Živjeti u skladu sa prirodom

Glass-of-Water-1U svojem ludilu odvojenosti ego se poistovjetio sa određenim formama koje je kreirao možda sam ili mu ih je kreirao netko drugi. Takav entitet koji je identičan sa tim formama stvorio je identitet, koji kaže “To sam ja.” Taj kompleksni identitet koji kaže za sebe da je ja, samo je jedna forma, oblik, lice, osoba koja ima život, tj. živi život. Slijedom toga taj identitet je odvojen od života jer on ima život (nije život) kao što ima recimo automobil, i stoga on živi život iako ja eto nemam pojma kako se to živi i što se točno radi kad se živi.
Ne postoji nešto što ima život, postoji samo život, stoga on nije niti moj  niti tvoj niti ičiji. Neki ljudi to razumiju ali još uvijek ne razumiju da je život nešto mnogo veće i da je u svim živim bićima život koji je jedan te isti. Život stabla ili mrkve je isti onaj koji pokreće mene samo se drugačije manifestira. Kako um voli jako manifestacije i po njima prepoznaje realitet, njegova je prva misao kad vidi različite manifestacije da se radi o različitim stvarima, ali to je netočno.
Slijedom te jednote života možemo zaključiti da je jedan stvoritelj i da je temelj svega. On je život, on je priroda, istina, jedna svijest, duh koji animira materiju kreirajući tako život i sve što u prirodi postoji je u nekom obliku živo, vibrantno.
Obzirom da je život jedan i samim time sveprožimajući tko god izvršava utjecaj na njega taj utječe na sve. Utjecaj na život je zakonski uvjetovan tako da onaj koji utječe na njega stvara svojim utjecajem određene posljedice koje tada sam mora iskusiti. Nešto što bi se moglo nazvati duhovnom akcijom i reakcijom ili poznatijim kao zakonom privlačenja. Na život se može utjecati i mislima, riječima, željama, namjerama, ne samo djelovanjem.
Pa što onda “živjeti u skladu sa prirodom” znači? Odgovor je u biti jednostavan obzirom da je priroda život, to znači živjeti u skladu sa životom ma kakvog oblika ili manifestacije ovaj bio. Što znači u skladu? Po meni to znači poštovanje, međusobno razumjevanje, uvažavanje i ljubav.

Na ovom principu ne zasnovan sav originalni zakon:

  • Ne čini drugom ono što ne bi želio da se čini tebi
  • Sloboda bilo koje životne forme ograničena je slobodom druge životne forme

Slično je i sa Kristovim proporukama

  • Ljubi Stvoritelj  svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim.
  • Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.

E sad pogledajte ovu sliku ispod
20170507_163723
Vjerujem da će mnogi pomisliti kako je ovo divan primjerak vinograda i kultiviziranja (civiliziranja) vinove loze. Vidljivo je da ovakva jedoobraznost, red, analitički pristup ne postoji u prirodi/životu. Sve loze liče jadna drugoj kao jaje jajetu te je također vidljivo da je ovdje izvršen utjecaj na život iz nekog izvora.
Drugi će pomisliti da je ova slika neprirodna što zapravo nije potpuno točno, jer su ove loze i dalje žive jedino što su povezane žicama i zabranjeno im je da se izražavaju u smjeru kojem bi to one možda htjele pa im je tako uskraćena sloboda. Loze ovdje postaju mašine za proizvodnju grožđa jer je to po nečijem shvaćanju glavni i jedini smisao tog životnog oblika, te je tako čovjek iskoristio svoje pravo da izvrši utjecaj kako bi ovi životni oblici bili što svrsishodniji.
Možda ova slika nije najbolji primjer, jer bi nepregledna polja monokultura ili životinjska farma bili mnogo ekspresivnije slike, ali ova slika ipak zorno pokazuje kako se loza veže za žice i stupove kako bi rasla u točno određenom uniformiranom pravcu kojeg je zamislio uzgajivač. Ono što me je privuklo jest što ove loze zorno prikazuju kako izgleda današnji čovjek. Pogrbljen, zavezan, usmjeran, jednoobrazan, za produkciju i reprodukciju spreman.
Utjecatelj na život zakonom mora iskusiti mora iskusiti ono što je uzrokovao. Povijeni život, nesloboda, usmjerenost, mehaničnost sada je čovječanstvu normalna.
apple
Da ali….
Kao i na sve, uvijek treba gledati sa dozom razuma, ne isključivo. Zar čovjeku nije podložna priroda, biljke i životinje? Da, životinje i biljke vole ljude uravnotežene u duhu i pune ljubavi te su spremne dati sve od sebe za njegovu ljubav i pažnju. Utjecaj koji kreće iz čistog ekonomskog dobitka i vječite gladi osobe prouzrokuje da biljni i životinjski svijet također pati od utjecaja ludila komercijalne osobe, pa tako odbija davati plodove ili živjeti takvim životom. Bezbrojne bolesti, mušice, mrazovi, ledovi, virusi uništavaju mehanički život koji koji nije u svoju svrhu već svrhu profita ili lažne sigurnosti. Bježeći od posljedica svojeg utjecaja danas se masovno proizvode biljke u stakleničko-sterilnim uvjetima gdje se dobivaju bezukusni, bljutavi plodovi isti onakvi kakva je energija profitno orjentiranog utjecatelja na život.

Dakle može li i treba li čovjek utjecati na život?
Svakako može, to znamo, ali također i treba utjecati na život.
Uloga čovjeka je vrlo odgovorna jer on kao najviša životna forma zapravo snosi odgovornost za niže životne forme. Svaki utjecaj iz odvojenosti i ego tripa vodi u dekadenciju svijesti pa tako i životnih oblika. Uloga je čovjeka je da poboljša, unaprijedi životne oblike kroz poboljšanje i unapređivanje sebe. Svaki utjecaj iz takvog prostora zapravo se ne smatra utjecajem, jer nije direktno izvršen već je kreacija kroz samog sebe. Stoga novi čovjek, čovjek duha koji voli život i sve životne oblike nikada ne može djelovati sa profitom, interesom ili strahom od gubitka na život oko sebe. Tada je u poziciji da unaprijeđuje svoju životnu sredinu koju će biljni i životinjski svijet na svoje veliko zadovoljstvo pratiti. U takvim prilikama vjerujem da je moguće dobiti nevjerojatne prinose izvanredne kvalitete, jer biljke jednostavno žele iz ljubavi prema čovjeku dati mu ono što mu treba.
Ovakav utjecaj na prirodu kakvog danas vidim jedan je po meni od najbitnijih faktora čovjekova porobljavanja u ekonomsko-interesne-gospodarske svrhe. Čovjek koji kreira zato jer mora, iz straha, sasvim sigurno kreira bljutave i bezukusne proizvode jer ljubav i nadahnuće nisu bili prisutni prilikom kreiranja. Stoga osoba koja je porobila drugu životnu formu radi svojih ego tripova i profita mora iskušati patnju koju je prouzrokovala što se upravo u današnjem svijetu i manifestira.

11 thoughts on “Živjeti u skladu sa prirodom

  1. doki 15/05/2017 at 21:45

    Sklad prirode i čovjeka će ipak doći. Vjerujem u spontanu evoluciju koja će doći kad tad uz prkos zlu koje vlkada!

  2. doki 14/05/2017 at 22:25

    “U ovom ćaknutom svijetu kojem treba dobar psihić.” , može se živjeti u skladu s prirodom, ali zato potrebna nam je (nazvao bih to tako) “praksa evolucije”. Dakle možemo utjecati na život u skladu s prirodom i kao što kaže Dražen kao najviša životna forma snositi odgovornost na niže životne forme. Sve u svemu čuvati ovaj svijet i razumno ga trošiti. Smatram da je mitska predodžba da u svijetu vlada kaos i da samo najjači opstaju netočna.

  3. doki 13/05/2017 at 22:34

    Živjeti u skladu s prirodom Dražen to lijepo i slikovito opisuje o tome se mogu knjige pisati i iznositi razni uvidi pogleda naše svijesti. Ne mogu se zaobići neke stvari što Esej iznosi, ali postoji evolucija i nadilaženje-prevazilasženje svega toga od strane čovjeka. Naravno priroda ili bog koji je u svima nama kao i u zrnu goruščice odražava uzročno posljedičnu vezu sveg živog u svemu postojećem kroz evoluciju i učenje, a čovjek je spreman na to. Naravno trebamo poštivati tokove evolucije, a truditi se da što više učimo i spoznajemo tu prostora ima na pretak. Može li netko biti bijesan na zemaljskog čovjeka samo zato što on ima prirodu zemaljskog čovjeka i što nije anđeo (a po nekim teoretičarima još živimo u životinjskom carstvu,) bilo bi isto što i ljutiti se na tigra što ima prirodu tigra i što nije blag poput janjeta. Mi ljudi smo ti koji usprkos svemu, surovosti prirodne okoline i svim drugim teškoćama smo dužni živjeti u skladu s prirodom, učiti i nadići sve loše koliko je got to moguće.

  4. Esej 13/05/2017 at 13:18

    Frane, nažalost, i u divljini se dešavaju masakri u svetu životinja koje mi ne vidimo. Odavno znam za tu činjenicu, ma koliko nama naoko lepo i idilično sve izgledalo, i u mikrokosmosu vlada zakon jačeg. Priroda je surova. A i čovek je trenutno najsuroviji, jer je preuzeo planetu. Ali to je sve od tog Stvoritelja, koji god da je, ili samo od sebe nastalo. Lepo je sve romantizovati, sve i kada našminkamo, suština je uvek ista. U prirodi prirode je da bude surova. Retki su trenuci kada zaboravimo na to i onda romantizujemo to sve nekakvim ushićenjem koje traje do sledećeg šoka. Taman da se oporavimo i krenemo dalje u borbu sa vetrenjačama. Epilog je uvek isti. Ali divim se vašem optimizmu. Ja ga nemam, jer znam kako stvari stoje.

    • FRA NE 13/05/2017 at 15:48

      Prošlo oko 6 god. mog bivanja u toj surovosti kraj poskoka ,lisica itd. doduše nije amazonska đungla ali nekako iz prve ruke priroda jest u skladu sama sa sobom ,dok je ljudski rod taj koji je najsuroviji prvo prema vlastitoj vrsti pa onda od tog poremećaja prema svemu ostalom ,a nisam baš romantičar već objektivno realan opet prvo prema sebi pa onda prema svemu oko sebe !Ako i zvuči romantičarski to je iz prve ruke jer živim tamo i ne pada mi na um ponavljanje životarenja u nekakvim zajednicama već polako radim na svom projektu infrastrukturalne neovisnosti od struje ,vode,i ostalih drangulija !Možda i skupim volje pa napravim jedan slideshow uz nekakvu glazbu pa dodam draženu da objavi umjesto nekakvog teksta jer ipak slika priča tisuću riječi!:-):-):-):-)

    • FRA NE 13/05/2017 at 16:01

      Zar nisu i ljudska društva postavljena po zakonu jačeg pa svejedno moš odšetat od njih ,a ako će mi pucat u leđa njihov problem ne moj !

  5. FRA NE 13/05/2017 at 05:53

    U divljini je sklad skriven od pogleda i utjecaja onog koji ne razumi ,pa ipak će jednom u vremenu i do tu doć bager i lipo raskrčit da poravna to nereda !!

  6. Esej 12/05/2017 at 23:32

    Ili kako se diviti “prirodi” dok npr. posmatramo kako siroti lav koji je vođen instinktom i glađu, davi sirotu antilopu koja je takođe vođena instinktima da pase travu i preživi, i da svi nahrane svoje mladunce, i tako ukrug, takva priroda je sama po sebi neprirodna, čim se ona zasniva na pukom preživljavanju, nemilosrdnom uticaju instikata, ma koliko god romantizovali sve to, svu tu prirodu i život, ako smo iskreni, objektivni, moramo priznati da je ona u svojoj suštini veoma veoma nemilosrdna. Bilo da nešto raste slobodno, ukrivo, ili ravno, suština ostaje ista. Ova priroda je zatvor za sva osetljivija bića. Nažalost.

  7. Esej 12/05/2017 at 23:11

    I kada se prošeta unazad kroz istoriju, svako ko je imalo skeptičan, shvatiće da je sve uhvaćeno i zarobljeno u materiji. Ovo jeste dolina suza. Sva živa bića koja nastanu na planeti su osuđena na borbu za prosti opstanak. Od najsitnijeg mikroba do najvećeg sisara. Priroda sama po sebi jeste bezdušna, silovita, bilo da se samoorganizuje ili ne bilo. Priroda je zla. Ili zlo je stvorilo prirodu i njene zakone. Čak i da je sve nastalo slučajno, priroda je nemilosrdna prema svemu što je od nje nastalo, prema sebi samoj. Pa samo dok koračamo nesvesno izgazimo ko zna koliko mikrokosmosa, koliko živih bića, koje čak nismo u stanju ni da vidimo. Takva je priroda. I neko može da se pomiri sa time (većina) a neko ne.

  8. Rock 12/05/2017 at 20:09

    Odlicno!ovo sto si navea drzene….ovo su samo posljedice priasnje vrimena kontrole uma…

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.