Sistem normalnih građana!

normaKroz ova predstavljanja knjiga često izlete neke interesantne anegdote. Jedna se desila prije dva dana na predstavljanju u Sinju. Kad je predstavljanje dovršeno i kad sam zaainteresiranima objašnjavao dodatno neke stvari od nikle se pojavila nadobudna tinejđerica rekavši: “Policija nikad nije niti će nauditi normalnim ljudima, možete vi u toj knjizi pisati što god hoćete.” i otišla iako je nitko nije ništa niti pitao.

Nisam stigao odgovoriti, ali evo odgovorit ću javno iako mislim da dotična sigurno ne prati ovu stranicu.

Potpuno se slažem sa dragom tinejdžericom jer je rekla potpunu istinu. Ključno je ono što ona sigurno nije razumjela u svojoj izjavi, a to je riječ “normalno.”

normal (adj.)c. 1500, “typical, common;” 1640s, “standing at a right angle,” from Late Latin normalis “in conformity with rule, normal,” from Latin normalis “made according to a carpenter’s square,” from norma “rule, pattern,” literally “carpenter’s square” (see norm). Meaning “conforming to common standards, usual” is from 1828, but probably older than the record [Barnhart].
As a noun meaning “usual state or condition,” from 1890. Sense of “normal person or thing” is from 1894. Normal school (1834) is from French école normale (1794), a republican foundation. The city of Normal, Illinois, U.S., was named 1857 for the normal school established there.
norm (n.) “standard, pattern, model,” 1821, from French norme, from Latin norma “carpenter’s square, rule, pattern,” of unknown origin. Klein suggests a borrowing (via Etruscan) of Greek gnomon “carpenter’s square.” The Latin form of the word, norma, was used in English in the sense of “carpenter’s square” from 1670s.

Nisam htio niti prevoditi sa engleskog, ali vidljivo je je da je normalno sinonim za standardno, tipično, uzorak, model, pravilo, pravi kut, pokoravanje pravilima. U dalmaciji postoji super naziv koji kaže za takvu osobu da je u škvari, a škvara je stolarski kut (naravno pravi pod 90).
Evo što jedan mudar čovjek kaže o normalnome:

“….Očigledno je da ne praviš razliku između “uobičajenog” i “normalnog”. Prije no što potanko odgovorim na pitanje pokušaću da ti razjasnim šta je normalno, a šta uobičajeno.
Čovjek ne srne da živi sebe. On se zadovoljava time što oponaša prihvaćen model ponašanja, predstavljajući se kao jedinstveni maneken dozvoljenih vrijednosti. Zbog psihološke zavisnosti koja se u njemu razvija, pa čak i osnažuje, on ni ne primjećuje da nije svoj. Ali – to je sve normalno.
Otuđen od sebe samog, čovjek imitiranjem dostupnih psiholoških matrica postaje karakter. Citiranjem tuđih riječi, parafraziranjem tuđeg života, on vremenom stvara iluziju o posebnosti vlastitog života. Ali, i to je normalno.  Normalni ljudi ubijaju normalne ljude. To je normalno, zar ne? Normalni roditelji odgajaju normalnu decu. Ponekad dolazi i do normalnih nesporazuma, što je i normalno. Mi znamo šta je normalno jer smo, normalno, povjerovali normalnim ljudima koji su nam rekli da su normalni.
Sada te pitam: šta je normalno? Za lažova je normalno da laže. Za lopova je normalno da krade. Za većinu, za ogromnu većinu ljudi je sasvim normalno da se smatraju normalnim, svjesnim, autentičnim, prirodnim i dobrim ljudima. Spontano nam se nameće pitanje koje je prije čuđenje nego pitanje: ” Da li je sve to normalno?”
Strah od samoće nas sve čini normalnim. Mi nismo zajedno zato što volimo jedni druge, već zato što se bojimo sebe. Ipak, normalno je što ne vidimo vezivno tkivo kao strah nego kao ljubav.  Kad god ima slobodnog vremena da osjeti sebe, da vidi činjenično stanje vlastite psihe, čovjek tu divnu priliku proglasi dosadom i automatski pronađe neku preču stvar
kojom će ispuniti vrijeme. Ne ubija nas vrijeme – mi sami sebe ubijamo. Međutim, i to je normalno.
Ako nisi uobičajen, rizikuješ da te odbace i žigošu kao “asocijalnog”, “neprilagođenog”, pa čak i “nenormalnog”. To rađa strah. Zbog toga što smo željeli da budemo normalni, odrodili smo se i od unutrašnje i od spoljašnje prirode. Toliko smo
sada normalni da smo na pragu da uništimo planetu, pa u panici osnivamo ekološke pokrete kako bi zaštitili ne toliko prirodu, koliko njene istrebljivače. Ponekad sebičnost podseća na plemenitost, zar ne? Uobičajeni ljudi nisu ni normalni, ni nenormalni. Niko nije prirodan, i to je pravi problem, i sasvim je normalno da normalni ljudi u to ne veruju.
Rad na sebi je borba za autentičnost.”

Dakle draga šiparice potpuno je normalno da panduri neće uznemiravati normalne, jer normalni poštuju sva pravila i ne izlaze van pravog kuta jer to nije normalno. Normalni plaćaju sve na vrijeme, vežu se u autu, pale svjetla, cjepe djecu na vrijeme, šalju ih u školu, pozdravljaju na ulici susjede, poštuju zastavu, grb i himnu. Pa to su idealni građani, što bi panduri ikada dirali takve. Panduri isluže da ispravljaju one krive koji nisu normalni i vladaju nad njima stoga se onaj koji vlada i zove ravnatelj ili redar.
Nenormalni, autentični ljudi koji imaju svoje ideje o životu i nisu dijelovi nikakvog uzorka sigurno će doći u kontakt sa policijom kad-tad.
Norma, normativ, normalnost put je u smrt, ali to nikoga nije briga, jer to je normalno.
Smrt normalnom, sloboda autentičnom.

5 thoughts on “Sistem normalnih građana!

  1. paštašuta 22/11/2016 at 00:40

    mora bit da si nešto nervozan, o hođo? je istina je da ovi današnji punoglavci (bilo muki oli ženski) znaju pozegnit u žicu, ali mala je barenko pročitala zadnju koricu libra(ono di si se potpisa ka autor- znači kapacitet?) i ča će ti drugo reč nego spominjat normalne i nenormalne.
    ako si zaboravi ča si napisa pročitaj ponovo.

    neka naše dice. vake ili nake
    svejedno su naša.

  2. trumba 21/11/2016 at 23:59

    normalno je da imaš isuviše ideala.
    jer neznan kako ćeš normalno funkcionirat bez ideala unutar pravnog sustava.

  3. au_toritet 21/11/2016 at 21:23

    Ma, normalno da je mlada:)

  4. doki 14/11/2016 at 22:31

    Najgore od svega što ima takvih koji neće ni saslušati nekoga pa makar bilo za njihovo dobro. Ima nas arogantnih, ciničnih, skeptičnih, punih povjerenja, lakovjernih, naivnih, a čini mi se najmanje onih koji hoće biti učenici da nešto pametno nauče i oplemene svoj duh. Reko bih nešto je srodno od ovog izrečenog tinejđerici koja misli da je ona i slični njoj normalni. Pročitao sam izvrsnu knjigu “Strava u ulici prava” i ponudio mnogima na Crikveničkoj plaži da je pročitaju i iznesu svoj sud, totalna nezainteresiranost, svega dvije žene su je primile pročitati i rekle nakon toga “Ova knjiga će promjeniti moj život”.

  5. an 13/11/2016 at 02:30

    🙂 Šteta što neće pročitati. Interesantno bi bilo saznati koji je to strah kod nje reagirao kada je tako nešto izjavila.
    Možda bi se mogli na ovo odgovoriti i sa druge strane.
    Vidjela sam da je u saboru vrlo mutan tip prao Pernara sa tom forom, a ovaj se nije izvukao, a i prepao se.
    Dakle: “Policija nikad nije niti će nauditi normalnim ljudima, možete vi u toj knjizi pisati što god hoćete”
    Policija- osoba koja se ne prepoznaje samo po odijelu, znački, zaposlenju u PP…To je osoba koja se prepoznaje po radu na svojoj poziciji, a koji je u skladu sa zakonima HR: nepristrane provjere prijava (dakle sa dvije strane i sve što se može provjeriti PRIJE nego se prihvati prijava protiv nekoga), uslužnost građanima (zapisnici na uvid…)…itd…itd…
    Kada vidim da netko ne odrađuje ovako posao i da je to dokumentirano, direktno mu se obraćam kao kriminalcu u dopisima. Kada se netko pobuni da je to samo moje mišljenje, ili vrijeđanje,…dakle da nije dokazano, ponudim mu svoj dokaz, i rečem da njemu nije dokazano, ne meni. I da ja ne mogu misliti i govoriti laži, učestvovati u njihovom ludilu, kada jasno znam da je kriminalac, a sada zna i taj drugi. Pobijesne. Uvijek.
    Ali se pripremim na to. Nakon toga se moram još i više truditi za stvari koje radim kod njih. Ali imam mir, a ne da tu hrpu čudaka zovem policijom. A i čudna stvar, zbunjuju me sa poštovanjem koje osjetim nakon toga, od njih.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.