Pobjeda romantičnog razuma nad romantičnom vjerom

mind prisonZnanost već nekoliko stoljeća mijenja naš planet i pobjeđuje na svim frontovima koristeći princip striktnog razumskog razmišljanja i odbacivanjem vjerskog načina razmišljanja. Sumlja je pobjedila vjeru. Ipak vjera do dana današnjeg nije u potpunosti pobijeđena, te živi poput tamne sjene u lavirintima kolektivne nesvjesti i individualne podsvijesti. Tek uzlet transhumanističkih znanosti naslućuje konačnu pobjedu razuma. Transhumanizam u toj mjeri ruši sve moralne dogme svih religija, da će one biti izbrisane sa pozornice ovog civilizacijskog kazališta (čitaj društvene svijesti) u relativno kratkom roku. Sistem kontrole pažnje putem religije će postati suvišan, jer će stasati jedan potuno novi, sofisticirani sistem kontrole, koji će postati totalan, obuhvaćajući pritom i tijelo i svijest pojedinca. Iako se to na prvi pogled čini, religija ipak nije u stvarnom u sukobu sa znanošću i sad se kao mora boriti za svoj opstanak. Religija je samo jedan od sistema kontrole čovječanstva koji je bio vrlo učinkovit za proteklo vremensko razdoblje u trajanju od dva tisućljeća. Taj sistem kontrole sad polako zamjenjuje jedan novi, kojim upravljaju iste one sile koje su do sad stajale i iza svih institucionaliziranih religija. Te sile su toliko proračunate i lukave, da su se za tu promjenu počele pripremati već od vremena Descartes-a. Naime, još u to vrijeme je zakucan koncept razuma, jedne hladne transcendentalne inteligencije, odvojene i superiorne fizičkom tijelu. Razum je dobio ekskluzivno ovlaštenje za spoznaju istine svijeta. Dalekosežno planirajući buduću stvarnost, te lukave sile su uvidjele da nakon razdoblja sklonosti prema sljepom vjerovanju u religiozne dogme, dolazi jedno novo vrijeme, vrijeme trezvenosti (sobriety). Kao što je u proteklom razdoblju fenomen vjere zamjenjen umjetnim konceptom fake-vjere, tako je i ovo naše vrijeme dobilo umjetnu kopiju trezvenosti: razum. Razum je samo blago intoksicirana trezvenost virusom romantike. Dobili smo lažnog boga za ovo sadašnje razdoblje eona vodenjaka, koji je pažljivo konstruiran od čarobnjaka, da ponovo u krivi smjer zavede mase vjernika, ovaj put u znanost, demokraciju, ideale slobode, optimizam tehnološkog napretka …
Fizičko tijelo je tokom te Descartes-ove „intelektualne renesanse“ dobilo novu definiciju: biološka mašine sa sviješću kao slučajnom nuspojavom tjelesnih bio-kemijskih procesa. Zanimljivo je da je i u prethodnoj vjerskoj paradigmi, kao i u ovoj novoj razumsko-znanstvenoj, fizičko tijelo bilo na meti omalovažavanja i podcjenjivanja. Ono bezvijedno đavolje (emocionalna komponenta) je postalo bezvrijedno strojno (razumska komponenta). Fizičko tijelo je bilo i ostalo nešto nevrijedno pažnje, osim kad se pogorša zdravstveno stanje, pa moramo potražiti pomoć bio-stroj mehaničara. Paralelno sa konstantnom devalvacijom vrijednosti fizičkog tijela, vidljiva je i ustrajna devalvacija vrijednosti prirode (zemlje), kojoj se nadređuje sve ono umjetno, društveno, natprirodno, tehnološki ili vjerski. Nasuprot tome je vrijednost nečeg imaginarno-transcendentalnog bila i ostala visoka. Vjernik je, shodno tome, bio uvijek vredniji od nevjernika, propovjednik je bio vredniji od seljaka, kao kao što je u doba vladavine razuma svaki intelektualni rad vredniji od onog fizičkog. Taj sistem vrijednosti se projecirao i na nivo spolnosti. Ženski princip stvaranja i majčinstva, očuvanja života pod svaku cijenu, štovanje fizičkog tijela i veze sa prirodom i majkom zemljom, je sistematski zatiran kulturom patrijarhalizma. Vjerski bog je bio i ostao sijedi muškarac, kao što je i znanstveni bog jedan sijedi muškarac (Einstein). Žena u modernom društvu može biti društveno priznata samo ako odustane od sebe i utjelovi sve one društveno poželjne, muške karakteristike. Svakoj pronicljivoj osobi, koja ima barem još neku preostalu iskru živog čovjeka u sebi, bi trebalo
postati sumljiva činjenica da postoji konstanta, koja se proteže kroz tisućljeća i pažljivo se gaji od sila koje upravljaju društvom. Nekad su vjerska indoktrinacija i vojna sila bile dovoljne da zatru seljačke bune. Crkva i vojska su bile jasno vidljive sile vlasti. Danas su te vidljive sile zamjenjene onim nevidljivim i vrlo sofisticiranim sistemom kontrole kmetova. Vjera u božju kaznu je zamjenjena vjerom u zdravi razum i savršenu dobrotu demokracije. Koncept demokracije kao revolucionarne profilakse je po svojoj lukavosti nadmašila onu vjersku i potpuno se prilagodila modernom duhu vremena.

Kvalitativno gledano, u smislu potpore evolucije svijesti i slobode pojednica, nikakvo se poboljšanje nije dogodilo tokom te skore promjene paradigme manipulacije. Romantični koncept vjerskog razmišljanja je zamjenjen romantičnim konceptom razumskog razmišljanja. Ono što je zajedničko obama je gajenje jedne imaginarno-kolektivne percepcije svijeta i zatiranje one realne tj. individualne. Pošto je svjesnost fizičkog tijela, kao baza individualne svijesti, prethodno kroz eone sistematski izbrisavano iz našeg staničnog nasljeđa, ne moramo se ni čuditi što je stanje više nego beznadno, ukoliko naravno odložimo ružičaste naočale romantike.Te naočale uvijek prebacuju našu pažnju na vani, uništavajući našu samosvijest, tako da ne samo da polažemo vjeru u spas u nešto izvan nas, već odgovornost za naš život i moć donošenja odluka uvijek poklanjamo nekoj vanjskoj sili.
Konstanta romantike je uvijek bila i ostala anti-individualizam i anti-tjelesnost. Nasuprot tome je konstanta za opstanak živog čovjeka bila i ostala naturalizam ili anti-romantika. Koliko je inteligencija, te moć opsjene i manipulacije sila romantike velika, pokazuje činjenica da je ona preduhitrila nadolazeći duh vremena za gotovo tri stoljeća. Početkom 20-tog stoljeća je moć vjere u razum već bila toliko jaka, da Husserl-ova ideja o čistoj svijesti koja percipira fenomene, nije
mogla naći plodno tlo na već prethodno virusom romantičnog razuma zaraženim umovima. Pobjedonosni napredak moći tehnologije tj. moći oružja, zajedno sa kolektivnim stresom dvaju svjetskih ratova, je u potpunosti porazila sve lucidne misli i kritike hladnog i okrutnog razuma. Einstein-ova atomska bomba je pobjedila Reich-ovu orgonsku „bombu“. Moderna civilizacija današnjice je ušla u ćorsokak transhumanizma potpuno nespremna za bilo kakvu ozbiljniju kritiku ili
suprotstavljanje inerciji koja vodi ka besvijesti i krajnoj deinkarnaciji individualca. Polako postajemo svjedoci apsurdne situacije u kojoj vjernik vjeruje u spas od strane sila koje „vole“ ljude , dok ga te iste sile truju transhumanistič-kim morgelonima, koji ga doslovno izjedaju iznutra. „Zdrav razum“ koji je stvorio transhumanističku znanost je istovjetan onoj „zdravoj emociji“ koja je stvorila transhumanističke religije. Detoksikacija od duha romantike koji prebiva u oba ta kvazi- antagonostička tabora je primarni zadatak higijene svakog živog čovjeka, nešto poput svakodnevnog pranja zubiju. To čišćenje zubiju od intoksikacije socijalizacije ne potrebuje nikakvu mistifikaciju ili glorifikaciju tipa „veliko djelo“, kao što to ne potrebuje ni redovito vršenje velike nužde.

 

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

8 thoughts on “Pobjeda romantičnog razuma nad romantičnom vjerom

  1. Sandra 06/11/2018 at 19:36

    Kada će se održati sljedeća konvencija živog čovjeka? I još jedno pitanje, postoji li mogućnost da se održi u Istri?

    Hvala na odgovoru

  2. Object 03/11/2018 at 13:00

    Svaki dovoljno veliki sistem je samoregulirajuci a kad dodamo komponentu tzv. Vremena čak samodizajnirajuci. Mislim da je greška gledati na sile koje mijenjaju ili održavaju taj sistem kao dobre ili zle. To su benivalentne sile koje pomažu tom sistemu da prezivi. Nemjernom Metodom pokušaja i promašaja i na temelju velikih brojeva sistem je nevjerojatno otporan i kao na ravnicama serengetija odvija se borba za preživljavanje. Naravno borba je nepravedna lav protiv alge. . .. treba bit pametan individualac i iz alge evoluirati u bakteriju i konačno virus. Neda mi se dalje po mobu prckat .
    Nije sistem sastavljen od nekolicine moćnika nego samodizajnirajucih algoritama koji čuvajući njega čuvaju sebe i tako ovi niži čuvaju ove više cuvajuci sebe u beskraj layera kao fraktali to je genijalni postulat jer instikt za preživljavanje postaje glavni instrument kontrole…… U slučaju sistema zvanog ljudska civilizacija.

  3. zenfjaka 29/10/2018 at 11:26

    … ima jedan svijet samo ga …nanana… riječi su djela
    …zato cura lipo piva…ima jedan svijet… zanimljivo,ha
    https://www.youtube.com/watch?time_continue=172&v=vwHIj-Uh4Yo
    Hai:)

  4. FRA NE 29/10/2018 at 06:44

    https://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/anarhija-je-nase-prirodno-stanje-i-jedino-rjesenje ponavljati svaku večer prije spavanja natašte,i odmah nakon buđenja ujutro,uz dosta tekućine 🙂

  5. Hvala... 28/10/2018 at 23:47

    Hvala…

  6. zenfjaka 28/10/2018 at 21:45

    …da, za najdrže ljude music man… zahvaljujem pjesmom jer više od toga nemam… 🙂
    https://www.youtube.com/watch?v=X9H8ywFciQ4
    Hai… i zahvaljujem svima
    Haj,od srca:=:)

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica