“Zakon” – Frederic Bastiat

fredeInteresantno je kako su u nekom političkom pravnom ili šta ti ga ja znam smislu poznati povijesni likovi, na koje se svi pozivaju u svojim teorijama i traktatima o nužnosti države, zakona i represalija. Tako svi znaju za Monteskjea, Robespjera, Rusoa, Marksa, Hegela i druge državiste, ljubitelje kolektivističke nadređenosti individualizmu. Ispada da drugačiji umovi nisu niti postojali. Ali jesu! Postojali su samo ih nitko nije protežirao niti reklamirao, nedaj bože uvrstio u edukacijsku literaturu. Ali nađe, tko kopa i takve likove. Jadan od njih je Frederic Bastiat koji je (ne)poznat po svojoj knjizi “zakon” napisanoj u prvoj polovici 19. stoljeća koja je jako aktualna i danas. Slijedi izvadak iz knjige:

Šta je zakon?

Šta je, onda, zakon? To je kolektivna organizacija individualnog prava na zakonitu odbranu. Svako od nas ima prirodno pravo – od Boga – da brani svoju ličnost, svoju slobodu i svoju svojinu. Ovo su tri osnovna životna zahtjeva i očuvanje svakog od njih u potpunosti zavisi od očuvanja ona druga dva. Jer, šta su naše sposobnosti nego produžetak naše individualnosti? A šta je svojina nego produžetak naših sposobnosti? Ako svaka osoba ima pravo da brani – čak i silom – svoju ličnost, svoju slobodu i svoju svojinu, onda sledi da grupa ljudi ima pravo da organizuje i podržava zajedničku snagu radi stalne zaštite tih prava. Stoga se princip kolektivnog prava – razlog njegovog postojanja, njegova legitimnost – zasniva na individualnom pravu. A zajednička snaga koja štiti ovo kolektivno pravo ne može, logično, imati nikakvu drugu svrhu niti zadatak od onog koji zastupa. Zato, pošto pojedinac ne može zakonito da koristi silu protiv ličnosti, slobode ili svojine drugog pojedinca, se onda zajednička sila – iz istog razloga – ne može zakonito koristiti za uništavanje ličnosti, slobode ili svojine pojedinaca ili grupa. Takvo izopačenje sile bilo bi, u oba slučaja, suprotno našoj premisi. Sila nam je data da branimo svoja individualna prava. Tko će se usuditi da kaže da nam je sila data da bi uništavali ista ta prava naše braće? Pošto nijedan pojedinac koji nezavisno djeluje ne može zakonito da koristi silu radi uništavanja prava drugih, zar iz toga logično ne sledi da se isti princip primjenjuje i na zajedničku silu koja nije ništa drugo do organizirana kombinacija individualnih sila? Ako je to točno, onda ništa nije očiglednije od ovog: zakon je organizacija prirodnog prava zakonite odbrane. On je zamjena individualnih sila zajedničkom silom. A ova zajednička sila treba da čini samo ono što pojedinačne sile imaju prirodno i zakonito pravo da učine: da štite lica, slobode i svojine; da očuvaju prava svakog i dovedu do toga da pravda vlada nad svima nama.

Pravedna i trajna vlast

Kada bi nacija počivala na ovim temeljima, čini mi se da bi među ljudima vladao red, kako u mislima tako i u djelima. Čini mi se da bi takva nacija imala najjednostavniju, najprihvatljiviju, najekonomičniju, najograničeniju, najmanje ugnjetavačku, najpravedniju i najtrajniju moguću vladu – ma kakva bila njena politička forma.

Pod takvom administracijom, svako bi shvatio da ima sve privilegije, kao i sve odgovornosti svoje egzistencije. Niko ne bi imao nikakav spor sa vladom, pod uvjetom da se njegova ličnost poštuje, da je njegov rad slobodan i da su plodovi tog rada zaštićeni od svakog nepravednog napada. Kad postignemo uspeh, ne bismo morali da zahvaljujemo državi na svom uspjehu. A kada, pak, doživimo neuspjeh, ne bismo pomišljali na to da za svoju nesreću krivimo državu više no što je seljaci okrivljuju zbog grada ili mraza. Država bi se osjećala samo preko neprocjenjivih blagoslova sigurnosti koje bi osiguravao ovakav koncept vlasti. Može se dalje konstatirati da bi se, zahvaljujući nemješanju države u privatne poslove, naše potrebe i njihovo zadovoljavanje razvijali na logičan način. Ne bismo viđali siromašne porodice koje traže književno obrazovanje prije nego što dobiju kruh. Ne bismo gledali gradove naseljene na račun seoskih okruga, niti seoske okruge na račun gradova. Ne bismo gledali velika pomjeranja kapitala, radne snage i stanovništva izazvana zakonodavnim odlukama. Izvori naše egzistencije postali su neizvjesni i nepouzdani zbog takvih pomjeranja koja je izazvala država. A, osim toga, ovakvi zakoni opterećuju vladu većim odgovornostima.

Potpuno izopačenje zakona

Ali, nažalost, zakon se nikako ne ograničava na svoje prave funkcije. I, kada prevaziđe svoje prave funkcije, to ne čini samo u nekim nevažnim i spornim pitanjima. Zakon je otišao dalje od toga; on je djelovao direktno suprotno svojoj vlastitoj svrsi. Zakon je korišten da uništi svoj vlastiti cilj: primjenjen je za uništavanje pravde koju je trebalo da održava; za ograničavanje i uništavanje prava koja je, po svojoj stvarnoj namjeni, trebalo da poštuje. Zakon je stavio kolektivnu silu na raspolaganje beskrupuloznim ljudima koji žele da, bez rizika, eksploatiraju ličnost, slobodu i svojinu drugih. Pretvorio je pljačku u pravo, kako bi zaštitio pljačku. I pretvorio je zakonitu odbranu u zločin, kako bi kaznio zakonitu odbranu. Kako je ostvareno ovo izopačenje zakona? I kakvi su rezultati? Zakon je izopačen pod uticajem dva potpuno različita uzroka: glupe pohlepe i lažne filantropije. Porazgovarajmo o prvoj.

Fatalna sklonost čovečanstva

Samoočuvanje i vlastiti razvoj uobičajene su aspiracije svih ljudi. I kada bi svako uživao u neograničnom korištenju svojih sposobnosti i slobodno raspolagao plodovima svoga rada, društveni progres bi bio stalan, neprekidan i neiscrpan. Ali, postoji još jedna tendencija uobičajena kod ljudi. Kad mogu, žele da žive i prosperiraju na račun drugih. Ovo nije ishitrena optužba. Niti potiče od mračnog i nemilosrdnog duha. Anali istorije svjedoče o toj istini: neprestani ratovi, masovne migracije, vjerski progoni, univerzalno ropstvo, nepoštenje u trgovini i monopoli. Ova fatalna želja vodi poreklo iz same prirode čovjeka – iz tog primitivnog, univerzalnog i neugušivog instinkta koji ga tjera da zadovoljava svoje želje uz najmanji mogući trud.

Vlasništvo i pljačka

Čovjek može da živi i da zadovoljava svoje potrebe samo neprekidnim radom; neprekidnom primjenom svojih sposobnosti na prirodne resurse. Ovaj proces je poreklo svojine. Ali, točno je i to da čovjek može da živi i zadovoljava svoje potrebe otimanjem i korištenjem proizvoda tuđeg rada. Ovaj proces je poreklo pljačke. No, kako je čovjek prirodno sklon izbjegavanju truda – a kako je rad sam po sebi muka – sledi da će ljudi pribjeći pljački uvijek kada je pljačkati lakše nego raditi. Istorija nam ovo sasvim jasno pokazuje. A pod tim uvjetima, ni religija ni moral to ne mogu zaustaviti. Kada se, onda, okončava pljačka? Okončava se kada postane mučnija i opasnija od rada. Očigledno je, onda, da je prava svrha zakona da koristi moć svoje kolektivne sile da zaustavi ovu fatalnu sklonost da se pljačka umjesto da se radi. Sve zakonske mjere trebalo bi da štite svojinu i kažnjavaju pljačku. Ali, uopćeno govoreći, zakon stvara jedan čovjek ili jedna klasa ljudi. A, kako zakon ne može da funkcionira bez odobrenja i podrške dominantne sile, ova sila se mora povjeriti onima koji zakone prave.

Ova činjenica, kombinirana sa fatalnom sklonošću ljudskog srca da svoje potrebe zadovoljava uz najmanji mogući napor, objašnjava skoro univerzalnu izopačenost zakona. Zato je lako razumjeti kako zakon, umjesto da kontrolira nepravdu, postaje nepobjedivo oružje nepravde. Lako je shvatiti zašto zakonodavac koristi zakon da, u različitoj mjeri, kod drugih ljudi uništava njihovu ličnu nezavisnost ropstvom, njihovu slobodu ugnjetavanjem, a njihovu svojinu pljačkom. Ovo se čini radi koristi osobe koja stvara zakon, a razmjerno moći koju ima.

Žrtve legalne pljačke

Ljudi se, prirodno, bune protiv nepravde čije su žrtve. Stoga, kada pljačku organizira zakon radi profita onih koji zakon prave, sve opljačkane klase – mirnim ili revolucionarnim putem – pokušavaju, nekako, i same da počnu da pišu zakone. Zavisno od stepena njihovog obrazovanja, te opljačkane klase, u pokušaju da dostignu političku moć, mogu predložiti jedan od dva sasvim različita cilja: da zaustave legalnu pljačku ili da uzmu udio u njoj. Teško naciji kada ovaj drugi cilj prevlada kod masovnih žrtava legalne pljačke kad na njih dođe red da prigrabe vlast da prave zakone! Dok se to ne desi, manjina vrši legalnu pljačku nad većinom, što je uobičajena praksa tamo gdje je pravo učešća u izradi zakona ograničeno na nekoliko lica. Ali, onda, učešće u izradi zakona postaje univerzalno. A tada, ljudi teže da svoje suprostavljene interese uravnoteže univerzalnom pljačkom. Umjesto da iz korena iščupaju nepravdu koja se nalazi u društvu, oni od tih nepravdi prave opću pojavu. Čim opljačkane klase zadobiju političku vlast, uvode sistem represalija protiv drugih klasa. One ne ukidaju legalnu pljačku.(Ovaj cilj bi zahtjevao više prosvjećenosti nego što posjeduju). Umjesto toga, one se ugledaju na svoje loše prethodnike učestvujući u legalnoj pljački, mada je ona protiv njihovih vlastitih interesa. Kao da je neophodno da, prije no što nastupi vladavina pravde, svako pretrpi okrutnu odmazdu – neki zbog toga što su loši, a neki zbog toga što ne razumiju stvari.

Rezultati legalne pljačke

U društvo se ne može unjeti veća promjena i veće zlo od sljedećeg: pretvaranja zakona u instrument pljačke. Koje su posljedice takvog izopačenja? Trebali bi nam čitavi tomovi sve da ih opišemo. Stoga se moramo zadovoljiti isticanjem najupadljivijih. Na prvom mjestu, ona iz svačije savjesti briše razliku između pravde i nepravde. Nijedno društvo ne može da postoji ukoliko se zakoni u izvjesnoj mjeri ne poštuju. Najsigurniji put da zakoni budu poštovani je da ih učinimo vrijednim poštovanja. Kad zakon i moral protivrječe jedan drugom, građanin je suočen sa surovom alternativom: ili da izgubi osjećaj za moral ili da izgubi poštovanje prema zakonu. Ova dva zla imaju podjednake posljedice i pojedincu bi bilo teško da se opredjeli. Priroda zakona je da održava pravdu. Ovo je u toj mjeri točno da su, u svesti ljudi, zakon i pravda jedno te isto. U svima nama postoji snažna dispozicija da vjerujemo kako je sve ono što je zakonito i opravdano. Ovo uvjerenje je tako rasprostranjeno da mnoge osobe pogrešno vjeruju da su neke stvari „pravedne” samo zato što ih takvim čini zakon. Stoga, da bi pljačku učinili naizgled pravednom i svetom pred mnogim ljudskim savjestima, potrebno je samo da je zakon dekretom odobri. Ropstvo, restrikcije i monopol naći će branioce ne samo među onima koji na njima profitiraju, već i među onima koji zbog njih pate.

Cijelu knjigu prevedenu na srpski možete skinuti OVDJE

16 thoughts on ““Zakon” – Frederic Bastiat

  1. Anto Jukić 09/11/2017 at 20:09

    Berna ! Pogrešno . Mi ne živimo u velikom eksperimentu nazvanom ŽIVOT , nego naša
    jedina profesija ili zanimanje je Ž I V O T , pa ako tako gledamo na ambijent u kojem
    dišemo vidimo da eksperimentatori ostaju kratkih rukava , jer mi imamo svoje želje ,
    ciljeve , nade i očekivanja , te sve tome podređivamo , a njih i ne primječujemo . Znači :
    Vaš život je samo Vaša prava profesija i samo naprijed . Toliko

  2. doki 01/11/2017 at 23:18

    Ljudi znaju reći nije sve što je po zakonu pravedno i razumno, a ja bih rekao zakon i pravo koje daje država nisu potrebni nikomu. Tko određuje i djeli zakon i pravo, kako ih djeli, komu ih djeli, tko sa njima upravlja, imamo li mi na taj način ikakva prava, mnogo se može o tome govoriti. Pitanja zašto, zašto i kako je sve to prevara nad živim čovjekom, jako je široka tema.

  3. autor_itet 26/10/2017 at 21:19

    🙂

  4. autor_itet 26/10/2017 at 21:17

    Hvala na knjizi

  5. autor_itet 26/10/2017 at 19:12

    “Ovo se čini radi koristi osobe koja stvara zakon,a razmjerno moći koju ima” Amo šta čekate, u red za dotura…Žuja je zakon! Jer zna!

  6. Hrvat 26/10/2017 at 18:47

    Evo, ja ću opet napomenuti nešto što “znalac” Dražen nije spomenuo jer vjerojatno mu to nije niti na kraj pameti pa vi prosudite sami.
    Pa nam tako Dražen prodaje pamet da je tobože F. Bastiat „drugačiji“ od Montesquieu-a (čije ime Dražen ne zna niti napisati pravilno), od Robespierre-a (ni to ne zna napisati), Rousseau-a (niti njega ne zna napisati), Marxa (niti njega ne zna napisati) itd.
    Jer je Bastiat tobože „drugačiji um“.
    E, pa pogledajmo ključno činjenicu koliko je Bastiat „drugačiji um“.
    Montesquieu – Mason
    Robespierre – provoditelj masonskih ideja kroz francusku revoluciju
    Rousseau – njegove ideje vrijede kao jedan od stupova nadahnuća za sve masonske lože
    Marx – u svoj komunizam ugradio ideje preuzete izravno iz masonske filozofije i ustrojio ga poput paramasonske lože.

    Frederic Bastiat – za divno čudo – MASON!

    Dakle, Dražen želi reći da članovi loža i njihovi lakeji provode drugačiju politiku jedan od drugoga. Baš!
    To može reći samo krajnji neznalica. Glupost par excellence.
    I sada Dražen, veliki znalac kaže da je Bastiat, koj je usput budi rečeno, krajnje marginalna pojava, nekakav velikan „drugačijeg uma“.

    Što još uopće reći na sve ovo?

    • Ervin Poljak 26/10/2017 at 22:45

      …šetajući po Minkenu, u vrijeme kada pošten narod zarađuje za život, sa spremnim fotoaparatom, u nekoj pauzi između nabave novih cipela i ispijanja kave, naletoh na zanimljivu građevinu, crkvu, onako poprilično neupadljivog vanjskog izgleda, sa hrpom zanimljivih obilježja u zlatu, pa se pitao, jebemu, što ova pozlaćena masonerijska simbolika radi na pročeljima i iznad krovova dotične građevine…to mi sad već 2. ili 3. u nizu u Minkenu, veliki znak na vratima, IHS, pa evo sve mi nešto čudno titra, od kud Isusovcima toliko simbolike koja se pripisuje masonstvu, ko tu s kime petlja? Svi ovi navedeni su bili kao masoni, a svugdje pokraj njih neki Loyolin pijunček trovao misli…. Ne znam ko tu koga drma… Jedino znam da vrlo malo znam, a cijenim svaki trud kojeg netko ulaže kako bi proširio vidike sebi i svojim bližnjima… I da, častim kavom sve ljude dobre namjere koji ovdje komentiraju i koji se igrom slučaja nalaze u podsljemenskoj zoni…ili u Minkenu 😉

      • Hrvat 28/10/2017 at 13:40

        Da. Lijepo da priznaš. Ne znam kave veze ima tvoj komentar s mojim postom, ali da je indikativan jest.
        Pitam se ima li među velikim revolucionarima ovdje koji bi mijenjali svijet i društvo uopće ikoga tko radi i pošteno zarađuje za život!?

        • Ervin Poljak 28/10/2017 at 23:42

          Uvaženi,
          kako bi taj tzv. rad i pošteno zarađivanje prema vašem mišljenju trebali izgledati i zašto bi baš to trebalo biti toliko dominantno svojstvo za kategoriziranje ljudi? Evo čisto da se maknemo malo van ovih iscrpljujućih pothvata nabacivanja atributa, trpanja u ladice i blačenja svega i svaćega….ili je skankhunt42 možda zaista dobio ozbiljnu konkurenciju?

          • Hrvat 29/10/2017 at 18:41

            Probaj se zaposliti pa ćeš vidjeti…
            Evo, u članku koji je o Kasalu izašao u SLobodnoj on priznaje sve ono što sam ja (i drugi) govorio, ali sam (smo) bio optužen za fašizam, provokaciju, plaćeništvo itd.
            Što je naravno glupost jer je upravo u tom članku Kasalo pobio samoga sebe.
            Naime, govorili smo da je Kasalo lijeni neradnik i licemjer i sada on to otvoreno priznaje. Dragovoljno ne radi dvije godine, ne želi raditi, ali želi imati sve i pljuje po državi i državnim dokumentima npr. a sam je izvadio sve što mu treba (osobna, vozačka itd.)
            Eto, probaj krenuti od tuda pa vidi gdje će ti biti kraj…

        • Ervin Poljak 29/10/2017 at 22:28

          cv mi je na linkedin-u, javno dostupan. ne skrivam se iza nekih pseudonima, zaista ne kužim tu shemu sa neradništvom i te silne atribute negativne konotacije, ali to sve skupa nije bitno. ja sam iskonski zahvalan da sam došao u dodir sa svim ovim informacijama, svoje neko stajalište ne uspjevam iznjeti u 2-3 rečenice osim da evo poštujem vaš stav, jer proizlazi iz nekog vašeg svjetonazora i vaših životnih okolnosti, također poštujem Draženov stav, ne osuđujem i nemam prava da drugima sudim…. i drago mi je što smo svi različiti….jer koji bi to bio kaos da smo svi okruženi svojim klonovima 😉 … svako dobro želim….

        • Anto Jukić 09/11/2017 at 19:52

          E moj Hrvatu !
          Od kuda vi na ovim stranicama , vjerojatno su vas krivo orjentirali , a vi slijepci
          kad dođete negdje gdje ništa ne razumijete , onda želite nešto komentirati .
          Vi to gospodine nerazumijete . Kakve veze sa sadržajem pisanje imena stranih
          glupsona ? Nikakve . A što se tiče lijenosti , samo uhljebi se moraju pod tim
          odnositi , a oni kao Dražen što danonoćno zgrču znanje i okolo ga poklanjaju ,
          nije ni malo lijenčarenje , pogotovo što je intelektualni rad naporniji a i donosi
          mnogostruke efekte . Ako mislite da je radnik ribar ili onaj u trlišu , nikakav
          problem , obucite se u trliš i zarađujte . Davna poslovica : evo ti imanje , daj mi
          znanje , najviše govori o stvaraocu Draženu , a Vaši komentari govore o vama
          i oni nisu loši za vas i vaše istomišljenike , ali ovdje se sastaje ozbiljan svijet a
          tu vi očito ne pripadate .

  7. nedajnasebe 25/10/2017 at 10:03

    Svuda se koristi taktika zavadi pa vladaj. A psihopata ima u neograničenom broju izgleda. Zločini nemaju veze ni sa verom ni nacijom, ni sa ekonomskim ni socijalnim statusom, već sa nedostatkom univerzalnih moralnih vrednosti. Tako se pojedinci i grupe prepoznaju i udružuju, e za takve se može reći da su organski portali. A svi ostali su taoci i zastrašeni i ucenjeni.

  8. nedajnasebe 25/10/2017 at 09:45

    Po svemu sudeći, balkanske i druge siromašne države su odavno postale privatno vlasništvo, kao i životi njihovih građana. Samo što se mnogi plaše za živote svoje i svojih bližnjih. Sve te države su paradržave, sa paravlastima (njihovim pravim vlasnicima), tu su odavno u igri orkestrirani i izrežirani događaji, oblikovanje javnog mnjenja kako odgovara privatnim interesima. Sve je rasprodato, svaki glas koji se usudi da posumnja se ućutkuje, ali nama se izgleda pred očima dešavaju užasne najblaže rečeno užasne stvari, trgovina ljudima, trgovina organima, trgovina decom, ženama, a svi oni koji bi trebali da raspletu klupko zla su ućutkivani i zastrašivani, verujem i sudstvo i policija, korupcija cveta kao nikad do sad. Zabranjen je link Nikole Aleksića o trgovini organima, čoveku se podsmevaju, jer su mnogo jaki i uvezani svi ti koji u ovim strašnim zločinima učestvuju. A to je samo jedan čovek. A cenzurišu svakog ko pokuša da otkrije istinu. Čuvajte svoje bližnje. Ovi su izgleda gori i od tog Sotone.

  9. FRA NE 24/10/2017 at 06:39

    Ako treba birati između dva zla ,ne treba odabrati nijedno !Žuja je zakon 🙂

  10. Berna 23/10/2017 at 20:37

    Živimo u velikom eksperimentu nazvanom život i u njemu smo podvrgnuti različitim eksperimentima .

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.