Virtualna stvarnost

2011-07-21-livechess1Ove godine će Istrakon (festival alternative) u Pazinu imati mene kao predavača. Obzirom da je tema festivala ove godine virtualna stvarnost, sjeo sam da organizatorima napišem par rečenica o tome kakve veze moje predavanje ima sa virtualnom stvarnošću. Ipak kad sam sjeo i počeo kontemplirati o temi iz mene je izišla hrpa rečenica i misli koje sa izvornom namjerom nemaju veze, ali su se na kraju pretvorile u tekst izuzetne važnosti (ako mene pitate).

Virtualna stvarnost je ona koja egzistira sa one strane čulnosti. To je uvriježeno stajalište. Električna energija je podloga virtualnoj stvarnosti. Bez obzira postoji li podražaj i imali on svoju emocionalnu konsekvencu nikad se sa 100%-tnom sigurnošću ne može kazati što je to stvarnost. Stvarnost o kojoj često pričamo i koju doživljavamo stvarnom determinirana je električnim impulsima koji kroz pretvarače tvore u umu slike, zvukove, mirise, okuse, dodire i moguće neke druge senzacije koje bez nervno-električnog sklopa nebi postojale. Čovjek u potpunoj anesteziji kad je nervni sklop totalno isključen još uvijek postoji, sa one strane električnog impulsa. Stoga se opravdano postavlja pitanje – što je to stvarnost, a posljedično tome i što je to virtualna stvarnost?

Iz svemira mi dolazi nekakva vrsta odgovora za koji će mi trebati jako dugo vremena i riječi da ga objasnim i to mi je nekako tlaka. Zašto da uopće ikome išta objašnjavam, pogotovo kad me nitko nije ništa pitao, zar ne?

Ipak….

Dualnost pojavnog svijeta dar je stvoriteljev. El. energija koju čovjek proizvodi kroz vibraciju i polaritet kreira stvarnost onakvu kakvu onaj koji je kreira želi za samog sebe. Stvoritelj i govori “ja jesam” (stvaran) dok je sve drugo opsjena (oblik) i tog čovjek kreator treba biti svjestan.

Čovjek kreator treba biti oprezan, jer mora iskusiti posljedice svojeg stvaranja (karma), ili bolje rečeno onaj koji stvara i preuzima zaslugu za stvaranje preuzima i posljedice za svoje djelovanje.

Pretpostavljam da je originalna misao stvoritelja bila da kroz čovjeka koji je dualan iskušava svijet čula, objekata, ono da mu bude interesantno (triller). Ali, da li predviđeno ili ne, čovjek se zanio kreiranjem i očaran stvorenim preuzeo zasluge za kreaciju stavljajući sebe uz bok sa stvoriteljem. Taj neki “prvi otpadnik”, da ga tako nazovem, koji je kreirao svijet, naravno koristeći stvoriteljeve resurse i asistenciju, jer bez njega nema ničega, danas se u raznim kulturama naziva drugačije, ali zajednički uobičajeni naziv je bog.god krščana

Taj prvi koji je preuzeo zasluge za tvorenje svijeta, na njegovu žalost, ali i našu, nije imao dovoljno kapaciteta niti snage da taj svijet održi u postojanju sam već je trebao jako mnogo duša, ljudi koji imaju sposobnost kreacije. Takva armija kreatora upregnuta u isti misaoni sklop može održavati u stvarnosti/pojavnosti svijet boga. Bog je kao gospodar svijeta odgovoran za zakon karme te je njegov gospodar.

Ovaj svijet je stoga egoistična kreacija boga koji ne priznaje da je i on/ona također dio stvoritelja. On je jedna izuzetno psihotična, poremećena osoba, opterećena svojom veličinom u tolikoj mjeri da je opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti poremećaj nižeg ranga i intenziteta u odnosu na ovaj. Viđenjem svih kutova obmane postaje jasno da je bog kroz princip karme dobio oružje koje je jako domišljato iskoristio. Prvo je uvjerio ljude da su oni svoja tijela i da su odvojeni od stvoritelja. Ova uvjerenja su rezultirala dvijema izuzetno bitnim stvarima. Prva je ta da se kroz utjecaj na tijelo moglo utjecati na um ili bit čovjek zbog njegova poistovjećenja. Druga bitna stvar jest što je čovjek pomislio da je njegova osobnost stvarna vizavi njegove razdvojenosti od stvoritelja, čime je tako preuzeo ulogu kreatora, ali i zakon karme koji ide usporedo sa njime.

Čovjek koji je poistovjećen sa tijelom počinje vjerovati u nužnost umiranja, jer je tijelo smrtno, a samim time i on postaje smrtan. Tada je bog napao tijelo svim mogućim virusima, cjepivima, otrovima, prerađenom hranom, zatrovanom vodom, ljekovima kako bi skratio životni vijek tijela, a samim tim i bića. Smatram da je razlog tome što možda možeš nekoga vući za nos 70 godina, ali veliki je problem vući nekoga za nos 500 godina. Nakon 70 godina um se resetira, znanje i iskustva brišu i iskorištavanje i crpljenje energije može početi ponovo te teoretski može trajati do u nedogled. (to je razlog zašto je chiron last ljudsku kičmu označio kao stablo sa kojeg bogovi jedu eliksir mladosti, i time žive vječno).

To je naša trenutna stvarnost. Kako je bog uspio obuzeti ljude i prevariti ih da misle njegove misli i materijaliziraju njegove namjere i želje ne znam točno. Pretpostavljam da je to napravljeno kroz genetski inženjering i stvaranje prvog čovjeka – robota, adama kako je opisano u božjoj knjizi. To je vjerojatno rezultiralo kreacijom energetskog omotača koji separira čovjekovo eterično tjelo na sedam djelova (sepa=sedam) koje je danas poznatije kao sistem čakri. Taj sistem omogućuje ekstrakciju energije kroz energetske lijevke koji se nalaze sa prednje i zadnje strane svakog sintetičkog eteričnog tijela. Iz tog razlog sam davno još napravio radionicu za odstranjivanje čakra sistema. Ekstrakcija se vrši putem rituala raznih vrsta. Najpoznatiji i najčešći ritual kojim se to postiže je misa u kojem hipnotizirani ljudi neprestano zazivaju boga i njegovo ime. Mole mu se, kliču mu, klanjaju mu se, kleče ispred njegovih statua, plaćaju za tzv. oproste grijeha itd. Takva ogromna energetska pažnja prema bogu pumpa njegov ego i čini ga jačim i moćnijim. Ta riječ je osim na misi postala i uobičajena riječ u svakodnevnom razgovoru.

Program je zapravo jezivo jednostavan. U početku je intervencijom bog kreirao čovjeka koji će kreirati stvarnost (svijet) po njegovoj zamisli, a preuzimat će odgovornost kao da je to njegova kreacija. (bog kupi vrhnje, a čovjek liže govna). Taj svijet je također tada počeo igrati ulogu programera, jer su ljudi počeli preuzimati program od drugih ljudi i od okoline. Moglo bi se reći je sistem postao samo održiv (eko frendly) jer se ljudi sada programiraju kroz društvo i bog više nema potrebe za velikim intervencijama. Tu i tamo možda koji rat. Jezivo je i to što vjerojatno više niti on sam ne može zaustaviti ovo samoprogramiranje. Često se kroz holivudske filmove (war games, terminator, matriks, oko sokolovo, ex machina, ona, ja robot, etc) provlači nit umjetne inteligencije tj. mašine koja se otela kontroli i počela djelovati po vlastitom nahođenju (ma šta to bilo). Stoga se bog kreator lažnog svijeta osoba, zapravo može smatrati umjetnom inteligencijom, programom. Da je to zaista tako potvrđuje današnji čovjek čija je sličnost u djelovanju i promišljanju nevjerojatno slična djelovanju mašine, te se njegovo ponašanje, reakcije i emocije mogu se predvidjeti gotovo u potpunosti.

Poganski narodi (ta riječ je namjerno izvrgnuta ruglu) su znali što su bogovi i imali su ih mnogo. Bogovi su bili arhetipski misaoni obrasci preko kojih se lakše utjecalo na svijet i održavalo njegovu stabilnost. Tako su postojali bogovi raznih prirodnih pojava, mora, rijeka, neba, sunca, itd koji su kao određeni programi upravljali stvarnošću. Tada je intervencijom mračne sile sve pretvoreno u monoteizam. Poganski narodi koji su znali tajnu kreacije pobijeni su, a samo jedan bog je dobio dominaciju nad svim arhetipovima i misao-programskim obrascima. On je kontrolirao cijeli svijet kroz jedan misaoni obrazac i danas je poznat kao bog sunca/mjeseca. Vjerojatno je mnogo frakcija pokušalo postaviti na tron svojeg boga ili svoj misaoni obrazac kao franšizu, ali najsvirepiji i najdeterminiraniji u tim namjerama je svakako bilo i dandanas ostalo rimsko carstvo, čiji bogovi i danas dominiraju nebom, čijim kalendarom se numerira položaj zvijezda i čijim simbolima se određuje značenje riječi. Rimsko carstvo vlasnik je franšize današnjeg boga koji dominira svijetom.

Onaj tko je roditelj i ima malo dijete može u tom stanju svijesti spoznati što je ljubav. Majka toliko voli to dijete da je spremna umrijeti za njega, bezuvjetno. Ljudi stvaraju djecu ne da bi ih djeca služila ili da bi im se klanjala. To je čista ljubav. Kakav je to stvoritelj pun ljubavi koji traži da mu se ljudi klanjaju da ga služe i mole mu se. Služenje tvori sluge i gospodare, stoga je takav sistem sotonizam jer samo sotona želi da mu se služi. Zato je ovaj bog kojeg propagiraju religije u biti sotona. On je dobar i loš, upotpunjavajući i igrajući sve uloge ove virtualne stvarnosti koju mi nazivamo svijet. Gdje god kreneš je bog, gdje god kreneš je sotona.

Originalni stvoritelj nije tvoj gospodar niti si ti njegov sluga. Ne možeš mu služiti niti da hoćeš, jer njemu to ne treba. Jedino možeš biti ono što jesi – jedno sa njime.

Zakoni koji vladaju u sintetičkoj božjoj virtualnoj stvarnosti (matriksu) su zakoni karme ili razumljivije zakoni privlačnosti. ono što želiš, a o čemu i misliš privlačiš. Takve ljude, takve okolnosti, takve događaje, stanja.

Kreacija iz egoističnog uma koji je opterećen raznim dogmama, vjerovanjima, indoktrinacijama, ukratko nabacima, može kreirati u skladu sa ograničenjem svog dosega svijesti, što je nažalost trenutno izuzetno ograničeno. Tako svi ljudi u ovom stanju svijesti manje-više kreiraju bogatstva i materijalnu egzistenciju, ne obazirući se mnogo na onu isusovu “što ti vrijedi steći cijeli svijet, ako izgubiš svoju dušu.” Čak i propovjednici ovih izreka često teže materijalnom bogatstvu, a kad je dosegnu onda žele moć i vlast, status i titulu koja jamči ugled i povlašteni položaj u društvu. Takvo ograničenje ega kreira kratkoročnu dobit za dugoročni gubitak, a što je namjerno dizajnirano da tako bude.

Neki ljudi razlikuju značenje dviju riječi – destiny i fate. Prevedeno na hrvatski obje riječi znače sudbina. Ja ću ih također razdijeliti pa ću jednu nazvati sudbina, a drugu usud.

Sudbinu ćemo smjestiti u područje uma, karaktera, sintetičkog svemira zakona privlačnosti (taj zakon djeluje jedino kad postoje + i – polovi).

Usud ćemo staviti u svemir stvoritelja u kojem se djeluje kroz duh bez iskrivljenja, vjerovanja i dogmi. Zato, bog je gospodar tvoje sudbine, dok je stvoritelj gospodar tvog usuda (mada je ovdje teško razdvojiti tebe/sebe od stvoritelja pa ovaj drugi dio rečenice nije potpuno točan).

Sudbina koju osoba ima određena je matematičkim principima matriksa. Ti principi su poznati pod nazivima numerologija, astrologija, horoskop. Iskusni magičari prema tvojem imenu, prezimenu, datumu rođenja, mjestu rođenja mogu prilično točno odrediti tvoju sudbinu, tvoj karakter, sklonosti, ključne događaje u životu. Budućnost baš i ne mogu predvidjeti ali to ne smeta da ljudi ne povjeruju u magično znanje dotičnih.
orororor
Bez obzira na velike varijacije na temu, sudbina svake osobe u ovoj stvarnosti je ista, a to je da umre i da se rodi ponovo kako bi opet mogla umrijeti i opet se roditi. Naziv kotač reinkarnacije nije nazvan uzalud. Ako i pogledate simbologiju vidjet ćete da se sve u navodne znakove “vrti u krug” ili ona čuvena pjesma “Circle of life” iz mega popularnog filma “Kralj lavova”. Sat se okreće u krug, tjedan se okreće u krug, mjeseci se okreću u krug, svod se okreće u krug, sunce se okreće u krug, zemlja se okreće u krug oko sebe, pa onda oko sunca, pa onda oko centra galaksije. Jako puno simbologije i lažne znanosti govori o tome kako bi čovjekom um prihvatio nužnost cirkulacije, revolucije, involviranosti (circle, revolution, volvare su riječi koje označavaju kretanje u krug), ima tog još ali…….

U igri šaha u kojoj ti igraš najviše 3 poteza unaprijed, sa protivnikom koji vidi 50 poteza unaprijed, pogodi tko će biti pobjednik? Igrati protiv boga/sotone šah ne njegovu terenu znači uvijek izgubiti, baš uvijek. Bog/sotona te ponekad pusti da dobiješ, jer ako stalno gubiš nećeš više htjeti igrati. Ovo se u potpunosti može preslikati na pravni sistem. Pobjednik je onaj koji ne igra.

Sa druge strane o usudu ne mogu reći puno jer smisao duše i njen cilj je nešto umu nedohvatljivo, potpuno neizrecivo. Put duše? Gdje ide? Tko pita? Koga briga? U toj stvarnosti čistog postojanja bez ikakve ideje ili misli o postojanju može se desiti da i zaigrate šah protiv boga/sotone, ali tada bog/sotona zapravo nema nikakvih šansi jer igra protiv neograničene svijesti univerzalnog stvoritelja koji igra 10000000 poteza unaprijed.

Bog i njegovi jataci podržavaju čovjeka u slijeđenju sudbine ili “potjeri za srećom” kako je to izraženo u “američkoj deklaraciji o nezavisnosti”. Dokle god čovjek u skladu sa “sudbinom” ima ambicije, želje, ciljeve da bude bogat, poznat, slavan, olimpijski pobjednik, direktor banke, maneken, poduzetnik, ili neka druga osoba iz širokog dijapazona “uspješnih karijera” on je uhvaćen u mrežu. Društvo boga potiče i subvencionira takav put karijerizma i materijalizma. Još od malih nogu djete se priprema da postane “neko i nešto” da postane to nešto kad odraste za razliku od onoga što je sad. Takvim poticajem da postane nešto, a ne da on već jest stvara se nezadovoljstvo prisutnim stanjem sadašnjosti već se “uspjeh” zauvijek projecira u budućnost u potjeri za onim nečim što nam fali, a sad ga nemamo. U svijetu boga/sotone ti nikad nisi dobar onakav kakav si već se vječno moraš truditi, stremiti da postaneš veći i bolji i usput moliti boga da ti pomogne u tom naumu. Taj put vodi tamo gdje i jest njegova namjera da vodi – u smrt.

Oprez: Programi matriksa nisu isključivo materijalističke i instinktivne prirode. Postoje i duhovno-mentalni programi koji sežu mnogo dalje od poslovno – znanstveno – religioznih programa. Takvi programi postanu “duhovno” ambiciozni, ne uviđajući da ambicija nikad ne dolazi iz duha već je dio programa. Takve osobe vide sebe kao probuđene, duhovne, prosvjetljene i ponosne su na svoju višu frekvenciju, a osuđuju materijalističku. I takvi su uhvaćeni u mrežu. Ta je mreža gotovo nevidljiva pa je stoga duhovnjake, religiozne fanatike i svjetlosne radnike gotovo nemoguće uvjeriti u postojanje takvih programa. Ali tvar je zaista jednostavna, samo treba pogledati u sebe i vidjeti koji je stvarni motiv tvojeg djelovanja. Ako to nije moguće isti trenutak, onda se treba malo pomučiti. Svaka ambicioznost je nagrađivana, to možete vidjeti i po new age doktrinama kojima te se uči da dosegneš što god želiš iz područja uma, samo okreneš svoju pažnju u tom smjeru i okolnosti se počnu poklapati. Konstantno se uvjerava ljude u ispravnost istog i da su sami krivi ako ne mogu manifestirati stvarnost kakvu žele. KAKVA PREVARA! Nitko ne postavlja pitanje odakle dolazi želja koja me potiče za odbacivanjem sadašnjeg trenutka i projekciju u neki budući, tj. zašto sam nezadovoljan i ne prihvaćam sadašnji trenutak.

Bog je kivan na sve koji odbijaju biti programirani i koji ne žele i neće da slijede put postajanja. Takvi su ljudi zadovoljni sobom, što je zabranjeno, i nemaju nikakvih ambicija da postanu još bolji, veći, poznatiji, bogatiji. Niti nagrada vječnog života u raju i 72 djevice koje ih tamo čekaju da ih razdjeviče ne može ih motivirati da sudjeluju u štakorovoj utrci ruleta života. Takvi neambiciozni otpadnici koji se okreću u sebe u traženju raja i vječnog života od nikakve su koristi. Prezreni su od svojih najbližih, od društva, od sistema, jer potjeru za srećom i samoostvarenjem smatraju promašenim životom. Takvi filozofi, umjetnici, glazbenici, poete, duhovnjaci ne doprinose rastu BDP-a i smatraju se beskorisnim tipovima koji nikome ne trebaju. Za razliku od “pravih građani” uvijek željnih boljeg, radnih pobjeda, uspjeha, bogatstva koji su pokretači kapitalističko-religioznog sistema, neambiciozni pojedinci uglavnom budu potpuno pogubljeni u ovom ratu trgovine i taštine. Njihovi poslovni neuspjesi, društvena izoliranost, potpuna ravnodušnost za nogometom, šopingom, putovanjima, zabavom i drugim njemu trivijalnim stvarima stavljaju ih u poziciju nenormalnih čudaka. Takva im je i plaća u društvu i status. Nema redovite plaće, socijalnog, zdravstvenog i kao takvi često neshvaćeni i odbačeni završe kao propali alkoholičari ili narkomani, ne voljeni niti od svoje majke. Osjećate li se ponekad tako?

Sjećate li se onih riječi majke/oca: “Sine/kćeri, samo ti završi školu i fakultet, onda ćeš se zaposlit dignit kredit, kupit auto, pa ćeš biti bolja prilika za ženidbu/udaju. Onda se oženiš/udaš imaš, familiju, i djecu, bože dragi i unuke. I tako lipo živiš do penzije i onda ideš u penziju.” Ono što vam nisu rekli, jer naravno ne znaju, jest da kad sve to napravite i nakraju možda shvatite, a možda i ne, da ste živili tuđi nametnuti život, kojeg ste prihvatili kao normu i da ste previše isprogramirani da biste tada mogli išta promjeniti, jedino što vam preostaje jest da mirno čekate dan kad će vas pokriti pločom, nad kojom će božiji agent naricati magičnu pjesmu u namjeri da vas sačuva i spasi za daljnju uporabu kako bi se opet vratili i ponovili sve isto kao i ovaj put.

Usud se sa druge strane ne može realizirati niti slijediti, on je onakav kakav jest bez prihvaćanja ili otpora. Stoga usud te može voditi da postaneš i bogat i uspješan ili direktor firme. Ali to tada nije bila tvoja namjera ili intervencija već puko slijeđenje usuda. (nema karme, nema zakona privlačenja, nema nagrade niti kazne). Ima i takvih tipova koji su bogati i slavni ali im to ne znači ama baš ništa. Takvi su sistemu najveći neprijatelji. Ti ljudi bez ambicija i društvenih težnji za osobnim samoostvarenjem postaju otpadnici od društva i od bližnjih i od daljnjih.

Svijet boga nije zbog toga niti nakriv niti promašen. On funkcionira točno onako kako je dizajniran mada se verzije tog programa svakodnevno upgrejdaju (nadograđuju). U njemu smo svi umno kontrolirani i spojeni na matricu te nju doživljavam kao stvarnost. U njoj smo spremni napasti svakoga tko je različit ili nas pokušava probuditi iz hipnoze. Stoga je i moguće da ljudi koji su utjelovljenje ljubavi završe na križu. Najveće zvijezde na nebu ovog sintetičkog svijeta su lažni proroci (političari, svećenici, znanstvenici) i zabavljači (sportaši, pevaljke i starlete). Sjećam se davno kad sam po prvi put ovo razumio. Prvo što sam osjetio je gađenje, pa zatim bijes, a sad sam se stvoritelju hvala pomirio sa tim djelovima sebe.

Zaključak:

Virtualni svijet je svaki prostor čije je djelovanje predodređeno pravilima ili nekakvim principima. U tim mjestima nema intuicije kao više forme života i svijesti, već uglavnom djeluju samo instinkti kao ugrađeni programi za preživljavanje i produženje vrste, svojstveni životu i svijesti nižeg oblika i forme. U tom svijetu možeš biti, navodno, “što god hoćeš”, samo ne možeš biti ono što zaista jesi.

Iako taj svijet može biti jako stvaran nedostaje mu jedna bitna komponenta – duh. Zapravo to nije istina, jer bez duha ništa nemože postojati stoga duh je prisutan, ali djelovanja i ispoljavanje sile ne ide iz njega već se filtrira kroz kodove programa. Duh je svijest koja nemože biti programirana stoga nemože biti dio ovakvih sistema. Duh razara ovakve sisteme i stoga se mora držati pod ključem, pa je čovjek u duhu automatski neprijatelj boga. Ali bog je domišljat pa je napravio svoju verziju duhovnosti poznatiju pod nazivom religioznost u čijim ritualima kontrolira umove tzv. duhovnjaka koji neznaju da se zapravo nalaze u prostoru kvazi-duhovnosti.

Stoga svaki virtualni svijet je svijet mrtvih (osoba)bez duše, isprogramiranih karaktera, a bog/sotona je gospodar mrtvih – bog podzemlja. (sjetite se filma šesto čulo u kojem glavni lik koji je cijelo vrijeme mislio da je stvaran zapravo na kraju uviđa da je taj svijet mrtvih o kojem govori dječak koji “vidi mrtve ljude” zapravo njegov svijet tj. da je on taj koji je mrtav).

Možda je konfuzno, ali pristajem da postavljate pitanja na koja ću pokušati konciznije odgovoriti.

8 thoughts on “Virtualna stvarnost

  1. autor_itet 10/03/2017 at 16:54

    Kako se uopće može nekoga prokužit? Mislim, čim taj koji to kaže, jel se sam prokužio. Nitko ne zna što ga sutra čeka. Jednostavno nam svima tako dođe bit, e 🙂

  2. an 09/03/2017 at 05:12

    “Iz svemira mi dolazi nekakva vrsta odgovora za koji će mi trebati jako dugo vremena i riječi da ga objasnim i to mi je nekako tlaka. Zašto da uopće ikome išta objašnjavam, pogotovo kad me nitko nije ništa pitao, zar ne?”
    U kršćanstvu se to ovako objašnjava, možda ti legne:
    Duh znanja dolazi na čovjeka, ali ga još nije prožeo, nije uronio čovjek u njega, pa svako proslijeđivanje te intuicije na riječi postaje teret za čovjeka, uzet od njegove vlastite snage (ne duhovne).
    Treba dakle sazrijeti još i leći sve to što “dolazi”. U stvari i opasno je govoriti ukoliko nije “sjelo”, lako se može ukrasti.
    ….
    Miješaš boga i vraga.
    što u stvari govori o tvojoj duhovnoj poziciji: skorom izlasku iz jedne dimenzije znanja i bitka i tek zavirivanje u drugu. ovo je još uvijek samo tvoja istina.

  3. Gad 08/03/2017 at 15:25

    Vrhunski tekst. Pitam se gdje su sad “komentatori” prethodnih postova sa svojim banalnim provokacijama… 🙂

    • SeoskaLuda 08/03/2017 at 19:00

      Pozdrav, Gade.
      Vidim da si veliki stručnjak za vrhunske tekstove. Toliko veliki da ne znaš prepoznati da je Dražen prepričao srž gnosticizma. Ako odeš na bilo koji sajt o gnosticizmu skužit ćeš da je sve jedan veliki copy/paste. Eto toliko od “banalnog” provokatora “stručnjaku za vrhunske tekstove”. Nekada je bolje šutjeti…

      • Burovrani 09/03/2017 at 00:46

        SeoskaLudo, jesi li možda razmišljao da je Dražen i njemu slični produkt modernog vremena? Ako ćemo objektivno, koliko god ti bio u pravu, a ja mislim da jesi u pravu, ti si taj koji je anakronizam. Zar ne? Dražen jednostavno mora biti ovakav površan, svadljivi amaterski neznalica itd., to je njegova uloga u ovom cirkusu od modernog svijeta. Kao i ostalih komentatora koji misle da je on u pravu i oni tu ulogu igraju bez da razumiju proces jer da ga razumiju automatski bi prestali biti glumci i postali svijesni sebe. Oni su podanici maye i to je to … život je brutalna igra … ne možeš ih kriviti zbog toga … ti si taj koji ne pripada ovdje …

        • SeoskaLuda 09/03/2017 at 18:33

          Burovrani – istinu kažeš prijatelju. Moram se složiti s time. Pogotovo s opisom Dražena i njegovih, ali i s time da sam ja ovdje anakronizam. Tko zna možda će budućnost biti takva da će ju kreirati Draženi svijeta? Drago mi je da ima još onih koji su prokužili Dražena…pohvale na tome.

    • Damir 11/03/2017 at 10:55

      Vidim prastaru šablonu, od pamtivjeka, Ljudima je uglavnm važno DA BUDU U PRAVU i izgleda da im je to glavni smisao života, nažalost, makar bili i u krivu. Zna se tko uvjek želi biti u pravu , uz tu osobinu, nerazdvojno, dolazi oholost i sebičnost, nažalost, jedno bez drugog ne ide.
      Nemojte me prozivati, jer me ne zanima tko je u pravu, a tko u krivu, trudim se biti objektivan promatrač i temeljem spoznaja donositi zaključke, ne namečući ih ikome. Bog s vama!

  4. FRA NE 06/03/2017 at 12:10

    Jasno ka dan!!Nemam namjeru ispravljat nikoga ,ali moram vezano uz elektricitet koji je jedna od mnogih manifestacija duha jer je bez toga sva tehnologija i ovo pipkanje nemoguće odnosno mrtvo!Knjiga mirdadova-mikhail naimy !Vjera koja je rođena na valu straha samo je pjena od straha;diže se i sleže sa strahom,istinska vjera cvjeta samo na stabljici Ljubavi.Njen plod je Razumijevanje.Ako se Boga bojiš,u boga Ne vjeruj!Teplo preporučam svakoj duši bilo kojeg religijskog opredjeljenja,poganskog,kršćanskog,državnog,anarhističkog,da pročita knjižicu (biblioteka na zvonu istine) gdje sve što je navodno kontradiktorno naposlijetku objašnjeno kroz primjere ,i postane jasno ,normalno onome ko čita otvorenog uma!Da ne bude zablude odavno više ne vjerujem u ljudsko poimanje i objašnjenje nečeg neobjašnjivog,i ne trudim se u priči o bogu ,duhu više uopće svrstavati tako nešto u svoje i tuđe kalupe jer jedino mogu pustiti (kako kažu) biti vođen duhom ma gdje me to vodilo ,i tek kad se situacije dese i završe mogu točno razumjeti uzrok i poslijedicu stvari i situacije!Hvala barba Dražene što ustraješ u nezahvalnoj raboti poticanja uspavanih ljudskih umova da se upale i propituju sami sebe !Neću klikat ovo za pomoć već se želim ukazat na predavanju i pomoći da stranica nastavi sa radom na svoj način,a kako to će tad bit otkriveno:-):-)

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.