Strah

fearGledam prije nekog vremena na yubitu video u kojem satguru, tolle i mooji govore o strahu. Šta je to, kako se manifestira? Zatim sam isto tako prije nekog vremena gledao učitelja na CIR-u, škole koju sam pohađao, Tomislava Senečića kako predaje o strahu, vrstama straha i kako se oni kreiraju?
Često govorim o tome kako je Hrabrost najbitnija komponenta u tranziciji osobe u čovjeka, ali strah je to što sputava mnoge ljude u njihovu djelovanju pa čak i promišljanju. Nikada nisam pisao kako se odriješiti od straha, a vjerujem da je to tema koja mnoge zanima.
Glupo je pomisliti da ćete čitanjem ovog teksta riješiti svoje strahove, ali svejedno mišljenja sam da će on dati dobar uvid i putokaz gdje se rješenja krije. Mnogo sati, seansi, papira i slično je utrošeno u razrješavanje strahova i današnji mainstream načini su svi do jednog propali, ako mene pitate. Psihologija kao znanost koja se temeljno bavi ovim pitanjem nije dala adekvatne odgovore niti rješenja, ali hajdemo od početka.

Strah ću za potrebe ovog teksta bazično razdijeliti na dvije kategorije. Stvarni strah od životne pogibelji. Strah koji se javlja momentalno u kriznim situacijama rata, prometne nesreće, utapanja, pada sa visine, realne tjelesne po život opasne situacije. Taj strah se događa kao autonomna reakcija i potpuno je prirodna za naše trenutno stanje svijesti, njega ne bi trebali gledati kao problem ni na koji način pa ga nije potrebno niti tretirati. Istina je da ovi strahovi za goli život kod određenih ljudi mogu prerasti u paniku, histeriju ili neko drugo stanje u kojem se tijelo potpuno paralizira ili se um potpuno pogubi i to predstavlja funkcionalni problem o kojem sada nećemo pričati.
Onaj drugi strah koji se očituje kao nervoza, tjeskoba, nestrpljivost, fobija, panika, ljubomora, mržnja i slično je bitan za ovaj tekst. Taj strah nije potaknut realnom životnom ugrozom već zamišljenim ili podsvjesnim scenarijem koji se ne događa u stvarnosti već se projecira u funkciji bliže ili dalje budućnosti. Nešto kao „Šta bi bilo kad bi bilo?” ovi strahovi nisu strahovi od tjelesnog bola, ozljede koji realno bole. Oni su ta patnja o kojoj govori Buda ili tijelo boli o kojem govori Eckhart Tolle. Patnja koja nije zaista stvarna, ali se opet na nekakav način manifestira, patimo.

Psihologija uzima strah za ozbiljno. Strah je neprijatelj, podmukao, suptilan kojeg treba pobijediti. Strahovi imaju nekakav uzrok zbog kojeg se pojavljuju i taj uzrok treba promaći i treapirati (liječiti).  Taj posao je dugotrajan i težak, a uzroci straha često neprepoznatljivi i začahureni.

Sa druge strane veliki duhovni učitelji krajnjeg dometa kažu da je strah iluzija, fatamorgana koja postoji samo u našem umu. Taj radikalni/ekstremni uvid često je ljudima potpuno nerazumljiv i neprihvatljiv mada se ova izreka često citira u „naprednim” krugovima. Kako je strah iluzija ako je osjećam i pojavljuje se prilično često? Meni je ovaj duhovnjački princip u ovom momentu mnogo bliži i jasniji nego je ikada bio mada sam prošao kroz oba ova pristupa. Duhovna superiorna parabola jest da ne postoji ništa osim svijesti, kako god da je mi zvali. Svaki oblik kojeg svijest uzme samo je oblik koji ne mjenja suštinu svijesti. Oblik ili forma koja je promjenjiva u svojoj biti ništa ne znači jer forma ne može održati svoj oblik ako svijest to ne želi. Ovim znanjem i dedukcijom mogu zaključiti da strah u stvarnosti ne postoji kao suština jer nije samodostatna. Nitko nikad nije išao ulicom i rekao: „ju vidi strah!” Strah ne postoji ukoliko ne postoji onaj koji je u strahu. On mora biti vezan za čovječju svijest ili ga neće biti. Stoga u duhovnom smislu, i svakom drugom, onaj koji se straši je nadređen strahu, jer da nema njega ne bilo niti straha. Obrnuto ne funkcionira jer strah nije virus koji šeta od jednog do drugog i stvara epidemiju, mada je i pitanje postojanja virusa jako škakljivo. Duhovnost uvijek i naglašava da moć leži u odgovornosti i obrnuto, o čemu sam pisao ovdje, pa stoga ja sam taj koji je odgovoran za moje stanje i ja sam jedini u mogućnosti ga promjeniti.

Sreo sam dosta ljudi na psihoterapijama koji pokušavaju riješiti svoje strahove. I sam sam sudjelovao na nekoliko desetaka što grupnih što individualnih terapija. Terapije su super. Uzburkaju vodu, ali donose i veliko olakšanje. Ipak do nekog konačnog rješenja u smislu potpunog oslobođenja od straha rijetko dođe. Ljudi uspiju probiti nelagode u nekim područjima života, oslobode se, ohrabre, ali u nekim drugim stvari ostaju kakve su i bile ili budu čak i gore. Potpuno oslobođenje od straha  kroz standardne psihološke procedure i postupke koliko je meni poznato nije postignuto.
Psihologija promatra strahove, ali i druge procese kao jedan matematički princip u kojem se programi preuzimaju svjesno, podsvjesno ili na bilo koji drugi način ukoliko on postoji. Takvim matematičkim principom normalno je da se djete čiji se roditelj plaši zmije i sam plaši iste, tj. da preuzima energetske obrazce od roditelja. Ipak znači li to da se dijete može riješti tog straha tek kad i roditelj napravi isto. Naravno da ne. Matematički gledano psihologija funkcionira, ali život nikada nije niti će biti matematika, i formula koja će ga uokviriti u jedan sistem neće nikada postojati. Onaj kojeg zadovoljava matematika bit će potpuno sretan sa psihološkim rješenjima, jer ona zapravo daju jednu vrstu opravdanja koje kaže da je potpuno normalno što si nenormalan, jer što si drugo i mogao obzirom na to gdje si i s kim si živio. Takvoga me majka rodi takav ću i umrijeti. Alibi.

Kako sada pomiriti ove suprotnosti između ova dva pristupa. Većina ljudi ne radi ništa po pitanjima svojih strahova već ih izbjegava ili kupuje njihovo rješenje do te mjere dokle se takvo nešto može kupiti. Izbjegavaju ga koristeći razne metode, a najčešće su: Jedenje prerađene hrane, pijenje gaziranih pića, kave i alkohola, gledanje televizije, fejsa, šoping, konzumiranje tableta i drugih opijata. Zatim pretjerani rad, učenje, sport, exstremni sportovi i drugo……
Oni ljudi koji se žele uhvatiti u koštac sa sa strahom uglavnom to rade kroz razne oblike terapije bilo individualnog, grupnog ili masovnog karaktera, pri čemu uglavnom mislim na religiju kao terapiju masovnog karaktera, jer većina ljudi su religiozni zbog straha za svoj život, straha od boga, pakla, kazne, autoriteta (nadopuni)… o učinkovitosti ovih terapija prosudite sami.

Što se tiče spiritualnog pristupa strahu njega je nemoguće provoditi, jer ne postoji trapija koja te dovodi do mjesta na kojem je jasno da je strah iluzija, pa je ljudima ovakav pristup stran jer nema baš mentora za ovaj put. Obzirom da imam iskustva i nekih saznanja o oba „pristupa” pokušat ću prikazati nekakav presjek u kojem će ova dva „Pristupa” postati mnogo bližima jedan drugom.

Strah je emocionalna reakcija koja se javlja u tijelu uglavnom u području između 1-5 čakre, ali može biti i u rukama i nogama. Taj energetsko-emocionalni izraz može biti umanjen konzumiranjem kemijskih supstanci velikog raspona od pive i rakije do kokaina i heroina.
U svojoj knjizi sam opširnije objasnio da je emocija hormonalni izraz određene misli/ideje. A u seriji članaka „kemijsko prosvjetljenje” sam objašnjavao zašto stvarno ja ne ovisi o kemijskoj reakciji tj. zašto je kemijska reakcija posljedica postojanja, nikako obrnuto. Mada je pijenje i jedenje najčešći oblik prikrivanja i pokapanja emocionalnih izraza straha on je potpuno neučinkovit ukoliko nisi konstantno pod sedativima, ali tada postoji realna opasnost da se potpuno ne odvojiš od realnosti. Osim toga, tih sedativa je potrebno sve više i više da bi se strah prikrio, a tada se počimaju razvijati bolesti pa bi tako mogli reći da je bolest utjelovljenje straha, neprorađenih emocija ili potpuno izbjegavanje suočavanja sa istima.

Da bi postojao strah mora postojati vjera. Onaj tko je u jednom momentu doživio i iskusio strah, tjeskobu prihvatio je taj osjećaj kao integralni dio njega samoga, kao dio suštine njegova bića. Poistovjetio se sa njime, identificirao i rekao da ja to on, da je on takav (isti kao i to). Zamislite da se probudite ujutro sa pidžamom na sebi, a ne sjećate se da ste je obukli. Ako niste nikada prije vidjeli pidžamu možete povjerovati da je ona dio vašeg tijela isto kao i koža, ruke, noge, unutarnji organi. U takvoj identifikaciji/uvjerenju svaka fleka, rupa, nabor, iskidani konac na pidžami može se smatrati životnom ugrozom i pidžama postaje pitanje životne važnosti uz neizbježnu dilemu: „Postoji li život bez pidžame i ako da kako preživjeti bez nje?”
Razumni prijedlozi da se skine pidžama jer ona nije originalni, suštinski bitan dio tebe nailazi na veliki otpor, nerazumijevanje. Strah od skidanja pidžame je velik onoliko koliko je velika vjera u pidžamu kao stvarni element. Identitet koji se stvara tom vjerom iluzorno je biće kojeg ćemo nazvati čovjek-pidžama. Dokle god postoji pidžama postoji i strah od njegove smrti. Zato bi izreku „strah je iluzija” da bi bila bolje shvaćena trebalo preformulirati u: „Onaj koji je u strahu je iluzija, ne postoji, čovjek-pidžama je nestvaran.”
Jer uzaludno je boriti se protiv straha sa jedne strane dok vjeruješ u njega. Smrt identiteta je smrt straha. Stoga moj dragi Mooji uvijek pogađa u sridu kad pita pitanje: „Tko je taj koji se boji, pronađi ga, istraži, dovedi na svjetlo!”
Iz ovog razloga čovjek nema straha od države jer u nju ne vjeruje. Samo građanin može biti u strahu i tražiti određenu pravnu terapiju kako se iz straha izvući, a da pri tom njegova vjera u građanstvo i državu ne bude ni okrznuta. „Neće moći prijatelju!”
Ljudi (čovjek) nema strah od države jer ne vjeruje u nju, ne identificira se s njom, nema nikakvu vezu, stoga djelovanje države na njega ne utječe pa se strah ne može pojaviti. Krivo! Strah se može pojaviti, ali čovjek razumije njenu nestvarnost i ne hvata se na udicu. Ako se slučajno uhvati tada postaje psihološka osoba. Svjesni čovjek prazninom (neidentifikacijom) širi svoju svijest i primamljujući zov oblika, likova, lica, osoba, obraza, maski na njega utječu sve manje i manje dok u potpunosti ne prestane. Prodavač usisavača i teća nakon što mu deset puta zalupite vrata ispred nosa vas više neće dolaziti uznemiravati. Ne kupujem ništa – shop closed.
Ovu temu je lako razumjeti kroz priču o majmunu koji je u rupi u zidu uhvatio šakom bananu. Tada su se pojavili lovci. Majmun je u velikom strahu, ali se ne može osloboditi jer šaka koja drži bananu je sada preširoka i ne može se izvući iz uske rupe.
Građanin je majmun koji je uhvatio bananu države, privilegija, sigurnosti, edukacije, novca, itd. Banana sa sobom donosi poreznike, policiju, sudove, zakone, nepravdu koja generira strah. Građanin bi se htio riješiti straha, a da zadrži bananu države.
Gledajući ovako jasno je da strah generiraju naši identiteti koji su svi do jednog psihološki uvjetovani tj. postoje samo u našim glavama, o čemu sam već mnogo pisao i govorio. Onda kad se „radi” sa strahom ne radi se sa strahom već sa onim kojeg je strah. Onaj kojeg je strah ne postoji. Ali odbaciti onog kojeg je strah (gubitak identiteta) generira čak i veći strah pa će zato većina osoba radije živjeti u strahu nego da puste bananu svojih 13-stoljetnih snova o hrvatstvu kao ratnicima predziđa katoličanstva i druge priče i mitove koji se nikad provjereni danas drže najvećim i neupitnim istinama.
Moramo biti svjesni i toga da građanin ne voli svoju državi tj. voli je uvjetno. Ako mu daje što mu treba voli je, štuje, brani. Ako mu oduzima u bilo kojem smislu on je ne voli. Takvo uvjetno voljenje (ljubav iz interesa) uronjeno je more straha da li će osoba ostvariti ili neće svoj interes.
Istinska ljubav je ljubav čovjeka koji nema identitet, pa tako i nikakve uvjete za ljubav. On voli sve. Čovjek koji je svjestan da je građanstvo iluzija voli sve, jer nacionalnosti su forme koje nemaju suštinu. Ne može ni biti ugrožen, jer nije kompromitiran. Straha nema.
Ova prabola sa građaninom je onako prilično plastična i svima vidljiva. Ipak budite svjesni da se identifikacija krije i na mnogo dubljim razinama koje možda niti ne želimo priznati samima sebi. Jer lako se odreći oborite ribe i šampanjca. Ali kako se odreći kruva, mlika, kolača, mesa, vode, čokolade. Bez toga se ipak ne može zar ne? Zapravo možda bi se i moglo, ali onda život ne bi imao nikakvog smisla, nije li tako?
Kako ćemo bez cesta, zdravstvenog osiguranja, auta, kuće, stana, dućana? Ako se bez nečeg ne može, stvara se veza, zatim identitet, potom i strah da nećemo dobiti ili ostvariti to bez čega se ne može, ono što identitet zahtjeva.
Bavio sam se i još se bavim psihologijom i duhovnošću što je šira kategorija od psihologije, pa mi je jasno kako bi se kroz izmjenjene vrste terapije moglo utjecati na šaku koja drži bananu. Kroz svoje procese oslobađanja od identiteta iskustvo mi govori da je moguće osloboditi se svih strahova, a ne samo jednog posebnog.
Obzirom da ova stranica govori o pravnoj stvarnosti završit ću tekst sa tim djelom iluzije. Dokle god osoba vjeruje da se bez države ne može, bez pravnog sistema, zakona, propisa, regulativa, strah će se neminovno generirati kroz tu vezu (identitet). Izbjegavanje, eskiviranje straha, a zadržavanje identiteta jako je težak, skoro pogibeljan posao, jer on oduzima vrlo mnogo vremena, energije i pažnje, a rezultati su rekao bih minimalni. Sloboda i strah ne idu skupa. Čovjek i osoba su nespojivi. Postojanje i nepostojanje nema dodirnih točaka.
Većina ljudi ne vidi ovu očiglednu meni vezu između osobe i straha. Ipak problem se uvijek rješava na dubljem nivou. Obzirom da država bez građanina ne može nikako postojati u hijerarhiji stvaranja građanin je temelj državi pa je stoga on problem, nikako država. Države se nećemo riješiti niti je popraviti dok se ne rješimo građanina u sebi. Kad građanin umre, umire i država, a i strah vezan u ovoj neprirodnoj vezi raspada se.

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

10 thoughts on “Strah

  1. Berna 06/07/2018 at 22:12

    Strah ili straj po lokalnom je od pamtivijeka reka bi moj ćača sada u 78 veliki rvatina . On kaže ljudi su se oduvjek udruživali plemenske zajednice , bratovštine , plemići u tajna društva , organizirane religije , danas nacije u države samostalne s vođom na čelu (supermanom koji govori pet jezika i koji je dobar u visokoj politici) . Strah od smrti još od Gilgameša polu Boga u Sumeru koji je bija ljubomoran na svoju braću Bogove koji ne umiru nego idu gori a on veliki vladar mora umrijeti kao i njegova braća ljudski robovi eto korjena straha .

  2. istina 05/07/2018 at 13:51

    imamo ipak neke povjesne tekstove i arheološke artefakte-Klaus Donna,Michael Tellinger-Osmanagić..itd koji pokazuju opravdanost ovog teksta koji je složen kao opći info o postojanju čovjeka te promišljanje na osnovu saznatoga-evo prilog i imal li tu rječi…s t r…………. a h………pa ah,ah procjenite sami……a Deniken je objavio u12.2017. ulazak u dvorane ispod velike TOT-ove piramide-nama rečeno Keopsove…..detalje još nisam našao jer taj video je za par dana uklonjen sa jutuba i ne mogu ga priložiti………
    .nastavak rada
    …..VANZEMALJSKA PREVARA

    Iako postoje pozitivni vanzemaljci, koncentrirajmo se na one negativne kao i na razloge zbog kojih su ovdje. Kao i druga negativna bića i oni vide čovječanstvo kao prirodni resurs pogodan za iskorištavanje. Naš genetski materijal, skriveno znanje i moći koje posjedujemo kao i naše sposobnosti da proizvedemo ogromne količine duševne energije, sve im je to vrlo privlačno. Zemlja im je također jackpot zbog minerala, riznica je tehnologije pohranjene
    od strane drugih vanzemaljskih vrsta tijekom vremena te služi kao strateška predstraža za njihovu vojnu i političku moć u galaksiji. Potencijal ljudske vrste da igra aktivnu ulogu u sudbini drugih svijetova je neizmjeran. Oni koji nas uspiju porobiti našim vlastitim izborom, imati će učinkovitu kontrolu nad tim svijetovima, a neki od njih nisu čak ni u našoj fizičkoj dimenziji.To je glavna nagrada koju negativni vanzemaljci žele: kontrolu nad svim dušama u svim dimenzijama za sva vremena.Po duhovnom i galaktičkom zakonu, tim je vanzemaljcima
    potrebno da im mi svojevoljno predamo planetu i sebe. Ako ih odbijemo, a oni upotrijebe silu, tada se druge vanzemaljske rase imaju pravo umiješati te provesti zakone. Ali ako izaberemo
    ropstvo, tada se druge vanzemaljske rase nemaju pravo miješati. Zato su negativni vanzemaljci manipulirali s nama od drevnih vremena kako bi se odrekli svoje slobodne volje. Razlog zbog
    kojeg prije nisu preuzeli kontrolu leži u tome što su nas trebali samostalne, ujedinjene, voljne te dovoljno napredne kako bi nas porobili te kako bi se pridružili njihovom carstvu. Prije je naša populacija bila premala, preraštrkana i preprimitivna. Tehnologija koja danas postoji služi kako bi nas se nadgledalo i kontroliralo,vojska može napasti bilo gdje na svijetu, a narodi koji se odbijaju pridružiti većini bombardiraju se ili ih se stavlja pod sankcije dok ne kapituliraju. Zato je sazrelo vrijeme za posljednju fazu vanzemaljskog preuzimanja ovog planeta. Ako uspiju,čovječanstvo će postati njihov posljednji i možda najvažniji posjed.Dobili bi puno veću moć i resurse za uspostavljanje negativnih
    kontrolnih sistema na drugim svijetovima te za širenje energetske farme.Posljednja faza se sastoji od toga da nas prevare kako bi ih dočekali kao napredne spasitelje koji će nas povesti u novo razdoblje mira i prosvjetljenja. Dok je ovo potonje plemeniti cilj,
    metode koje su vanzemaljci pripremili su prevarantske te će s vremenom donijeti upravo suprotno. Te iste sile koje su potajno usmjeravale čovječanstvo na zagađivačku tehnologiju; koje su naložile negativnoj ljudskoj eliti da započne svjetske ratove; koje su korumpirale naše vlade; koje su kreirale religije s predrasudama,a koje su odgovorne za progone milijune ljudi te iste sile će nam ponuditi rješenja za iste probleme koje su same uzrokovale, ali pod
    uvjetom da se ujedinimo kao planet pod njihovim vodstvom.*naša ljudska elita je sposobna izazvati posebno dizajniranu seriju šokova na svijetu u sljedećih nekoliko godina koji bi se sastojali od široko rasprostranjenih bolesti, nestašica, ekonomskih slomova,eskalirajućih ratova te nestašica energije. Sve će to opravdati vanzemaljske tvrdnje kako su ljudske vlade neučinkovite i korumpirane te kako bi se trebale pokoriti mudrijem vodstvu vanzemaljaca. Oni će reći kako je čovječanstvo uništilo okoliš te jedino ako prihvatimo vanzemaljsku tehnologiju, moći ćemo spasiti ovaj planet. Zasut će nas medicinskim i tehnološkim
    čudesima. Vanzemaljci bi mogli tvrditi kako su oni dobri momci koji trebaju našu suradnju kako bi izbacili „zle“ vanzemaljce s ovog planeta te ukoliko odbijemo suradnju, zli vanzemaljci će preuzeti Zemlju.
    * Allies of Humanity, Cassiopaean Transcripts, William Bramley………….
    Naravno, ti isti negativni vanzemaljci bi glumili i dobre i loše momke.Sa svim ratovima, zagađenjima, korupcijom i mizerijom na ovom svijetu tko bi odbio da nas spase vanzemaljci? Samo oni koji budu prepoznali da je sve to predobro kako bi bilo istinito,odnosno da tu nešto ne štima. Ostali će biti prezastrašeni vanzemaljskim kontaktom kako bi trezveno promislili i
    prezaneseni obećanjima o epskim promjenama kako bi uvidjeli prevaru. Ljudi će očajnički htjeti prestanak patnje, ali taj očaj ih može usmjeriti da učine nešto, što nije ni u kojem slučaju u njihovom interesu kao oni što prežive brodolom, ožednu, napiju
    se morske vode pa umru od dehidracije.Kakva bi nam bila budućnost kada bi vanzemaljski plan uspio?U početku bi se ljudi radovali miru i sreći koja je nastupila usprkos beznačajnim poteškoćama te bi radili za zajedničko dobro pod vodstvom više inteligencije. Oni koji bi se borili protiv toga – kao npr. oni koji bi prepoznali obmanu – bili bi proglašeni
    neprijateljima čovječanstva, teroristima koji se ponašaju rasistički prema vanzemaljcima te onima koji rade protiv obećanog mira i jedinstva za potomstvo. Takva opozicija bila bi gonjena u nekom novom ratu protiv „terora“ u kojem bi se upotrebljavale visokotehnološke metode nadzora te građanski doušnički odredi i to kako bi se pratilo takve disidente te kako bi ih se „preobratilo“ ispiranjem mozga. Kako bi to pripremila, vlada je već upumpala
    dosta sredstava u istraživanje oružja koja nisu smrtonosna,
    odnosno koja će omogućiti vlastima da obuzdaju bijesnu rulju te onesposobe velik broj ljudi, a da ih ne ubiju, tako da milijuni ljudi mogu biti zadržani u izolaciji zbog ispitivanja, ispiranja mozga, ili čak i gorih stvari.S vremenom će društvo biti transformirano vanzemaljskom tehnologijom uključujući antigravitacijski pogon, generatore koji proizvode besplatnu energiju,*istrebljenje svih bolesti (uključujući rak), tehnologiju viđenja na daljinu kako bi se osujetili zločini, računalno poboljšane funkcije mozga te genetsko spajanje ljudske i vanzemaljske DNK kako bi se stvorile nove generacije koje su manje emocionalne, a više intelektualne. Religija bi trebala biti zamjenjena vanzemaljskom duhovnošću koja bi propovijedala jedinstvo i odanost nekom božanskom planu koji su ti vanzemaljci došli provesti.Ali tehnologija će stvoriti ovisnost. Zbog nje će atrofirati
    ljudske duhovne moći te mogućnost neovisnog razmišljanja.
    Zamijenit će ih vanjska tehnološka sredstva koja se dobavljaju i
    kontroliraju od strane neljudskih manipulatora. Vanzemaljska
    duhovnost cilja na daljnje smanjivanje i uklanjanje slobodne volje.
    Daljnjim programiranjem ljudi bi postali slijepo poslušni kako bi
    se onemogućila ljudska sposobnost razlikovanja istine od obmane.
    Čak i genetske promjene koje bi trebale povećati intelektualne i
    psihičke moći naprosto će pretvoriti ljude u učinkovitu robovsku
    rasu. Istinski važne sposobnosti kao svjesnost, slobodna volja,
    emocije, pronicljivost te unutarnja duhovna svijest biti će
    sabotirane prije nego poboljšane i to ljudsko–vanzemaljskim DNK
    združivanjem.
    Na kraju će čovječanstvo postati mentalno porobljena, duhovno
    deformirana, genetski okljaštrena, robovska rasa koja je spremna
    biti križarska sila u negativnim planovima pokoravanja drugih
    svijetova. To se već događalo drugdje, a neki od takvih robovskih
    križara su sada ovdje te isto to čine nama.

    * Egzotične tehnologije već postoje, ali su potisnute. Potraži sljedeće
    pojmove: antigravitacija, besplatna energija, rexresearch.com

  3. doki 04/07/2018 at 21:26

    Strah može biti funkcionira, kao i glupa navika nošenja onoga prošloga vezanog uz ego naših stasti želja…, onoga staroga, onoga dotrajaloga… i to uzbrdo. Riješiti se straha te ogromne bespomoćnosti nije se lako riješiti, ako ne tražiš put da prestaneš trčati za sjenom svoje želje, da posjedujemo, da gomilamo, da imamo. Ovaj korak podrazumjeva da se riješiš svih ovisnosti, stvari, osoba, ponašanja, stavova idelogija. Odnosi se da se odljepiš svega onoga što te sputava, podčinjava i čini te slugom, robom, ma ko to bio. Riješiti se suvišnog balasta ne mislim da to treba odmah ili pod hitno baciti u kantu za smeće, već to moramo raditi postupno korak po korak koliko je god moguće u našoj moći ito ORGANIZACIJSKI. Strah se može nadvladati s ljubavlju.

  4. autor_itet 03/07/2018 at 21:33

    …neman ni ja straja, otkaz je uslijedio odmah i sad hahahaha, žalim i svu sreću želim ostalima u kvadratima konzerve:)

  5. zenfjaka 03/07/2018 at 13:06

    I meni se pari da hua man bića brkaju strah s oprezom. Mene kad je straj miša nosin mačku ispod pazuha. Jedini problem je šta se neće maška zaletit na pantaganu iz meni nepoznatih razloga… stoga san donija zaključak da moran nabavit malo veću mašku ali bi onda i ja moga imat troubles..pa ti budi smartić
    Dakle Frane, molija bi te da mi i slijedeće stihove uglazbiš ne nužno u hard rock, može i u pank verziju, snać ću se nekako:) pa vako
    …aj rekla mala daće mi na putu ako iman euro valutu…
    …aj šalji striče eure sinovcu, nema p..minđe u domaćem novcu…1 2 itd, trio ti vi di četvrti se ne vidi 🙂
    …maloprije viče susida, gospe ti šta je vručo najranije…Ja – nije vruče nego je zima malo popustila… malo joj popustila koncentacija pa me poslala u mp3, sram me reć eksplicitno… ipak san žentlmen…
    …aj da nešto sviri K prema suncu…

    https://www.youtube.com/watch?v=6eujEZvI7ck
    Hai:)

    • FRA NE 04/07/2018 at 06:24

      Ovo ti je taman za trio gušt,dundo bi oma napravija slavonsko dalmatinski hevi metal dječarac,mislin bećarac ,a pank ionako nikad nisan volija jer je žešći od brutal ded metala….ben ti sve jel može bar muzika bit oslobođena nasilja imenovanja 🙂

  6. FRA NE 03/07/2018 at 06:58

    Greška je strah zamjeniti sa oprezom,npr. Voziš auto i ne gledaš nigdje nego u ekran mobitela,periodično između zareza i uskličnika podigneš pogled toliko brzo da nisi ni treba micat oči sa ekrana pa di stigneš ,to je prava hrabrost ,svi ostali koji gledaju gdje idu su kukavice i nesposobnjakovići…….. odnosno uživo je zahvalnije promatrati multitaskere kako im mozak zapinje i kasni što se vidi na kutiji koja se blago nekontrolirano vijuga cestom ,usporava ubrzava ,ponavljam ,to je prava hrabrost,nije da ih nije briga ,nego jednostavno nisu prisutni,kao ni u većini situacija u vlastitom životu,zato osobno m nisam hrabar kao ti heroji ,pa kada vidim takvog heroja user em se ono zapravo,nagazim po gasu da oslobodim mjesta za heroja ili heroinu(nije heroin kao droga već djevojka heroj) ,da junak in ja ,ili junac u teći ne odluta u mene ili da njega ili nju bože sačuvaj ne “naguzim” ! 🙂 toliko o rodno spolnoj ravnopravnosti 🙂 nema straja 🙂

  7. Melita 02/07/2018 at 17:33

    Fra ne, ha ha, ne samo strah od zivota nego i strah od straha tzv “imaginaran strah”. Taj dolazi kad izredas sve ove strahove koje si nabrojio. Oni mogu doci svaki posebno a mogu i paralelno. Posljedice straha najcesce su: agresija, apatija (ne Opatija), ljutnja, tuga, bijes, nekontrolirane reakcije, depresija, indiferentnost itd. Poanta je u tome sto kad smo zarobljeni u strahu, cinimo sve pogresno, sve krivo, sve drugacije nego bi trebalo. Cinimo gotovo obrnuto od onog sto bi trebalo. Ovaj svijet je upravo zbog osjecaja straha i krivnje – svijet obrnutog funkcioniranja!!! Obicno se misli da je – gledano sa dualisticke perspektive – suprotnost strahu – hrabrost. To nije sasvim tocno. Jer u biti postoje samo dvije osnovne emocije. Strah i ljubav. Sve ostale su njihove posljedice, njihovi “derivati”. Tamo gdje je ljubav, nema straha. Gdje je strah, nema ljubavi. Jampolsky kaze: “Lujbav umjesto straha”. Zapravo ljubav cak ni nije emocija. Ljubav je STANJE!!!! Vrlo aktivno stanje u kojem nema mjesta pasivnosti. Ljubav je aktivnost, strah je pasivnost.
    Zanimljivo je kako se svi kunemo u Ljubav, svi je zelimo, trazimo, uzimamo, molimo, patimo za njom… Danas mlade majke svoju djecu vise gotovo da i ne zovu imenom, nego “ljubavi”. Majke sjede s djecom u kaficima punim dima, satima pricaju sa prijateljicama, na djecu koja vriste, cvile i “umiru” od dosade jedva da obracaju paznju i onda ih majke nazivaju “ljubavi”!!!! Dakle sve vise i glasnije izgovaramo rijec Ljubav, a svijet se sve vise puni svim mogucim strahovima pa i onim imaginarnim!!! To je zbog toga sto svi pricamo o Ljubavi, a malo tko doista vjeruje u nju. Malo tko doista vjeruje da strah mozemo eliminirati ljubavlju. Malo tko vjeruje da ako mi sami ucinimo ono sto mozemo, onoliko koliko je trenutno u nasoj moci uciniti kako bi od osobe postali ljudi, Ljubav ce uciniti ostalo. Ljubav je prije svega ogromna MOC, a strah je ogromna bespomocnost iliti imaginacija bespomocnosti. Sto ce reci da je bespomocnost prevara uma kao i osoba. Kad bismo stvarno povjerovali u MOC ljubavi iskreno, svim srcem, bez ostatka, i kad bi tako zivjeli u svim segmentima zivota, strah bi pobjegao glavom bez obzira kao zadnja “kukavica”, kao nesto sto ne postoji i nikad nije postojalo osim u nasim glavama. (Naravno, treba razlikovati strah i oprez!!!) U biti nije potrebno “slijepo” vjerovati. Mozemo se u svakom trenutku uvjeriti u njeno djelovanje. Ljubav ne moze da ne djeluje. Ako nam se cini da ne djeluje, to nije znak da je nema, vec jos nismo eliminirali strah. Ljubav je odsustvo straha. Svatko moze prepoznati je li i koliko je u STANJU ljubavi upravo po mjeri ili kolicini svojih strahova. Prvo prepoznajte svoj strah. Zatim ga otpustite, stavite ga u “plutajucu kutiju”, zazelite mu (ne)sretan put i pustite niz rijeku, pustite ga da mirno ode i dopustite Ljubavi da se useli i da odradi posao i da vas aktivira na najbolji moguci nacin. Udomite Ljubav. Prepoznajte da se ona od vas nikad ni nije odselila!!!!U koliko ne vjerujemo da je Ljubav doista MOC nad svim mocima, mi ju u biti izjednacujemo sa “derivatima” straha. A to je zacarani krug i razlog neuspjeha.

  8. FRA NE 02/07/2018 at 15:57

    Ko se nakon litre rakije može bojat ičega, to ti meni reci 🙂 strah je prvo od boli ,za to je medičina ,strah od gubitka je pravo i zakoni ,za to je pravosuđe,strah od starenja,medicina ,farmacija i kozmetika(i to je farmacija samo se zove drugovačije) ,strah od neuspjeha ,za to je marketing,i masu tih strahova nije ništa u usporedbi sa strahom od smrti ,koja je okončanje događaja prije nego ta smrt nastupi ,tako da ipak svi strahovi koje su ljudi imali ,imaju ili će imati su strah od života ,samo ,aj nek ti neko prizna 🙂

  9. rock 01/07/2018 at 17:39

    Odlicno objasnjeno,bravooo!!:)ja sam se njih na suptilan nacin risia sto nije jednostavno mi bilo….sad to znaju oni jer sam vratia svoju energiju nazad….;)(:jednostano oni ceti dati sve moguce i mogucnosti,ali ti nece reci da “NE” smijes reci kad pozelis i odjebati ih kad hoces….napravia sam to samo nemam dokaze u materijalnom smislu….hahah:)jos me sisu fizicki kradu mi solde…;)nisa ih odjeba u tom smislu jaci su od mene imaju obavjestsjce,agente, policiju,vojsku….ali nemam straha od njih…

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica