Od razuma ka svijesti, pa dalje u nepoznato

dualism_by_gothic_art„Svako od nas, kao ljudsko biće ima dva uma (duha, unutrašnja glasa). Jedan je onaj naš, koji govori tiho, daje nam naredbe, namjere i sređenost. Onaj drugi je strana instalacija. On nam daje sukobe, sumlju, očaj i potrebu za samopotvrđivanjem.“ C.Castaneda

Ono što nas kao civilizirane ljude definitivno razlikuje od životinja je neophodnost nade. Naša vrsta potrebuje konstantno stanje nade, jer stanje beznađa izaziva pesimizam, apatiju, unutrašnju napetost i naprosto je neizdrživo. To stanje nade nas konstantno drži „high“, projecirajući nas u neko imaginarno buduće vrijeme, koje nekim čudom (ili prevarom) možemo konsumirati već u ovom trenutku. Tehnički gledano, kad se nadamo mi nismo u realnom sadašnjem vremenu, već u jednom ne-vremenu. Iako je bivanje u tom stanju ne-vremena nešto nalik na bivenje u stanju vremenske šizofrenije, naša biološka vrsta je generacijama razvila receptore za to stanje mentalne droge, tako da ona kod svakog od nas funkcionira sa upravo fantastičnom lakoćom i efikasnošću.
Glas razuma je uvijek bio taj koji nam je ulivao nadu i ispunjavao nas optimizmom. Taj „zna se“ glas je onaj kojeg prihvaćamo bez pogovora, jer govori autoritetom institucija i iznosi objektivne (javne dogovore) istine. Danas je većini ljudi sa update-iranim razumom savršeno jasno da čovjeku ne treba ideja boga i institucija religije za ispunjen i sretan život. Ipak tom istom neo-razumu je potpuno logično da nam zato sada neophodno treba znanost i tehnologija za ispunjen i zdrav život. Taj glas neo-razuma nas ispunjava optimizmom koji proizlazi iz (praznovjerne) vjere u snagu uma,
humanizam, demokraciju, kapitalizam, znanost, tehnologiju i napredak.To je glas u nama koji nas uvjerava da su znanstvenici pravi heroji, čudotvorci ili sveci našeg vremena, koji će rješiti sve naše zdravstvene i -ine probleme i učiniti nas sretnima. Slično tome naši roditelji su duboko ubijeđeni da bez vjere u postojanje jednog humaniziranog boga, što je samo po sebi vrlo djetinjasta ideja, nije moguć ispunjen i sretan život, kao ni mir i red u zajednici. Jedino strah od kazne tog svemogućeg bića (koji nas bezuvjetno voli) nas spriječava da ne postanemo čudovišta i međusobno se pokoljemo,
govori njima taj glas vjerskog razuma. Nasuprot tome nam zdrav razum današnjice govori da je taj strah od svemogućeg djedice besmislica, da to svemoguće biće nije osvetoljubivi siledžija već univerzalni ljubavnik, i mi opet u sve to bespogovorno vjerujemo.
Tko su neprijatelji razuma danas? U razdoblju diktature religije su to bili znanstvenici i čarobnjaci, dakle ljudi koji su jasno uvidjelu prevaru i tu poruku širili drugim ljudima. „Sveta“ inkvizicija je bila stvorena da javno uništi sve tadašnje krivovjernike i zastraši javnost. Javno zastrašivanje je tehnologija koja djeluje na više razina. Na mentalnom nivou nas spriječava da uopće razmatramo neku temu, dok nas na tjelesnom nivou paralizira blokirajući našu prsnu dijafragmu. Sve to ima za posljedicu poremećaje u disanju, govoru i radu srca. Kao rezultat svih tih marifetluka na kraju imamo čovjeka bez hrabrosti (srca), glasa i zdrave inteligencije za shvaćanja situacije u kojoj se nalazi, te snage da promjeni to stanje.
Inkvizicija u današnjem demokratskom „raju“ nije prestala postojati, već je samo promjenila sistem rada. Njena strategija je dvoslojna: prvo javna, pa onda tajna. Danas se neprijatelji razuma prvo javno diskreditiraju, bilo da se nazivaju „teoretičarima zavjere“, kojih se medijski ignorira, lažno optužuje i/ili ismijava. Ukoliko ove prve metode ne donesu ploda, prelazi se na uklanjanje „prirodnim“ postupcima. „Sigurnost i stabilnost vladavine razuma je primarna i treba je zaštiti pod svaku cijenu, pa i života ako je to potrebno.“

Ono što danas zovemo razum je nova vrsta romantike, pažljivo isplanirana da nas, umjesto u trezvenost, odvede u vjeru, vjeru u razum. Taj razum je jedna selektivna dualistička inteligencija bez kontakta sa inteligencijom fizičkog tijela i time bez kontakta sa inteligencijom srca. Onaj tko vjeruje u taj neo-razum ne treba ni religiju ni nacionalizam da živi život ispunjen smislom. Povijesno gledano, razum je fake-um prilagođen duhu našeg doba, kao štoje vjera bila fake-um u prethodnom razdoblju. Raz-um je taj strani um, strani implantat, ili društveni program koji smo prihvatili kao naš vlastiti um i vlastitu savjest. On uvijek u sebi posjeduje virus ega, koja se izražava kao potreba za samopotvrđivanjem, obožavanjem, autonomijom, elitizmom i eksepcionalizmom. Duh vremena danas sva bića gura ka stanju trezvenosti, stanju čiste svijesti, koja poima stvari oko sebe onakve kakve one uistinu jesu. Sile koje upravljaju čovječanstvom znaju da se ne mogu oduprijeti toj prirodnoj sili duha vremena, ali znaju da je mogu blago modificirati, nebili ona poslužila njihovim sebičnim ciljevima. Na koji način se trezvenost , kao osnovna vibracija, transformira u razum kao završni produkt, za mene je nepoznanica. To je tajno znanje koje posjeduju sile koje upravljaju svijetom i koje im omogućuje da naprave završni produkt, koji ima isti izgled kao primarna osnova, ali potpuno drugačiju namjeru. Mene ta tehnologija podsjeća na princip homeopatije, koji zapravo djeluje po magijskom ili po principu kvantne mehanike. Homeopatija mijenja vibraciju osnove unošenjem strane informacije, čije se postojanje naknadno ne može sa sigurnošću utvrditi, ali
djelovanje svakako.
Romantična prevara se tako ne ograničava na jedno vremensko razdoblje, već se poput kameleona, uvijek nanovo prilagođava aktualnom duhu vremena. Romantiku ćemo uvijek prepoznati po inteligenciji egomanijaštva, poduzetništva ili prostitucije (licemjerje, dvoličnost, koristoljubljivost, „ja, pa ja, pa moja guda, pa ti“), koja se provlači kroz cijelu povjest čovječanstva. Znanost je kurva kojom upravlja represivna vlast, industrija (korporatizam) je kurva kojom upravlja znanost, politika je kurva kojom upravljaju korporacije, obrazovni i pravni sistem su kurve kojom upravljaju politika i religija, a religija je kurva kojom upravlja represivno-ekploatatorska vlast. Raskrinkavanje te trakavičaste prevare nam
otvara vrata za ulazak u jedan novi, stvaran svijet fenomena, kojeg ćemo moći trezveno percipirati našom autentičnom i čistom svijesću. Stanje trezvenosti ili unutrašnje tišine, djeluje na naše biće poput stroja za detoksikaciju ili kao istjerivanje zlih duhova. Bez ponovnog dosezanja tog stanja bića, proces „očovječavanja" ostaje samo promjena na birokratskom nivou, koja je kao početak puta ka suverenitetu, svakako dobrodošla, ali nebi trebala sama sebi biti cilj.

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

5 thoughts on “Od razuma ka svijesti, pa dalje u nepoznato

  1. neven 15/11/2018 at 20:13

    smirenost koja graniči s ravnodušnošću, a nadasve duboka želja za stjecanjem novih znanja su karakterne osobine koje čine trezvenost.

  2. FRA NE 14/11/2018 at 18:03

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica