Sve je moguće, zar ne?

Priča (story) koja se konstantno ponavlja utisne se u svijest (utisak, impresija), um kao nešto što je zaista tako (točno, istina). Možda u početku sa nekakvim odmakom, ali što se ponavlja češće to sumnja i preispitivanje kopne i jenjava. Ako se priči dodaju konotacije stručnosti, znanosti, autoritativnosti onda se one pogotovo onim umovima koji pade od kredibiliteta, utiskuju još i dublje. Jednom kad se utisnu one postaju podloga, matrica, foršpan, uzorak kroz kojeg se gleda i doživljava stvarnost.

Recimo npr. aa ovakav slučaj: Amerikanci su sletjeli na mjesec 1969 god, zar ne? Jesu! Dakle ako je to neupitna činjenica koju smo gledali na televiziji stotinu puta, čuli na radiju i potvrdili je svi svjetski znanstvenici, onda ćemo kroz nju gledati na sve što se ikad ticalo, što se tiče i što će se ticati mjeseca. Slažete li se?

Ako netko slučajno kaže da je mjesec napravljen od papira samo ćeš (ćemo) mu se nasmijati i reći mu da je glup jer kako mjesec može biti od papira kad je jebeni nil amstrong šetao po njemu. Ne pisao, već šetao! Stoga takvog koji kaže da je mjesec od papira treba odmah uputiti u najbližu mentalno-psihijatrijsku instituciju, budala najobičnija.

Ako netko kaže da je mjesec mnogo bliže odmah će te (će mo) ga opovrgnuti sveopće poznatom činjenicom da je mjesec udaljen 481.000 km. Kako znamo? Pa amerikanci izmjerili, neznaš li konju formulu v=s/t, gdje je t=s*v, što zapravo znači: vrijeme puta brzina jednako put.

Bilo koja teorija koja dovodi u pitanje ili barem sumnja u mjesec kao fizičko tijelo po kojem se može hodati ispituje kredibilitet cijele znanstvene zajednice, ali i tebe kao budale koji si povjerovao istoj, pa stoga svaka takva teorija treba biti odbačena ako je moguće i prije nego li se pojavi u javnosti, a tvorac iste, ako postoje mogućnosti, neka bude spaljen na lomači.

Probajte sad nakon ovog zamisliti koliko je to ograničenje u umu kad se toliko brani i suprostavlja bilo kojoj drugoj teoriji niti ne promišljajući o njoj, a kamoli da je uzme u obzir. Da bi taj um mogao proširiti svoju svjesnu percepciju, potrebno je osloboditi se svojeg primarnog mišljenja/vjerovanja ili ga barem dovesti u pitanje. “Što ako amerikanci nisu bili na mjesecu, već je to bio samo nekakav trik ili manipulacija?” Takvo pitanje i sumnja otvara brdo mogućnosti, jer više ne postoji tvrda temeljna pretpostavka/predrasuda. Iz ove perspektive niti ideja da je mjesec od papira ili da je od sira nije glupa niti nemoguća. SVE JE ZAPRAVO MOGUĆE, ZAR NE?

Znači li to da su mogućnosti zapravo zatvorene i uokvirene našom vjerom ili predrasudom? Ako mene pitate, odgovor je DA, NARAVNO! Ona nekakva stara maksima kaže da ako um kaže da je nešto moguće ili nemoguće u pravu je, jer tako će i biti.

Mjesec je ovdje služio samo kao jedan ogledan primjerak i nema nikakve veze sa ovom pričom osim ako ne vjerujete da su amerikanci zaista lažirali slijetanje na mjesec. Ma dajte pa nije valjda da vjerujete u te bajke, američka vlada je poznata kao dobronamjerna i iskrena skupina ljudi.

Iz ovog primjera o kojem se i dan danas vode rasprave, a dogodio se prije svega 50 godina idemo u neke nama bliskije primjere. Ja ću postaviti neka pitanja, a vi iz ove nove perspektive pokušajte odgovoriti:

Tko/što su to slaveni?

Da li su se ikad i ako jesu kad su se doselili i gdje?

Tko su hrvati?

Je su li pokršteni i ako jesu kad i kako?

Tko je bio ako je uopće postojao i prvi kralj i kad je to bilo? Gdje je stolovao taj kralj? Tko su iliri, da li su postojali i gdje su sad?

Ovo je samo jedna skupina pitanja, a ja bi ih mogao postaviti milijune. Ako želite nastavite ih postavljati sami. Odgovarajte na njih iz nove perspektive (sve je moguće) i odjednom će vam se otvoriti percepcija, a svijest iskočiti van okvira.

Naša današnjica u velikom je smislu određena prošlošću. Ono što smo prihvatili i prigrlili u prošlosti u psihološkom smislu čini našu sadašnjicu. Tako su gospodari prošlosti zapravo gospodari sadašnjosti. Ovaj postulat vrijedi za osobe koje sebe vrednuju i doživljavaju kroz identitet. Neki povjesničari kažu da mi (obični ljudi, ovce) nemamo pojma o povijesti daljoj od 200 godina, a da ne spominjemo tisuće godina. Zatim kažu da su hrvati i hrvatska obična izmišljotina koja ako je i postojala nikad nije postojala u obliku u kojem nam je to prezentirano.

Takva povijest upravlja našom sadašnjicom u kojoj smo konstantno vezani za tu priču i odbacujemo sve koje ne vuku paralele sa istom. Time odbacujemo cijeli spektar mogućnosti a sa njome i moguću istinu o tome tko smo, što smo, odakle smo.

Uz sve znanstveno-povjesno-političke nebuloze koje ograničavaju našu svijest daleko najveću štetu radi religiozno-katolička-pravoslavna-islamsko-židovska prevara jer ona direktno utječe i spriječava konekciju čovjeka sa velikim duhom.

Religiozna prevara je temelj za kreaciju ovog lažnog svijeta. Ona nas je uvjeravala, a mi smo naivci popušili slijedeće priče:

  • da je stvoritelj izvan čovjeka i zemlje, negdje na nebu čime zatvara svaku duhovnu potragu čovjeka jer ovaj traži na pogrešnom mjestu na kojeg istog nema tvoreći također kompletno društvo, svijet koji ispunjenje, radost, sreću, zadovoljstvo traže izvan sebe i svijetu oko sebe i ne mogu ga pronaći.
  • da je veliki duh neka vrsta osobe, persona, objekt koja ima ogromnu moć i znanje. Takvim vjerovnjem kroz realnosti se manifestira nepovezanost čovjeka i velikog duha jer su on i veliki duh dvije različite stvari čineći tako sebe odvojenim od izvora, ali i glupim i nemoćnim.
  • da bog ima specijalne zakone kojih se treba držati kao pijan plota gotovo zabranjijući pod prijetnjom smrti bilo kakvo djelovanje koje nije u skladu sa zakonom te na takav način dodatno ograničava kreativni potencijal čovjeka stvarajući razne entitete koji se pozivajući na određene zakone izravno upliću u slobodnu volju i živote čovjeka
  • da je svako djelovanje koje nije u skladu sa zakonom “grijeh” i takvo djelovanje mora pretrpiti kaznu čineći čovjeka “krivim” zbog “grijeha” te tako stvarajući osjećaj krivnje i srama zbog prijestupa. Ovakvim vjerovanjem utire se put postojanju raznih agentura i probisvjeta koji si uzimaju za pravo da u skladu sa zakonom mogu suditi čovjeku i određivati njegovu pravicu ili krivicu.
  • da mogućnost oprosta od boga postoji, ali se čovjek mora uniziti pred njim priznati da je šupak, niže biće, grešnik i moliti boga da mu se smiluje i oprosti kršenje zakona. ( ovo je najbolji prmijer idolatrije kako se svemoćno biće klanja iluziji i označava pobjedu sotone/boga nad stvoriteljem)

Ovo su samo neka od uvjerenja/sidara koja u koje ogromna većina ljudi vjeruje. Posljedica takva vjerovanja su vidljiva svuda oko nas.

Taj sistem (država/bog) je iznad čovjeka i izvan čovjeka. On donosi zakone i čovjek se mora pokoriti. Ako se ne pokori bit će kažnjen. Kaznu smrću može izbjeći ako prizna da je griješio i poliže šupak državi i usput plati određenu kaznu kao pokoru za svoje grijehe. Ovaj sistem je moguć jer podsvjesno on obitava unutar nas.

Evo jedne lijepe (za)kletve koju niste možda odavno čuli kojom čovjek toliko unizuje sebe da mi se srce cjepa kad čujem masu kako je izgovara:

“Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh (lupajući se u srce tri puta) zato molim blaženu mariju vazda djevicu (demona) sve anđele i svete (ostale demone) i vas braćo (budale) da se molite za me gospodinu bogu našemu (vrhovnom demonu)”

Općenito gledajući zaključujem da je svaka slika u umu ili pretpostavka jedan ograničavajući faktor i umanjitelj sposobnosti kreacije i opsega svjesnosti. Stoga budite oprezni prije nego se uhvatite za ijednu misao. Cijeli ovaj tekst nije isključen od istog.

21 thoughts on “Sve je moguće, zar ne?

  1. Forki 25/07/2017 at 12:54

    Idem malkice lupetat, možda osvijestim nešto sebi a možda nekome i pomognem, ipak oprez nije na odmet!:-)
    Što se tiče škole ovo moje iluzorno ja nije nositelj bogzna kakvih titula u bilo kojem smislu, materijalnom, poslovnom, znanstvenom, sportskom ili bilo kojem drugom ali ima jednu osobinu koja mi se sviđa a to je da postavlja pitanja, neobična, i to uglavnom sebi samom i traga za odgovorima koji su obično izvana ali ta potvrda dolazi iznutra, psiholozi bi me najvjerojatnije dijagnosticirali kao introverta, onoga koji ima buran unutarnji dijalog…kada bi me promatrali sa strane u nekom društvu ja bih bio taj koji bi tada najvjerovatnije najmanje bio grlat i najmanje pričao…ovo nije omalovažavanje drugih iluzornojaika koji su ekstoverti, kolerici ili melankolici nego samo kažem o čemu se kod ovog radi:-) Ako imate dojam da sam grlat onda imate krivu sliku:-) Pomalo me i strah zbog toga, moglo bi se dogoditi rušenje tih nekih okvira i uplivavanje u šizofreniju kao majkl felp u bazen, ustvari svi smo šizofreni, pomalo, jer svako ima svoje okvire i svoju sliku po kojoj nešto škraba (vjerujući da je to što je oslikao istina i upravu je, ALI, polovično, jer i drugi vjeruju u svoje slike!) a ustvari bauljamo po nekakvoj dogovorenoj stvarnosti misleći da nismo šizofreni…:-) …dosta je priće “o mom aftu” idem malo nešto korisnije škrabat:-)
    Ovako, u počecima krščanstva bilo je raznih “sekti” koje su bile nositelji raznih ideja o tom božantvu i uvijek su bile kontradiktorne jedna drugoj, recimo ideja o bogu koji je odvojen od nas ili koji nije, ideja o reinkarnaciji ili da imaš jednu mogučnost ili jedan “život” za ostvariti to “nešto”…dok nije car konstantin lupio šakom o stol (prethodno skuživši koja će mu ideja božanstva donjeti najviše materijalne koristi, baš je vragić taj konstantin:-)) i odredio koje će učenje biti pravovjerno…ustvari, ako odemo malo izvan kršćanstva možemo vidjeti da ta ideja božanstva seže sve od starog babilona, egipta (ištar,seramida,tamrod, tamuz, oziris, mitra…)… ustvari modus-operandi je ovaj- božanstvo šalje svog sina da otkupi čovječanstvo radi grijeha a nakon muke i otkupljenja uskrisuje treći dan radi potvrde te “istine”, naravno mlost dobijaju samo oni koji “vjeruju”, a vi nesretnici, što ste živjeli prije tog otkupljenja ili ste živjeli u to doba ali, eto, niste čuli, jer ste lovili klokane po australiji il pavijane po džunglama, možete se jebati…ovdje vidimo i da još jedan pojam, kolateralna žrtva ili šteta, potjeće od tog istog božanstva a ne od amera!:-)
    Gdje smo sada? Da, u znanosti! (mejnstrim)Ona kaže da čovjek sa svojim “materjalnim” osjetilima i sa mozgom može pofatati konce od samo čini mi se jednog djela POSTOTKA stvarnosti te da mozak ustvari proizvodi tu iluziju postojanja i svijesti koje ćutimo kao sebe ili ja dok s druge strane postoje i znanstvenici koji tvrde da je mozak ustvari antena za svijest koja je neovisna o njemu…e sad što da skontam tu, pa evo, ovo, mozak ustvari proizvodi “malo ja” dok je Veliko ustvari ta svijest e sad kao to oćutiti, intelektom se to NE može, intelekt može poslužiti samo u smislu VJERE, jer intelekt je u malom ja! Pa gdje se onda možda nalazi odgovor??? U tebi, čitatelju, u tvom srcu koje nije samo pumpa za krv nego je “osjetilo” za ljubav, ne onu posesivnu, sebičnu i holivudsku, nego beskrajnu, neuvjetovanu…tamo se najvjerojatnije nalazi “…”!
    eto malo ja je krenulo prema tome… i ne sljedite me, sljedite sebe u toj potrazi:-)
    Hajde sad da vidimo i vaše slike!:-)

  2. Jelena Osijek HR 24/07/2017 at 18:01

    će te… će mo… Ma što to znači riječ “mo”???

    Skraćeni oblik glagola “htjeti” se ovako konjugira kroz sva lica:
    ĆU
    ĆEŠ
    ĆE
    ĆEMO
    ĆETE
    ĆE

  3. an 22/07/2017 at 16:12

    “Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh (lupajući se u srce tri puta) zato molim blaženu mariju vazda djevicu (demona) sve anđele i svete (ostale demone) i vas braćo (budale) da se molite za me gospodinu bogu našemu (vrhovnom demonu)”

    Cudno je to.
    Sto reci na ovako nesto?
    Da, u osnovi je to to u religiji…
    Ali, zar to sve ne nuka na pitanje: ako postoje demoni, a po djelima mozemo vidjeti da postoje. Tokom zivota svi smo se sreli sa necim duhovnim, samo je pitanje koliko smo paznje dali tome…
    Dakle, ako postoje demoni, zar to ne podrazumijeva da bi trebaklo postojati i neko visoko duhovno bice, o cijem karakteru tek treba dobro razmisliti?
    Svi znamo kako se stvari brzo kvare, a teze popravljaju. S obzirom na stanje u svijetu, to vrhovno bice mora biti dobro, jer samo to moze biti odgovor na jos uvijek postojanje dobra u svijetu.

    • Esej 23/07/2017 at 18:56

      An, ne znam da li će ova poruka dopreti do tebe, i obrnuto, više nemam nego što imam internet konekciju, ali volela bih, ukoliko bi ti htela da mi odgovoriš da li je moguće krstiti se i u katoličkoj crkvi iako si kršten u pravoslavnoj? I ako možeš nešto napisati o Franji Asiškom, na čije mi se statue uvek “zalepi” pogled. Je li on bio u katolicizmu poznat kao veliki zaštitnik životinja? Pozdrav

      • Esej 23/07/2017 at 20:52

        Imam osećaj “bliskosti” sa ličnošću i nazorima sv. Franje Asiškog, pročitala sam njegov životopis, ubrzo mi internet, Mogu na njega da se “oslonim” u mislima makar, vremenska distanca nije neka prepreka, da siromašni, bolesni i životinje, naročito napuštene i odbačene, nekim “čudom” uvek dođu do hrane i vode i skloništa. To svako živo biće zaslužuje. Kod katolicizma iskrenog naravno, me fascinira ta okrenutost ka drugom biću, saosećanje, toplina, spremnost na pomoć.

      • an 24/07/2017 at 10:00

        Krstiti se mozes u bilo kojoj crkvi. Prije su zvonila zvona kao osmrtnica ako bi netko otisao u drugu crkvu, danas ne, jer su u ekumeni. Ali u sto se ti krstis, u svece ili kao poslusnost Bogu u ime Isusa Krista.? A to za Franu, imas slican dar i svjetonazor kao on, a taj dar je od Boga dan. Pogledaj kako se on sa tim nosio, neka ohrabrenja koja je dao, upute…ali od Boga je dar i poziv, njega treba staviti na pijedestal. I temelj vjere je rijec Bozja, ne denominacije krscanske. A po tome kako razmisljas, radije nadi neku protestantsku crkvu, neces se snaci u rimokatolickoj.Em iz tvoje religijske pozadine dolaze sa prevelikom silom za tu mlaku crkvu, em sto ono sto ti imas ona nece moci prihvatiti. Protestantska je za tebe, ima ih i tamo i ovamo i povezane su neke, poa jednom kad odlucis doci bit ce ti ispeglan put…

        • Esej 24/07/2017 at 11:20

          Hvala An.

  4. doki 21/07/2017 at 22:21

    Za shvatiti stvari ispravno mnogi potiskuju zdravorazumsko razmišljanje i promišljanje i lijeni su po onoj: “Muko moja pređi na drugoga” , a manipulatori onda svojim lažima uspjevaju u svemu.

  5. rock 18/07/2017 at 20:25
  6. Esej 18/07/2017 at 14:55

    Hrvat, možda se slikom i zvukom može bolje preneti poruka, “sve je moguće je u pravu”, ohoho, još kako!

    https://www.youtube.com/watch?v=sw6Y2XZGn4U

  7. Esej 18/07/2017 at 09:33

    Šta se to događa u Splitu? Požari bukte, sad tek videh u novinama. Tamo žive naši drugari. E, na svu tu muku i požari. Pravi užas. Držte se i da svi ostanu čitavi.

    • FRA NE 18/07/2017 at 10:29

      Ovde nebo puno dima,platile kuće ,uglavnom najgadnija vatra ikad,sinoć je izgledalo kao pakleno jezero !”Slučajno”gori svugdje po dalmaciji i okolo !

  8. pobuk 17/07/2017 at 19:35

    P.S.

    Zasto mi s vremena na vrijeme javlja da stranica ne postoji? To traje i po nekolikl sati.

  9. pobuk 17/07/2017 at 19:33

    Prije nego nesto zelis uciniti masa mogucnosti se nudi. Iako sliku ne vidimo kristalno cistu mi osjecamo beskonacnost same slike jer jos nije dobila smisao tj. radnju. Cim dodamo radnju beskonacnost smo limitirali i postalo je konacno jer iz jednog poteza slijede ostali koji se vezuju i ishod je pitanje vremena. Mozda radnja ne uspije ali rez zarezan u beskonacnosti ostavot ce trag konacnosti. Tako je i sa nasim umom. Kada se rodimo nasa ploca je prazna, beskonacna i kada u nju se pocinju pisati uvjerenja sve vise i vise se smanjujemo. Postajemo mali maaaali mali. Zato se danas ljude sopa sa hrpom informacija. One su danas brze i kratke kako bi konacnost umjetno stvarala beskonacnost tj. nistavilo. Dalek i trnovit put je pred nama

  10. oli 17/07/2017 at 17:42

    Ljudi dragi da vas pitam osjećate li se nekad kao Truman u filmu TRUMANOV SHOW?
    Kako kopaš i svakim danom sve bolje razumiješ svijet oko sebe i sebe.
    Ali ujedno se stvara sve veći i veći jaz između tebe i drugih ljudi.
    A najgori je dio onaj očaj kada povučeš ljude, prijatelje za rukav te im pokušaš reći kako je sve show ali nitko te ne razumije. Zar ne? Svi love pokemone zvali se oni novac, slava ili neki treći.
    Imaš snažnu želju da nešto učiniš ali ne znaš što. Dali vam se to dešava?

    • Forki 17/07/2017 at 19:07

      Naravno, o tome što pišem ovdje, odnosno što sam predhono ufato kao misli sa svojom možđanom antenom, ne smijem s nikim bliskom podjeliti, vjerovatno bi bilo svega…:-)

    • dražen 17/07/2017 at 23:43

      Već skoro 2o godina mi se to dešava. Ali nesikiraj se, nakon nekog vrimena će te proći želja da drugima išta objašnjavaš. Pogotovo ne onima koji te ništa ne pitaju.

      • oli 19/07/2017 at 18:05

        Nadam se, sve je sve to neki dio individualnog rasta i razvoja.

  11. Sve je moguce, zar ne 16/07/2017 at 00:07

    Ja u nista ne vjerujem- Prcc. tako su Amerikanci uljetjeli na mjesec. Lazi i opet lazi. Ja u nikoga ne vjerujem, da je nad amnoom. Ni u takozvanog stvoritelja, ni u kog guruja. Mi mozemo biti svjetlo jedino sebi.

    • Hrvat 18/07/2017 at 10:29

      S takvom logikom i načinom zaključivanja kao što ti radiš, teško da ćeš ikome pa i sebi biti svjetlo! Koje li samo bahatosti!

      • Esej 18/07/2017 at 10:34

        Ne budi tako strog, kao ovi iz sistema, čovek je iskreno rekao šta misli, svi smo u istoj “boraniji”! Pozdrav!

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica