Uvod u fenomenalizam Rom-Antike

romantika„Slijep do očiju, gluh do ušiju!“

Odbijajući pojmiti svijet onakav kakav on uistinu jest, u svojoj cjelosti, dakle njegove „pozitivne i  negativne“ strane, stvaramo iskrivljenu i nepotpunu sliku stvarnosti.  Na osnovu nje stvaramo  idealiziranu, lažnu sliku svijeta i shodno tome donosimo pogrešne tj. neodgovorne odluke.

Odbijajući pojmiti sebe, onakvog kakav ja uistinu jesam, u svojoj cjelosti, dakle sva moja „ ugodna i  neugodna“ iskustva, stvaram iskrivljenu i nepotpunu sliku sebe.  Na osnovu nje stvaram idealiziranu, lažnu sliku sebe i shodno tome donosim pogrešne tj. neodgovorne odluke.

Odnaših najranijih dana nas uče da svijet percipiramo po jednom obrascu, onako kako nam to naša okolina na-laže. Jedino tako možemo postati punopravni članovi društva, zrele osobe. Bili smo prisiljeni odbaciti naš prirodni način poimanja svijeta i zamjeniti ga pogledom na svijet kakvo ima naše društvo. Žrtvovali smo percepciju fenomenalnog svijeta energije za dosadni svijet ideologije, samo da bi se uklopili, bili isti kao i svi drugi oko nas. Hladnoću samoće i odgovornosti trampili smo za toplinu i neodgovornost stada. Rekli su nam da smo tako sigurniji, da ne moramo misliti svojom glavom i da će nam oni sve objasniti. Ne moramo ništa preispitivati već samo raditi što nam se kaže, izvršavati naređenja, robovati i vegetirati. Svoju svijest-savijest zamjenili smo sa pravilima, normama i zakonima tj. ideologijom.

Nitko se ne rađa kao romantičar. Romantičarem postajemo procesom sazrijevanja, učenja i privikavanja na društvene norme. Dakle romantičarem postajemo procesom socijalizacije. Njegovo  stanje svijesti nije njegovo prirodno, iskonsko stanje svijesti,  već je inducirano izvana. Romantičarem postajemo kad te vanjske utjecaje prisvojimo, utjelovimo, počnemo oblikovati naš život na osnovu njih i na kraju ih počnemo voliti, obožavati i čak ginuti za njih. Što znači popularna parola new age-a „voljeti samoga sebe“ (self love)? Voljeti svoju romantičnu sliku sebe ili voljeti svoje istinsko-desocijalizirano biće? Pošto smo već upoznati sa „istinoljubivošću“ neoliberalne retorike, a New Age je već postao sastavni dio njegove ideologije, onda nam je sve jasno.

Pokušat ću u nekoliko sljedećih osvrta pristupiti tematici romantike sa više strana nebili je raskrinkao kao stanje bića sa robovskim karakteristikama. Pod romatikom podrazumijevam sumu svih utjecaja na pojedinca od strane društva, od porodice, preko škole, vjere i politike, sa ciljem udaljavanja njega od samoga sebe i njegove povezanosti sa okolinom neideološke prirode, čistim energetskim fenomenom.

Koristim pojam romantike kao „skladište“ u koju ću posložiti sve karakteristike stanja bića koja sa našim izvornim stanjem nemaju nikakve veze.  Nazvaću to skladište „krčma kod romantičnog vanzemaljca“ i pozivam sve zainteresirane da to učine i sami, ukoliko vam je stalo do svoje energetske (mentalno-emocionane, fizičke i ine) higijene, tj. ukoliko vam je stalo do samoga sebe. Svako od nas je romantičar na svoj vlastiti način. Nitko nam ne može sa sigurnošću reći koja je naša lozinka koja otvara put ka demontaži našeg individualiziranog tipa romantike.

Pokušajmo za početak odbaciti automatske  reakcije na riječ romantika i njene kulturno-povijesne konotacije. Pogledajmo kao prvo od čega je sastavljena sam pojam romantika. On se sastoji od dvije riječi: rom (=Rim, vječni grad) i antika (=staro, drevno). Bukvalni prijevod bio bi „drevni Rim“. Ukoliko razmotrimo glavne značajke društvenog uređenja drevnog Rima i prepoznamo ih u našoj aktualnoj društvenoj stvarnosti, postati će jasnije zašto se upravo taj pojam nametnuo kao simbol za nešto drevno  i istovremeno nešto vrlo aktalno.  Izabrao sam pojam romantike nebili u čitaocu izazvao iritaciju, zbunjenost i privremenu nestabilnost, uzdrmavši njegovo uobičajeno poimanje te ideje,  te ga u najbolju ruku navesti na samostalno kritičko razmišljanje, tj. da pogleda na svijet izvan jednoumlja naše društvene stvarnosti.

Strategija romantike je promicanje pasivizacije i nesamostalnosti kroz stvaranje ovisnosti o nečemu izvan nas,što nam zapravo nije suštinski potrebno.  Romantika se služi taktikom posredništva, rušeći most između perceptora i percipiranog. Romantičar ne prebiva u stvarnom svijetu već u slici svijeta koju je on sustvorio. Romantiku prepoznajemo u društvu kroz sve posredničke-reprezentativne institucije. Za sudski postupak trebamo pravnika da nas zastupa, za političke odluke stranku, za nacionalnu svijest i slobodu putovanja državu, za vjerska pitanja crkvu kao posrednika do boga.

Romantika je unajmljivanje posrednika koji će preuzeti sve to u svoje ruke, a mi ćemo mu to platiti našim radom. Ima li išta apsurnije od toga? Može li itko, osim totalnog kretena, pristati i potpisati jedna takav ugovor?

Da, može! Prepredana manipulacija PR-profesionalca će naivnog dobričinu pretvoriti u roba tako da on neće i shvatiti da je postao rob. Vjerovatno će imati osjećaj da se nešto promjenilo, ali on se više ne sjeća kako je bilo prije. Kako je tako nešto uopće moguće? Jednostavno zabranom sjećanja ili induciranjem zaborava. Ono što je bilo prije (religija ili društveno uređenje) propagira se kao nešto nepoželjno, loše ili čak materijalizacija zla. Sjećati se tih „poganskih“  vremena postaje smrtni grijeh (Prisjetimo se politike kršćanstva prema ostalim religijama nakon što su dobili podršku religije u starome Rimu, ili pak današnje politike crkve i države prema političkoj ljevici i razdoblju socijalizma). Za one neposlušne (koji se budu prepuštali tim „traumatskim“ sjećanjima) rezervirana je lomača, lobotomija ili nešto treće, ovisno o tehnološkom trendu.

Zaključimo prvo poluvrijeme: romantika je sistematski proces odustajanja od samoga sebe, odustajanja od svog autentičnog života, svoje svijesti i od svog srca. Riječnikom Davida Icke-a rekli bi da je romantika „ljubav“ prema našem fantomskom „ja“.

Ali gdje i kada sam donio odluku da postanem romantičar? Kada smo potpisao taj ugovor?

 

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

12 thoughts on “Uvod u fenomenalizam Rom-Antike

  1. doki 27/12/2017 at 22:54

    Ah kako su teške naše navike i ovisnost o mnogo čemu… Današnji čovjek u svijetu bezbroj svjetovnih mogućnosti, iscrpljen u težnji za beskrajnim željama, napadan od mas medija i raznih akademija znanosti, s masom informacija koje se nazivaju “znanje”. Muče ga nezadovoljstvo i praznina koju ne zna imenovati, svijesno i nesvjesno potiskuje ono najljudskije i najplemenitije u sebi, svjesno i nesvjesno bira postojeće stanje manipulatora, koje je pakao, nego svoje izbavljenje. Zašto? Jer ne želi promjeniti način razmišljasnja, jer ne želi ništa promjeniti! Navike se jednostavno vole i ne želi ih se odbaciti. Tako opet pnavljam mnogi svijesno ili nesvjesno- radije ostaju u svome paklu nego da promjenu način razmišljanja i radije krivnju prebacuju na drugog, a to je svakako gubitak i neuspjeh, koji kad tad dolazi na naplatu.

  2. FRA NE 23/12/2017 at 07:23

    U svijetu se stvorila nova vrsta roman ti čara koji se zovu urbani kamperi,ima ih i kod nas srića manje,kod nas se zovu beskućnici ,mi smo ispali napredniji jer imamo pučke kuhinje pa ljudi ne moraju jesti ostatke iz kontenjera ,a tamo su i za njih našli naziv master chefovi reciklaže !Koliko je tih laži u riječima !!

    • FRA NE 23/12/2017 at 07:40

      Rom e(ingleški),rom a(talijaneški),rom(ciganeški),rom(read only memory)(diđitaleški),pa se ti snađi između tih romova,odlična tema !!:-)

      • dražen 23/12/2017 at 20:23

        evo da ne bi bilo zabune.
        romantic (adj.)
        1650s, “of the nature of a literary romance,” from French romantique, from Middle French romant “a romance,” oblique case of Old French romanz “verse narrative” (see romance (n.)).
        Romance (adj.)
        mid-14c., “French; in the vernacular language of France” (contrasted to Latin), from Old French romanz “French; vernacular,” from Late Latin Romanice, from Latin Romanicus (see Roman). Extended 1610s to other modern tongues derived from Latin (Spanish, Italian, etc.); thus “pertaining to the languages which arose out of the Latin language of the provinces of Rome.” Compare romance (n.).
        Roman (n.)
        Old English, from Latin Romanus “of Rome, Roman,” from Roma “Rome” (see Rome). The adjective is c. 1300, from Old French Romain. The Old English adjective was romanisc, which yielded Middle English Romanisshe.

        https://www.etymonline.com/word/Roman

        • FRA NE 23/12/2017 at 21:09

          Nema zabune u romanici pardon romantici , za sve jezicne zabune kriva je romansko latinsko rimska pasta sutta:-):-)

        • Hrvat 24/12/2017 at 20:57

          Dražene, pa dobro kada ćeš prestati sramotiti sam sebe. Ovo što si naveo je podrijetlo riječi “romanca” koji je bio u izvorniku priča o raznim temama na nekom od romanskih jezika, ne nužno romantičnih. S vremenom se ustalilo da su ljubavne, sladunjave priče postale – romantika.
          Etimologija izvorne riječi nije tobože Rom kao RIm i antika nego kombinacija staro francuskih romanz +‎ -ique. Što NEMA blage veze sa prijevodom koji ti nudiš – Drevni Rim.
          Jel’ tebe stvarnonije sram tako isticati svoju neukost !?

  3. an 21/12/2017 at 21:43

    Vec otpjevano.
    “La vie an rose”, u slobodnom prijevodu “zivot/pogled kroz roze naocale”.
    https://www.youtube.com/watch?time_continue=187&v=Elc0oThyV3Q
    U narodu bi se reklo: “Predobro da bi trajalo.” ili “Predobro da bi bilo istinito.”.
    Medutim, osobno mislim da je stvar slozenija. Prava pitanja su:

    Da li mi romantikom osijecamo na momente neki svijet kojem mi stavarno pripadamo,tamo gdje je puna dusa i srce? Odnosno postoji li realizam koji ukljucuje romantiku?

    Ili, je li romantika samo lazna stepenica, na koju svi zele stati jer sa nje je najljepsi pogled, ali je stepenica sama trula i lazna,a pogled nezadrzljiv?

    Osobno drzim da je romantika jedan vid neodoljivog ili jedva odoljivog, kontakta sa svijetom kojem stvarno pripadamo, ali nedovoljno spoznat i prepoznat. I zbog toga je ona koristena kao vjekovna zamka za duse. A koju im pripremaju oni opaki, za svoju istu takvu svrhu.
    Na nesrecu.

    A za osvojiti realni svijet, treba odvojiti ne samu romatiku, nego ici dublje i preciznije: odvojiti laz od romantike.
    “Znanje stiti.” Biblija
    Interesantan tekst.

  4. Hrvat 21/12/2017 at 20:38

    A na kojem to jeziku Rom znači Rim !!!??? Na Draženoslovaneskom možda? Rom-antika = drevni Rim !? Kakva nebuloza!
    I pazite ovo karikaturu nižeg titrajnog spektra – Nevena koji kaže hvala ti Dražene!

    • Nogard 23/12/2017 at 09:14

      za početak kreni u Italiju … pitaj kak im se glavni grad zove, moronu jeda RVATSKI !!

      • Hrvat 24/12/2017 at 20:48

        Bio sam maslačak, što ti pametnjakoviću očito nisi i pitao sam što ti pametnjakoviću karikaturalni očito nisi – i odgovor je da im se glavni grad ne zove Rom nego Roma i tako se i čita.
        Tvoja me obrazovanost i informiranost jednostavno frapira, pogotovo kada bundeva kao ti pokušava nekoga uvrijediti pa na kraju popljuje samog sebe.

  5. neven 21/12/2017 at 10:46

    lijep dar za suncostaj, hvala ti dražene.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica