Srce Je Izvor, a Izvor je izbor

Heart-in-WaterNapisao Gordan.

Naslov ovog članka je izabran i iz razloga što se jedan dio ovog iskustva dogodio u blizini izvora pitke vode.
Gotovo da je prošlo mjesec dana kako u praksi provodim korištenje pomoćnog sredstva za kretanje označenog vlastitim privatnim oznakama na sličan način kao što to već dvije godine čini, ljudima koji prate Draženovu stranicu, već poznati, Vedran Miočić-Stošić iz Zadra.
O tom sam činu, kao i Vedran, na pravno uredan način obavijestio i ljude koji rade kao zaposlenici tvrtke MUP RH, te njezine podružnice koje djeluju na teritoriju gdje obitavam i po kojem se krećem; PU Šibensko-kninsku i PP Knin.
Razlog pisanja ovog članka je dijeljenje iskustva koje sam prošao u prva dva kolovozna dana, a koje je vezano uz korištenje spomenutog putnog pomagala po „javnim“ površinama na tom teritoriju. Doživljeno iskustvo, jednim je dijelom iskustvo bezkontaktnog susreta s ljudima u policijskim ulogama. Radi se o iskustvu koje sadrži dvije komponente, od kojih je jedna konkretna/materijalna, a druga intuitivna/nematerijalna.
Dakle…
Susret 1.
Krećući se iz Šibenika put Vodica, na rotoru se susrećem s kombijem MUP-a. Pri izlasku na magistralu za Vodice, iako je u traci za pripajanje bio neposredno iza mene, kombi se priključuje prije mene, tako da sam iza njega vozio nekih kilometar-dva, do trenutka skretanja na parkiralište obližnjeg opskrbnog centra, dok je kombi nastavio voziti magistralom. Nakon obavljene kupovine nastavljam dalje put Vodica.
Susret 2.
Na samom ulasku u Vodice mimoilazim se s policajcem na motoru (upaljene rotirke ???), te ga opet srećem nakon desetak minuta u trenutku odlaska s parkirališta i povratka put Drniša.
Pri svakom od ovih susreta u umu se javljalo pitanje…zar je moguće da ljudi čija je uloga nadziranje stanja na cestama, ne zamjećuju „specifično označen auto“ i zar je poslana obavijest o činjeničnom stanju tako brzo „odradila svoje?“ Hih, ne tresi se ume, nek’ si ti pitao, stići će i odgovor, kad-tad; kakav god.
Susret 3.
Vozeći se magistralom, na priključku ceste iz Šibenika, u mom smjeru, na razmak od nekoliko vozila, uključuje se policijsko vozilo (nazovimo ga 1). Nakon niti pola kilometra mimoilazim se s još jednim policijskim vozilom (2), na kojih stotinjak metara prije skretanja na put za Drniš.
Opaaaaa, akcija !!! To je vrištao um, kojem je valjda postalo kristalno jasno da je slučajnost, u intenzitetu tolikog broja susreta u toliko kratkom vremenu, tek bajka za djecu. Potvrda je stigla odmah.
U retrovizoru vidim da vozilo 2 ulazi na prvo ugibalište (predpostavka je da je promjena smjera bila namjera, no nisam vidio), ja se odvajam s magistrale put rotora, dalje za Drniš, a odmah sljedeći trenutak vozilo 1, pod rotacijom ulazi u traku za one koji u rotor dolaze iz meni suprotnog smjera.
I onda, kao grom iz vedra neba, u polje svjesnog ulazi to da ruka koja je dotad bila na mjenjaču, vođena nekim zaostalim nesvjesnim automatiziranim programom, grabi pojas za vezanje i da um taj potez pojašnjava riječima „aj d te barem zbog toga ne zajebavaju…“ Hahaha…taj um zaista zna za lakrdiju.
No u trenutku kad je sve to osviješteno, ruka je pustila pojas i vratila se na mjenjač, um je prestao lakrdijašiti, a fokus je okrenut ka Srcu (nije riječ o fizičkom), riječ je o Srcu.
A u Srcu Milina, isijavalo je bezgranični Mir i Radost…i intuicijom poslalo nešto kao šapat: Sve Je Dobro. Ma kojom riječi pisati neopisivi i objasniti neobjašnjivo…nema riječi.
Uglavnom, vozilo 1 je u rotorima bilo prije mene, stalo je na prvom ugibalištu, usporio sam malo brzinu, da, ako postoji namjera zaustavljanja, to bude obavljeno bez nagljenja i potencijalne ugroze.
Ja sam se i dalje vozio u Srcu, sretno i bezbrižno, um je bio miran i šutljiv, iz vozila nije izišao itko, zaustavljanja nije bilo, retrovizor nije prikazivao pratnju. Hihi, malo je čudno da um nije bio razočaran takvim the endom.
Što se tiče razloga nezaustavljanja, ne znam ih, eventualno mogu pretpostaviti da je baš u tom trenutku „stigao nalog/odluka o nezaustavljanju“ i što već, no to je apsolutno i totalno nebitno. Ionako je predpostavka majka svakog zajeba.
Ono što smatram istinski bitnim za spomenuti je sljedeće…prolazeći pored tog vozila, bivajući u Srcu, u polju Njegovih Frekvencija, Srce je osjetilo Srca tih ljudi. U Srcu je sve jednostavno, u Srcu smo Jedno, meni tu nema sumnji, više ne.
Krutost i strogost svake uniforme, pa tako i policijske, tek je predstava za oči i um…predstava koja Srcu ne znači ama baš išta… Srce zna samo za Srce…a Srce protiv Srca neće ikada. Sukoba među Srcima nije ikad iti bilo iti će biti. Činjenica jest da možemo o istome imati različita, opozitna, ovakva i onakva mišljenja i stavove i to je u redu; ali bivajući u Srcu, te razlike neće ikad biti dovoljno dobri za ikakav oblik sukoba, svađe, rata i nasilja bilo koje vrste. A to je ono što svatko od nas, bez obzira na uniformu, boju kože, spol, vjeroispovijest, nacionalnost ili bilo koji drugi status, nosi sobom u Srcu.
Tako da, bez obzira na činjenicu da se po „javnim površinama“ krećem „označen specifično“ i da ću nastaviti tako i bez obzira na činjenicu da postoji mogućnost da ću biti zaustavljan u kretanju, možda i protiv moje volje, jedno sigurno znam…“tamo netko“ zna u Srcu da ja nisam „slučaj za njih“ i da nisam ikome prijetnja…a to je dovoljno.
A sad se spustimo do izvora…
Kao šlag na torti susreta, posljednji, ovaj put direktni susret, dogodio se na izvoru pitke vode znanom kao Šimića vrelo (netko ga naziva i Šegotino vrelo, svejedno) kod Knina. Nedugo nakon mog dolaska, do izvora su došli i dva mlada čovjeka u policijskim uniformama. Pitali su me o kakvim se tablicama na mom autu radi, te smo u priči vrlo brzo došli i do spominjanja OBJAVE O NEPOSTOJANJU OSOBE, koju je prvi spomenuo jedan od njih u trenutku kad sam ih pitao znaju li za Vedranov primjer. Objasnio sam im svoj status i, obzirom da im je bilo nelogično kako voziti neosiguran auto, namjeru življenja na Zemlji pod punom odgovornošću za vlastite postupke i namjeri da svaku eventualnu štetu koju nanesem ikome, služeći se „neosiguranim autom“, snosim u potpunosti.
Neizostavan aspekt Punine Življenja je i Punina Odgovornosti, zar nije? Jadno bi bilo kad bi izbjegavanje plaćanja osiguranja i slično bili razlog.
Naravno, obzirom na „službenu dužnost“ obavijestli su me da postoji mogućnost, valjda ako bude procijenjeno da je potrebno, da budem zaustavljen u kretanju…no to sad i nije toliko bitno. što bude, biti će.
Drago mi je da sam kod rastanka pozdravljen sa „Sretno !“ Hvala ljudi, sretno i vama !
Sad pozivam sve one vjerne parolama A.C.A.B. i 1.3.1.2. da prenesu fokus na solarni pleksus, da utišaju vlastiti um i osluhnu Srce, pa tek onda, ako ostane materijala, dozvole si idolopoklonstvo i klanjanje kojekakvim parolama i korištenjem istih izricanju suda. Ne sudi, da ti ne bude suđeno. Ne sudi, jer sebi sudiš. U Srcu smo Jedno. U idolopoklonščini istine nema…niti jedan jedini trun. I svakome je dano da iskusi svjedočenje i da svjedoči iskustvo.
Svim ljudima sudionicima ovog bezkontaktno/kontaktnog iskustva šaljem neizmjernu zahvalnost za intenzivnost ove direktne spoznaje da odijelo/uniforma ne čini Čovjeka. Odijelo služi ulozi, a Srce Čovjeku. Neizmjerno Hvala za spoznaju da nema odijela iza kojeg nije Srce. Klanjam se tim Srcima.
Što će se dalje događati niti znam, niti ću predpostavljati…dovoljno je u Srcu znati da što god da jest, Sve Je Dobro.
Kao što i stih pjesme „kad procvatu behari“ jasno kaže…kula na Nebesima u našim je prsima…
Htio bih još spomenuti da je ovo i prilična potvrda da sve ono što se postiže kroz rad Udruge „Čovjek“, poglavito ideja promoviranjih na Prvoj konvenciji živog čovjeka, ideja o tome kako živjeti Sklad, Ljubav, Mir, Istinu sa i u Svemu što Jest, ima pozitivnog odjeka i kod ljudi koji nose odoru. Vjerujem da svi oni u svojim Srcima dobro znaju da oni ljudi koji žive te i takve ideje nisu ikome opasnost.
Za kraj jedna, a čija će ako neće Moojijeva: „ne podsjećaj svijet da je bolestan i problematičan, podsjećaj ga da je divan i slobodan“…dodao bih: i nek’ vam Je od Srca!
Namaste

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

6 thoughts on “Srce Je Izvor, a Izvor je izbor

  1. solarian 12/08/2018 at 11:08

    pacilija ne voli medijsku eksponiranost, dok nisu bili medijski izloženi (pioniru slobodnog kretanja i putovanja vlastitim pomoćnim sredstvom za kretanje na teritoriju zemlje zvanom hrvatska), robertu pittneru su stvarali razne probleme uključujući ali i ne ograničavajući se na zatvaranje u svoje ustanove za reprogramiranje. Nakon što se digla medijska prašina oko vedranovog slučaja, sada sljedbenici naredjenja dobivaju naredbe od svojih naredbodavaca da u bilo kojem sličnom budućem slučaju pristupaju i postupaju sa krajnjim oprezom, da se ne bi ponovilo slično razvlačenje po medijiumima!

  2. Damir 11/08/2018 at 13:56

    jedna lijepa priča….. preostaje nadati se da se iz iznimke premosti u pravilo, samo,

    Rob je uvijek rob, s više ili manje milosti svoga “gospodara”, dokle god koristimo OSOBNU i dokumente sustava u smislu kako je postavljeno danas, dokle god čovjek ne gospodari OSOBNOM već je ona u vlasništvu korporacije, konkretno RH, on je rob, gledajući kroz povijest, niti jedan gospodar se nije odrekao svojih robova na pošten način, ma u kojem sistemu, od robovlasništva pa do tzv. demokracije, ništa neobično, jer robovi nisu kućni ljubimci, robovi su temelj na kojem počiva opstanak sistema, temelj na kojem počiva opstanak i moć njihovih gospodara, robovi su upori na kojima stoje carstva, nije mi poznato da se ikad ikoji car dobrovoljno odrekao svojih robova, istina , danas je sistem postavljen da u praksi više manje, ljudi nesvjesno i dobrovoljno postaju robovi ni ne sluteći što si nanose vlastitim pristankom na ovo ili ono, naravno , kao plod indoktrinacije od samog rođenja pa do trenutka osvještenja.

    Zato ponavljam, dokle god nad čovjekom postoji gospodar, car, kralj, predsjednik, VLADA, predsjednik uprave, šef i sl. čovjek ne može biti ništa više do li ROB ili u statusu ROBA.

    • gordan 11/08/2018 at 23:53

      Nad Čovjekom je jedino Stvoritelj…što god da Stvoritelj Jest…

      • solarian 12/08/2018 at 11:44

        postavlja se pitanje koji stvoritelj, apstraktni koji je čista energija, koji je sveprisutan i po toj pojavnosti nema potrebe biti nad ikim, ili onaj tride stvoritelj koji nas je prije pola milje godina geneckim inžinjeringom stvorio čitaj sklopio odsebe i prirodnog tadašnjeg zemaljskog čovjeka da bi dobio ljude, prvu u pisanoj povjesti robovsku rasu višeg intelektualnog potencijala toliko razvijenog da bi bio dovoljan za strojno kopanje u rudniku?

        • an 12/08/2018 at 13:04

          Ne treba biti licemjeran. Ako ne poznajes osobnost Boga, trebao bi poznavati samoga sebe. Zakon zapisan u srcu, savjest…pravila, zakone …koji se kristaliziraju u svakom drustvu kao osnovna pravila, mada u svakom drustvu, uz vise i manje poslusnosti istima. I koja se potvrduju kroz praksu i opstanak nekog naroda. Ako se ovoga drzimo, onda hod u istima, nuzno dovodi do vecih spoznaja, odnosno priblizavanju Bogu i njega nama..

      • Damir 12/08/2018 at 22:26

        Naravno Gordane, to je u stvarnosti i u postavkama stvaranja neupitno, bogova , naravo, u iluziji može biti mnoštvo, pa i sam čovjek i/ili mnoštvo nižih stvorenja nekome može/mogu predstavljati “bogove”.

        Poanta mog komentara iznad je da pohvalim tvoj iskorak, ali isto tako da ukažem na iluziju u kojoj smo svi mi , više manje umočeni, rekao bih, upravo iz razloga što smo , više manje izgubili vezu, liniju sa Stvoriteljem, što dokazuje i činjenica da će mnogi radije umrijeti kao žrtve iluzornog sustava, nego kao časni i moralni ljudi koji iza sebe ostavljaju neizbrisiv pozitivan trag.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica