Ostrvo Lastovo (Duhovna Znanost)

lastovoPiše Deus.
Draga braćo, kao što sam i najavio, prvi tekst je pisan kako je pisan, iz jasnog razloga, koji će svakim novim tekstom bivati jasniji. On je grandiozna, nadahnuta slika, a logičkom progresijom ćemo doći do toga što ona uistinu znači. Vidjet ćete da nema veze sa vjerskim fanatizmom, nego je to prosto shvaćanje stvarnosti na uistinu duhovan način.

Napomenut ću, ja nisam dugo svjesno u duhovnosti (Početak je obilježen mojim prvim tekstom na zvonu istine. 07.12.2014, po linearnom vremenu). No, uvijek je čovjek u duhovnosti, jer je duhovno biće, samo je pitanje iz kojeg duha nastupa. Jel’ čovjek marioneta sila koje ne priznaje, a još manje poznaje, ili se svjesno kreće kroz duhovne procese i duhovno okruženje, jednako kao i kroz materijalno okruženje. Naslov teksta je posve opravdan time što su “babice” nove jasnoće Dražen, Arsen i Srećko, sa kojima sam proveo do sada najvažniji tjedan u životu, na Lastovu. U daljnjem tijeku ću pokušati objasniti sve ono što sam htio, a nisam uspijevao u njihovom društvu. Nisam uspijevao, jer me nisu još poučili kako, a reći ću vam, zbilja sam bio poslušan učenik i naročito puno šutio, obzirom na moju prirodu. Svatko tko me zna, zna da sam propovjednik i ispoljavam veliku govorničku snagu, kada govorim iz srca, i do nedavno, nisam bio dovoljno duhovno zreo da obuzdam tu snagu. Momci, sljedeće sam vam htio približiti, a tada nisam znao kako (naravno, ne samo “momci” 🙂 ).

Krenimo od onoga što nam je svima zajedničko: Duhovnost. Svi se slažemo da je Duh počelo svega, i sav život koji vidimo oko sebe, od Duha je. Pa, onda pitam, puno vas ovdje koji se odmah uzbudite čim netko počne imenovati duhovna bića, bogove, kako vi zamišljate da duhovni svijet izgleda? Ako je ovakvo obilje raznolikosti oko nas, obilje BIĆA, kako to da je poimanje duhovnog okruženja nekako…apstraktno? Na neki način postoji stvoritelj, tu negdje, u nekom vakuumu je svijest…ne postoji ništa između. Mi smo jedina bića. Na to se svodi. I drugi dio naslova je opravdan, jer se time pokušavam baviti, kada govorim o Duhovnosti. Duhovna znanost, to je uistinu po meni, ono što čovjeku daje potrebnu jasnoću. Bez jasnoće, nema ispravnog, u evolucijskom smislu, djelovanja, to je prirodni zakon. Bez djelovanja, sve je besplodno.

Na trenutak ću se zaustaviti i napomenuti, nije ispravna opaska da se sreću ljudi koji puno toga što objašnjava duhovna znanost ispoljavaju intuitivno. To je samo dokaz evolucije, koja nije ujednačena i uvijek su prisutni prijelazni oblici, kao i oni zaostali. Dakle, svatko se može pouzdati u svoje srce, i treba. Srce mu je u skladu sa njegovom evolucijskom pozicijom, i činit mu je ono na što ga savjest nagoni, u svrhu rasta, na specifičan i pojedincu potreban način. Ne tražim, dapače, pogrešno je išta uzimati zdravo za gotovo, tako i ovo što pišem, no nastojim vam ukazati koliko zaokružen i jasan uvid pruža duhovna znanost. Srce vam to može prepoznati, no svaka uvjetovanost se utrnuti mora. Nije progresivno biti toliko nakačen na borbu protiv katoličke crkve, da nisi kadar čitati što uistinu piše. To je samo druga krajnost, nije neovisno promišljanje. To svatko od vas može jasno shvatiti, kada iskrenim uvidom u svoju nutrinu vidi da neke druge instance nisu toliko omražene, a esencijalno su iste, i njihovo djelovanje je jednako razorno, dapače, u nerazdvojnoj sprezi. No i omraženost ima svoju evolucijsku važnost, vidjet ćemo kakvu.

Svi ćemo se složiti da učenik treba biti ponizan, ako želi nešto naučiti. Poniznost nam zvuči “grubo uhu” samo zato što ju od nas traže lažni autoriteti. Misli li netko da ne treba biti ponizan pred Stvoriteljem?

Duhovno znanstvena činjenica glasi: svako biće jest sila, i svaka sila jest biće. Ako netko misli da je ova j zakljucak proizvoljan, ukazat ću mu na jednostavnu činjenicu: nisi li Ti biće? Ne raspolažeš li silom?

Odakle gravitacija? Koji joj je izvor? Jednostavno je tu, nekako neobjašnjivo? Ne, to je volja boga. Ne Stvoritelja, on je Bog, a ne bog. (Dražene, deus je moj nadimak, ne Deus, iz tog razloga 🙂 ). Kao što u ovom svijetu vidimo cjeloviti život, u kojem svako biće ima svoju ulogu, znamo da ne možemo bez pčela i mrava, bez biljaka. Nije li i biljka duhovno biće, ako je živa? No, koja je to razlika među nama? Povezanost i naša ovisnost o njima je očigledna, no jesu li i one ovisne o nama? Tako i u duhovnom svijetu postoji nepregledno more bića, koja imaju svoju ulogu. Nisu sva povezana sa nama, ali puno njih jest, i za razliku od živog svijeta oko nas, svi posjeduju individualno Ja.

Ne postoji drugi dokaz u duhovnoj znanosti, od onog impulsa iz srca, kada nešto prosto znaš! I baš te briga za sve, neoborivo je u tebi, ali još ne znaš izraziti. Jasnoća neizostavno nadođe, zato i preporučam svima koji bi čitali Steinera, da se ne zamaraju što je ispočetka umu zamoran. Razlog tome je taj što nam um pogrešno školuju cijelo vrijeme. No, rezultati će biti neizostavni, svakome dovoljno strpljivom, jer će se iz duše javiti jasnoća, iz podsvjesnog uma, onda kada primarni um “zaboravi” na to. Dok se primarni bavi time, podsvjesnom je nedostupno. A ujedno, “razradit” će nam i primarni um, da počnemo gledati alkemijski, kako sam pojašnjavao. Sve što vam sada govorim, pročitano je relativno davno, linearno-vremenski uzeto. Jednako tako u srcu znam da je Krist moj brat i Bog, to sve stoji na daleko čvršćim temeljima nego možete pojmiti.

Važno je uzeti u obzir nekoliko duhovno znanstvenih činjenica na početku: um koji posjedujemo i kojim baratamo, istovjetan je umu stvoritelja. Kvalitetom identičan, samo kvantitetom daleko skučeniji. Njegova laboratorijska analiza, logika, istovjetna je Očevoj, ali je svijest daleko uža. Dakle, ako me gađate osjećajem “ne sviđa mi se što govoriš”, a iza toga ne stoji logika koja može oboriti moju, moja tvrdnja stoji kao dokaz, prosto tako. Ako to nekome zvuči starozavjetno strogo, reći ću mu da me tome poučila Bhagavad-Gita. Nisam u početku shvaćao kada Krsna kaže Arjuni da mu je neoborivom tvrdnjom nešto dokazao. Nije mi u početku sjedalo to, jer sam to držao samo izjavom, no to jest dokaz. Kada smo već kod Bhagavad-Gite, tek sada ju jasnije shvaćam. Prepoznajem da je Arjuna inicijat trećeg stupnja, stupnja ratnika. Ako je netko čitao, vrlo je paradoksalno kada Krsna, koji za sebe tvrdi da je utjelovljenje Oca, objašnjava Arjuni zašto se ne treba suspregnuti od bitke protiv svojih rođaka. No, tamo Krsna lijepo objašnjava da nitko nikome ne može oduzeti život, jer se ubija samo tijelo. Ono što je on tražio od Arjune, bilo je samo micanje figura sa šahovske table, jer bio njihovo daljnje djelovanje nepovoljno utjecalo na ljudsku evoluciju. Dalje ću povezati i ovo: mi, na današnjem stupnju razvoja imamo integrirano u sebi tu inicijaciju. Ipak, ona mora doživjeti određenu repeticiju, u vidu širenja svijesti i popratne uzbuđenosti. Danas sam sebe iniciraš na taj način, jer stupanj ratnika se danas manifestira na način da nezadrživo propagiraš istinu. Da ne možeš više normalno pričati sa ljudima, a da im ne ukazuješ na zavjere, pogrešne smjerove kojima smo krenuli. To vam je to, niti više niti manje. Ništa mistično, i nikakve spilje. Pa ipak, da bi mi danas to mogli samo tako, netko je trebao odraditi i dio u spiljama. Na taj način su se razvijaju duhovni organi, na taj način siješ sjeme koje će se dalje razvijati, u sljedećim utjelovljenjima.

Uistinu, kada čovjek “pomiri” paradoks (rekao sam da je jednadžba), izašao je iz okova dualnosti. Može li netko uistinu živjeti jasnu spoznaju neprolaznosti stvarnog života, i gledati fizičku smrt kao tabu i krajnji zid, iza kojega niti ne pomišljamo zaviriti? Sa ovime se hrvamo, opet ću napomenuti, sa materijalizmom: nije moguće postići krajnji uspjeh, stvarnu promjenu ako guramo stvari “izvana”, zanemarujući stvarno počelo svega. Džabe govorimo ljudima da ne trebaju jesti meso, pače, dodat ću i da je grijeh jesti meso, koji nas drži zavezane za kolo reinkarnacije. To treba biti posljedica širenja sveukupne svijesti. Prosto zato što, ako uistinu uzimaš duhovno počelo svega, shvaćaš da nitko nikome niti ičemu uistinu ne može oduzeti život, može ga ubiti, a to je grijeh. “Ne ubij”, nije rečeno koga ili što.

Grijeh je kočenje evolucijskog napredovanja, prosto tako. Mnogi su svjesni na jednoj razini, da je meso zaklanih životinja puno adrenalina. Oni koji shvaćaju sa više razine, dodat će da je puno straha, pa ako ga čovjek konzumira, unosi u sebe strah. No, puna istina je da, čovjek bira hranu ovisno o dušenom stanju i kvaliteti, pa onda čovjek koji je pun straha, traži hranu zasićenu time. Nećemo prestati jesti meso, dok je u nama strah, a dok ne prestanemo ubijati, nećemo napustiti kotač reinkarnacije, jer ga se ne napušta sa karmičkim dugom. Nije li ovo daleko jasnije? Dakle, svaka borba sa sustavom je iluzorna, jer je on samo proizvod duha u kojem živimo. Preciznije, sustav postoji zato što mi ne želimo preuzeti odgovornost za svoj život, pa imamo ljude koji brinu o našem zdravlju, djeci, energetskim potrebama…a osigurač svemu jest strah za materijalnu egzistenciju.

Ovo će mnogi prezreti, ali free-energy je u konačnom smislu patka. Poštujem ga, kao i ljude koji to guraju kao odraz želje za oslobođenjem, no ako mene pitaš, svu potrebnu energiju sam već dobio od Oca, i posve je free. Transformator koji toj energiji treba dodati, da postane izvanjski upotrebljiva, zove se skromnost življenja. Eto, ja riješio. Ne treba mi struja činiti ništa, sve što meni treba, napravim vlastitom energijom. Svo vrijeme je moje. Pranje veša ručno, recimo, može biti meditativno, to je svatko iskusio. U čemu je problem onda? Zašto čekamo spasenje Teslinog generatora? Nije li to ipak odraz nevoljnosti? A guranje neke nejasne duhovnosti, koja tvrdoglavo isključuje ostavštinu naših predaka, te ju sada gledamo kao neke zle prakse, odraz oholosti? No, ima lijeka i za to. Uistinu, što se ne mijenja, kvari se. Tu dolazi omraženost, prijezir spram nečega što vidimo. S pravom, ali nerazumijevanjem, gledamo nešto sa prijezirom, jer su danas takve prakse uistinu štetne i iz zlih izvora, no nekoć su bile vođene od viših hijerarhija. Danas smo u poziciji da koristimo svo bogatstvo koji su nam preci (među njima i mi sami u prijašnjim inkarnacijama) ostavili, ali je to potrebno činiti svjesno, a svjesno će biti kada naučimo stvarnu vrijednost te ostavštine. Da pojasnim, baš na Lastovu sam sudjelovao u jednoj igri/pokusu, ne mogu se sjetiti kako se zove, u kojoj sam posve prepoznao blagotvorne učinke teatra i njegovu važnost za grčko-rimsku epohu. Mi danas možemo doživjeti katarzu kada hoćemo, jer je integrirano u nama, grci su po svoju dozu išli u teatar. Mi gledamo na drevne tradicije kroz vlastitu prizmu, ne shvaćajući da ljudi tada nisu bili kao mi danas. Bili su, u duhovnom smislu, primitivniji. Razvoj teče, duhovni razvoj, Duh je izvor života, zar ne?

Isto tako, idolopoklonstvo treba prezirati. Svako klanjanje instancama nižim od Stvoritelja, može biti samo iz sebičnosti. Najgori oblik idolopoklonstva u koji je čovječanstvo zapalo, možemo nazvati kako je to jedan mudar čovjek lijepo sročio, državizam. Nije teško vama zaključiti zašto, da ne idem u širinu, pa ipak, ono što vas drži na mjestu, jest i dalje duboko ukorijenjen strah za materijalnu egzistenciju. Ako sam u krivu, neka me netko opovrgne.

Još jedna ilustracija za kraj, samo da vam ukažem kako je inzistiranje na jezičnom puritanizmu jednako kao i kada promjenom prehrane pokušavamo promijeniti svijest. Teoretski se i može reći da je možda izvedivo, no neprirodno je, bespotrebno bolno i mukotrpno. Dragi pobuče, naravno da je dijete tvoje, i da je žena kraj tebe tvoja. Moj je i pas i konj, kao i čitav svijet. Ako žena nije moja, zašto se vraćam svojoj kući? Pazi sada ovu magičnu transformaciju: sve je moje, ali ne zato što sve pripada meni, nego jer se ja dajem svemu. Shvaćate? Ne zna moj pas da je moj, ali ja sam preuzeo odgovornost za njega, volim ga i dajem mu se. Dajem mu svoju energiju, za njega uklanjam potencijalne opasnosti iz okoline, uzimam u obzir njegovu prirodu i pokušavam mu ponuditi što prirodnije uvjete. Ako si mišljenja da tvoja žena nije tvoja, nema osnove za ikakvo zajedništvo. Daljnji tijek donosi nekakvu hladnu koegzistenciju individualaca, a to ne sliči na zdrav organizam, zar ne? Kada je svaka stanica odvojena i radi za sebe, a uistinu, sve se prožima. Sav život oko nas, ovisi o nama, koliko i mi o njemu. U daljnjem tijeku ću nastojati dalje razjasniti prirodu postojanja, duhovno znanstvenim pristupom.

3 thoughts on “Ostrvo Lastovo (Duhovna Znanost)

  1. deus 30/12/2016 at 13:14

    Eh, da, ako itko ima ikakva pitanja, nejasnoce, moj mail je: waiptah@gmail.com, na fejsu sam Hrvoje Skocibusic.

  2. deus 27/12/2016 at 23:00

    Ja cu ti ukazati da dekadenciji vodi, jer nevidjeno smo lijeni i oslonjeni na nju i sada, dok ju placamo. Energija moze samo od zivota doci, pa zasto porobljavamo zivot, da nam pere gace i zabavlja nas? Kao sto rekoh, sva covjeku potrebna energija za ispravno djelovanje, u covjeku je. Zablude traze dodatne izvore, covjeku na stetu. Jasnije?:)

  3. Rade 27/12/2016 at 13:33

    Zar nebi bilo lakše kad bi imali slobodnu energiju kao u zvjezdanim stazama? Mogli bi se posvetiti onome sto volimo bez razmišljanja o tome kako platiti struju i slično . Mislim da bi takvi generatori ubrzali duhovni razvoj

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica