Osvrt na prethodni članak, istina oslaobađa, rad ne

arbajtNapisala An

“Arbeit macht frei” – Rad oslobađa (“Proslavljeni” natpis nad ulazom u Auschwitz).

Da, rad oslobađa, ali koga?
Roba.
Onoga koji radom stječe “milost” kod gospodara. Oslobođenje, uvjetovano odnosom prema normi, kvoti, okvirima, gospodareve milosti – njegove prizvoljno određene mjere za milost (ne Božje mjere).

Netko je dobro napisao na komentarima da ako imaš nešto više za reći da se ne piše u obliku komentara, nego kao poseban članak.
Tako, kako prepoznajem da je “Rad oslobađa” jedan posebno važan i predobar tekst, smatram da je dobro malo ga konkretizirati, utisnuti u našu percepciju pomoću primjera, i povezati ga sa konkretnom glavom, onom koja se predstavila da drži krajnje vrijednosti koje su u samom tom tekstu prezentirane.

Citatima iz teksta “Rad oslobađa” su sa crticama i navodnicima.

-“Danas se ljudi identificiraju sa izgledom tijela, sa stupnjem obrazovanja, autom kojeg voze, odjećom, djecom, kućom,sportom, političkim opredjeljenjima, glazbom, rasom,nacionalnošću, regionalnošću, jezikom, spolom i da ne nabrajam dalje. Svaka od tih pojedinačnih identifikacija stvara entitet koji ima svoj stav, odijeljen je od cjeline i brani tu svoju odijeljenu oazu svim sredstvima.”

U matematici imamo skupove i podskupove, i svako taj podskup brani samoga sebe od drugih podskupova, ali ono što im je zajedničko, to je glavni skup, glavne zagrade, kojeg su svi podskupovi dio. To je “vrhovni bog”. Ako je sav taj sup konstrukcija laži, i ako je u osnovi sve energija, onda svaki taj skup/podskup ljubomorno nastoji zadržati dio pokradene energije stvarnosti samo za sebe.
On onda ne može biti darežljiv, jer je riječ o preživljavanju, ne življenju.
Sve je energija, ali energija nije sve. Ali lažni svjetovi/skupovi, nemaju ni svu energiju, niti onoga koji je sve. Oni tako oslikavaju karakter svoga vrhovnog lažnog boga: škrtost, ograničenost, izvitoperenost (sveukupnog potencijala čovjeka) ili ono što nazivamo osobnosti, očaj umijeća preživljavaja-prevaru…

Ovi svjetovi, kako je prije 30-tak godina rekao Goran Bregović, “ako im priđeš da se sa njima družiš 1:1, oni će ti skočiti na glavu. Tako, ili ćeš ti njima ili oni tebi. ” Oni jednostavno tako u svom sistemu čuvaju svoju energiju, ili uzimaju od tebe ako si se postavio u poziciju njihovog boga (uzimaju od tvoje slave božanske/tvoje veličine  koji uspiju).
Čovjek funkcionira na površini kao kompjuter , ako se često družiš sa takvima a nemaš jaku pozadinu, onda vremenom postaješ kao oni i dio toga svijeta. Nesvjesno ili svjesno, ali možeš shvatiti da ti se obrana od njih ruši vremenom.
Zato socijalna inteligencija je ona koja nas čuva od tih svjetova. Oni imaju svoj magnetizam i svoje lukavosti kojom uvlače u sebe energiju onih koji se ne odupiru njima. Ta inteligencija njihova je ozbiljna i kompleksna, mada djeluju na prvu vrlo površno. Vidjet ćemo ako proučavamo ovo da svi prosvijetljeni se u osnovi klone društva i društava, i kontrolirano ih uzimaju, i u nivoima (dubini druženja) i u vremenskom odnosu. Za Isusa Biblija piše “da su se njemu povjeravali, ali on nije njima, jer je znao njihova srca.”
Na različite načine ljudi nesvjesno izbjegavaju društvo, ovisi o kulturi u kojem jesu.
Sjećam se kako me svojevremeno zaintrigirao primjer jednog filozofa koji je stanovao u Londonu i kretao se u višim krugovima, prije negdje 100-200 godina. On si nije  mogao dozvoliti da izbacuje ljude iz kuće, u toj konzervativnoj sredini sa uvriježenim pravilima i ozbiljnim posljedicama kršenja istih, ali je zato smislio način da sačuva svoj izbor:  on je mijenjao stan svakih godinu dana, i pritom je imao shemu kada obavijestiti i koga za novu adresu. Taj ciklus je trajao godinu dana dok ne bi počeli opet navaljivati posjetama, a on pobjegao dalje. To me poslije inspiriralo da sama prodam stan i riješim se tih slučajnih društava i područnih duhova sa njihovim pravilima i vrijednostima,a u kojima sam bila kao padobranac, i uzimam samo iznajmljene stanove i sa pokrićem tih oročenih sredstava. Jer je proces prodavanja ili mijenjanja stanova se pokazao vrlo spor i naporan. A poslije sam našla i bolji sistem.

Kada mi priđu ljudi sa duhovne strane moga djelovanja, pitaju me neka pitanja ili što već, i kada se pritom predstave pod titulama koje spominje u podjeli društva gornji citat, ili spominju svoje vlasništvo velikih imovina, imena…pri predstavljanju, a da to nije u funkciji i za pomoć samoga razgovora, odmah znam da imam posla sa “pacijentom”, i da se trebam dobro spustiti sa izražavanjem u duhovnoj snazi.

– “Jedni psihološki tip koji si dozvoljava konstantan boravak u ovom prostoru je psihopata i oni su ti koji konzumiraju najviše iskrivljene energije subprostora i oni su ti koji u bukvalnom smislu upravljaju tim prostorom, oni su većinom ti uspješni, idoli, ogledni primjerci ovog svijeta. Iz tog razloga psihopate su danas svjetski lideri. Konstantan boravak u nižem ja je smrtonosan za ljude isto kao i konstantno hranjenje prerađenom hranom. Spašava nas san i kratki trenuci radosti van uma u kojem napunimo baterije izvornom čistom neiskrivljenom energijom višeg prostora “višeg Ja”.
Konstantan boravak sa obje noge u ovom prostoru pretvara život u borbu jer je količina energije ograničena i vlada otimačina, vampirizam, opstanak je defaultno stanje uma i bića.”

Što su više na vrhu, to više oslikavaju karakter svoga boga. Mi na svim donjim nivoima u tim sistemima, vidimo gdje to vodi i kakvo je to “ulje pomazanja” njihovog boga, odnosno koja je cijena toga. I mi svjesno/nesvjesno ostajemo na tim donjim razinama, koje toliko-koliko podnosimo, i trpimo. I onda tu primamo udarce bližnjih i neprijatelja, koji sistem niti ne razumiju,  jer  mi kao po njima: “nismo dovoljno ambiciozni”, “drugi imaju više, bolje, jače…”…

-“Često se tako ljudi identificiraju sa poslom koji rade, ideologijom, političkim opredjeljenjima, a i drugim sranjima te tako sebe svode na konceptualno-svjetovne ideje uma jer gdje drugdje pronaći odgovor tko sam ako ne u umu.
Tako se stvara osoba/persona koja postaje jedan političko-ideološko-religiozni sklop uvjerenja bez prave suštine i uvelike reducirane životne energije krivim uvjerenjima o svojem pravom biću.  Da, ja sam multidimenzionalno živo biće koje umom ne može objasniti svoju suštinu. Ali u dubini duše znam da sam ja to što jest i da to ne moram nikome objašnjavati.”

Biblija piše: “Ne oslanjaj se na svoj um”. Um nije dakle sve. Kako kaže “Mali princ”: “Bitno je očima nevidljivo.” A to vrijedi i za podatke dobivene i drugim našim tjelesnim osjetilima, a sa čijim informacijama, u osnovi,  um ima posla.
Mi JESMO po onome KOJI JESTE. Ako on ne treba objašnjavati sebe i daje si takvo predstavljanje:”Ja sam onaj koji jesam.” , zašto bi mi onda trebali. Ali u komunikacijskom smislu, smislu druženja i dijeljenja i zajedničke egzistencije, on kaže i : “Bog je ljubav.”  Ali sam sebe u osnovi, predstavio je prvim određenjem.
Film “Devet i pol tjedana” govori dublje nego tema koju većina prepoznaje u tom filmu. On govori o odnosu jednog svjetovnog (svjetska metropola) / gradskog života i duhovnog izazova koji nas izvlači iz svakodnevnice, rutine i uobičajenih problema, i vodi u duhovne svjetove, a koji mogu biti fatalno loši(ropski) ili krajnje slobodni. Ovaj drugi, sliku slobodnog duhovnog izbora, u filmu predstavlja onaj ribar/slikar, kojega glavni lik filma traži da požuri sa izložbom koju ona postavlja u centru metropole, i tako nalazeći ga i čekajući ga u toj prirodi da se vrati sa pecanja (a tako bogat). On joj odgovara na njenu požurbu: “Znam kada trebam jesti, kada spavati…”. I to su bile domene koje on ima za dužnosti prema sebi.
I taj susret budi iz ropstva ovaj zarobljeni ženski lik, i ona prepoznaje da njen dotadašnji  “duhovni zov” iako pun potencijala, joj je zapravo zamka za njeno robovanje preko već zavezanog roba.
I ona onda nakon svog izbora slobode  (umrla snovima – sebi ),  primijećuje tu slobodu u svemu (ljuljačke i djevojčice, cvijeće..)

-“Svaka misao ima drugačiji oblik i kvalitetu te u matematičkom smisli ne može biti  istoznačna originalnoj misli, ideji. To je dokaz da um ne može obuhvatiti prirodu stvarnosti te nije kompetentan da donosi ikakve sudove o njoj. Um može stvarati mape i pokušati na dvodimenzionalnom papiru prikazati multidimenzionalnu stvarnost ali to će ipak biti samo mapa nikada teritorij.”

Postoji razlika između razumnosti i umnosti. Umnost je kao apstrahiranje svih razumnosti- koje je zapravo prebiranje po mislima, stavovima, sa zaključkom. Umnost je tako viša kategorija uma. Ali nedovoljna za preklapanje potencijala koje ima srce. A opet srcu je potrebna umnost za “Provjerite sve.” Biblija

-“IZMANIPULIRANI VRHOVNI AUTORITET
Zašto je ovako ograničenom umu/intelektu dozvoljeno da bude vrhovni autoritet u subprostoru kad su njegove mogućnosti mizerne. Zato jer je vrlo lako njime manipulirati.
Postoje razne priče i teorije o manipulaciji nad ljudima i kako smo mi zarobljenici bez vlastite volje. O tome možemo pričati nekom drugom prilikom iako ja osobno vjerujem u tim teorijama ima mnogo istine. Ali naša snaga prvenstveno je naša i nitko nam je ne može uzeti ako je mi ne damo. Vjerujem da su manipulatori svjesno u eter ubacivali neke ideje i misli očekujući da se ljudski um na njih zakači i u tome su uspjeli. Istina jest da je čovjek kroz cijeli život bombardiran sugestivnim porukama koji veličaju snagu uma, intelekt.
Ako pretendent ima još zaostalih uvjerenja i koncepata na koje se sustav može nakačiti izlazak neće biti moguć. Samo potpuno čisti možemo ući u kraljevstvo nebesko. Stalno preispitivanje svojih motiva, proživljavanje svojih strahova, oslobađanje od stih, povlačenje energije od raznih koncepata i uvjerenja koje iskrivljuju izvornu informaciju našeg bića dovesti će do toga da možemo reći da: „živimo u ovom svijetu (svijetu uma), ali nismo od ovog svijeta.“

Biblija “Sve provjeravajte.”             S V E.
Dakle srcem – duhovnim, ljubavnim osluškivanjem (“Bog je ljubav” (neki zovu intuicijom)) i razumom, umom – u krajnosti “duhom umnosti”.

-“Spiritualni učitelji  slično pričaju kada govore o oslobođenju. Ne postoji praksa kojom se postiže oslobođenje jer ta praksa može počivati samo na nekim konceptima koji se jedino mogu temeljiti na subprostoru.”

Biblija: “Znanje štiti.” Štiti i nas i našu slobodu. A što bi posredno mogli reći, da znanje oslobađa.
Oslobađanje u indijskoj kulturi je duhovno oslobađanje, i oni nisu tu slobodu donijeli na zemlju. Kada se pogleda kako žive gurui, oni su financirani, odnosno ta “sloboda” njihova je financirana od kulture i učenja poganskih ropskih religija. Tih istih religija koje zarobljavaju druge. Oni su tako slobodu doveli do idoliziranja , i nju plaćaju mnogi iz lanca ispod.
Baš kao na zapadu sa materijalizmom: postoji elita koja je financijski slobodna, i oni ispod njih koji tu slobodu debelo plaćaju.
Kada pogledamo samu indijsku kulturu: da li netko može reći da je to “u redu kultura” . Ne, ne može. To nije kultura za čovjeka kojeg mi osjećamo da jesmo. Dakle, onda i njihova  učenja su loša (stablo-plod). Ali neka su dobra. I ona su im zamka za ropstvo. Svaki ropski sistem ima izlaz za nadu, inače bi puknuo od tenzija. Gurui su ventil za nadu indijskih religija.
Tako sa samo duhovnim odnosom spram oslobođenja, indijska “sloboda” je u osnovi duhovni bijeg.

Zato je Isus rekao, da nas nije došao istrgnuti iz svijeta (kao Indijci), nego staviti u svijet kao one koji su dio drugoga svijeta, i sa mudrosti ZA OVAJ SVIJET, da živimo i svijetlimo tim drugima. Da živimo tu gdje jesmo, zemaljski život, ne bježimo od njega budemo “hrabri” i “ne lijeni” (nije da mi ne bi htjeli na “svemirska” proputovanja 70-tak godina sa guruima). A onda kada smo tu, osnivamo humanitarna društva, pišemo o znanjima o slobodi…”dobrim pobijeđujemo loše”…. da prođe to naše vrijeme ovdje. Nigdje nema toliko takvih dobrih plodova kao u kršćanskim zemljama.
Kršćanska sloboda je u istini i u duhu istine: “Gdje je Duh (Božji), tamo je sloboda.”
Dakle, posredno rečeno – (Božji) Duh, njegova prisutnost, oslobađa.

-“Nema se što za raditi ili postići jer ne možemo nikakvim dodatnim naporom biti više od onoga što već jesmo.”

Zato kršćansko spasenje nije po djelima, kao u budizmu, islamu… nego po milosti, po daru Božjem. Onome što već imamo. Ali raznim “ugovorima” sa silama tame, smo opljačkani: ne vidimo to, otuđeni smo od toga, zatvoren nam je pristup…
Mi  jesmo djeca onoga “koji jeste”.
A čime se Bog treba opravdavati, ili dokazivati? Koju kvotu rada treba obaviti, da bi imao opravdanje za postojanje, identitet…?
Tako i djeca. Ali ona koja JESU djeca. Koja nisu opljačkana u identitetu, svijesti, spoznaji. Onoj osnovnoj, o tome tko jesu. Koji se obraćaju Bogu kao OCU.
Bog me ne sudi, a ni sam sebe.-otprilike Biblija
Ali sluge se mogu “osloboditi” djelima, ispuniti normu za određene dijelove milosti. Kao u naslovu teksta. Kada pogledamo religije, one 365 dana zauzimaju čovjeka da bude zaposlen njome. Čak su i blagdani samo njihovi blagdani, od njih dani praznici, onda slavlja – od njih dana, obaveze, dužnosti…isto, samo da je rob zaposlen. Država npr. ima toliko nepotrebnih poslova posebno u kompjutoriziranom djelu poslova, ali njihov osnovni strah je da ako ljudima daju osnovne financije “da nitko neće raditi”. Oni bi dakle vladali robovima, a ne služili.

Ali rad daje male milosti robu od gospodara, krajnja Božja milost/dar, je za djecu Božju.

-“U eventualnom odnosu između živog čovjeka  i sustava mišljenja sam da živi čovjek ne smije koristiti nikakve alate subprostora jer oni nisu istiniti, i iako mogu trenutno polučiti dobre rezultate za istinskog pretendenta na slobodu, opet rezultiraju neistinom.”

Biblija piše da ako si rob (tjelesni), da u sebi (u duhu) držiš da si slobodan. Ako si slobodan (u tijelu) da držiš da si rob (u duhu). Dakle i duhovni i tjelesni čovjek ima okvire. U tijelu nećeš se sasvim i do kraja moći osloboditi, ali je do tebe da nastojiš. Ali duhovna svijest da ti JESI slobodan, a duh je iznad materije – čini te slobodnim pa makar bio tjelesno rob.
Zato su Izraelci govorili o svom ropstvu Babilonu (poganskom narodu i vjeri/mentalitetu) “Robovi nama vladaju”. Bar je nama u HR ovo sasvim jasno i bez dubokih znanja.

Nije naše da pobijedimo sve  tijelu i budemo fizički slobodni – to je do Boga a i do nas dio. Ali je naše, naša obaveza i baština, da smo slobodni u duhu. Znanjem , ulaskom u tu slobodu – odvajanjem od svijeta: u vrijednostima, duhovnom slaganju sa situacijom…svemu čime nas svijet u duhu veže za sebe.

A Bog sudi i svjetskim sistemima. Oni ne žive, nego preživljavaju boreći se neprestano za energiju od nas, (pogledajmo očajnu bitku poličara u HR za porezima i kreditima za očuvanje njihovog sistema), i mjereći da li će preći mjeru za krajnju Božju osudu sistema.

-“Čovjek mora čvrsto i beskompromisno stajati u izvornoj istini prostora 1 pa makar završio u zatvoru. Subprostor ne razumije istinu prostora ali razumije odlučnost, energiju, ljubav i hrabrost tog polja koja se manifestira kroz živog istinitog čovjeka. ”

Sistem osjeća odvajanje naše energije od njega. Viši njegovi “svećenici” (suci, sive eminencije…) su samo senzibiliraniji za ovakve opasnosti za sistem, i sa druge strane i za opasnost prelaženja one univerzalne Božje granice/mjere za zločine sistema, koje sistem radi preko gaženja nas. Oni se trude mudro surfati sa presudama nama, između te dvije opasnosti.
Nije svejedno sistemu kojega čovjeka će zatvoriti. Ako je to čovjek sa istinom i motivacijom ljubavi, onda je to za njega teška ili fatalna greška, ovisi o ukupnoj  duhovnoj njegovoj vrijednosti – “težini” sistema. Termin “teški zločini” ima svoju duhovnu mjeru i sa zločinima samoga sistema.

-“Da čovjek ne smije razmontirati sveukupni sustav jer u njemu počivaju energije drugih ljudi također slobodnih, ali smije i mora povući svoju energiju iz tog sustava kada uvidi njegovu iluzornost.”

Da. Na čovjeku je dakle htjeti to povući, i učiniti koliko može u djelu. A da li će to moći fizički i učiniti, to često nije do njega. Ne zovemo se uzalud robovima. Dakle nije do nas neki vid oslobođenja. Ali zato molitva onome koji je iznad svega, daje snagu i za daljnje korake za oslobođenje.

-“Vjerojatno ste bili i sami svjedoci da kada slušate iste riječi koje dolaze iz usta jednog čovjeka zvuče potpuno različito od drugog čovjeka. Riječi su iste, ali prostor iz kojeg dolaze je različit. Onaj koji vam zvuči istinit dolazi iz prostora, a neistinit dolazi iz subprostora. To je i dokaz da ispravne riječi ne garantiraju istinu. Istinu je ono odakle govorite, a ne što govorite.”

Ako je izrečeno sa duhom osude, onda je to rečeno, mada se možda govore činjenice, neistinito – lažno. Ako je rečeno bez duha osude, u ljubavi, pa makar govorilo osuđivački o tom počinjenom zlu, onda je to to. Tako se govori istinit prijekor i sud, ali “ne ubija” naš duh, ostavlja nadu.
Zato i presude zemaljskih sudova, pokušavaju onako uvijeno govoriti o krivici, zarobljavajući riječima samu krivicu, a nemaju prava zarobljavati naš duh u krivicu i osudu. Druga stvar što mi ne razumijemo taj drugi svijet duhovne slobode, a na što oni računaju. Ne govore npr. “kriv si” ili “krivi ste”, nego u trećem licu, “kriv je” (netko tamo koji radi to i to).

Da završim ovaj osvrt istim riječima kao Dražen u svom članku:
-“Budite i vi u istini, budite istina, govorite i djelujte iz prostora iz srca. Budite tamo gdje je svaka riječ i djelo istina, gdje je svaki osjećaj ljubav a sloboda pravo stanje našeg bića.”

Hvalospjev ljubavi,Biblija:

Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.

4 thoughts on “Osvrt na prethodni članak, istina oslaobađa, rad ne

  1. antroplolog 06/02/2017 at 12:52

    a – Ja vidim stvari ovako: vrhovni stvoritelj, koji jest samo postojanje svjestan je da je on sve jer je sve proizišlo iz njega. ——-
    baš ima neko vrime san mozga i o ovome, znaš ona ja; vrhovnik, maršal, papa, sve i svašta; u vrime i vanka vrimena, i vakav i nakav, tamo i amo, sve u svemu, znan sve, nemoran se naprezat, sritansan?? ………. i tako ja se razmišljan, pa da san sve to šta jesan, čak i više, zašto bi ima potribu stvarat, nešto, pa uživat to šta san stvorija, kad več jesan? eto baš neka ja to sve stvorin pa ću vidit ča će se događat, a jebalo sliku ka eto nezan?… malo mi je nejasno, i kompletno san odbacija postojanje boga ka takvega. mora bit nešto više u igri, osim opisa god – dog. bog, kreator, …sigurno postoji viši nalog van granica poimanja stanja stvari

    isto malo za ravnozemljaše, akoje ravni pločnik, kako to da se sunce nebi vidilo sa visine? sad se propneš na 10 ijad m i vidijabi sunce ako je na ravnici pločatoj, ali ako je iza balote? onda ge nebi vidija(da možda je tehnička manipulacija, i ako je ravna ploča onda mora bit da je ‘naš’ zemaljski dil pod kupolon a dalje je ploha, šta već unedogled…. ako je balota i vanzemaljci, znači ovako bi bilo kasta prodanih duš je osnovala rodjačko bankarki interesni lobi da bi mrcvarili tila i jačali duše.. znaš ono uzmi in sve od igle do lokomotive, a eto in razno razni proroci, indijski mudraci, pizde materine neka in pripovidaju kako je duša ono šta ti ka čovik moraš imat, jer ostalo nemoš prinit u drugi svit.., kako bi nakon partence sa ovoga svita na onaj naranili te entitete bez emeocije, kojima su čovječje duše potribene. i to je tako nametnuto, čak se i po školama uči vrime od kad je tako i da tako ka mora bit, ali
    samo reci:
    NE!

  2. an 05/02/2017 at 13:31

    Mudre izreke 3,5, Povjeri se GOSPODU svim svojim srcem i ne oslanjaj se na svoj um.

  3. milojko 04/02/2017 at 21:42

    bog sudi
    biblija kaze ne oslanjaj se na um
    nisam cjepidlaka, nego takvo nabacivanje pozivanjem na izvor u kojem nema toga … pametnom jedna dosta.

    • dražen 05/02/2017 at 12:00

      Ja vidim stvari ovako: vrhovni stvoritelj, koji jest samo postojanje svjestan je da je on sve jer je sve proizišlo iz njega. Dakle koga bi on mogao ili trebao suditi, kad je sve on. bog iz biblije koji sudi je lažni bog, bog dualnosti. Istinski bog je apsolutan, pa stoga nema odvojenih parametara na osnovu kojih bi mogao donijeti sud. on je apsolutna ljubav, a ljubav nikad ne sudi, već prihvaća. stoga priče o sudu svijeta su babaroga priče kojima se plaše mala djeca da se pokore i discipliniraju. Pametnome dosta.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.