mora za boga miloga postojati i netko tko vrši nasilje nad tom žrtvom, a to je nekakav nasilnik. Je li kužite? Ding- ding-ding. Ako postoji žrtva mora postojati i nasilnik protiv kojeg ćemo se svi buniti makar on bio potpuno nepoznat. I super, sad smo uhvaćeni u beskrajni ciklus nasilnika i žrtve gdje se javlja mržnja, bunt i jal protiv nasilja i simpatije, suosjećanje prema žrtvi. Jadna ona.

Ovakvom percepcijom se u stvarnost uvodi dijalektika i podjela koja rezultira trenjem i napetošću. Takvo trenje bilo ono za ili protiv stvara dodatnu energiju kojom se hrani sistem, pa je stoga ona čuvena DIVIDE ET IMPERA (podjeli pa vladaj) ugledni primjer kako se podsvijesno upravlja ljudima. Na mojoj stranici imate agenta (hrvat) koji želi pošto poto uvesti podjelu i dovesti komentiranje u nekakvu vrstu prepucavanja ili kontriranja. Tako se stvara trenje i putovanje se zaustavlja. Agenti dobro znaju kako se baca kost na račun koje neki nakon toga dobro žive (vjerujem da je i on jedan od tih).

Slijedeći problem jest u tome što jako mnogo žrtava ne može direktno uprijeti prstom u nasilnika, već su oni žrtve nesretnih okolnosti, elementarnih nepogoda, nepažnje i sl. Sva ova nazovi objašnjenja govore u prilog teoriji da je Stvoritelj odavno napustio ove prostore i da u njima caruje slučajnost, okolnosti i slučaj. Ako u to povjerujemo, a nažalost mnogi su povjerovali, možemo kazati da živimo u paklu – tamo gdje stvoritelja više nema.

Tako danas imamo gotovo masovni kolektivni identitet žrtve u kojima nas država guli, a mi tome nismo ništa krvi i potpuno nevini se bunimo  tražeći pravdu koju bi nam netko trebao donijeti. Država je proizvod kolektivne svijesti i ako je kolektivna svijest uronjena u neznanje tada će svijet djelovati prema podsvijesnim programima samoodržanja, samo očuvanja, egzistencijalizma, produženja vrste i preživljavanja najsposobnijih. Razumjevanjem da program nasilnik – žrtva postoji jedino ako postoji vjera da je to tako, javlja se i mogućnost transformacije iste.

Recimo sada i riječ dvije o nasilniku, onome tko je silovao, ubio, opljačkao i sl. potpuno nevinu žrtvu. Kako što nisam glorificirao žrtve neću niti osuditi nasilnika. Nasilnik djeluje podsvijesno prema svojim programima kao mašina i potpuno je nesvijestan što radi i zašto to radi jer je on u biti produkt društva i društvenog psihološkog utjecaja. Ako u društvu postoji puno nasilnika, lopava, prevaranata, društvo ili barem njegovi istaknuti članovi ili vođe bi se trebali zapitati što je ponukalo nasilnika na djelovanje u ovom pravcu. Ali to se nikada ne radi. Nasilnik se uhiti, osudi i odleži u zatvoru određeni broj godina te iziđe iz njega nimalo pametniji ili svjesniji sebe (čast izuzetcima). Društvene vođe i društveni programi koje svi u glavama gajimo ostaju nedotaknuti jer naravno nećemo valjda sumnjati u iste i možebitnu njihovu odgovornost za poplavu nasilja. Dovoljno je nasilnika izolirati (odsjeći) kao tumor i tako smo kao poncije pilat oprali ruke. U formalnim sistemima je bitno da su ruke čiste.

U novom svijetu srca bez formalnih (lažnih) vrijednosti nasilje bi se trebalo promatrati kao kolektivni podsvjesni izražaj. Ako se nasilje dogodilo nije bitno tko ga je napravio već kako smo svi odgovorni za njegovo ispoljavanje. Nasilnik se ne promatra kao izolirani slučaj odmetnika već kao izraz kolektiva. I žrtva se treba pitati zašto je baš ona izabrana za žrtvu i čemu je njena individualna odgovornost, dok se nasilnik treba pitati u kakve je on programske vode upao i da li je uopće svjestan što je napravio i što ga je navelo da to napravi. To je proces ozdravljenja. Danas se takve stvari samo sijeku, jer ne možemo od biznisa, škole, nogometa i šopinga trošiti previše vremena na samo promatranje.

Na kraju samo da napišem još nešto što me kopka jer mnogi to uzimaju zdravo za gotovo. Na već spomenutoj facebook konverzaciji dotične dame su me napale da bih ja prošao mrtav hladan kraj nasilnika koji siluje žrtvu valjda pod pretpostavkom da svatko dobije što zaslužuje. To naravno nije istina, iako nisam nikad bio u takvoj prilici i svjedočio istom. Gledati na stvari u crno bijeloj tehnici valjda je obilježje agenata sistema koji u svemu vide ili super ili potpuno debilno. Jer svijet mora biti podijeljen po svaku cijenu.

Ako bih ja bio svjedok tog događaja vjerojatno bih reagirao, ali se postavlja pitanje zašto sam ja bio svjedok istom te kakve ja imam veze sa ovim događajem, jer ništa nije slučajno. Mnogo stvari se događa iza zatvorenih vrata gdje nema svjedoka i samim time ne može doći nikakva pomoć. Ako je nešto izišlo van tih okvira i ima svjedoka on je treća strana koja će opet djelovati u skladu sa svojim programom.  Bitno je po meni da čovjek koji sudjeluje kao svjedok ovakvim događajima djeluje oslobođen svake predrasude iz pozicije esencije pa će mu intuitivno doći odgovor što i kako da radi. Takvo djelovanje je oslobođeno karmičkih posljedica jer esencija ne djeluje iz egoističnih, odvojenih principa. Ako svaku plesku koju primiš momentalno želiš proslijediti dalje jer „netko mora odgovarati za plesku koju si dobio“ tada koturaš karmički kotač. On može stati samo u momentu kad onaj koji primi plesku stane i promisli što mu ta pleska želi reći i kako ju je prizvao. Ne kaže se džabe „došlo mu kao budali pleska“. Ali ako budala koji je primi plesku ne skuži da mu je pleska dobro došla i da mu ona želi nešto kazati on će zahtijevati pravdu. I tako su budale počele donositi pravdu na svijet. I to je ova pravda koju imamo danas.

Da li je ovo što sam napisao baš tako. Naravno da nije. Ovo je subjektivno gledanje iz moje perspektive jer svi smo mi u životu bili u jednom trenutku „žrtve“ u drugom „nasilnici“ i zahtijevali smo pravdu. Ni ja nisam izuzetak. Međutim sada uviđam da pravda nikada nije niti nestala. Ona je oduvijek tu, ali mi koristimo instrumente koji je ne mogu prepoznati. Mi kao osobe živimo u dimenziji koju pravda ne može dotaknuti, jer je pravda stvarna a osoba je iluzija. U iluzornom svijetu može obitavati samo iluzija pravde, njena kopija koje je sranje kao i svaka kopija. Ta pravda nam je donijela pravni sistem,  blijedu kopiju pravde svevišnjeg. Samo osobe se brinu za pravdu i nepravdu, čovjek u esenciji zna da će svatko dobiti ono što ga sljeduje po univerzalnom zakonu i da nije on taj koji pravdu treba krojiti. On možda može biti instrument te pravde, ali to je već tema za napredne o kojoj ćemo drugom turom.

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

22 thoughts on “Žrtva i njene zablude

  1. doki 28/11/2017 at 22:19

    Ukratko, ako ćemo iz svega izvući ono najbolje po logičnom poimanju stvari onda je i po uzroku i posljedici i po karmi, slobodnoj volji uključujući apsolutnu slobodu za svakoga koju smo dobili od Stvoritelja očito se raspoznaje žrtva i njene zablude opisane u ovom tekstu. Bar meni je sve jasno. Rekao bih još: Bog je imanentan u svijetu i svijet je imanentan u bogu.” Ali to mogu biti filozofsko metafizičke teme.

  2. FRA NE 18/11/2017 at 23:39

    Što razriješiš na zemlji razriješeno je na nebu ,što svežeš na zemlji ,svezano je na nebu !Ne znam jel ovo poruka stvoritelja da i njegova stvorenja mogu dok su ovde riješavati situacije (ne postoje problemi,samo situacije koje treba razriješiti u datom trenutku)!Ako smo slika stvoritelja(nešto kao copy -paste) ,kako onda nismo u stanju sagledati (krupniju sliku) sve parametre situacije sa svima koji su uključeni u radnju(karma =djelo=čin) ,moguće je ,samo kada ideš objasnit nekome trebaš napisat knjigu i tad ne bi bilo jasno!Jedino iz neposrednog iskustva ,ako si sposoban promatrat uzrok i vidit poslijedicu bilo kakvog činjenja možeš odlučit ispravno napravit ili ne napravit !Tada nema govora o razumu ,razmišljanju i vaganju ,već o primjerenoj reakciji na činjenje nekog prema drugom ili prema tebi nebitno !Kad poznaješ ljudsku prirodu odnosno psihu nije nikakav problem predvidjeti više mogućih ishoda bilo pozitivnih bilo negativnih u bilo kakvoj situaciji,pa iz te pozicije reagirati ili ne !Ponovit ću još jednom ,bio to najpošteniji ili najpokvareniji lik ,ako ga se mrcvari ,onako nemoćnog ,moj je zadatak ,pošto se zatekneš na tom mjestu i situaciji zaustaviti radnju da ne pređe u veće zlo(stvoritelj mi je već oprostio ,kao i svima pod nebom )tako da NE vjerujem da mi je uzeo za zlo ,jer je i on činio isto za bilo koga bez predrasuda (i najeba na križu zbog toga),a di ćeš veće ljubavi nego pomoć kad je nevolja ma tko to bio!Vaginalni dim je biti dobar kad je sve u redu,vidim hrabre štovatelje prokletstva križa kad se nađu u stvarnom sranju (vidio ih prije sranja,a kad sranje počme misteriozno nestanu ,niti traga od njih i njihovih srca isusovih !Očito sam krivo shvatio poruku i zapovjedi ,pa eto ja nastavljam sa tim što zaključim da je ispravno u datom trenutku (nema vremena za kontemplaciju ) jer dok ti osmisliš šta ćeš ,prođe voz i netko ostane slomljen i psihički i fizički,pa ako sam kriv ,neka sam,jer u sebi sam miran,i do sada nisam uspija falit ,bez da razmišljam ,pa ću to pripisat nepogrešivom vodstvu duha ,da ne budem bahat i pripišem zaslugu sebi ! I da mi je dolinom smrti poći ,ti si sa mnom ,a starija varijanta je(dosta prije kršćanstva) i da mi je drume nelane proć tvoj šćap u ruk je mojoj ,da glavu n koplje ne satre(ilirska verzija) !Religijama ne vjerujem ,političarima i državnim službenicima pogotovo ne vjerujem,ma općenito ne vjerujem nikom osim stvoritelju i sebi ,što ne znači da ne čujem ,samo je osnovna istina bitna ,a to je svi smo pod istim nebom,svima nam je neminovna smrt fizičkog tijela (ne računam jogije sa istoka),i pored toga dalje ide isti program ,zlostavljanja radi bilo kakvih ludila ,jer je nasilje upravo to vrsta ludila i ništa drugo nije ! Više suosjećanja i samilosti sam vidio u “nevjernika “,dok sam od kršćana slušao samo osude i licemjerje ,od djetinjstva ,uzorak se nije promjenio !Jebeš onog tko na silu glumi dobrotu !Laku noć bože ,ne bi ti bija na mistu, pa da mi daš ne znam šta !Ugodnu i laku noć svim duhovima koji opsjedaju fizička tijela ovde ,vidimo se u astralu većeras,ako pogodimo frekvenciju !:-):-)

  3. oli 18/11/2017 at 18:37

    Dražen čitam ove članke o karmi i moram reći da mi ne sjedaju u potpunosti. Ispada da svaki zločinac može reći to je njihova karma i time se opravdati. Ili ja sam produkt društva u kojem živim?
    Gdje je tu odgovornost i time slobodna volja?
    Pa i individualnost, koja je prije kolektiva(o tome si i sam puno pisao).
    Dali se dijete rodilo nevino ili grešno sa teretom karme (podsjeća me na bibliju) ..itd.
    Ja kada nešto prihvatim i zborim mora da mi sjedne 100%, Moram to u potpunosti prožvakati.
    Jer ako nije tako onda znam da djelujem iz neznanja.

    • oli 18/11/2017 at 18:42

      Jednostavno pitanje bi bilo ako počiniš neki strašan zločin jesi li odgovoran?
      Znam da nije sve crno-bijelo ali šta je!

      • dražen 18/11/2017 at 20:29

        Oli, hm… kako objasniti. Recimo da ti imaš doma mačku koju jako voliš ali imaš i miša. I kad odeš na put kažeš mački da bude dobra da ne ruši pokući i da ne pojede miša. Nakon dva dana ti se vraćaš kući, stan u živom neredu, miša nema nigdje mačka ga je pojela. Ok. Sad postavljam pitanje? Da li je mačka kriva što je pojela miša?
        I jest i nije! Kriva je jer joj je rečeno da to ne smije raditi, ali sa druge strane njena priroda je takva da lovi miševe i kako ona može biti kriva što postupa po svojem genetskom kodu. Da li ćeš kazniti mačku. Vjerojatno da jer te nije poslušala, ali opet shvaćaš da ona jadna nije kriva. Kazna je čisto onako da do nje dopre informacija da to što je napravila na neki način nije u redu.
        Sad zamisli osobu (namjerno sam napisao osobu) koja ima razne programe u umu i postupa prema njima bez imalo svijesti da je to program. Ta osoba je na svijesnoj razini životinje i postupa prema genetskom kodu. Odakle joj programi sad nije bitno. Da li je ta osoba kriva za to što je napravila? Po meni ne, ali je odgovorna! Neće biti osuđena, ali se po karmičkom zakonu morati proći što je prouzrokovala čisto da vremenom nauči da sve što uzrokuje mora i pretrpiti, što je čisti princip slobodne volje. To je taj zakon u kojem nas stvoritelj uči odgovornosti. Ona je svijestan da se u trenucima zaborava, obuzetosti, neubrojivosti nemile stvari događaju, ali to nije zločin za koji bi netko trebao biti kriv, a jedina odgovornost koju osoba ima je zaborav. Kriva je što je zaboravila tko je i postupa u skladu sa najnižim strastima.
        Sa druge strane čovjek ne djeluje po programu i instinktivno već djeluje u skladu sa višom sviješću bez osobnih interesa. Djeluje u ime svevišnjeg. On gubi sve identitete i postaje individualni kanal kroz kojeg život djeluje. Takav individualac koji to prestaje biti ne može i nije odgovoran (karmički) za djela koja se kroz njega naprave.
        Sve zločine u povijesti napravio je demon koji se u obliku programa zalijepio na čovjeka i djeluje kroz njega. Tako čovjek nije odgovoran za djela, već za svoju nesvijest. Žrtva i nasilnik su oboje odgovorni za svoju nesvijest i neznanje.
        Instinkt svih nas je kad se dogodi sranje da odmah tražimo krivca i njegovo ime. Ali postoji samo jedan krivac i on je uvijek isti – nesvijest, neznanje. I to je ono isto neznanje i nesvijest koje je i unutar nas, stoga ako se desio „zločin“ svi smo krivi, jer svi šutimo i podržavamo neznanje i nesvijest.
        U svijesti ništa nije odvojeno.
        Mogu ti još pokušati detaljnije objasniti.

        • Duh sa sekirom! 18/11/2017 at 22:49

          I mogu i ne mogu sažvakati karmu i reinkarnaciju, u ovom mom psiholško-emocionalno-mentalnom konstruktu ovako to nekako izgleda…
          Moja esencija odnosno “Ja jesam” je ista kao i bilo čija druga i ta esencija, mogu to nazvati i svijest, ili božanstvenost (ne ubacujem Boga jer je i to mentalni konstrukt koji to nešto svodi na osobu a ne kvalitet) je jedna, JEDINA. Ako se ta jedna svijest zaogrne u milion tijela da li se ona onda odvaja i od svoje ukupnosti i postaje milionito-individualna, mislim da ne, ali ako sam u krivu molio bih Dražena da pojasni.
          Dakle, ako na tu svijest nikako ne može da utiče to tijelo, niti osoba, ni u kojem dijelu, radi tjelesnog funkcioniranja onda ne vidim smisao karme nakon smrti. Dok su tijelo i osoba živi karma može funkcionirati ali poslje smrti mi nema logike, tijelo umire i osoba umire, i gotova priča. Čovjek kao živo biće, može biti u dva stanja, budnom, kada “božanstvenost” djeluje kroz čovjeka i uspavanom, kada osoba djeluje kroz njega, ali nakon fizičke smrti ništa ne preživljava, niti čovjek, niti osoba, ostaje samo božanstvenost. Kako onda božanstvenost može samu sebe “karmirati” odnosno kažnjavati radi “grijeha” osobe u čovjeku nakon fizičke smrti?? Onda je i ona poludila kao i prika JHWH iz starog zavijeta! Čovjek odnosno osoba mogu biti “krivi” dok su živi ali božanstvenost nikako!!! Jedino ako se uvede koncept individualne duše koja preživljava fizičku smrt, ali ni duša ne može biti kriva jer osoba ne sluša dušu…
          Tako da je, po meni, za sada, karma nakon smrti osobe i čovjeka suplja priča.

        • oli 19/11/2017 at 02:07

          Hvala na iscrpnom odgovoru.
          Možda ima neka dobra knjiga na ovu temu?

          • Duh sa sekirom! 19/11/2017 at 09:30

            za knjigu ne znam ali imas na jubitu kanal Jidu Krisnamurti zivot i ucenja, tamo je puno toga objasnio i istrazio…

          • oli 19/11/2017 at 12:45

            Zapravo ovo je bio odgovor Draženu. :))
            Neznam kako je prozor skočio dolje ali nema veze.
            Kako god hvala 😉

  4. an 18/11/2017 at 17:32

    Ovdje se desava onaj sindrom “izgubljen u prijevodu”. Rijeci kojima opisujemo ovu situaciju su neisklesane, neociscene od primjesa.
    Istina jeste da postoji zrtva. I istina jeste da ona je svjesna da je zrtva, ali nije i kako i zasto je do toga doslo.
    Zato i kaze Biblija “Vase misli nisu moje misli.” Za donijeti ispravan sud, osudu, treba imati kompletan uvid u tu stvar.
    A to inace, a posebno zrtva koja je pod emocijama jakim, se ne moze tek tako donijeti.
    Ipak, zlo i nepravda su jasni.
    Uostalom zato i postoji zakon. Nema da se “ne zna”. A ako se krade “sve i da se utoli glad” (Biblija), to je jos uvijek zlo i nepravda. Nema tu opravdanja, samo olakotne okolnosti.
    Ovo sve moze ici do apsurda, koji je u tome sto nekada taj zlocin nad zrtvom je upravo ta olakotna okolnost nasilniku. Naime, zlocinac, ako je gonjen npr. porodicnim prokletstvima, na zlo, i ako je nemocan se othrvati tome, ili bez dovoljno svijesti o tom cinu,….ako se on odlucio na manje zlo nego sto ga tjera energija toga prokletstva, tak zlocin je onda njegov napredak, ne hod unatrag.

    Mi, ako zaista osudimo taj cin u punoj snazi osude, nesvjesni dakle svega okolo njega, mi time zapravo sebi dajemo osudu. Jer nasa zla djela bez obzira koliko mala nama izgledala, mogu biti teza na duhovnoj vagi zla, od toga cina ovoga zlocinca u kojima smo mi zrtve.
    U mom iskustvu, kada mi se desi nepravda, i ako uspijem to staviti u kontrolu emocionalnu, prvo pokusam zaboraviti na stanje zlog cina sa mnom samom, (s tim poslije se pozabavim) ako zelim najbolje iz te situacije dobiti.
    Pokusam onda energetski uhvatiti/osjetiti tu situaciju, da po njoj vidim stvarno stanje tezine zlocina te druge strane.
    Desava mi se tako, da sa svojim zlocincima pricam skoro na nivou prijatelja, i ne samo to nego bi oni, nakon godinu dvije, meni vracali dobra djela zahvalnosti za takav moj odnos prema njima, mada jos uvijek djeluju u meni neprijateljskom taboru. A ja bih tek poslije shvatila sto se desava.

    A za reinkarnaciju je vazno, sto osuda zla, jeste dio svakog pojedinog zivota u reinkarnaciji.
    I sloboda na izbor je imanentna svakom od njih.
    Dakle nasljedno zlo(proslog zivota, obiteljskog prokletstva,…) se mjeri u svakom pojedinom zivotu, kao i nas otpor da ga napravimo, osoban izbor. I ta razlika jednog i drugog, na kraju zivota kada se izracuna, je ona koja nas sudi, za reinkarnaciju ili vjecnost, ovisno sto je od toga istina.
    Hocu reci – zao cin je stvaran, zlo je stvarno, tezina zla je stvarna – i u opciji reinkarnacije ili za vjecnost. Zlo se osuduje i to apsolutno pravednim sudom, na osnovu cjelokupnog nepogresivog uvida u njegove situacije.
    I tu je samo jedan izlaz, “strah Gospodnji je mrznja na zlo”, odnosno pokajanje (reinkarnaciji nepoznato ali ima otkupljenje dobrim djelima), odnosno vjera u Isusa Krista. Dakle krscanstvo.

    Reinkarnacija daje nadu, ne i izlaz. Ili netko misli da ona ipak daje izlaz, odnosno da se moze savrseno prozivjeti zivot, i to sa svojom snagom. Podsijecam, zadatak je : mislju, rijecju, djelom ipropustom.

    • abcd 18/11/2017 at 18:42

      “Pravi Bog ne prisiljava ljude čak ni na spasenje. Pravi Bog ne kažnjava da bi smo ga voleli. Pravi Bog nas spasava od robovanja zlu i daje nam snagu da živimo po Njegovoj volji da bismo ga voleli.
      Zakon karme je da svako mora da plati svoj dug, i da niko ne može umesto tebe da pati za tvoju krivicu. Ovo je očigledan napad na Božji plan za spasenje ljudi. Isus Hristos je uzeo našu krivicu i naša kazna je izvršena nad Njim, a to po zakonu karme ne bi bilo moguće.
      Po reinkarnaciji Isus Hristos ne bi mogao da umre umesto nas,
      nego bi svako morao da podnese kaznu za svoje grehe.
      Na taj način nijedan čovek ne bi bio spašen.”

    • abcd 18/11/2017 at 19:52

      Ani, ne postoji porodično prokletstvo, čak i pravoslavno hrišćansko učenje upozorava na takve stvari, kao nedostatak znanja, tj. sujeverje. Postoji možda društvena stigma koju društvo forsira prema potomcima onih koji su činili nekakve zle stvari, ali to nikako ne sme da ima veze sa potomcima, niti da se na njih prebacuje krivica. To bi onda bila igranka bez prestanka. A to rade i mediji, tako što stavljaju fotografije, puna imena potomaka onih koji su napravili neki zločin, pa se tako i društvo odnosi prema njima, kao prema “obeleženima”. Nikakve to veze nema sa stvarnošću. Svako je individualac u toj priči. Isto takvo verbalno ili logičko poigravanje samo sa drugim pojmom, pojmom “žrtva” je napravio i Dražen, pa me ne čudi što su se svalili komentari na njega, pa je i on ispao žrtva. Isto se tako poigrao sa pojmom “iluzija” i pojmom “karma”, jer je očigledno pod velikim uticajem istočnjačkih učenja, pa valjda napravio neki miks istočnog i zapadnog učenja. Izvini i ti Dražene na iskrenosti. Svako se rodi nevin i umre nevin, tu nema priče.

      • an 18/11/2017 at 21:01

        Izlazak 20:5 ” Ja Bog tvoj,Bog sa ljubomoran,KOJI KAZNJAVA GRIJEHE OTACA,onih koji me mrze NA DJECI DO TRECEG I CETVRTOG KOLJENA..”

        Medutim, mozda si djelomicno razumijela njihovo ucenje. Unutar krscanskog ucenja, oni su mogli reci, u smislu u kojem ti ovo tumacis, ovo:
        Isus je otkupio SVE grijehe covjeka. Pa i nasljedne grijehe.
        ALI, to moras uzeti vjerom, inace ti vrijedi zakon kaznjavanja do 4.koljena. Pa pogledaj samo nasljedne bolesti. Ista stvar je i sa duhovnim bolestima, a i obicne su u osnovi duhovne.Pogledaj malo svoj zivot. Gledaj unatrag 4. generacije, i povezi stvari. U crkvama postoje ljudi koji se bas ovim bave kada mole za potrebe pojedinaca. Uostalom, to rade i psihijatri, i doktori.

        • Duh sa sekirom! 18/11/2017 at 23:12

          Izgleda je taj JHWH i veliki trgovac, njegov sin Isus je od njega otkupio “grijehe” čovjeka, a potom spremio to “otkupilo” negdje pod krevet…ali više od trgovca je pravnik, PRVO PRAVO a onda sve ostalo…
          e moj JHWH,
          …ili ti je mala piša,
          …ili ti je žena rospija,
          … ili su te roditelji zlostavljali kad si bio mali bogić:-):-)

      • an 18/11/2017 at 21:07

        Ma da, dobro si sazela bit razlike reinkarnacije i krscanstva.

        • abcd 18/11/2017 at 22:15

          Na stranu hinduizam i učenje o reinkarnaciji, to sam navela kao citat sa nekog sajta, da ukažem na veliku razliku do dolaska Hrista Spasitelja. Shvataš li Ani veličinu žrtve Isusa Hrista? Mislim da shvataš, i znaš da svi idu u carstvo nebesko, gde nema ni boli, ni patnje. Teško je pojmiti koliko ljubavi treba imati neko ko je sve ljude “otkupio”. Ima i toga što ti kažeš, mi ispravljamo ono što je neko od naših predaka “zbrljao”, ono što sami “zbrljamo”, život sam po sebi je složen, čovek je složeno biće, sve je kompleksno i život brzo prođe. Neka sam i u krivu, ali to je moj osećaj, nakon svega, kada pogledam unazad, ostaje samo ono lepo u sećanju, u srcu.

          P.S. Sada mi je baš teško dok ovo pišem, kada znam koliko smo se svi “odrodili”, i to ne svojom voljom i ne možete ni zamisliti koliko smo svi povezani. Koliko smo toga propustili, a koliko možda propuštamo i sada:(

          • abcd 18/11/2017 at 22:48

            I oduvek se pitam, zašto mi ljudi osećamo ono što je neko davno nazvao “weltshmerz”, odnosno “bol sveta” i to tako snažno?

          • an 18/11/2017 at 23:27

            Pravo pitanje je zasto svi ne osijecamo “bol svijeta”. Zato i kaze Biblija “Odvojite se moj narode, i ja cu vas primiti.” Kada stavimo negdje nasu nogu mi to blagolsivljamo, kada udemo u drustva mi u njih donosimo svoj zivot, u tvrtku kada se zaposlimo mi utkamo sebe u to, ne samo nas rad…i oni opaki medu njima egzistiraju na nama, parazitiraju a mi toga niti nismo svjesni.
            Kaze mi jedna osoba sa velikim kreditom kako je skupila nakon dvije godine taj kompletni iznos, a trebao je jos 20-tak godina otplacivati, i u Njemackoj je isao isplatiti taj kredit, i dosao u banku i iz nekoga razloga , nisam shvatila kojeg, trebao cekati 12 sati tocno. I on shvati kako je sluzbenik cekao da on odustane od placanja. Poslije mu netko to rekao kako ljudi dodu i cekaju u banci, tako ih stave na cekanje i dio njih ode i potrosi novac dok drugi put dodu. Tako jadne taktike.
            Hocu reci da oni parazitiraju na nasoj energiji. I mi se tako razbacujemo u drustva, ducane ranorazne tajkunskih imovina, i bacamo bacamo sebe…bas preko onoga sto ti kazes “bol svijeta”, odnosno i “energije svijeta” “blagoslova svijeta” a koji neki imaju, a neki kradu.Nismo ni svjesni koliko smo bogati.

          • Duh sa sekirom! 18/11/2017 at 23:40

            ali najviše od svega parazitizira taj društveno uvjetovani mentalno-psihološko-emocionalni konstrukt koji je pun identifikacija i identifikcija-osoba i njeno veličanstvo, institucionalno-mentalno-religiozno božanstvo…:-)

        • abcd 19/11/2017 at 00:07

          Razumem, mada sam mislila na onu iskonsku bol, kada se rodimo, jer osećamo da stižemo u svet koji je sav u patnji, bez obzira da li se neko rađa u praistoriji, starom, srednjem ili novom veku. (Sa)osećamo patnju, od onog najmanjeg živog stvora, preko biljke, pa do čoveka, jer je surov poredak na zemlji, i niko nije kriv zbog tih instikata do genetike, pa saosećamo sa svima (svime). Ambijent u koji smo došli je sam po sebi surov, pa čak i bez živih bića na njemu.

  5. FRA NE 18/11/2017 at 11:28

    Pa i kad razbijaš nasilnika ,ti postaješ nasilnik,a nasilnik žrtva,tako da nije samo intervencija u pitanju,već intervencijom transformiraš sebe i toga koji je imao dotada tu ulogu ,stavljaš u poziciju žrtve,a od sebe činiš nasilnika !Ako” životinja” ne reagira na zamolbu da prestane,a većina reagira,onaj mali postotak koji ne čuje ,se jednostavno pošalje na spavanje !Ne može se generalizirat ,jer nije svaki slučaj isti ,nagleda sam ih se svakakvih i većinom ljudi nalete na zlostavljača koji ničim izazvan (to mu je gušt) skenira i zakači se na žrtvu ,pa u najboljem slučaju žrtva može otić kući otuširana kapljicama bale zlostavljača,a u najgorem ga odvozi hitna,pa ako moš spriječiti da bez obzira na nepoznate uzroke i posljedice sileđija ne cipelari mrtvo tijelo po podu(iživljavanje) karmička je dužnost zaustaviti toga i pomoć onome na podu da ga bezumno smeće ne ubije ,jer nitko” normalan”neće započet sukob ,a kamoli nastavit gazit nekog koga si već složio na pod ! Ipak je ljudska vrsta evoluirala od životinja koje vodi instikt,u čudovišta koji nalaze zadovoljstvo u zlostavljanju svega i svakoga !A za te ljude koji prihvaćaju ulogu žrtve,pa nemoj je prihvatit ,bez obzira na cijenu,u suprotnom,koji kurac pilaš svit sa nečim što si prihvatio,na ovaj ili onaj način ! Milosrđe mi je draže nego žrtva ,kazao stvoritelj ,zašto onda žrtva ,radi posla,radi novaca,radi statusa u društvu,e ako je zbog toga onda ćuti i puši ,nemaš se pravo žalit nikome ,niti te tko može žalit jer” pristaješ” da te se zlostavlja,eto ti pa uživaj ! Ako i jesam imao izbor u nasilnim situacijama bilo fizičkim ili psihičkim ,uvjek sam odabrao ostati i suprotstavit se bez obzira na poslijedice ,jer ako odustaneš možeš jedino kriviti sebe i samo sebe jer si tad pustio da se zlo razvija bez da si pružio otpor i u neku ruku si i ti taj koji pridonosi porastu nasilja na taj svoj jedinstven i diplomatski način,a za onu ne opirite se zlome,e jebaji ga ,kad ne bude više budala i sileđija ,kad nestane svaki trag primisli nanošenja zla drugome u bilo kakvom obliku onda neće bit ni potrebe za otporom i bit će raj na zem………….. neće ,al eto nadam se jer nada umire zadnja ,a zna se da nada isto trpi mobing samo nada nije na fejzbuku pa se ne može žalit nikome niti je itko žali,zamisli onda kako je nadi u odnosu na ostale ljude i koliko je puta u danu ta nada silovana !Te djevojčice se hrane sažaljevanjem i normalno je da su se naljutile jadne na tebe jer ih nisi sažaljevao već si im pokušao oteti slasni zalogaj empatije i žalosti,a jadna im mater kako bi tek bile bisne na mene da sam im ovako suptilan ka noga u glavu u tom trenutku napisao šta zaista mislim o tome njenome problemu ,doduše savjetovao bi joj da skupi jajnike(kod nas se kaže muda) i jebe mater tome majmiju (nogon u jaja) ako je pipa bez da je ona pristala !Sve je ovo rezultat puštanja da nekakvi idioti , zbog nekakve iluzorne moći maltretiraju okolinu i ako se ne suprotstaviš ,dozvolio si da ti se nastavi činit loše !

  6. BB 17/11/2017 at 22:01

    Ljudi se ne razumiju , peru ih emocije , traže sigurnost u životima , licimjerni su a činjenice su da su im životi puni jada i bjede ali oni to zaboravljaju i tješe se da je to normalno dok se ne dogodi njima , status quo im je sigurna poźicija ništa nepoznato , nikakve promjene samo rutina , vjera i nada pa naravno da im se sve dogâđa kad se ne bore ,ne protive , kad su pasivni promatrači svoje sudbine

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica