Prirodni čovjek

aboriginalPiše Deus.

O onome što vjerujemo, ovise naše misli. O tome kakva nam je ljubav, ovise naše namjere.

Sinulo mi je što možda dovodi ljude do velike zabune i zablude.

Naime, prirodan čovjek, nije isto što i Božji čovjek. Nije, zato što je ovaj svemir i priroda u konačnici, u padu i otpadništvu od Boga. Ono čime se bave svi svjetovni učitelji, pa i većina ljudi dok se bavi “duhovnosti”, kako upućujem stalno, je prirodni čovjek, ne Božji čovjek.

Time je rečeno da, u svojoj prirodi, mi nemamo osnove da postanemo Božji ljudi. Ono čemu težimo kada uravnotežavamo svoj emocionalni i misaoni život, je postizanje ravnoteže u prirodnom čovjeku, kao krajnji cilj, a to nije krajnji cilj. Krajnji cilj je postati Božji čovjek, baš kako nas biblija i nauk Isusa-Krista, upućuju.

Obzirom da ništa ne nastaje iz ničega, i mi nismo kadri stvoriti nešto iz ničega, tako niti ne možemo mi biti izvorište bilo kakvih plemenitih ideja koje mijenjaju pravac razvojnog tijeka na bolje. Ne možemo to mi, pa ne mogu niti svjetovni učitelji. Zašto mi slušamo njih, a ne Boga, to je pitanje. Netko će reći da oni govore od Božanske mudrosti: da, jer samo jedna mudrost postoji, ali, niti oni, niti njihovi sljedbenici, ne odaju počast Onome, koji je izvor svega toga.

Duševnost, to bi bio pojam kojim se oni bave, a ne duhovnost. Propovijedaju život po instinktima…ne tjelesnim, nego duševnim. Duševni impuls je svrha sam sebi, i njih se usklađuje, da bi nama bilo bolje, da bih se JA osjećao bolje. Nasuprot tome, Bog naučava put nesebične ljubavi i služenja u ljubavi.

Služim li drugima, kada je meni dobro? Ne, nego ti je istinski dobro, kada u ljubvi služiš drugima. Nije nam krajnji cilj zavoljeti sebe, ali ako ne zavolis sebe, sigurno nećeš niti ikoga drugoga. Znači li da volim sebe, ako podilazim vlastitim željama i prohtjevima? Bilo onima guzice, bilo onima vlastite duše? Mislim da ne, mlaka je to ljubav. I upravo ta mlakost je uzrok velikog otpora spram riječi Božje, pa uporno šalabajzamo po ljudskom mudrovanju, jer ne traži od nas da se uistinu nosimo sa vlastitim manjkavostima i nedostatcima, u odnosu na Božji karakter. Dapače, podupire nas u našem egoističnom stremljenju za prosvjetljenjrm i uzdizanjem…ali gdje? Zbilja, koji je konačni cilj tog uzdizanja, ako ne razmatraš vječni život?

Kakva nam je ljubav, takvi su nam motivi. Pa, ako mi je motiv postizati zen, rasčistiti sa emocijama, uravnotežiti se, vlastita dobrobit i vlastiti dobar osjećaj, korijen toga je egoizam, skroz jednostavno. Ako nam je cilj odobrovoljiti druge, opet, iza toga stoji agenda i prikriveni egoizam, jer volimo dobar osjećaj kada drugima činimo dobro. Zato je neizbježno, sve činiti na slavu Božju, i u ime Isusa-Krista, jer drugačije ne izlaziš iz egoizma, pa makar bio i uzvišen.

Jesmo svi stvorenja Božja, no da bi bio dijete Božje, valja se nanovo roditi od duha, jer našoj prirodi to nije svojstveno više. Baviti se dušom, onako kako to čine svjetovni učitelji i self-help treneri, ostavlja te jednako zarobljenog unutar ovoga svijeta. Štoviše, uvjere te da si ti izvor svega lijepog u tebi, a nisi, nego Bog, a mi smo, dok tako razlučujemo, i dalje u pobuni i otpadništvu od Boga. Ono što pak zbunjuje ljude, je utjecaj Duha svetoga u svijetu, pa naprečac zaključuju da je, uistinu rastuća plemenitost, koja niče nasuprot rastućem sotonizmu, produkt našeg rada, istraživanja i zalaganja.

Valja se zalagati, naravno, jer time svjedočiš kvalitetu duha sa kojim tvoje biće boravi. Ne možemo govoriti da smo sa Duhom svetim, ako su nam želje, misli i djela od ovoga svijeta, to je sasvim jednostavno, no nije naše zalaganje to koje nas spašava. To je zasluga Boga našega, On je pobjedu već izvojevao, u Isusu-Kristu. Svojim zalaganjem, očitujemo se kao oni koji staju na Njegovu stranu.

Priča se o ljubavi, to je omiljena tema, no, kako se voli neprijatelja? Počinje time što se poniziš pred Bogom, i prihvatiš ono što govori kao imperativ, bez obzira što nam se to u prvi trenutak ne sviđa. Za početak, prešutiš sve ružno što bi htio reći. Zatim ustraješ dok i iz srca ne nestane poriv da nekoga plesneš, a nakon toga, milost. Ne teoretiziram, masu puta mi se to dogodilo, i osvjedočen sam u to. Kada si nadišao egoizam u dovoljnoj mjeri da ne padaš u napast emocionalno se upecati, možeš razumski promatrati, a tada dođe spoznavanje. Jer, naopak je postupak da se emocionalno distanciram ili se zapetljavam u slatku nejasnoću, kako bih postigao mir. Kao, shvaćam da su mišljenja drugih nebitna. Mir dolazi kao rezultat ljubavi, jer u ljubavi spoznaješ bližnjega, a kada si spoznao, jednostavno otpadne sva težina koju egoizam trpa na međuljudske odnose. Ne frustrira te, jer jasno vidiš, voliš onoga sa druge strane. Naravno, ako spoznaš sebe, to je puno lakše, jer su isti procesi u svakome od nas, pa samim time spoznaješ i druge…bliskiji su ti. No, vidiš, ako i nemaš takvu jasnoću, a slijepo se držiš onoga što Bog kaže, nećeš omanuti. Vjerski fundamentalizam, da se razumijemo, pripada posve drugačijem stanju duše i psihe, nego ovo što sugeriram.

Nužno je, stoga, sve činiti iz ljubavi i zahvalnosti prema svome Bogu, jer je to jedini način da ne služiš sam sebi, dakle, jedini izlaz iz egoizma. Može li jednostavnije od ovoga?

Ne postoji neovisnost, uvijek ovisiš o duhovnom okruženju u kojem boraviš. O tome ti ovisi i vjera, i ljubav, a o to dvoje, ovise naši motivi i misli. Iz vjere u materijalizam, proizlaze učenja svjetovnih učitelja, bez obzira što govore o nevidljivim procesima, ali procesima koji su ipak skopčani, i u ovisnosti sa ovom prirodom, nisu ponad nje, a ponad nje se moramo uzdignuti, jer je sva u padu. Mi trebamo postati Božji ljudi, a ne slobodni ljudi. Nikada ne možemo biti slobodni, ali imamo slobodu odabrati kvalitetu koju ćemo ispoljavati, a to postižemo tako da odabiremo duhovno okruženje. Svjetovni učitelji to uopće ne razmatraju, pa su stoga, ćorsokak…ćorsokak za one koji shvaćaju i da nešto nevidljivo djeluje u svijetu, ali ne znaju što. Ćorsokak je stoga što te upućuje da ti sam kopaš, jer tako, kao, uzdižeš se. Uzdižeš, do vrhunaca ovosvjetovnog…a to je i dalje u domeni otpadništva, dakle, sotonizma.

Nadalje, gnostici su se silno trudili povezati priču, a preko njih i mnogi danas, tako da isključe grijeh. Kao, sigurno je zli bog stvorio ovakav svemir, pun zla i patnje. Nema to veze sa našim izborom da živimo mimo Boga, Oca. I opet, to te čuva od toga da uistinu pronikneš u samog sebe, jer cijelo vrijeme ignoriraš grešno u svojoj prirodi…pa makar bio i najuravnoteženiji prirodni čovjek, to ne znači da si Božji čovjek. Da bi bio Božji čovjek, moraš decidirano odabrati Boga ponad svega, pa i ponad sebe samog, jer ja sam, ovakav kakav jesam, u otpadništvu. A to je očito iz motiva, koji čovjeka gone da slijedi učenja svjetovnih učitelja, duševnjaka. Oni također podilaze, ali prohtjevima duše, da se ona osjeća fino, no, može li čovjeku biti fino i u zabludi? I opet, koji je krajnji cilj toga što naučavaju? Da MI bude dobro. A meni je dobro, no ne zato što sam posložio stvari tako da nitko i ništa do mene ne dopire, nego zato što znam da je svrha ovog života odabrati Boga, pod svaku cijenu, i tada baštiniš vječni život. Što je ovo parče egzistencije, spram vječnog života, u društvu svoga Boga? Ne govore svi o jednom Bogu. Samo biblija govori o Ocu. Istočnjačke knjige te navode da si ti bog, a nisi, stvorenja smo. Na sliku Njegovu, i savršen primjer i sliku toga, utjelovljenu u životu čovjeka, ostavio je po Isusu-Kristu, nigdje drugo. Sva istinska plemenitost danas, pa i ona kojom mame svjetovni učitelji, se derivira odatle. Ne govore oni laži, ali niti potpunu istinu. Sve o čemu oni pričaju, na kraju se postiže kada se čovjek uistinu prepusti Bogu no, ne može se postići obrnutim putem.

Parcijalna istina, najgora je laž. Kako se možeš u potpunosti predati Bogu, ako ne vjeruješ Bogu? Kako možeš vjerovati Bogu, ako je on neki kozmos, nešto nedefinirano? Ne možeš, zato se i je utjelovio, da nam se približi, da iz ničega, stvori nešto u našoj prirodi: mogućnost da se vratimo u zajedništvo sa Bogom. Kada bi vjerovali u Boga, i vjerovali Bogu, onda bi vam i misli tekle u tom smjeru, jer sve je ovo vrlo zdravorazumsko rasuđivanje, samo sa drugačije polazišne točke.

Kako ja gledam, sva ta opozicija konkretnom Bogu, kakvim se predstavlja u bibliji, proizlazi iz nezrelosti i mlakosti. Ne želimo se mi ostaviti svoje naravi, želimo se osjećati dobro. Umjesto da postanemo Božji ljudi, uzvisujemo prirodnog čovjeka, I opet, koji je krajnji cilj? Jesmo li time igdje dalje došli po pitanju smisla života? Ne, kao i svi materijalisti a time i egoisti, ganjamo ugodu i dobar osjećaj, drugim sredstvima. Uzvišenijim, rekli bi neki, ali i perfidnijim, bilo bi dobro dodati.

Ne odupirimo se Duhu svetom, jer njegovi nas impulsi potiču da se otrgnemo “gravitacije”, ne naši. Ne odupirimo se, nego se prožmimo njime, jer obilje je njegovih darova, i čini čovjeka novim, no da bi se to dogodilo, treba vjerovati u Boga, i vjerovati Bogu ponad svega. I kada nam se ne sviđa gdje nas vodi…no, nije li to posve logično? Zar itko nakon višegodišnjeg izležavanja može očekivati išta drugo nego upale mišića, kada se napokon odluči pokrenuti? Naravno da zapinje, ali vremenom, sve manje i manje. Svakom nadiđenom preprekom, u stremljenju da se uskladiš sa Njegovim karakterom, sve više se osvjedočavaš u valjanost Božjeg vodstva, i tada sve lakše otpuštaš. Normalno da se ne možemo osvjedočiti u Njegovu prisutnost i milost, kada uredno njegovu očitovanu prisutnost i milost, pripisujemo sebi.

Ne možeš izabrati biti sam za sebe, jer tako je i počeo ovaj pad. Možeš odabrati biti sa Bogom, radije nego sa ovim svijetom, a tada se događaju čuda, i čovjek se rodi nanovo. Samo je jedan Bog, i samo je jedan put do Njega, onaj koji je ostavio Isus-Krist, sve drugo je drugo, i od ovog svijeta je.

Milost vam i mir, Boga, Oca našega, te obilje blagoslova koje je na nas izlio po Isusu-Kristu

29 thoughts on “Prirodni čovjek

  1. Covjek Vladi 17/06/2017 at 11:58

    Pozdrav od mene covjeka, koji u zadnji nekoliko tjedana se bavim ovom temom. Vidim kod nas se koriste termini “pravna i fizicka” osoba, dok u Njemackoj postoji termin “natürliche Person” ili prirodna osoba, covjek. Negdje sam citao na nekom portalu, slicnom ovome da su prirodne osobe u Njemackoj azilanti i izbjeglice i da su njihova imena i prezimena u dokumentima pisana malim slovima i da bi u slucaju parnice izmedju njih i pravne osobe oni dobili. Znaci prirodne osobe su negdje u sredini dok covjek je iznad obje grupe. Dok se u HR ili Njemackoji zivi ljudi bore sa pravima, a i dalje imaju osobne dokumente Republike Hrvatske d.o.o ili BRDeutschland GmbH, u Rumunjskoj nije takva situacija.

    Moja supruga je inace Rumunka i jedan nas prijatelj, susjed i brat u Kristu mi je govorio o necemu sto sam cuo prvi puta. Ovako to izgleda u Rumunjskoj. Znaci lik poput Valtera i Drazena je dobio informaciju od nekoga iz Kanada o suverenom covjeku. I evo sto je on sve otkrio. U Rum. postoji rodni list sa CNP ( Cod Numer Personal) i njega imaju svi drzavljani….ALI; ALI; ALI….svi mogu dobiti i kopiju originalnog rodnog lista bez CNP broja i pise “Rodni list za zive osobe”.

    On je s tim rodnim listom napravio osobnu kartu razlicitu od one koje imaju svi, manjeg formata…i onda je obilazio urede i govorio da on vise nije ta osoba sa osobne karte sa CNP i da ne treba vise placati poreze, struju i slicno. Cak stovise, policija kad vidi tu osobnu kartu kaze da nema nista s njim. Kaze da je bio u Engleskoj i da su se prema njemu ponasali kao netko visi od njih. Onog koga zanima o rodnom listu mogu dati link videa, jedino bi bilo dobro da se nadje neka osoba iz HR koja razumije rumunjski. Moje pitanje je kako to da u Rumunjskoj suverni ljudi imaju sve povlastice a mi iz Njemacke i HR ne….poznajem jednu Rumunjku koja je doktorica i kaze da je dobila taj rodni list za zive osobe, ali da ne zna cemu sluzi. Kako je moguce da ostale drzave nemaju te rodne listove za zive osobe. Mozda bi ovo sto sam napisao moglo vama biti poticaj da istrazite ovo pitanje. Svim ljudima sve najbolje…

    • dražen 17/06/2017 at 15:48

      Pošalji link. Naćemo nekoga tko zna rumunjski.

      • Covjek Vladi 17/06/2017 at 16:48
      • Covjek Vladi 24/06/2017 at 23:34

        Mislim da sam malo skuzio o cemu se radi. Znaci nisu u pitanju dva rodna lista. Jedan je rodni list, a ovo drugo je potvrda da si rodjen ziv – ono sto si trazio u bolnickoj arhivi. E sada jedino sto nisam skuzio ko je napravio njegovu novu osobnu bez OIB-a. Znaci trebao bi se raspitati da li se sa potvrdom rodjenja moze napraviti identifikacijski dokument, karta bez OIB-a. Jer ako je to moguce u Rumunjskoj zasto nije i cijelom modernom svijetu.

        • dražen 25/06/2017 at 09:14

          Da, to je interesantna teorija, koju nisam uopće pokušavao provesti u praksi. Mogao bih malo pronjuškati da li bi to bilo moguće.

  2. FRA NE 06/06/2017 at 08:41

    Evo malo dušebrižničkog prava ,jer novci su ipak izvor sveg zla pa se duhobrigatelji nesebično nude istrgnuti svo to zlo od ljudi 🙂 http://m.sibenik.in/sibenik/sibenski-zupnik-trazi-300-kuna-po-krizmaniku-pobijesnila-sam-postali-su-tvrtka-koja-od-krizme-pravi-biznis/76698.html ,u prilogu je cijenik usluga duha,ah ta nesebična i bezuvjetna ljubav koju ostali ne mogu razumjeti jer je ipak van njihovog poimanja ,i zato je vjerovatno potrebna duhovna obnova kao što se obnavlja i troši bon na mobitelu!:-):-):-):-) duh je in pravo je out

    • pobuk 06/06/2017 at 11:48

      Sad stani malo i razmisli. Ovaj trazi 300kn i to besramno. On ne shvaca zasto je ta cifra i on je sigurno nije sam odredio. Mozda je ovaj pop lokalni serif pa je na svoju ruku odlucio naplatit jer kazu da je ovo “izoliran slucaj”. Uvijek je izoliran kad se ponavlja konstantno. Svaki je za sebe ali vratimo se na popa. Pop je konstantnom praonom mozga sa visih instanci dodao svakakve takse jer ga stalno netko pita “gdje si pare”. Bradonja mu po noci dolazi u snove i prijeti mu vjecitim ognjem ako ne skupi pare. Kao sto rekoh ovo je mikrosvijet koji se vidi a gdje je svijet koji se ne vidi a oni ga serviraju kao stvaran? Oznaka Tamuza je ovoj djevojcici stavljena na celo, otac u drugom redu ceka isto za svoje dijete i svi na lici su smrtno ozbiljni. Pitam se zasto. 2000 godina pilaju po istome i ovi su pobili vise ljudi nego “rat”. Drzava je br. 1 pa Crkva a tek onda klasican rat nazivimo tako. Slusati rijeci koje dolaze od ubojica, pedofila, lopova, sitnih žmuklera je suludo. Isti ti su pisali knjige za raju koja bezglavo slusa mafiju modernog doba.

    • deus 06/06/2017 at 12:25

      Ha, tko po dozu Duha ide u crkvu, sljeduje mu sto mu sljeduje: nista Duha, po tarifi. Nije li sve sto se kupuje novcem jeftini surogat i blijeda kopija? 🙂 ljudi to cine, jer je lakse dati pare nego pogledati istini u oci. Vanosjetilni svijet i jest stvarnost nadredjena ovoj, pobuce. Nije problem niti u crkvi, niti u drzavi, jer su i jedno i drugo produkt neposlusnosti Bogu. Crkva je imala inkvizicije, znanost atomske bombe. U ime boga krizarski ratovi, u ime racionalnosti, krvave revolucije. Sve to, jer smo uporno poslusni nekome, mimo Boga. Nista drugacije nije niti dok forsiramo poslusnost samom sebi. A ako netko uporno poistovjecuje Boga i katolicku crkvuu, ili navodi crkvu kao autora rjeci Bozje, to je logicko fusarenje i intelektualna lijenost, nadam se da su toga svi svjesni 🙂 postoje manipulacije, svakako, no sve se dokidaju ljubavlju, i poslusnoscu zivom Bogu 🙂

  3. ervin poljak 05/06/2017 at 09:50

    Hvala vam svima na ovome. Meni sve ovo napisano i pročitano puno znači. Odrastao sam kao gastarbajtersko dijete u okvirima crkve, roditelji su to nekako vezali uz tradiciju, domovinu i ta nedeljnja misa je uvijek bio oslonac i mjesto interakcije svih onih koji su na neki način tugovali zbog udaljenosti od “domovine”. Ja sam uglavnom volio tu nedeljnju misu jer je bilo jako puno zgodnog ženskog roda, pa bih se često znao zaljubiti i odljubiti te zavrtiti takve sheme u svojoj mašti, a bome nisam nikada završio u nekoj plodonosnoj interakciji koja bivaše iznjedrena unutar takvih okvira. Sadržaj mise mi je uglavno bio nazanimljiv, a propovijedi su tamo krajem 80ih i početkom 90ih godina bile obojane elementima suprotnim naukom onoga na koge su se pozivali. Pa mi to sve malo čudno zatitralo i nisam se baš dobro osjećao na misama… Najdraža mi je u biti bila ona situacija nakon izrečenog “mir s tobom…”, kada bi došao trenutak pružanja ruke svome bližnjemu i tu i tamo pogled u neke prelijepe oči, sve ostalo me nekako nije uspjelo dodirnuti, a shema pijena krvi i jedenja tijela Kristovog su mi tada već bili nekako čudni… Mene su nakon puberteta i s početkom nekog studija dosta zaintrigirala drevna znanja i spiritualna praksa dalekog istoka, a bio sam također dosta otvoren prema ezoteričnim disciplinama i tako tražio i proučavao sve i svašta, no uvijek kada je krenula stvar u smjeru navezivanja na neke strukture duhovnog multilevel-marketinga, meni bi relativno brzo zatitralo područje solara pleksusa i dobio bih jasan impuls da stanem i da ne idem dalje… Prije hrpe godina sam preko mame od bivše djevojke došao u dodir sa nekim spisima i knjigama koje je ona prevodila sa njemačkog na hrvatski jezik, pa sam joj tu i tamo uletavao kao native speaker švabskog jezika kako bismo zajednički prevodili određene dijelove u “duhu jezika”. Radilo se o prakrščanskoj literaturi jedne zajednice koja pokušava provoditi izvorno učenje Kristovo u dijelo, koja je na meti službenih institucija i naravno od strane istih dobila one klasične atribute “sektaša, heretika itd…”, no to je sve nebitno. Bitno je da su me određeni dijelovi pogodili ravno u srce, zaobilazivši um i sve one sfere intelekta, i to je nešto na ćemu sam neizmjerno zahvalan, jer mi je ponudilo uvid u nešto vrlo slično onome o čemu Deus piše u svojim člancima.
    Veliki problem koji je nastao, ma jok, u biti već dugo postoji, je taj da se vjera i institucija na neki način poistovječu. Tako da ovo srcu i intelektu vidljivo i opipljivo licemjerje, koje svečenička kasta unosi u ovaj svijet, kod oštroumnog čovjeka jako brzo i učinkovito postane k.o.-kriterij za sve što ima veze sa vjerom, Bogom ocem, itd. S druge strane se intenzivno promiće “duhovna obnova” od strane karizmatika i masa ljudi počne na seansam doživljavati “natprirodno” koje odmah poistovjeći sa Božanskim te na taj način opet pada pod ingerenciju svečeničkih medijatorskih struktura, i time sami sebe opet postavljaju na dno piramide u svrhu energetske opskrbe slojeva koji leže iznad njih, a koji su se odvojili od praizvora i time postali ovisni o takvom načinu kaskadnog isisavanja životne energije. Meni se nekako čini da na taj način funkcioniraju sve one strukture u kojima su prisutni uzdignuti majstori, svugjde gdje imam inicijacijskih rituala i gdje postoji skriveno, unutarnje, ezoterično znaje, gdje se klanja i moli slikama, simbolima, itd… No nisam pametan i u biti nemam poima, izlažem neku površinu svog poimanja svijeta, svoga nekog puta nekamo, evo teško mi je to sve staviti u neke smislene rečenice. Osječam veliku nepravdu koju čine službene religijske institucije a pogotovo one koje se pozivaju na Isusa Krista a pri tome na njemu i njegovom izvornom, čistom i jednostavnom učenju vrše izdaju gdje god stignu…
    i evo malo copy+paste-a:
    “Jedan je vaš Učitelj, a vi ste svi braća i nitko nije veći od drugoga na mjestu koje sam vam Ja dao; jer imate Učitelja, naime Krista, koji jest iznad vas i s vama i u vama, i nema nejednakosti među mojim dvanestericom ili njihovim učenicima. Svi su mi jednako blizu. Ne stremite, dakle, prvom mjestu, jer ste vi svi prvi, jer ste vi kamen-temeljci i stupovi zajednice, koja je izgrađena na istini i koja jest u Meni i vama.” … u pm, sav se tresem i rasplakao sam se dok ovo utipkavam…..”…A istinu i zakon, kako su vam bili dani, trebate podići za sve. Doista, ako ste vi i vaša braća složni da u Moje ime započnete nešto, tada ću Ja biti usred vas i s vama. Jao vremenu kad će duh svijeta ući u zajednicu i kad će muževi i žene poradi svoje pokvarenosti proglasiti nevažećim Moje učenje i zapovijedi. Jao svijetu kada svijetlo bude skriveno! Jao svijeto kad se to bude dogodilo….”

    P ide produbljnje riječi: “stalno se to događalo da je jedan umišljen da je veći od rugoga, da se jedan smatrao bližim Bogu i iz te taštine prezirao svog bližnjeg. Ja vam kažem: Zakon Božji je za sve, i oni koji ga poštuju su ponizni i ne prave razlike. Zakon Božji dolazi u ovaj svijet i oni koji ga se drže su u meni i sa Mnom, Kristom. A oni koji ga se ne drže, otići će s ove zemlje i ponovno se naći u carstvima duša. Jer zemlja se čisti od svake neistine i svake tričarije ovog svijeta. Tko se hoće suprostaviti istini, stijeni Kristu? Voda oplakuje stijenu i valovi je prekrivaju samo kratko vrijeme. No stijena, istina, koja Ja Jesam, postat će uvijek iznova vidljivom i isticati se. I svi oni koji se unatoč svim otporima čvrsto drže za stijenu, za Mene, Krista, učvrstit će se i u Meni, stijeni, i stvarati moju zajednicu, koja će biti izgrađena na Meni, stijeni, postojanim vjerovanjem nebrojnih muževa i žena koji su nepokolebljivo vjerovali i vjeruju istini i koji su istini služili i služe”…. svako dobro vam svima od srca želim

    • deus 05/06/2017 at 13:16

      Hvala ti Ervine, sto dijelis iskustvo. Slican put smo imali, i ja sam providjenjem ocuvan da ne odlutam 🙂 fora je sljedeca: je, puno je slojeva lazi i obmana, recimo, na zvijezdama…njihovom citanju i tumacenju, no tada zaboravimo, tko ih je, u konacnici, postavio na nebo: “Neka budu svjetlila na nebu, da luce dan od noci, da budu znaci blagdanima, danima i godinama”. Nekako, nisam odbacio Steinerovu duhovnu znanost, odlicno i temeljito je izneseno, no, ponad toga, moralni kompas je rijec Bozja. Lijepo je shvacati iznova. Sve iznova ucis, kao dijete, obzirom da smo krivo uceni, a kada to kazemo i ne shvacamo jos sto govorimo…dok ne progledamo…no, zajednistvo sa Bogom je ono sto je daleko vaznije. Svatko prema svojoj savjesti. Veci je pravednik onaj koji se u Boga srcem uzda, nego ijedan koji se uzdize i time oholi, pa makar ne znao recenicu sastaviti 🙂 poslao sam Drazenu i sljedeci tekst, vjerujem da ce ti se svidjeti 🙂

  4. zenfjaka 04/06/2017 at 13:00

    Prirodni čovik kad odlipi ebe ga se za pin….ljubav je nešto monumentalno u svezi mog poimanja stvarnosti. A sad svi na ples. Nekad malo maknen, a štaš?
    ….ajmo zaplesat…:)
    https://www.youtube.com/watch?v=yvEIMrqZCjc
    … ajme:)

  5. Hrvat 04/06/2017 at 07:44

    Deus, jesi li ti bivši svećenik?

    • deus 04/06/2017 at 08:37

      Nisam 🙂 napominjao sam da sam u samostanu bio, ali upravo kako bih naglasio da me intenzivno bivanje unutar crkve, udaljilo od Boga, i Isusa. U tome ti se ocituje inverzija, ili sotonizama, kada je nesto upravo suprotno od onoga za sto se izdaje 🙂 bila je i meni biblija samo suplja prica, za uspavane ovcice…za mnoge svjetovne krscane, one koji se tako samo nazivaju, i dalje to jest. Pisem sada sljedeci tekst, gdje cu gledati jos konkretnije pribliziti stvari, kroz svoj primjer,kroz svoje iskustvo. Napisao sam ja dosta tekstova, pocevsi od zvona istine, i ako se nekome dade citati, kroz njih se moze lijepo upratiti razvoj 🙂

      • Hrvat 04/06/2017 at 19:41

        Kako vjerovati u Isusa, a smatrati Bibliju šupljom pričom? Što uopće znamo o Isusu izvan Biblije? Odakle crpiš svoje informacije o Isusu ako nisu iz Biblije? To su držim zanimljiva pitanja? Što ti kažeš?

        • deus 04/06/2017 at 21:07

          Zanimljivo je onoliko koliko te zanima 😉 nije isto citati o Isusu, i vjerovati Mu. Povjerovao sam zivom Kristu, a kao i mnogi, do tada sam cuo za Njega 🙂 dok nisam spoznao Njega, nisam niti bibliju drzao vjerodostojnom. On je vjerni svjedok koji za bibliju svjedoci:) a sada, kako sam Ga spoznao? Pa, to vam pisem, dok vam prenosim svoje iskustvo, koristeci poznate pojmove. Zato nema mjesta za rasprave, to je moje nepobitno iskustvo, ne iznosim teoriju. Nemoj usporedjivati sa onime sto ti drzis ispravnim, nego pokusaj vidjeti sliku. Tisuce rijeci nas hoce zbuniti 🙂 no, duhovna znanost kako ju iznosi Steiner,uvjerila me, i poceo sam poimati sto znaci, i kako u razmisljanju uistinu polaziti sa duhovnog stajalista. Takodjer, centralno duhovno bice u njegovoj duhovnoj znanosti, je Isus-Krist. Tada sam se sa novim razumijevanjem vratio na ono sto sam smatrao nadidjenim, ieto ga 🙂 tu se dogodio spoj uma i duse. Dusa se doslovno sjetila svega u evandjeljima, jer su sjecanja u osjecajimaa, a um je potvrdio certifikatom logicke dosljednosti, da tako kazemo 🙂 nadalje, kada se valjanost biblije potvrdila na svaki potreban nacin, da bih povjerovao, biblija mi sluzi kao jasan i neoboriv moralni kompas u daljnjem tijeku zivota 🙂 eto, tako se dogodilo da sam prvo upoznao Isusa-Krista, pa poceosa biblijom intenzivno 🙂

  6. Damir 03/06/2017 at 21:04

    U redu, hajdemo sada na konkretnu stvar. Što je brak? Što je ženidba ili udaja? Što je vjenčanje? Što preporučuješ kao ispravno ? Usput , prosim te možeš li nam reći jesi li napravio terapiju s koprivama i kakav si imao osjećej, ako jesi. lijep pozdrav

    • deus 03/06/2017 at 23:49

      Nisam preselio, tada sam mislio to. A, iskreno da ti kazem, sve me vec boli 🙂 dolazi na naplatu sjedilacki oblik zivota koji sam vodio, a sada, najednom, sve pjeske, i u sirem i u konkretnom znacenju 🙂
      Sto se braka, zenidbe i vjencanja tice : ako govorimo o “instituciji” braka, ona je upravo to, institucija. No, koji je smisao braka, te zasto uopce postoji? Ako si citao moje tekstove ranije, pisao sam o sjedinjenju muskog i zenskog principa unutar svakog covjeka, tj. o umu i dusi. I vidimo da je kod muskaraca predominantan um, kod zena dusa, odnosno emocije. Ono sto danas ljude navodi da ga odbacuju, lezi u tome sto sazrijevamo, evolucijski, i neki od nas se blize sjedinjenju toga dvoga unutar sebe. Takvi, malo sto mogu naci u musko-zenskim odnosima, kako se oni uobicajeno konzumiraju danas. Zato toliki otpor, kao da brak nuzno ponistava ljubav i razumijevanje, recimo. Toga je nestalo uslijed egoizma, koji je produkt pada/otpadnistva. Brak nije inatitucija, niti bi trebao biti. On je suzivot, koji cini cjelovitost. E sada, zasto se u Bibliji zagovara posvecenost braku? Kao prvo, jer se propovujeda ljubav, prema svima, pa tako i prema bracnom partneru. Kao drugo, nista se ne dogadja slucajno, i ako te nesto cec spojilo sa nekime, uistinu tu postoji lekcija za nauciti…obostrano. Ne mislim pritom na ljude koji se iz nekih interesa zene, to je druga kategorija, no bracno ustrajanje u sebi sadrzi ustrajanje u ljubavi, i, ako izuzmemo ekstremne situacije, uvelike se raspada zbog egoizma. Mozda postoji zrelost u smislu sjedinjavanja musko-zenskog principa…no to je prirodni covjek. Ako se tomu ne doda nesebicna ljubav, dzabe sve…a ako se doda, zar bi o ovome uopce raspravljali?:) i daleko od toga, jako daleko, da su svi blizu tog jedinstva ta dva principa u sebi, ali zato sve steze brak oko vrata, a to nije odraz zrelosti 🙂 dakle, brak je zamisljen da simbolizira jedinstvo ta dva principa. Ne funkcionira zbog egoizma, ne zbog toga sto je prevazidjen, ako mene pitas 🙂 on simbolizira, jer ova stvarnost i jest samo simbolican prikaz duhovne stvarnosti. Dakle, kada razlazemo stvari po jezicnim osnovama, i uopce osnovama koje za pocelo ima ono sto promatramo oko sebe, materijalisticki gledamo, i kaskamo jer je ovo samo prikaz onoga sto uistinu jest. O tome kakva je svijest, paradigma, ovisi i predstava koju gledamo…a stalno jednu te istu gledamo, samo se jezik i kostimografija mijenjaju…a mi zapeli biti kazalisni kriticari 🙂 u konacnici, kroz iskustvo stvarnog izlaska iz civilizacije, a ne samo onoliko koliko mi pase, shvatio sam da sam grijesio u pocetku, kada sam gonio protiv necega. Sada gonim za Boga, a sa svijetom sam rijesio na nacin da sam se jednostavno ostavio svega sto me veze za njega. Briga me kojim su metodama dosli do toga da me na to navedu, to samo vodi u opsesiju. Ne otimam se ja sa njima oko toga da vozim auto sa svojim regama. Auto je odraz egoizma, i produkt potreba civiliziranog svijeta…pa, sto ce meni automobil onda? Glede auta, nije meni sporno to sto drzava zadrzava pravo na reguliranje toga. Pa to i jest dio sotonistickog svijeta koji stvaraju, pa sto ja imam traziti u tome? Svake godine stotinu djece pogine pod kotacima, ako vozim auto, participiram u tome. Tako gledam na stvari, ne razmatram kulise i didaskalije. valja nauciti prepoznavati duhove, i onda nema zabune 🙂 no, evo, ta razlika izmedju braka kao simbola, i institucije braka, tocno ti opisuje sto idolopoklonstvo je 🙂

      Vidi, to sto ljubis neprijatelja, ne znaci da ti on postaje prijatelj. Jednostavno, covjek gaji neprijateljstvo spram tebe, nece ga tvoja ljubav promijeniti 🙂 ako ga promijeni, onda nije neprijatelj 🙂 nece ljubav zaustaviti zlo, no nece niti zlo zatrti ljubav. Zlo ce uciniti to, da ce ljubavi jednostavno biti onemoguceno postojati uz zlo. I tada ce se ovaj svijet unistiti, da bi mogao nastati novi, za one koji su kadri ljubiti 🙂

    • deus 04/06/2017 at 00:02

      Htjedoh reci, nece ljubav pobijediti zlo u smislu da cemo, kao, dovoljno zraciti ljubavlju, da promijenimo svijet. Galopirajuce zlo galopira na slobodnoj volji mnogih..no, ustrajanje u ljubavi ti donosi to da se predbiljezis za novu zemlju, koja ima nastat. Ljubav je pobijedila, jer ljubav i je jedina istinska snaga, kada covjek zdravorazumski sagleda 🙂

      • Damir 04/06/2017 at 20:07

        Razumijem , samo mislio sam čisto jednostavno, ima li smisla ići pred matičara, ima li smisla ići pred svećenika, što je,po tebi, vjenčanje, ima li vjenčanje veze sa brakom kao simbolom ili institucijom, ako da, kakve?
        Što se tiće kopriva, pustila me tegoba u leđima i ramenu pa sam zaboravio, ali žena se nešto žali po tom pitanju pa ću pokušat prvo nju naribat. Pozdrav.

        • deus 04/06/2017 at 20:42

          Vjencanje, papir, pop, po meni ne treba. No, sa sadasnjim shvacanjem, stupio bih u brak pred Bogom, i drzao bih se toga.

          • Damir 07/06/2017 at 00:09

            “stupio bih u brak pred Bogom, i drzao bih se toga.”
            Kako bi to izgledalo, na koji bi način to bilo prepoznatljivo promatraču?

          • deus 07/06/2017 at 08:10

            Pa, sine Daamire, ne znam ja kako bi to promatracu izgledalo. Ovisi o promatracu 🙂 ne bi bilo pira i
            S.W.A.T-ova, to je sigurno…a obzirom da je Bog uistinu ziv i sveprisutan, nije potrebno niti ici nigdje. Ne znam sto me zelis zapravo pitati, no u svakom slucaju, imam na umu nesto intimno, jer takav odnos sa Bogom i jest. Ako te zanima kakav bi bracni zivot izgledao promatracu, opet, ovisi o promatracu 🙂

          • an 07/06/2017 at 15:47

            Sto ste zakomplicirali 🙂
            Brak je ugovor o zajednickom zivotu. Ugovor kao i svaki drugi. Treba imati svjedoke i rijec. Jasnu rijec.
            I to je to.
            Postoje i presutni ugovori, kada recimo djevojka dode u kucu onoga kome je dana kao supruga. I to je to.
            Sto je brak? Ono na sto pristanu., dogovore se, ucijene jedan drugoga, prestrase…Brak je savez.
            Kako ce ga obiljeziti, bukom, slavljem velikim malim, bez slavlja…To je njihov dogovor. Kada nema svjedoka to je isto vazeci ugovor. Jer je ugovor duhovna stvar. Zemaljski svjedoci sluze za zemaljske posljedice krsenja toga saveza. A isto tako i duhovni svjedoci, ako dakle nije moglo biti fizickih, opredjeljuju taj brak na prokletstvo u odnosu na krsenje tog ugovora.
            A oni brakovi koji su svjesni da imaju duhovnu dimenziju u sebi, oni idu u dubinu nebeske slike braka. On je naime slika duhovnog jedinstva Krista , Boga, i crkve. U ljubavi i postovanju.
            Tako da je brak zajednica tri osobe.Muza, zene i duha ljubavi. On je taj posrednik koji svjedoci ljubav ovima medusobno, koji ih vodi da sluzi jedan drugome u ljubavi i sapce im sto ciniti da ta djela ljubavi budu one formule koje ulaze tek tako u samo srce druge osobe (u tome je smisao izraza, vodenje ljubavi, vodstvo ljubavi, voda/ ljubav). Tako je brak ujedno i hram i mjesto zrtvovanja ljubavi, gdje su duse oblikovane za podobnost ljubavi. Takvi ugovori su daleko senzibiliraniji od zakonskog braka, braka samo po ugovoru.
            Isus je rekao da tko pogleda drugu zenu sa pozudom vec je napravio grijeh. Dakle ti duhovni brakovi, to jako dobro znaju, kada se dese takvi diskretni preljubi, cak i opasnost od njih da se dese. Prica kako muz vara zenu godinama, a ona ne zna, onima sa duhovnim shvacanjem dubine braka , zvuci prilicno kretenski. Takvi ljudi nisu u braku, ali imaju ugovor o braku. Oni su preljubnici po ugovoru, i krsili su taj ugovor. A zapravo taj brak nije ni konzumiran u smislu duhovnog potencijala. U fizickom smislu znaci, to bi bilo kao da je zena ostala djevica u braku. Ipak, i takvi brakovi vrijede kao brak. Ugovor je ugovor. Za to krsenje ugovora postoje termini kao, cast. Ako ne ide u braku i dode do kraja, prekida se to casno, pretrpi te posljedice toga cina, ne kalkulira u sitno, odluci se i pusti ta osoba. Na najbezbolniji nacin i za nju samu.Onda vidi sto i kako dalje. Necast je kada se mijesa bracni ugovor i izbori van braka. To je preljub, preko granice. Mijesanje duhova u srcu i bracnom zavjetu, zbrka. Zato ubojstva iz ljubomore i takvih odnosa se najblaze osuduju. Vec u Isusovo vrijeme su se ucenici zalili da je onda bolje se ne zeniti, ali i Isus im je rekao da su neki i nesposobni za zenidbu, a neki samo tjelesni. Ipak bolje da se takvi zene nego izgaraju od strasti. Znaci nema svatko kapacitet za mogucnost istinskog braka, a neki nemaju adekvatnog partnera da se mogu sresti u takvoj dubini. I na kraju Bog je veci od nase savjesti. Ako i vidimo da normalno rezoniranje o braku nije za nas, imamo prava ici za svojom slobodom i ljubavi, napraviti brak po nasoj mjeri, dogovoru dvoje ljudi u njemu, ma koliko god bio cudan drugima, ali samo po Bozjim principima. Uostalom, bez ljubavi ionako ne vrijedi nam nista. Zato se i kaze sto Bog spoji neka covjek ne razdvoji. Dakle neka nitko ne dira u dogovor dvoje ljudi i ocekuje nesto od njih sto oni ne zele dati kao bracna zajednica. I da, drzava. Nema potrebe za njom. Svjedoci su dovoljni. Problem je sto drzava daje neke bonuse onim akoji pristanu biti pod njom. Barem tako pocinje. Tako se prodaje duhovno polje braka. Danas se ti zakoni omeksavaju jer je duh slobode dosao i u njih, ali brak je i dalje brak, Bozji principi za njega i dalje vrijede,…sasvim isto kao prije. Preljub je preljub, prokletstvo je prokleto i dalje, vjernost vrlina i ima nagradu i ljubav nadasve ljubav. A ona ima pobjednike , koji se na kraju vide.

          • Damir 07/06/2017 at 21:26

            Kad kažem mladima da je stupanje pred matičara zavođenje, da je uloga svećenika upitna, neka im umjesto kumova Bog bude svjedok, oni me gledaju ko telad u šarena vrata. Otud proizlaze moja pitanja, hvala An na iscrpnom obrazloženju.

  7. FRA NE 03/06/2017 at 18:12

    Viruj u ljubav ,samo joj ne daji pin od kartice na banku:-):-):-)

  8. zenfjaka 03/06/2017 at 15:05

    Dobro je kad ti sine. Iduća faza je kad ti sijevne. Moćno,a? A kad grk Zorba zapleše, šta ćemo unda?:)
    e zato ide ova pisma….kakvog ovo ima smisla…komplicirano po običaju:)

    https://www.youtube.com/watch?v=QTfXQlRYZ8U

    Poz svima:)

  9. FRA NE 03/06/2017 at 07:57

    Teško je čovjecima pustit sebe i druge jer ako kao nisi sam ubio boga u sebi(tako se kaže)to ne vrijedi ništa ili manje od nekakvog ludovanja teških radova fizičkih ili ‘sikičkih (ko ne razumi dodaj p isprid)!Da se bilo tko odmakne od svega i svih, pa sad na pusti otok ,nije ovde ni nigdi nitko sam jer smo svi(doslovno mislin svi i sve)na istoj površini u istom polju od jednog jedinog duha stvoriteljevog i ljudi su kao vrsta (jedina ovde)koja deformira ,iskrivljuje,distorzira (možda se ko siti još drugih imenovanja iste stvari)!Zemlja kao takva sa svim šta drži na sebi jest izraz stvoritelja Oca ,nikako predmet obožavanja,kao ni išta čime je čovjek sebi pokušao objasniti ili ukalupiti da bi shvatio nešto što je ako i upregneš sve svoje snage(moš mislit) na takvi način možeš samo otić još dalje ,nikako bliže istini!Vrag se skriva iza bola ,samo je lakše potiskivat raznim stvarima ili opijatima(i farmaceutske droge su uključene) i na takav način lijepo utrnit (prevod je ugasit) !Prihvaćanjem(znači osvještavanjem )bola(duševnog) izvlači se stvar na površinu i jedino tek tada je moguće razriješenje istog!To nas je Isus poučio svojom mukom raspeća jer je Otac sebe utjelovio kroz njega i u njemu da nam pokaže primjerom,ne bojte se onoga koji može mučiti i ubiti tijelo, jer duh ne može nikako nikada ,a pakao ostavljam onima koji ga stvaraju sada pa ga vjerovatno dobijaju u baštinu poslije !Stoj mi brate u Kristu Isusu i ne miči se odatle jer kao što svi lutamo ,na kraju se uvjek ipak vraćaš onom koji JE ,jer ono moraš vidit i probat da bi znao da ne radi,jer u suprotnom ne bi mogli shvatit !:-):-):-)

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica