Opjednutost negativnostima

Gossip-1Je ste li ikada tračali? Ja jesam. I sjećam se tog osjećaja kad se skupi ekipa i počnu govoriti i pričati negativnosti o nekome drugome. Često je to bila jedina tema koja je i bila prisutna u razgovorima. Ko može platiti taj osjećaj kad nekome kažeš novi trač, a on ono zabezeknuto kaže: “Ma daj nemoj me jebavat, ozbiljno!” Taj osjećaj je bio onako pravedan, iz pozicije znanja i nadmoćnosti. Kad kažeš vidiš kako je taj tip u kurcu za razliku od mene/nas. Takvo tračanje je jednostavno naknadno prepoznato kao energetski vampirizam u kojem se vampiri (ogovaratelji) hrane energijom onog jadnika kojeg kritiziraju.

To je bio ovako odličan osjećaj u kojem izdižeš sebe (svoj ego) i umanjuješ drugog pod krinkom istinitosti, pravednosti i dobre namjere.

Tako je to – ego voli tračati jer se time hrani. Takvi obožavatelji negativnosti u konstantnom su traženju sranja na koja mogu izliti svoje pravednički bijes upirući prstom u idiote, budale i devijantnu svijest čovjeka tj. Osobe.

“Vidi što ti ljudi rade!, Pa to je sodoma i gomora, vidite ljudi gdje smo došli!”, pritom naravno izuzimajući sebe iz te sodome i gomore. Takvi ljudi vole čitati crne kronike, osmrtnice i gotovo sve što nepobitno dokazuje da je čovjek životinja nikako čovjek.

Sjećam se jedne žene koja je konstantno ogovarala jednu iz sela jer joj je sin bio narkoman. Nije ogovarala sina jer je majka kriva što je on takav. Nimalo suosjećanja, razumjevanja, ljubavi. Onda je, vjerovali ili ne, njen sin postao narkoman.

Ima i jedan slučaj koji je svima poznat o jednom dečku koji je u Trilju prije 5-6 godina ubio jednu tinejđericu. Momak je kažu bio iz dobre obitelj, povučen, dobrodušan u školi bez problema, redovito išao na misu. Svi su ga osudili, dobio je hrpu godina zatvora bez da se itko ikad upitao slijedeće: “Čekaj taj momak je proizvod ovog društva (osoba jest proizvod društva), mi smo ga odgojili. Što se koji kurac onda dogodilo da je on napravio to ubojstvo. Imamo li mi kao društvo ikakve veze s time. Možda riba smrdi od glave.”

To pitanje nije nitko nikada uputio u nijednom mediju, jer to je tabu tema, ali evo je je otvaram ovdje.

Koliko sam ja odgovoran za sranja što se događaju u mojoj okolini i koliko doprinosim vlastitim zalaganjem da se stvari razriješe? Najlakše je stavljati videa mladih glupih isprogramiranih tinejđera kako se mlate i upirati prstom u bolest: “Vidi što su bolesni!”

Treba li upirati prsom u bolest? Svakako, ali koliko dugo?  Treba li 25 nakon privatizacije i pretvorbe još uvijek pričati o tome? Treba li nakon 70 godina blajburga i jasenovca još tepiti o tom ludilu? Koliko dugo je potrebno ukazivati na bolest prije nego se počnemo liječiti? Možda ćemo dok mislimo o bolesti postati zdravi?

Zar nije potpuno jasno da bolest postoji, ali koliko dugo ćemo žaliti sami sebe u kojem bolesnom svijetu živimo? Dok je misao vezana za bolest, oporavka nema.

Ovaj tekst sam napisao zbog nekih videa na fejsu koji su konstantno podcjenjivačke i bolesničke naravi pod izlikom da treba ljudima prikazati bolest. Mislim da to nije istina, već se radi o čistom hranjenju bjesom, energetskom vampirizmu koji može ići do u nedogled, a da se nikad dovoljno ne nahrani, kao droga. (Znam vrlo dobro , bio sam na tom mjestu) Dovoljno smo se nagledali bolesti, dajte sad malo o zdravlju. Onaj tko želi pronaći bolest neka pogleda u sebe i vidi zašto voli ovakve teme, gdje je bolest u njemu i kada je nađe isto kao i žena čiji je sin postao narkoman više nikada neće imati potrebu ogovarati druge ili upirati prstom u bolest.

Preporučam svima koji vole gledati takve stvari ili koji ih vole stavljati da se zapitaju za prave razloge istoga, te također preporučam da ih prestanete gledati dalje.

16 thoughts on “Opjednutost negativnostima

  1. Esej 23/05/2017 at 22:38

    Frane, donekle te kapiram. Po tome što shvataš svoju suštinu, rezonuješ o krupnim stvarima slično kao i ja, i ja kao i ti, samo što sam ja mnogo mnogo emotivnija i ranjivija, a ne smem to pred svima da pokazujem, mada mi se često omakne (kroz burne reakcije – sad ili nikad). Lomi me kada ne mogu da pomognem a volela bih svima. Ne volim kada sam nemoćna, i onda moram da gušim svoje emocije. Uh, kakve su to borbe. Ne mogu da gledam kako neko udara i muči životinje, ljude, uništava prirodu. A često sam u situaciji da ukoliko odreagujem stavljam na kocku sudbine voljenih bića. Već se dešavalo da zbog sprečavanja zlodela doživljavam osvetu i navlačim bes nasilnika. Sada ne smem da nasedam više. Boli ta nemoć, ali i ta nemoć jednog dana može postati moć. Skromnost, tihi život, nenametljivost danas nisu poželjne osobine za opstanak u surovom svetu. Još u detinjstvu kada bi me roditelji pitali treba li mi nešto od obuće odeće, ja bih odgovarala da ne treba. Bila sam zadovoljna i kada obučem tatinu staru jaknu, cipele, džemper, sestrine stvari koje ne nosi itd. To mi nikada nije bilo važno, niti sam ikada ljude vukla kroz takve filtere, ni sebe. Osećala sam njihovu suštinu, samim njihovim prisustvom. A oni izuzetan mir u mom prisustvu. I pričali mi svakojake poverljive stvari koje drugima nisu, a ja sam prihvatala ono što oni zaista jesu. Samo sam slušala, ćutala i nikakve sudove nisam donosila, to je dolazilo prirodno od mene. A dugi razgovori o svemirskim prostranstvima sa mojom majkom i o suštini života i našem mestu u svemiru, to su bili kilometarski umirujući razgovori. I samo taj mir, koji se poremetio godinama koje su “pojeli skakavci”, teži da se vrati na svoje mesto, tamo odakle oduvek pripada. A pripada svima nama koji osećamo suštinu svega živog, ogoljenog, koje su neki drugi uticaji, nama strani, strani našoj prirodi, poremetili. Predosećam, da dolazi vreme kada će se ti strani uticaji sve više smanjivati, a mir se polako vraćati tamo gde pripada. A pripada nama svima. Celokupnom životu. Polako se vraća.

    • FRA NE 24/05/2017 at 08:37

      Sve što mislimo je krivo,sve što mislimo da znamo zapravo nemamo pojma,mogao bih i ja tebi ispričati svojih emotivnih doživljaja od djetinjstva do danas pa do kraja ali nemam više potrebu jer kad pričaš o ičem bilo pozitivnom ili negativnom prizivaš to nazad i to ponovo živi u tvom umu i u umu svakog onog koji te sluša (čita) !Svi su danas u nekakvim potragama za nečim ili nekim zbog ovog ili onog razloga ,svi su u konstantnom grču unutar sebe zbog prokletog ,moram ovo, moram ono,i nitko ,baš nitko ne daje sebi vremena da se zaustavi ,ali stvarno zaustavi i onda čuješ vrisak iz nutrine (STANI KRETENU IZGORIT ĆEŠ),kreten je zapravo stanovnik Krete !Problem je kada možeš osjećati ljude i okolinu, a ako ne balansiraš nešto će pritegnit na svoju stranu i kako bilo ,ne može biti dobro !Svijet je uvjek isti u osnovi i sve se ponavlja,samo je svakom na savjest što radi i zašto i kako to radi!Opisuješ sebe ,opisala si i mene ,opisala si zapravo svakog ,samo što sam prije 20 godina otišao još dalje od toga ,odbacio smeće koje smeta (iz uma svoga) i idem u drugom smijeru (nametnulo se prirodno ,nisam radio na tome) mira i tišine ,govor je nepotreban kad možeš osjećati, jer je to jedini način komunikacije među ljudima u kojem nema rasprava i natezanja,i nikad ne griješi !Sva zla koja se danas dešavaju jesu proizvod iskrivljenog razumjevanja prvo sebe samog ,tek onda okoline u cijelosti !Svi smo različiti u istom polju ,pod istim krovom i svi vidimo efekte projekcija vlastitog uma (koja hrpa sranja) !Kakve ti veze imaš sa nekim čudovištem koje je objesilo psa jer mu se nije digo ,takvog će stići njegova nagrada ,kao i lovca na safariju kojega je zgnječio slon kojega je usmrtio !Ne trebaš ,već moraš prestati preispitivati se i sve i ulagati emocije u svako tuđe sranje jer znaš tko i što si i iz toga te ne može izbaciti nitko osim ako mu ne dopustiš!U prošlom izljevu osjećaja si na kraju spomenula ljude posebnog kova(supermen :-)),to je vjerovatno zbog energije na ovim terenima ,a ja bi reka da je to navika da je sranje svuda oko nas svakodnevno i da se svakim danom umnaža eksponencijalno i da je jedini način borbe (vidiš da je uvijek neki rat) izoliranje od sudjelovanja (fizički i mentalno) kad god je moguće ,jer ako to nešto ne mogu promjenit ,mogu barem neko vrijeme ne sudjelovat u tome da ne pojačavam već ionako sranje jako!Ja jesam to što jesam jer valjda to mogu samo ja,budi i ti ono što jesi i nema mjesta krivnji i sramu zbog toga što si !Izlazi sunce ,odo psu dat jest i uživat u sunčanom danu ,to isto želim i tebi i svakom ako može !!

    • pobuk 24/05/2017 at 09:12

      Lijepo Esej. Vjecita borba materije i duha tj. Ega i Duse. Mozda ne borba,vec sudaranje svijetova. Kako ne mozemo sjediti na dvije stolice tako ne mozemo boraviti u oba svijeta. Ovo sto te muci, recimo to jednom rijecju-nepravda, je znak empatije a to bi rekao da prevlada jaci Duh u odnosu na materiju tj Ego. Kad smo dosli na ovaj svijet bili smo čiste Duše sa znanjem i sjecanjima koje ovdje predstavljaju problem odredenim segmentima. Moras shvatit da ne mozes svima pomoci i da postoji tanka linija izmedu pomaganja i odmaganja. Sad bi mogli reci da je najbolje zabiti glavu u pijesak i ne obazirati se na ostale.Hm? Ako nisi sa mnom onda si protiv mene? Crno bijelo, dobro lose i sl dualiteti izbora nasoj Dusi ne znace nista. Sve je negdje između. I jesi i nisi. Ovo su samo mamci ove stvarnosti koje dualitet kao takav ima za ponuditi. Generalno kad pogledas ako biras stranu onda si potegnuo vagu i samim time nalazis se van balansa. Zamisli da gledas u dobrog i loseg covjeka. Oni imaju jednaku tezinu ali suprotnih su polova. Ako su jednaki to bi znacilo da oba cine stetu zar ne? Disbalans zivota dovodi do disbalansa tijela. Od svih tvojih poruka koje sam do sada procitao ova je harmonicna, mirna. Ostale su disbalansu. Sve se vraca slazem se ali zato je potreban pojedinac. Kada misaone obrasce promjenimo kao pojedinci oni ce se emitirati u mrezu Zemlje koja ce slijediti proces. Biti skroman je vrlina, danas na cijeni vise nego ikad jer upravo ta vrlina odvojit ce zito od kukolja. Neki dobri ljudi ce pasti zajedno sa losima a neki losi proci ce dalje zajedno sa dobrima.

  2. FRA NE 20/05/2017 at 07:43
  3. z355ko 18/05/2017 at 09:38

    primjetili ste(možda) da se istočnjački način vježbanja bazira na spajanju tjelesnog i duhovnog, pa ću ovdje preporučiti jednu vrlo jednostavnu vježbu koja će vam pomoći da održite dobru kondiciju, razgibanost i istrgnut će vas iz ralja bolesti i negativnosti, ali važna je posvećenost. U onom smjeru gdje uputite pozornost to postoji, pozornost je najveća spiritualna valuta.
    https://www.youtube.com/watch?v=wenfXBWpfN4
    qigong vreteno

  4. FRA NE 17/05/2017 at 21:50

    Pa di si bija dosad,energetski vampirizam je novi naziv za stari naziv opsjednutost negativnostima ,a i obeća je da će pomalo pokušat obrađivat temu po temu između ostalog i ovu !:-):-):-):-)

  5. pobuk 17/05/2017 at 06:43

    Biti negativan ne trazi napor jer rođenom egu je to prirodno stanje “uma”. Kako i zasto je tako? Promatrao sam dijete dok je bilo malo i kako raste gledao rađanje ega. Dijete u pocetku o sebi prica u trecem licu i ima iskonski primjer duha/zivota. Reklo bi se dobar. Duhovan. Međutim onda dolaze roditelji sa svojim vise manje negativnim stavovima i polako zatvaraju jednu vrstu zivota, recimo tako. Nemoj, ne, pazi, nikad vise, sramota, ljutis i sl rijeci su vise manje negacije tj. imaju negativan naboj. One izlaze iz covjeka sa osjecajem koji uznemiruje tijelo. Prvo etericno onda materijalno. To je prvi primjer sto negativnost radi samom zivotu. Znaci roditelj nesvjesno gusi jednu vrstu zivota mada su roditelj/i dobri ljudi tj sve su sto drustvo gleda kao pozitivno. Kako onda ocekivati ista od roditelja koji nisu dobri roditelji? Dalo bi se diskutirat sada sto je dobro a sto nije kod roditeljstva tj odgoja ali svi znamo barem od prilike nacine odgoja ali i kakve sve spodobe imaju djecu.
    Znaci, dijete od silnih negativnosti zatvara svoju iskonsku bit i polako postaje osoba o kojoj ovdje pricamo. Znamo da je osoba nula, nista, trulez materije koje se oblikuje poput glinene posude pa onda kada zdravo dijete ude u interakciju sa svijetom ono se razboli. Mozemo reci da je svijet ludnica i da bi dijete bilo prihvaceno tj. potpuno adaptirano mora se cijepiti otrovom zvanim “ludost” jer inace ako cjepivo ne uspije drustvo ce dijete etiketirati kao cudaka i postat ce predmetom “proucavanja” bolesnih djecjih igara te cudnih pogleda i ogovaranja roditelja druge djece. Kako onda upiranjem prsta u probleme mozemo problem rijesiti? Gdje je uopce problem? Gdje on nastaje jer vidimo problem kako putuje poput drveta na rijeci brzici, ali i nestaje iz videokruga, odlazi negdje iza rukavca. Kome? Gdje je upalo u rijeku? Da li ga je netko bacio?
    Davno sam prestao ogovarati i sa tim sam se distancirao od ljudi sto ispada da je samo ogovaranje tema razgovora ili barem Paretovo pravilo. Ispada da se ja ne zalazem da se problem rijesi jer sam se distancirao od problema tj. jedne vrste problema. Da li bi sugovorniku trebalo reci :” Ej pajdo nemoj ogovarat, ajmo pricat o necem drugom”? Ja sam za to da takve ljude treba napustit u potpunosti i ostaviti ih sa svojim istomisljenicima. Nase misli ce nam kreirati stvarnost adekvatnu misaonim obrascima pa ce i dovesti u zivot slicne ljude. Tu nastaje grupiranje. Ono je vec debelo u pokretu. Mi i Oni. Da bi bolest dosla mora doci do samoizljecenja. Lijekovi ovdje ne pomazu. Moj zakljucak je da je potrebno negativnosti svijeta prepoznati ali im ne davati pozornost. Biti svjestan istih ali ne vezan.

    • FRA NE 17/05/2017 at 09:02

      Da li bi sugovorniku trebalo reći ….?Naravno da treba reći, pa ako se ne zaustavi napustiti mjesto zločina!Kažeš da si se distancirao ,ja to mogu isto reći za sebe i dobar dio prijatelja koje znam ,što nikako ne znači da si napustio ikog ,već si sposoban sagledat i vladat sobom u situacijama na drugom mjestu i ljudima koji su oko tebe !Sve se svodi ipak na onu ,svi smo pod istim krovom ovde sada ,gdje god se nalazili i svatko od nas je odgovoran prvo prema sebi ,automatski prema svemu ostalome uopće !Netko će reć sebično ,bezosjećajno,ovo ili ono ,ali kad znaš odakle to dolazi više nema težinu ,i sve to je samo opravdanje za nastavak širenja i prebacivanja vlastitih škovaca na okolinu da se ne bi kojim čudom zapitao ,zašto radim to što radim !Problemi ,bolesti i ostale beštije možda imaju svoju svrhu kao alarm na stroju da te upozori da nešto ne radi kako treba i obavezno zahtjeva pregled i popravak !Ljudi su puno kompliciraniji……..odavno to tako ne vidim, već se vodim onom ,ako mogu ja ,e bome onda može svako, osim ako ne želi,pa u tom slučaju nitko nije dužan ostati tamo gdje se ustraje na širenju vlastitih nesigurnosti,i ostalih lijepih stvari ,jer takav će tebe razbolit ,i jedino na takav način svatko može više i bolje doprinjet nekakvom riješavanju “problema”nego uzaludno trošit vlastiti život i energiju na nešto ili nekog tko ustraje u širenju svoje “bolesti” ,bio to jedan ili više njih !Ako ne vladaš sa sobom,netko drugi će preuzest kontrolu !Pozdravljam gornje razmišljanje i čovjeka koji stoji iza riječi !

      • pobuk 17/05/2017 at 11:57

        FRA NE zasto ne gubiti vrijeme na objasnjavanje tj. zasto ne reci sugovorniku? Recimo da sam ja lud, ali ona munja zesca i da moja percepcija stvarnosti debelo odskace od normale. E onda dodes ti i pokusavas mi ispricat stvarnost koju ti vidis kao ispravnu. Sa mog stajalista ti ces za mene biti lud. Znaci ja lud ka siba govorim da je neko jos ludi od mene. Neke stavri ljudi ne mogu shvatit i generalno nitko nije lud. Percepcija stvarnosti je drugacija te sama razina svijesti sto onda dovodi nas do zakljucka da ista rijec u odredenom trenutku nema isti znacaj, ne predstavlja okidac u mozgu. Ti i ja mozemo razmijeniti misljenja jer se nalazimo u ovom mikrosvijetu i vidimo slicnu stvarnost iako ni tebi ni meni nije jednaka. Mi mozemo uspostavit dijalog i sa određenim argumentima mozemo pokrenuti misaoni proces ali samo zbog nase percepcije i probijenim velom tj. slojem (jednom od mnogih). Postoji jos jedna opasnost da te uvuku u svoja razmisljanja i dovedu te da moras osjecati tj. dovode osjecaje tebi i nude ti ih. Nisu tvoji vec umjetno stvoreni a ako si pocetnik razvoja svjesti tvoja empaticna dusa moze ih prigrliti, osjecati kao svoje. Evo ti jedan primjer. Prije ohoho godina upoznao sam jednu Osobu i iz nekog razloga nisam se ugodno osjecao pokraj iste. Osoba je pricala uobicajene price, dogadaje, iznosila misljenja. Kako sam rastao (ili barem mislim) u svjesti shvatio sam da Osoba prica sve negativne scenarije. Prica o smrti, bolesti, ubojstvima, politici i kad to nije na tapeti onda je JA I samo JA. Danas kad sretnem tu Osobu samo je pozdravim i ne zadrzavam se dugo u blizini jer nakon svih ovih godina prica je ista. Ona je Osoba koja projecira negativnosti u kolektiv i sve ono sto je lose pridodaje paznju. Zasto televizija siluje samo takve price? Medij je tu da covjeku spusta vibraciju. Ljudi su zaboravili tko su i odakle dolaze. Ja se ne zelim positovjetiti sa misevima i ovcama. Ja sam Lav kralj Zemlje, Ja sam Orao kralj Neba ako cemo o metafori ljudskim rijecnikom iako znamo da sam ja ti i ti si ja samo stvarnost mozemo iskusiti jednom. Stoga Frane ja ostajem pri tome da se odvojim od takvih ljudi. Kad malo bolje razmislim mislim da sam ostao sam. Pozz.

        • FRA NE 17/05/2017 at 12:39

          Ovo je super jer kako si naveo MOŽEMO razmjeniti mišljenja ,i nebitno je kad znaš jer nema potrebe da ja govorim tebi ili ti meni ,ali ove stvari netko ipak pročita cijelo ili površno,nije bitno, pa ako će mu išta od toga pomoć da sebi olakša svoje tuđe terete odlično ,ako će odbaciti opet odlično,ako će (da oprostiš)posrat se po tome onda je izvrsno, jer si ga natjerao da bar malo sranja zbaci sa sebe pa će sigurno manje toga imat za bacat u okoliš!Kažeš ostao si sam ,a ja obožavam biti sam ,pa znam da nisam, koliko god se ja ili itko trudio !Biti lud je novo biti normalan znači obrnuto ,ali ionako bar mene i slične
          od djetinjstva svi drže za čudnog,neki ludog pa kada staviš stvari u ispravnu perspektivu ne mogu biti normalniji nego što već jesam i ne pada mi na pamet biti nešto što nisam!Zato dabogda se šta više ludih ovakvog tipa stvaralo, pa onda čovjek kao biće i kao vrsta uopće ,možda,ali samo možda ima šansu za stvoriti bolje i skladnije postojanje ,a do tada se triba branit od gomile tuđih fekalija!Guštaj, jer je to jedino što možeš !:-):-)

          • pobuk 17/05/2017 at 17:17

            Da, ako te etiketiraju kao luđaka, pjevaj, pleši, skači…dobar vjetar prijatelju. Pozz!

  6. FRA NE 16/05/2017 at 22:01

    Lipo rečeno i istina je da društvo ,okolina i šta sve ne ,proizvodi toga maloga iz trilja ,sina od mog poznanika koji je ubio nekog drugog klinju zbog bog zna čega ,i sve ostale poremećaje koje ljudi vole plasirati na druge kako bi se osjećali uzvišenije sami sa sobom ,i oni to vrlo dobro znaju ali neće priznat!Na kraju činjenica je da je svaki pojedini čovjek proizvod okoline ,prvo one najuže obitelji i paralelno s tim društva kao cjeline(?) jer nitko nije rođen kao ubojica ,lopov,ili političar ,već društvo kao cjelina(?)nudi takve izbore na koje se ljudi vataju kao muhe na lipilo ,i stoga oni jadni samo rade svoj posao ili eto nije moga pustit štagod to bilo i značilo!Bolest ostavimo bolesnima jer je njihovo stanje normirano utjecajem okoline i prihvaćeno je od strane toga koji želi biti iniciran u tajno društvo granciguli !!

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica