Zlatno pravilo i Zlatno pravilo u pravu

the-golden-ruleNapisao Robi.

izvor: Frank O’Collins, ucadia.org

Koji je najvažniji zakon? Koje je to najosnovnije pravilo da, ako ono ne postoji, ne postoji vladavina prava? Možda već imate mišljenje, ali prije nego što krenemo u diskusiju, ajmo reći što se podrazumijeva pod vladavinom prava?

Ujedinjeni narodi navode da se vladavina prava odnosi na “načelo vladanja u kojem su sve osobe, institucije i entiteti, javni i privatni, uključujući i samu državu, podložni zakonima koji se javno proglašeni, ravnopravno se primjenjuju i štite od strane nezavisnog sudstva, te koji su u skladu s međunarodnim pravilima i standardima ljudskih prava “.

Jednostavnija definicija vladavine zakona popularnih među rječnicima kao što je Merriam-Webster je “pridržavanje pravilnog procesa prava; vladanje po zakonu “.

Međunarodna komisija pravnika kaže da “vladavina prava nije samo formalna primjena pravnih instrumenata, nego i vladavina pravde i zaštita svih članova društva od pretjerane moći onih koji vladaju”.

Vladavinu prava možemo podijeliti na formalnu i materijalnu. Prema formalnom svaćanju vladavina prava je “pravo pravila”. Ona ukazuje da pojedinci moraju biti u mogućnosti znati unaprijed koja su pravila napisana kako bi mogli uskladiti svoje ponašanje s njima. Jer se jedino kroz formalnu primjenu pravila mogu ograničiti ljudska prava i temeljne slobode, baš kao što je i zakonodavac ograničen ustavom tako je i izvršna vlast strikno ograničena istim pravilima.

S druge strane materijalni aspekt prava se promišlja kao skup ideala i otkriva nešto dublje i šire sadržajne perspektive. Manje se fokusira na formu i proceduru, a puno više na vrijednosti i ciljeve koje se želi dostići, promovirati ili utjeloviti. Odnosno, ovaj aspekt zastupa tezu da se pravni sustav gradi na određenom javnom moralu, odnosno da treba praviti razliku dobrih od loših propisa u odnosu na njihov sadržaj. Kroz ovaj pristup vladavine prava na pijedestal se stavljaju moralni i vrijednosni sadržaji, tako da se vladavina prava doživljava kao središte pravednog društva, vezujući se za ideje Istine, Dobra i Pravednosti. (Aristotel).

Još su stari latini rekli iustitia regnorum fundamentum – pravednost je osnova vladavine, te su kroz ovu maksimu promovirali autonomiju i dostojanstvo svakog pojedinca dopuštajući ljudima da slobodno iskazuju i realiziraju svoje osjećaje, mišljenje, komunikaciju i djelovanje. Iako lijepo zamišljeno, stvari danas ipak i nažalost izgledaju malo drugačije.

Jer, kada se radi o sudovima, odvjetnicima, sucima, državnim i javnim službenicima i članovima privatne odvjetničke komore, njihovo poimanje i interpretacija ovih najosnovnijih pojmova daleko je od uvjerljivog i pozdanog, puno više je nejasno, maglovito i veoma često kompromitirano, da ne kažem korumpirano. Na primjer, Blacks Law 2nd edition definira vladavinu prava u nejasnim i opskurnim tumačenjima kao “pravnim principom opće primjene, odobren priznavanjem i prihvaćanjem autorita vlasti i obično izraženim u obliku maksima ili logičkih prijedloga”. Ništa o tome koje je temeljno, vodeće pravilo nad svim zakonima, već ga pravnici i odvjetnici s podsmjehom svode na ideal, prijedlog, nadu ili čežnju.

Ispada da su Aristotel i druge kulture prije izuma privatih udruženja/cehova i klubova za odvjetnike bili manje nejasni. Za Aristotela se pretpostavlja da je napisao ”

“Puno je ispravnije je da bi zakon trebao vladati nego bilo koji građanin na istom principu.”

Drugim riječima, da je svaki član društva podložan istom nizu zakona. Da nitko nije iznad zakona. To je jednostavno, upravo ono što je primarno vladavina prava. Jednostavnije rečeno, Zlatno pravilo je vladavina prava, a vladavina prava je Zlatno pravilo.

Ponekad se izražava kao moral reciprociteta ili moral jednakosti, no što ustvari mislimo pod Zlatnim pravilom? To je značajka zakona pronađena u svetim tekstovima i spisima u svakoj većoj kulturi od samih početka civilizacije.

Na primjer:

Od najmanje 1800. pr. Kr. Iz drevnog egipatskog teksta, priče o oslobođenom slugi imamo:

“Učini onome koji može učiniti isto za tebe, da tako to i učini.”

Iz VI. St. Pr. Kr. Smo kroz Konfucije Anekse 15:23: “Ne činite drugima ono što ne želite da oni učine tebi”.

Od Brahman Mahabharate, 5: 1517, imamo: “Ovo je zbroj Dharme [dužnosti]: Nemojte drugima učiniti što bi vam uzrokovalo bol, ako je učinjena vama”.

Iz budističkih djela Udana-Varga 5:18 imamo “Nemoj povrijediti druge na način na koji bi i sam bio povrijeđen”

Iz Jainismovog djela Acarangasutra 5.101-2 imamo “Stoga, ni on [mudrac] ne uzrokuje nasilje drugima niti tjera druge da to čine”.

U kršćanskom Novom zavjetu imamo pod Matej 7,12, Jakovljeva Verzija: “Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.”

Temeljna važnost Zlatnog pravila i vladavine prava, postoje od davnina, baš kao što su drevni zakoni Yapa, autohtonih prvih ljudi Australije, knjiga 5. Prvi Zakon i Prvi Zakon istine:

1 Ovo je Prvi Zakon istine:

2 Postoji, postojao je i oduvjek je bio samo jedan Zakon;

3 Zakon je jednak za sve i nitko nije iznad njega;

4 Osnova zakona je da ga svi mogu učiti i znati;

5 Svi zakoni su standard i uvijek se mogu primijeniti na isti način.

6 Zakon je pravilo koje je dano božanskim naukom;

7 Ovo je najviši Zakon.

8 Ni jedan manji zakon ne može mu proturječiti.

9 Zakon neka bude uredba koju je dao veliki savjet mudrih starješina i koji je prihvaćen od svih plemenima;

10 Ovo je drugi najviši Zakon.

11 Ni jedan manji zakon ne može mu proturiječiti.

12 Zakon neka bude običaj i svečanost s vremenom.

13 Ovo je treći najviši Zakon.

14 Pravilo koje je tajno ne može biti Zakon;

15 Pravilo koje je nejasno u značenju ne može biti Zakon.

16 Pravilo koje se ne može primijeniti ne može biti Zakon.

17 Pravilo se može napisati znakom ili simbolom,

18 Ali samo kada se govori u mjestu zakona je Zakon.

19 Zakon se može izgovarati,

20 No, samo kad se shvati i prihvati, postaje pravda.

21 Svi ljudi iste zajednice, podliježu istoj vladavini Zakona.

22 Svi muškarci i žene zajednice, moraju živjeti po vladavini Zakona zajednice.

23 Nitko ne može biti optužen, osim vladavinom Zakona.

24 Nitko ne može biti kažnjen, osim po Zakonu.

25 Tamo gdje nema pravde, nema Zakona.

26 Tamo gdje nema časti, nema Zakona.

27 Muškarac ili žena koji nisu naučeni kako razumjeti zakon, ne mogu se vezati tim Zakonom

28 Svaki zakon protiv takve istine ne može biti Zakon.

Postoji mnogo više primjera, a ovu su samo neki. Ponekad, etika reciprociteta, etika ravnopravnosti je kroz neznanje i pogrešno svedeno na izraz “Ne čini zlo/štetu”. To nije ono što kažu ovi primjeri Zlatnog pravila. Svaki od ovih primjera je pozitivan izraz vladavine Zakona u kojem su svi isti po i pod Zakonom i nitko nije iznad Zakona.

Zlatno pravilo i povijest vlasti

Ako ste čitali bilo koju povijesnu knjigu onda znate da je ideja o glasovanju svih ljudi kojim biraju svoje vođe daleko je od dobro utvrđenog drevnog koncepta. Umjesto toga, koncept otvorenih izbora za sve ljude, a ne samo za elitu, relativno je nedavni događaj.

Možda ste pročitali i shvatili da je jedan od glavnih argumenata koje koriste profesionalne političke elite, kao i profesionalne pravne elite, za svoju vlast, je stalna suglasnost naroda. Odnosno, da oni vladaju po volji i pristanku naroda.

Postoji, naravno, još jedan izvor autoriteta koji je barem jednako važan, koji je uzidan na većini vladinih i sudskih objekata širom svijeta, a to je koncept mandata koji potječe s nebesa.

S pravom ili pogrešno, najstarije civilizirane kulture vjerovale su da je najviši zakon u biti Nebeski Zakon ili “Božanski Zakon”, a kojeg slijede Zakoni Prirode, a zatim Zakoni čovjeka.

Doista, temelj svake civilizirane vladavine zakona, uključujući i Zapadno rimsko pravo, započinje priznanjem da najviši zakon dolazi od Božanskog Stvoritelja svih stvari u Svemiru izraženom kroz Zakon svemira, a zatim se kroz razum i duh čovjeka manifestira u Pozitivne Zakone.

Stvarni smisao i suština ideje “ureda” (office) proizlazi iz crkvene i svečane dužnosti (officium) i službe u posjedu nekog posvećenog prostora kao što su kapela, hram, oltar ili svetište.

Priznajući činjenicu da je legitimitet ureda proizlazi iz prepoznavanja supremacije Božanskog zakona nad pozitivnim zakonom, davanje ureda (službe) ljudima obično se ostvaruje kroz svetu i crkvenu zakletvu koja se upućuje nekoj višoj duhovnoj moći. (usporedi sa predsjedničkom prisegom i inauguracijom)

Stoga sva valjana službena stajališta svih legitimnih vlada svih društava na planeti Zemlji ovise o priznanju i prihvačanju da najviši zakon dolazi od Božanskog Stvoritelja svih stvari u Svemiru; i sam smisao i značaj riječi “autoritet” proizlazi iz stvaranja pravila i proglašenja zakona (auctor) u skladu s crkvenim ritualom, ceremonijom ili imovinom (ritus).

Stoga sav legitimni autoritet svih službenika svih postojećih vlada svih društava na planeti Zemlji ovise o priznanju i prihvačanju da je sav autoritet u konačnici izveden od najvišeg autoriteta koji je Božanski Stvoritelj svih stvari u Svemiru.

Dakle, samo postojanje svih društava i ideja vladavine prava (Zakona) preko cijele Planete Zemlje ovise o ideji postojanja Božanskog Stvoritelja.

Budući da autoritet i legitimitet ureda proizlazi iz crkvenog autoriteta, onda poštivanje vladavine zakona nije samo dužnost, već nužnost za zakoniti učinak bilo kakve akcije. To je zato što duhovna sila ne može proći kroz prirodni zakon i pozitivan zakon ovoga svijeta, ako su sveta pravila koja utječu na takav zakon dragovoljno prekršena.

Koliko je važno Zlatno pravilo i vladavina prava/zakona?

Pa, ako je za vjerovati odvjetnicima, sucima, sudskim činovnicima i članovima privatnih odvjetničkih komora, kao i njihovim kolegama profesionalnim političarima, tada Zlatno pravilo kao i vladavina prava/zakona samo su putokazi, ideali, prijedlozi, nade i čežnje.

Ali ako netko primjenjuje čak i najmanji djelić deduktivnog promišljanja onda se jasno može zaključiti sljedeće:

(1) Ako postoje različita pravila za jedan skup društva u odnosu na drugu skupinu društva, tada nema Zlatnog pravila, nema vladavine prava/zakona pa tako bilo kakva prenošenje, vladanje, statut, proglašenje, povjerenje u konačnici i kazna je bez snage zakona ili učinka zakona i potpuno je nemoralna, nepravedna, nije u Istini, potpuno protuzakonita i održava se samo silom i strahom i nasiljem;

(2) Ako postoji drugačija primjena pravila za jednu grupu ili više njih, onda ne postoji Zlatno pravilo, a ne postoji ni vladavina prava/zakona, tako da opet bilo kakva radnja takvih sudaca, službenika, političara i njihovih poslovnih prijatelja je bez ikakvog legitimiteta (u svakom slučaju) i

(3) Ako postoje apsurdni i potpuno lažni statuti i pravila koja imenuju suce ili službenike ili političare s imunitetom od zakona koji administriraju, ako postoje odluke kojima bi banke ili kompanije bile izuzete od kaznenog progona, onda takve radnje, i političari koji izdaju takve lažne zakone uništavaju Zlatno pravilo i gase bilo koji oblik vladavine prava/zakona sve dok ne budu pozvani na odgovornost, smjenjeni, onemogućeni u daljnjem štetnom djelovanju, uhićeni i zatvoreni.

Ovakva vladavina prava/zakona je jasna i jednostavna. Ne ostavlja prostora za ako ili ali. Nema zbunjenosti. Nema sivih zona. Ako zakon nije jednak za sve, ako se ne primjenjuje jednako, onda ne postoji zakon. Živimo pod tiranijom, živimo pod jarmom kriminalaca, gospodara rata, gospodara života.

Jedan od praktičnih primjera apsurdnosti i nemorala pravosudnog i političkog sistema je status imuniteta. Kakvo pravo, kakav razumni i etički argument može podržati dobru vladu dopuštajući da se suci i službenici i političari stave iznad zakona kojeg bi trebali provoditi i kojim trebaju upravljati? Ne donose li političari zakone za koje ne odgovaraju onima koji su ih izabrali, jer su zaštićeni imunitetom?

Istini za volju, u većini, ako ne i u svim zapadnim demokracijama, postoje zakoni koji su na snazi i koji omogućuju da ljudi koji djeluju u svojstvu javnih dužnosnika kroz uloge sudaca, državnih službenika i političara budu imuni, čitaj izuzeti od kaznenog progona za svoja djela – vidljivo slučaju sudaca čak i ako je jasna i nedvosmislena demonstracija nepravilnih i pristranih presuda.

Postoje li primjeri sudaca i službenika, pa čak i političara koji koji su poslani u zatvor? – Apsolutno da. Ali tek nakon što je sud javnog mišljenja snažno zahtijevao takvo djelovanje, a smrad korupcije bio je prevelik da bi se sakrio. Iako ni opcija sukoba političkih frakcija i “smještanje”, odnosno, eliminiranje protivnika ili onog koji je odlučio misliti svojom glavom, nije zanemariva kada govorimo o prislinom odlasku eksponiranih pojedinaca s javnih funkcija ili u zatvor.

Naravno, argumentacija kojom se pokušava obraniti teza zašto suci i političari trebaju imunitet je zaštitita od uplitanja ili pritiska pri donošenju odluka, je u najmanju ruku patetična, dvojbena i neodrživa. Nadasve, to je apsolutna glupost. Vladavina prava/zakona bi trebala vrijediti za sve, štititi sve podjednako, uključujući suce i političare. Tako da se laž o pravosudnom imunitetu lako razobličuje kao pokriće i dozvolu za samo-organiziranu zločinačku zavjeru i javnu krađu ljudi, privrede i prirodnih resursa kroz poslovanje privatnih poslovnih sudova koji profitiraju pod prividom vladavine prava/zakona. Valja istaknuti da niti jedan zakon nije napisan bez sudjelovanja pripadnika pravno/odvjetničkog ceha, a proglašen bez političara koji, su opet, sami sebi dodijelili imunitet.

To znači da ne postoji vladavina prava/zakona u bilo kojoj zemlji koja dopušta sudski ili politički imunitet. To je apsolutna izjava o činjenicama, koja nije podložna pretpostavci ili ikakvoj raspravi.

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

21 thoughts on “Zlatno pravilo i Zlatno pravilo u pravu

  1. Melita 10/08/2018 at 00:43

    Istina, Knjiga Postanka 1: 26. : ” I rece Bog: hajde da stvorimo (“mi” – mnozina) covjeka na svoju sliku sebi slicna,…..” . Mnozina (pomagaci) se pojavljuje u tekstu samo kod stvaranja covjeka, dok kod stvaranja svega drugog Bog stvara sam (Postanak 1: 1 – 26). Nadam se da je nepotrebno i suvisno navoditi biblijske citate sa bozjim atributima. Neznam zbog cega vi mene ovdje prozivate, cemu ja to nisam odoljela i koji je vas problem. Ne bavim se polemiziranjem sa komentatorima (molim vas da to uzmete u obzir), vec je svrha moga teksta evidentno bila osvrt ili misljenje na tekst o-b-j-a-v-e o zlatnim pravilima u smislu da mi ljudi u biti neznamo i nemamo pravi odgovor na pitanje pojave zla u kontekstu sa necim sto nazivamo savrsenstvom (bogom, stvoriteljem, visom silom ili sl.) i da su nam zbog toga potrebni zakoni, pravila i pretpostavke koje pretvaramo u dogme. Ali vi imate apsolutno pravo misliti da je moj smjer pogresan, sorry, ne mogu u to ulaziti.

    • istina 10/08/2018 at 11:08

      ….Ako želite saznati svoju pravu , istinitu povjest – manje se zadržavajte na bibliji i kuranu….
      za ostalo……kratko…..stoji vidljivo i ispisano-ne muljaj

  2. Melita 09/08/2018 at 17:02

    Ok, slazem se sa robijem, trebala sam u tekstu napisat Stvoritelj, a ne bog. To je definitivno velika razlika. Buduci da su boga stvorili ljudi na svoju sliku, sa Stvoriteljem to nije slucaj. Ali eto cuda, ljudi ne bi bili ljudi, da cak i tom Stvoritelju ne pridodaju atribute, na pr. “preslab” u stvaranju pa su mu trebali pomagaci…… eh, eh, eh,……

    • istina 09/08/2018 at 22:52

      eh, eh, eh,……
      nisi odoljela i ispišeš rječi po svome-usporedi malo što je misao-nisi uvatila…. i ispis a dali je i istina….treba priložiti vjerodostojan dokaz kad se tvrdi -istina a tvoj navod odvodi u krivi smjer…..pa evo i tebi onda a…..tri …..but….zanimljivo je da imaš i moje….M……i kad ti skinem to M….što ti je ostalo….i ode ti u 1% a kao takva svakako znaš kako ide stvaranje pa bi izgleda i malo solila ……..i da bude jasno……..prva si počela etiketirati i isicati pa na volju ti za dalje……

  3. Melita 09/08/2018 at 16:47

    A buduci da kazemo da je um = iluzija, proizlazi da je i “zlo” iluzija, s cime se u potpunosti slazem. Samo imam problem, ako su um i zlo iluzija, tada su i drzava i njeni zakoni, pravila, postupci itd iluzija. Ima li smisla iluziji dokazivati da je iluzija, a jos vise boriti se protiv iluzije??? Isto je sto i mahati macem po zraku!!!! Oprostite na ovo malo humora!!!!

  4. Melita 09/08/2018 at 16:38

    Sve je to smisljeno samo da bi bilo nekako uspjesno i utjesno odgovoreno na pitanje otkud zlo na zemlji. Buduci da suvislog odgovora za sada nema, ljudi pribjegavaju svakakvim kombinacijama. I vrlo je dobro da postoje takve raznolike i razlicite kombinacije. Sto ih bude vise, prije ce se pojaviti odgovor na to kljucno pitanje. Slobodna volja apsolutno nije pravi odgovor. Zbog toga stalno i tvrdim da je pitanje slobodne volje primarno bitno. Jer slobodna volja shvacena na nacin kako se obicno percipira kao izbor izmedju dobra i zla, implicira da je slobodna volja morala biti stvorena zbog postojanja zla i da bi u protivnom bila nepotrebna. Ako je dakle zlo uzrok i razlog nastanka slobodne volje, to je kao potvrda da je bog negdje pogrijesio. Posto bi postojanje pogrijesivog boga povrijedilo osjecaje milijarde ljudi, morale su se stvoriti te kombinacije o bezgrijesnom, vjecnom i oduvijek i zauvijek postojecem bogu pored kojeg je ali “zlo” ipak nekako uspjelo pronaci “rupu u plotu” kroz koju se provuklo putem nekih “zlocestih pomagaca” koji su svojim lukavstvom zapravo prevarili boga i izigrali njegovo povjerenje!!!! Smatram da je covjek Fra-Ne tocno rekao da stvoritelj nije stvarao kako ljudi zamisljaju. Mi govorimo o prirodnim ili nekim drugim zakonima i pravima, dok na pr u prirodi ne postoji nikakav zakon. “Zakon zivota” ili pravo na zivot nije ni zakon ni pravo. Zbog toga sto zivot naprosto jest, neovisno o zakonu i pravu. Mi nemamo pravo na zivot po nekom zakonu ili pravilu, mi jesmo zivot. Zakoni i prava su ljudski a ne bozji konstrukti. Oni su plodovi uma i nastali su kao njegovi rezultati dok je zivot postojao i davno prije nego smo ga mi shvatili kao prirodni zakon.

    • Nnnn 09/08/2018 at 18:54

      Tako je to. Ali kada se sve pojednostavi, naš zadatak je nahraniti gladnog kad god možemo, ali kod ljudi još uvek ne postoji konsenzus oko tog pitanja. Zlo bi bilo mnogo manje. Po Isusu zaista važi ona:”Bio sam gladan i ti me nisi/jesi nahranio…” Pritom mislim na sve potrebite, od ljudi do životinja. Odatle potiče “kvar” kod ljudi. Jer postoji pohlepa.

  5. FRA NE 08/08/2018 at 15:25

    Jednog dana političari i pravnici će biti časni i moralni ljudi 🙂 vlast će brinuti o svom narodu 🙂 država će ……….. ma jel čuješ ti ovo ludilo 🙂 i bit će raja na zemlji,već je ali nije još 🙂 čekam da stigne leteći pijat manistre,samo ga moran izbjeć da me ne zvizne u glavu više nego je 🙂 ovo ludilo pripisujem vrućini,eto vidiš kako se moš opravdat za svaku ludost,a pravo i službenici su usavršili opravdanje tako da se zaklinju bogu jer bog poštuje zakon 🙂 zakon kakvim ga ljudi smatraju ne postoji u prirodi,osim promatranog fenomena,koji se dešava automatizmom,tko je taj pravnik koji je složio zakon postojanja,tko je taj vrhunski matematičar koji je stvorio svemir,e da je stvoritelj stvarao kako ljudi zamišljaju,ništa od ovoga ne bi moglo izvirit u postojanje ,

    • istina 09/08/2018 at 09:56

      ….e da je stvoritelj stvarao kako ljudi zamišljaju,ništa od ovoga ne bi moglo izvirit u postojanje ,…………………………….
      lipo posloženo i viri iz tvog zaključka da sve što je stvoreno i nije od stvoritelja pa se nađe da ima i pomoćnika koji dobiju na volju da nešto skroje i po svome……i tako ću spomenuti br 3.
      Anu-Enki-Enlil ……….a nebi se zaobišlo i još jedan broj 3……..T o t……….i lipo nam je poručeno da je mnogo entiteta već živjelo na ovom lipom planetu koji se navodi i kao povlastica za fizički izražaj…no da ne dižem nekima tlak neću ..zapivat….dovoljno to čini i sunce……a i bolje se poć točat u moru jer nam zavide koji to mogu doma i u lavoru.

  6. FRA NE 08/08/2018 at 14:20

    Svaka vlast je od boga,ma je ,kako ti kašlju kokoši !Javna služba ,moš je zvat državna ili kako već,pošto radim u jednoj takvoj instituciji kanaliziranja vode i govana,je nakupina osoba koji umjesto da koriste “pravne alate” da bi obavljali posao,ti alati se koriste za pravdanje štete,koju visokoškolovani čine zbog svog neznanja (stvarno ne znaju ,a dok pričaju pari se da je popija svu pamet svita) ,policija izlazi jednom mjesečno skupit lemozinu da ispuni normu,pravnici ti ne mogu dat pouzdan odgovor osim,ne znam,možda ,vidit ćemo,znači školovani pogađači pa di upali,bolje je igrat lutriju,ili otić kockat na automat,veće šanse imaš za dobit nešto konkretno !Ma koja država i pravosuđe,to je samo gubljenje energije koju čovjek može usmjerit na vlastiti život,jer život i fikcija postoje paralelno,pa ko šta voli ,slobodna volja ,jel ,ko zna 🙂

    • FRA NE 08/08/2018 at 14:30

      I ovo s nadimkom narod,ako narod ima vlast,a nema ,kako to da ovi na vlasti mogu radit ovo šta rade,jednostavno mogu jer nema tog naroda koji ih može zaustavit,kaže izađi na prosvjed ili izbore ili bilo koje okupljanje,nek se čuje glas naroda,ma kojeg jebenog naroda,i onda kad svjedočiš taj glas naroda ,netko s bine prne ,a glas naroda zvuči ovako ,aaaaeeeeeoooooooouuuuuu,boga gospu ,beeeee,kmeee,koja bljuvotina od skupine 🙂

  7. FRA NE 08/08/2018 at 11:35

    Služenje narodu,čovjeku,ljudskom rodu,prirodi,je služenje bogu,duhu! Služenje državi,pravu,zakonu ,je služenje određenoj skupini koja manipulira ostalima ,drugim riječima služba mrtvim stvarima !Jedino lijepilo koje drži sve te pravne izmišljotine jest pristanak na iste !Ranjenu životinju(državu)treba uspavat da se bidna beštija ne pati,diš humanije od toga 🙂

    • dražen 08/08/2018 at 12:23

      Da ali ja sma postavio pitanje kome službe služe? u robijevom članku piše da je svaka služba, služba bogu, jer smo mi svi njegove sluge. Kolinda se zaklela bogu u svojoj inauguraciji. Sabor se zaklinje rh i ustavnopravnom poretku iako svoju nadležnost crpe iz naroda, nigdje ga ne spominju ni njega ni čovjeka ni građanina. Mislim da je važno konačno razlučiti kome zvona zvone da se oslobodimo ideje da službe služe čovjeku.

      • FRA NE 08/08/2018 at 13:57

        “Državni službenici”služe državi ,ne ni bogu ni ljudima ,tako jasno,a sve nevidljive pojave kao bog ,duh,božanstvo jesu isključivo samo opravdavanje za činjenje nečeg što krši sva pravila odnosno ovo što robi naziva zlatnim pravilom !Cijela povijest je prožeta imenom božanstva,u ime boga se pali ,krade,siluje ubija ,muči,razapinje ,pati,itd,itd,i još td ,tako da sam preskočio to služenje bogu u tekstu jer je po meni u ispravnom kontekstu,a to je služenje bogu ,ali kojemu,pošto još sve religije prakticiraju mnogoboštvo,pa je malo nejasan broj božanstava i duhova ,i koji služi za šta 🙂 ako je “bog “dao svima “slobodnu volju”a svi se možda slažu s tim,u tom slučaju ;kako smo došli do hijerarhija nego fizičkom silom,ne duhovnom,kako smo došli do ustava ,pravila ,zakona,fizičkom silom,ne duhovnom,kako nam je zemlja postala tvrtka,pomoću slobodne volje lažljivaca i manipulatora ,znači prevarom,u skladu s tim ,barem meni ,postojeći koncepti i ideje nekakvih prava ,zakona ,država nemaju nikakvu težinu ni vrijednost,u odnosu na ono što je stvarno pravo čovjeka ,životinje i prirode uopće,a to je život i ništa više ,a ovo drugo je samo gusta magla !Štaš kad volin šumu jer je mir i nitko ne traži niti nameće prava ni zakone ,život se jednostavno dešava za razliku od ustavnopravnih poredaka,novih starih poredaka i svih ostalih poredaka ,ako je sve ovo što živimo mimo stvarnosti život,onda sam se gadno zabunio 🙂 (nisam al eto) 🙂

  8. dražen 07/08/2018 at 17:56

    Je li moguće onda da službenici ili službe nije služba namjenjena čovjeku već bogu. Mi samo mislimo da oni služe nama i dai im je to prvenstvena svrha, ali nije.

    • an 08/08/2018 at 01:57

      Oni u svojoj praksi to jasno dokazuju. Tuzi se meni glavni u poreznoj kako se muci da bi mi on rekao neke stvari ali bi bio “u sukobu interesa”. Pitam ja njega, ne shvacajuci, tko je ta strana sa kojom se sukobljavaju moji interesi u provjeri poreznih obaveza, a kaze on, pa “ja radim za drzavne interese”. Kazem ja njemu da je on samo poreznik. Zna on, zna ja, pravila i zakone HR, i to je to. Ako se neka sukobljavaju, duzan mi je na upit reci. I on jednostavno tvrdi da je njegov interes prvi – puniti drzavi kasu. Ja dalje tvrdim njemu da mu je iskljucivi interes provoditi zakone koji su na dobrobit gradana….to nije moglo doci do njega. Pa sam odlucila platiti porez kada mi kazu gdje idu te moje financije i kada ja to odobrim, jer netransparentnost nije u mom interesu. Do tada zatvaranje obrta i racuni bankovni – van Hr.
      Takoder, kada policija dobije nalog iz DORH naprimjer, onda ono ne da se ne provjerava, kako zakon nalaze , ne da se “nepristrano” odraduje kako zakon nalaze, nego ima pravo prvenstva i direktno se odraduju. Koliko od puta, koliko god bilo vec dokazano da je neosnovan po zakonu….
      Gdje god sam malo zagrebala, dosla sam do zakljucka da drzavni sluzbenici rade protiv naroda u sustini i na vrhu , i rade za svoje “bogove”. I to sam nasla tako u tri najnaprednije drzave, a dosla sam i na najvisi nivo u svakoj.
      Kada ides za svoju korist onda imas dojam da je sve razjedinjeno i da su svjetlosnim godinama udaljene te institucije jedne od drugih. Kada je u njihovom interesu, sablaznis se kako su efikasni i brzi…zapravo te jeza prode kada vidis koliko su udruzeni. Dobijes dojam slike da ti je kavez nad glavom, kao zamka za ptice , ako pogledas ” gore.”
      Inace…pravna drzava je glupost svoje vrste. Oni tocno imaju shemu sa rupama za svaku situaciju. Recimo u Hr ne moze se predati emailom tuzbe na sudove. U EU moze. A kada nekoga imaju na piku kao nepodobnog, najprije mu oduzmu sve financije, posao, blokada racuna, socijalno…Ako je uporan – i slobodu, pa moze pisati ne tuzbe, nego …pjesme…
      Dakle, samo taj jedan slucaj- predanje tuzbi emailom (tu su i dokazi, dokumenti….), koji je bas takav tuzen na najvisem sudu i Saboru i puckoj pr., je dovoljan za dokaz da pravni poredank u HR ne postoji. Cak i ako preskocimo pricu o uzurpatorima i njihovim zakonima org. zlocina. . Oni svi pokusavaju sakriti ovu stvarnost, odnosno sakriti da gradani nisu ravnopravni i svima njima isto dostupan sud- a sto je osnovni postulat pravne drzave. Da ne govorimo da je osnovni grijeh na sudu “pisanje puno tuzbi institucijama” – tu si automatski kriv.
      Medutim, kako sam prije rekla, nije to sve problem same drzave. Dijelom jeste, kao ovo sa emailom i postom predana tuzba (odbijaju uopce odgovoriti da ne bi imali dokaze o tome), to je u osnovi problem paradrzave, odnosno uzurpatora. Oni ne postuju zakone drzave.
      Mi bi se trebali prvo boriti za povratak drzavi, pa onda anarhija. Ali kako je ovo prepokvareno, neki pokusavaju preskociti bitku za drzavu. Ali postavlja se pitanje- da li mogu za takvu pobjedu izbaciti drzavu iz sebe, ako se takav nije suocio sa drzavom kao institucijom samom po sebi, sa svim sto ona nosi.

      • dražen 08/08/2018 at 10:53

        Jendnom kad shvatiš da je um iluzija više se ne trebaš baviti njime, je poruka svih učitelja koji razumiju prirodu stvarnosti. Ako cijeli um možeš staviti u jednu veliku knjigu, nećeš je čitati već je baci u vatru. Tako je govorio Mooji. Cijela ideja advaite je potpuno direktan i istinit pristup bez zaobilaznih puteva. Kad tu veliku istinu primjenimo u odnos države i čovjeka jesno je da se državom ne trebamo baviti, jer se uvlačimo na zadnja vrata ponovo u igru. To što netko ima strahove i psihološke probleme i tvrdi da se sa strahovima treba suočiti istina je, ali samo kroz psihološki pristup. Onaj koji razumije da je strah iluzija nastala temeljem vlastitog uvjerenja nema se potrebe susretati sa tom iluzijom o čemu sam pisao u članku “Strah”. Ovime ne govorim da ljudi ne ulaze u interakciju sa državom i pokušaju svoju slobodu ostvariti kroz zakone, ali sve do one mjere dokle shvate da je to nemoguće. Neki to shvate prije neki kasnije. Dokle god stojiš u ringu davao ti ili primao udarce, ili ih vješto izbjegavao, meč traje.

        • an 08/08/2018 at 11:55

          Ti pricas o cudu nasuprot regularnog uspjeha. ok. Jedno i drugo stoji. Prvo je nesto sto je vise milost, dakle, moze ti biti dano, a moze i ne biti dano. Mozes doduse pokusavati, ali kao sto sam prethodno rekla “mozes li ti to izbaciti iz sebe”.
          Drugi nacin- regularan uspjeh, ide kroz pravila uspjeha. Kroz moto: “Vrati se putem kojim si prosla izgnana kceri.” Dakle, znas kako ide, vec si prosao taj put ali u drugom smjeru. Moze ti smetati za uspjeh samo tvoje samozavaravanje ili licemjerje, lijenost…. Ali nekako, uspjeh ti je zagarantiran ako ga odradis. I kad dodesnatrag, na taj pocetni njegov dio, onda ostaje samo kao korak, ono sto u prvom primjeru nazivamo cudom, a sto je sada evidentna datost toga istiga drugoga pravila, maltene sada nuzno za dobiti. Dakle ne vise cudo, pa je i rizik nikakav. Dakle, slazem se sa tobom, ali ovako je pravilo, onako milost i rizik. Znam kad sam ucila djecu u kucnom skolovanju, trebalo mi je vremena da izbacim sistem drzavne skole iz sebe, i jos nisma do kraja, a sam cin odlaska iz drzavne skole i upisa-u tri dana.

    • robi 08/08/2018 at 21:52

      tko je ili što je bog? i da li je bog kojeg mi smatramo univerzalnim, sveprisutnim, kreacijom, ultimativna svijest, život, stvoritelj, slobodno upotrijebiti bilo koji sličan naziv isti kao i bog na kojeg se kolokvijalno u svojim govorima poziva u crkvi i kroz crkvu i na kojeg se referira u tekstu da je sva vlast od njega? Ne, mi ne govorimo o istoj svari i naš bog, radije koristim termin Stvoritelj (da istaknem razliku) nije isto što i bog. papinskim bulama crkva se proglasila aspolutnim vladarom (čitaj posjednikom) sve zemlje, te tijela i duše čovjekove. Zemlju su dali kraljevima da njome upravljaju kroz zakone i pravila koje je pisala sama Crkva. Posljedično sva vlast je od boga (čitaj Pape, ne čovjeka već institucije), zemaljskog boga, apsolutnog samoproglašenog gospodara svega na planeti. Tako da romantična ideja da ti javni i državni službenici služe čovjeku najobičnija glupost. Oni služe svojeg gospodara.

    • Damir 11/08/2018 at 20:48

      Izgleda da se trebamo vratiti na trust, Stvoritelj–povjerenik–korisnik, koji se idealno uklapa u smisao robijeva teksta.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica