Riječ

rijecVolim kad se neka stvar sruši ili promjeni. Gušt mi je kad me netko jako oštrouman pobije u vlastitom promišljanju. To znači da je taj promišljao više od mene ili ima bolju i bržu konekciju te brže shvaća stvari. Iako ego ne voli da ga se demantira, izgleda da je moj pregrmio te bolesti i spreman je čuti svakakva mišljenja pogotovo ona koja imaju smisla. Međutim dogodi se da i sam sebe demantiram, kad mi dođe druga misao koja me momentalno uvjeri da je istinita, ali nije u suglasju sa onom prijašnjom.

Riječ je o riječi. Što je to riječ, i može li se ona analizirati rječju? Može li riječ opisati samu sebe?

Prije koji dan kurblao sam po dugmetu radija i naletio na „Radio Mariju“ Prva misao je bila – preskoči to ispiranje mozga. Ali onda se javila druga misao, – upoznaj neprijatelja.  Govornik na radiju je pričao mirnim tonom i ritmičkim glasom, a njegove riječi su bile besprijekorne. Iako su se redale nekakvim čudnim redosljedom ne govoreći konkretno mnogo, nije se mogla naći nikakva zamjerka izrečenome. Sve je bilo na svom mjestu, ali dublji smisao ili inspirativnu točku koja tjera slušatelja da  se saživi sa govornikom nije postojala. Sve je izgledalo kao hipnotičko nabrajanje lijepih riječi, prelijepa fasada kuće u kojoj se ne može živjeti. Zašto tako lijepe riječi koje pozivaju na ljubav, mir, radost, oproštenje zvuče tako lažno, iskrivljeno. Samo malo veće obraćenje pažnje ruši make up riječi u prašinu iluzije, neiskrenosti i političke korektnosti. Odjednom sam skužio da je ovo besprijekoran program koji je perfektno izbalansiran da ne kaže ništa, ali opet drži slušatelja prikačenog za ovu stanicu nas kontinuirano umanjujući njegovu sposobnost shvaćanja revolucije, cirkulacije u koju je upao.

Zašto riječ „istina“ zvuči neistinito?

Ah da pa naravno riječima se ne može izreći istina, zar ne? Riječ „istina“ nije istina, semantika nas to uči.

Često se i kroz moje pisanje i kroz radove drugih ljudi srodnih tema provlači priča o značenju riječi i kako su one zapravo simboli i znakovi koji po svojoj definiciji ne mogu biti istiniti jer su simboli i znakovi. Pripadaju svijetu matriksa i iluzije te samim time nisu istina. Dugo sam i sam govorio i pisao da se riječju ne može izreći istina, ali u svrhu komunikacije je moramo koristiti.

Postoje i neki drugi istraživači koji tvrde isto što i ja, ali ja sam eto, promjenio mišljenje.

Pričom o riječima po meni je najbitnije dotaknuti se jedne krucijalne razlike. Ona leži u tome da postoji napisana riječ i izgovorena riječ. Napisana riječ, ova koju upravo čitate po mojem razumjevanju je lažna jer se sastoji od od simbola koje su matematičkim slijedom ispisane na papiru pa se samim time ne zna tko je napisao i što je zapravo poanta ili namjera napisanog. Ne kaže se zalud, mrtvo slovo na papiru, ili papir trpi sve. Najveće laži ikad kreirane uglavnom su kreirane na papiru.

Sa druge strane ima izgovorena riječ. Ona koja se stvara u stomaku govornika, prolazi kroz pluća gdje uzima zrak, zatim kroz glasnice gdje dobija ton i boju, i zatim kroz usta gdje se oblikuje glas. Takva riječ/glas je živa po svojoj prirodi jer ima vibraciju, energiju, namjeru i izražaj je koji je proistekao iz životne sile. Svaki izražaj života, sam po sebi je životan.

Da li je takva riječ istinita?

Ne, nužno!

Izgovorena riječ sama po sebi nije niti lažna niti istinita, ali je onaj koji je izriče u svakom slučaju može biti lažan ili istinit. Dakle, da! Riječ, ali samo ona koja je izgovorena i pod uvjetom da se onaj koji je izgovara nalazi u prostoru istine, može izraziti istinu. Izgovorena riječ izražava stanje onog koji je izgovara, stoga ako je lažan govornik i riječ je takva.

Što više, potpuno je nebitno koje se riječi koriste u takvim verbalnim svečanostima. Ako je govornik istinit što god taj rekao istina je. Ako je govornik lažan, što god rekao lažno je. Značenje riječi i na što upućuju nebitna je stvar.

Možda ste primjetili da iste riječi iz usta različitih ljudi zvuče potpuno različito. Jednome vjerujete i privlače vas, dok drugome ne vjerujete i nešto vam smrdi, imate osjećaj da nešto ne štima. Govornik ima energiju, život, dah, emociju, namjeru i sve to u trenutku izričaja tvori jednu koherentnu multidimenzionalnu energiju koja utječe na slušatelja također multidimenzionalno jer se ne sluša samo uhom.

Stoga jest i uvijek je, u svijetu živih, izrečena riječ imalo neusporedivo veću težinu i značenje od napisane riječi, jer takva riječ daje život, emociju, energiju.

Jučer sam imao promociju knjige u Splitu na kojoj sam imao predstavljače knjige Milu i Leona. Kad me je Leon upitao što će govoriti, kazao sam mu da je to potpuno nebitno, samo da bude iz srca, bez iikakvih kalkulacija i iz smirenog duha. Leon je točno shvatio što sam mu predložio i sve što je izrekao zvučalo je istinito i iskreno. I sam sam primjetio da kad govorim isplanirano, sa određenim redosljedom i planski prateći prezentaciju da takav govor izlazi iz područja istine, a što se odmah osjeti u publici kojoj istina riječi daju određenu informaciju, ali nedostaje istinotost govornika. Sa druge strane kad upadnem u zonu, i riječi počnu same ići bez plana i programa, bez pozadinskih misli koje de drže norme, vremenskog i izričajnog ograničenja,  atmosfera u publici naglo se naoštri i ljudi staju fokusiraniji i mnogo im je jasnije što se govori jer ne slušaju samo ušima, već čitaju energiju govornika.

Stoga kad kažu u početku bijaše riječ, imam osjećaj da je to točno.

Sa ove naše strane matriksa, stvari su obrnute, jer pisana izjava i dokument vrijede neusporedivo više od izjave tamo nekog građanina. Ako dotični i da neku izjavu, ona s piše na papir gdje se bilježi samo značenje izrečenog nikako i energija, emocije ili namjera davatelja izjave. Stoga u svijetu mrtvih mrtva riječ i igra dominantnu ulogu.

Da zaključim, istina se može izreći riječima samo ako je onaj koji ih izriče u istini. Eto mjenjam svoje mišljenje i stav da slijedećeg puta kad ću možda pobiti ovo što sam napisao. Ako vi imate kakvu pametnu primjedbu koja kaže da je ovo što sam napisao sranje i neistina, slobodno navalite.

 

8 thoughts on “Riječ

  1. tGnom 20/12/2016 at 14:28

    “Često se i kroz moje pisanje i kroz radove drugih ljudi srodnih tema provlači priča o značenju riječi i kako su one zapravo simboli i znakovi koji po svojoj definiciji ne mogu biti istiniti jer su simboli i znakovi. Pripadaju svijetu matriksa i iluzije te samim time nisu istina. Dugo sam i sam govorio i pisao da se riječju ne može izreći istina, ali u svrhu komunikacije je moramo koristiti.”

    Mislis da se riječju ne može opisati stvarnost u potpunosti? Zapravo istina je potpuna stvarnost koju je nemoguce izgovoriti ili napisati?
    Nemogu shvatiti tekst jer mi uopce nije jasno što mislis pod riječ istina ?
    Što to znači biti u istini?
    Kako netko može biti istiniti govornik a netko lažan? ako si čovjeku pripisao ulogu govornika, on je uvijek lažan govornik zar ne?, Ako ne, tko je taj tko prosuđuje dali je istinit ili lažan govornik?
    Lp

    • dražen 20/12/2016 at 17:35

      Da! Ovo pitanje je jako dobro. Mislim da je ključna riječ – prosuđuje. Nemože nitko prosuditi da li je govornik u istini ili lažan. Bolje rečeno onaj koji prosuđuje je lažan. Istinitost onog koji čuje je jako bitna u procesu izgovaranja istine jer samo istinit može prepoznati istinu. Istinit može prepoznati i laž, za razliku od lažnog kojem se laž može podmetnuti kao istina. Stoga onaj koji je u istini osim što je izgovara može je prepoznati kod drugog, ali naravno uvijek i samo kroz sebe. Istina susreće istinu (samu sebe).

  2. au_toriet 20/12/2016 at 00:17

    Opet je ”netko” napisao neku riječ i otad su proizašle druge riječi. Tako je i sa istinom. Danas su i riječ i istina u nekakvom zapećku, doduše teško, ali uvijek izađu na vidjelo. Stoga nema brige ni za riječ ni istinu, osim za onoga tko je izgovara:)

  3. Pobuk 19/12/2016 at 11:16

    Dražene zasto bi postojala razlika da izgovoris recenicu i napises je ako dolazi od istog izvora a izvor je vjerodostojan? Ovo mislim na Istinu. Mrtvo slovo na papiru znaci da je sve ostalo na prici i da rijeci nisu sprovedene u djela. Tako mozemo reci i “Mrtvo slovo u zraku” nakon sto izgovoreno nije sprovedeno u djela. Misao ce potaknuti proces rijeci koje ce sustavno covjeku izaci sa bojom, tonom, jacinom i stvoriti osjecaj u slusatelju. Ako zivis Istinu i ako si u Istini rijeci ce se poslozit da bi Istina bila izgovorena? Zamisli nekog dobrog govornika koji zivi sektaskim nacinom zivota. On zivi svoju Istinu i on ce je prenijeti tako uvjerljivo da se moras sloziti sa izgovorenim. Covjekovo vjerovanje ili istina ce prenijeti rijeci sukladno stanju uma recimo tako. Kad dodes u crkvu i slusas popa kako zavija svaku godinu govoreci jednako na određeni datum s vremenom moras shvatiti da je sve laz jer ton je uvijek isti, prica je uvijek ista a na kraju krajeva i ljudi su isti. Zasto oni laz spremaju pod Istinu? Ili odes na nekakva predavanja o recimo prodaji cipela. Zasto predavac uz razlicite tonalitete rijeci i dramaticne prikaze prodaje ne govori Istinu iako za njega ona djeluje? Uostalom sto je Istina i o kakvoj Istini pricamo? Ako pises sa svog aspekta i gledanja stvari onda magicnu rijec mozes koristiti za opis stvari jer ono sto je mrtvo mozes opisati kroz istinitost rijeci. Ono sto je zivo i sustina je ovaj nas jezik nikad nece moci u potpunosti opisati. Misao rijec djelo. Ovo je sveto trojstvo koje ce mozda spoznati Istinu.

  4. au_toritet 18/12/2016 at 18:32

    Spomenuh sud, jer je opet u pitanju ”autoritet”. Znamo da je muškog roda, ali u suštini, uvijek stoji pitanje tko je ”autoritet” ili tko je stariji kokoš ili jaje i nije li to riječ, tj. dvije 🙂

  5. au_toritet 18/12/2016 at 18:20

    Nije baš ova tema, ali imam neodgovorena pitanja još od prije, sa zvona istine, od tebe Dražene, a tiče se ”autoriteta”, tj odgovor je bio onako štur, površan, ali evo, ovo je za mene istina, a riječ, šta je to riječ? Znaš kako (ne)ide na sudu, moja riječ protiv tvoje. Evo ovo je za mene istina, ali ono prava:) https://www.youtube.com/watch?v=rA-YGubfRdg&t=4s

  6. paštašuta 18/12/2016 at 12:29

    dražene stranica ti je hakirana

    http://www.themillionaireinpjs.net/

  7. gordan 18/12/2016 at 11:18

    Iznad sveg govora, iznad svih imena,
    Ponad najsuptilnije od svih suptilnih stvari;
    Iznad uma, intelekta i pet osjeta,
    Gospodar svemira neokaljan ostaje uvijek Jedno.

    <3 Avadhuta Gita

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.