Nexus Svjetlost: Umno kontrolirani građanin

nexusDuhovna nas znanost uči da je jedan tvorac sveg živog. Ja ga nazivam stvoriteljem da izbjegnem religiozne konotacije i ideološka ograničenja, jer religiozni bogovi nisu taj univerzalni aspekt o kojem pričam. Stvoritelj je gospodar nad svim životom i bazna iskra svake manifestacije postojanja.

Smrt kao opozicija životu ne postoji, jer samo život jest. Čovjek kao svjesno slobodno biće ima svoju volju i um te može misliti što god želi i hoće. Takvim načinom može se kreirati misao o smrti (neživotu). To je luciferov princip odvojenosti od stvoritelja/života. Taj tzv. princip postoji samo u obliku misli, koncepta. Jasno je da čovjek bez iskre stvoritelja nebi mogao postojati. Obzirom da je isti izdanak stvoritelja te samim time ima kreativni princip ako čovjek njeguje misao o odvojenosti i smrti ona se može manifestirati u kolektivnu i individualnu stvarnost. Tako gledajući svijet oko sebe mnogi će skočiti na ove riječi tvrdeći da je odvojenost i smrt stvarna i da ne znam što govorim. Sve je u redu, jer svatko ima slobodnu volju misliti što hoće i govoriti što hoće.

Obzirom da je počelo svega u duhu (unutra/ezoterično) svijet je posljedica našeg promišljanja i vjerovanja. Društvo je posljedica čovjeka, dok je čovjek samo djelomično posljedica društva. Iz tog razloga nemoguće je promjeniti svijet bez unutarnje/ezoterične preobrazbe. Takve uzaludne pokušaje David Icke naziva “češljanjem ogledala”.

Ako se oko nas manifestiraju iluzorni svjetovi poput država i pravno-religioznih sistema onda znači da unutar nas postoji misao ili vjera, ideja iz koje se je manifestirala ta iluzija koja se sada čini tako stvarnom. Problem određene misli, vjere, ideologije jest u tome da može biti potpuno nesvjesnog karaktera, a što većina njih i zapravo jesu. Takvim neznanjem čovjek biva nesvjesna mašina za kreaciju, konstantno kreirajući sebe i svijet bez ikakvog znanja ili svijesti o tome što i kako kreira. Takvo neznanje i nemoć u čovjeku stvara bijes i očaj, jer svaki njegov pokušaj da promjeni okolnosti egzoterično propadaju u neuspjehu ili kratkoročnom uspjehu (ogledalo se ne da češljati). Ovo je najbitniji razlog zašto je participiranje u političko – pravnim ritualima, poput izbora, potpuno kontraproduktivno. Čovjek misli da će izvanjskom akcijom (glasanjem) napraviti promjenu, dok zapravo njegova unutarnja akcija participiranja i sudjelovanja zapravo podržava sistem ezoterično, dajući suglasnost za postojanje istog čime se može zaključiti da glasač ne želi nikakve promjene, osim one kozmetičke poput istaknutog lica koje će voditi sistem ili kako bi se u uličnom jeziku reklo: “tko će te guziti slijedeće četiri godine!”

Nesvijest koja je zapravo sinonim za neznanje je najbitnije oružje, alat kojeg se koristi za kontrolu čovjeka kao kreativne mašine. Većina naših životno/psiholoških poriva nalazi se na autopilotu (u nesvijesti) te tako čovjek u stvari živi mehanički život polubudnog stanja gotovo nikad se ne dotičući inspiracije, neuvjetovane radosti i ljubavi koja obitava unutar njega.

Ovo je najbolje mjesto za ubaciti Isusove (van religioznih konotacija) riječi:  ‘Upitaju Ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje UNUTRA U vama!’ Luka 17:20, 21

Tonući tako u san i hipnozu čovjek zaboravlja svoje porijeklo, svoju moć, snagu, kreativne sposobnosti i postaje lutka na koncu nesvjesnih programa koji se odvijaju autonomno. Takav čovjek koji je izgubio dodir sa duhom/stvoriteljem i postao čista mašina vođena mentalnim programima i ideološkim, političkim, tjelesnim i egzistencijalnim instinktima u duhovnom smislu se može smatrati mrtvim. Njegove akcije nisu spontane, fluidne, neuvjetovane, inspirativne, već ritualne, rutinirane, mehanične te se takvim djelovanjem ne razlikuje od obične električne mašine koja je unaprijed pretprogramirana kako će djelovati. Mašina nije živa, ali izgleda kao da jest. Ista je stvar sa čovjekom, osim što on uvijek ima mogućnost i potencijal da odbaci programiranje i rutinu te udahne zrak slobode u svoja pluća.

Dakle, ako imate mogućnost kreirati tuđa mišljenja i stajališta stvoriti doktrine i ideologije u koje će naivni individualac pa čak i mase povjerovati može se razumno kazati da postajete gospodar stvarnosti koja će se manifestirati. Druge ljude vidite samo kao neznalice koji nesvjesno rade u vašu korist misleći, budale, da rade na svoju korist ili korist društva. Stvari funkcioniraju vrlo, vrlo jednostavno. Mnogi se možda pitaju. Ako država ili ti moćnici imaju oružje i svu moć zašto nas jednostavno ne zarobe i tako radimo kao robovi, nego izvode ovakve skrivene manipulacije?

Odgovor je jednostavan. Ako bi mi kao kolektivni um znali da smo robovi koji nemamo slobodu u našim umovima bi se istog momenta javila ideja o slobodi. Ta ideja je izuzetno opasna za elitu jer kako je čovjek kreator samo je pitanje dana i trena kad će se ta misao manifestirati u kolektivnoj svijesti. Takvim porobljavanjem sva robovlasnička društva su bila vrlo kratkog daha i eventualno su propala. Umjetnost je imati robove koji ne znaju da su robovi i misle da su slobodni te se samim time nikakva čežnja za slobodom u njihovim umovima ne pojavljuje.

Čim se prije dohvati um čovjeka time je programiranje olakšano. Djete se počima programirati od samih roditelja koji su također isprogramirani i djetetu samo prenose programski kod kojeg su sami naučili i prihvatili. Tu se još u mladim danima javlja i država koja se djetetom sklapa ugovor upisom u matične knjige, zatim religija krštenjem ili nekim drugim ritualom, a djelomično i farmaceuti vakcinacijom stvarajući psihološke traume koje omogućuju olakšanu umnu kontrolu i razdvajanje psihe (šizoizdnost/šizofrenost). Nakon toga na red dolazi sistematska indoktrinacija zvana edukacija koju ja nazivam “zločinom protiv dječje duše”.

Već tada od ranog djetinstva pa dalje kroz pubertet i mladost čovjek polako postaje u potpunosti usisan u program kojeg ja nazivam “rodi se, školuj se, zaposli se, oženi se, umri”

Najveći program koji u potpunosti ravna drugim potprogramima naziva se država ili opširnije rečeno političko – pravna – socijalna – religiozno – patriotska indoktrinacija. Kako sam u prethodnom članku objasnio država je ideološki fenomen koji u prirodi ne postoji te je kao takva deluzionalnog karaktera. Istom analogijom stanovnik deluzionalne države tzv. građanin ne može biti ništa drugo nego deluzija. Svaki čovjek koji misli za sebe da je građanin zapravo je u potpunosti umno kontroliran jer izjavljuje gluposti i neistine, što kao posljedicu ima još veće odvajanje o istine koja je postojanje.

Deluzionalni građanin kroz svojeg tutora državu, u potpunosti je upravljano biće. Država upravlja njegovom edukacijom, zdravljem, imovinom, kretanjem, poslovima, tijelom.  U takvoj umnoj manipulaciji čovjek počinje vjerovati da je on subrogat državi iako ju je on stvorio. Potpuno normalno mu je plaćati sve sile nameta i harača koje često sa razumom nemaju veze. Potpuno mu je normalno da se plaši državnih institucija i pravosuđa i policije iako je njihova jedina svrha službe građaninu. Ova podložnost nepostojećem autoritetu ima vrlo duboku psihološke pozadinu o čemu sam opširno pisao u svojoj knjizi, a evo ovdje jedan isječak:

Najopasnija dogma koju gaji i zalijeva osoba u svojem umu je dogma o autoritetu.

Kad se dijete rodi u svijet, ono je nemoćno i zavisno te je stoga tendencija njegove psihe prvenstveno vezana za ideju o preživljavanju. Iz tog razloga djetetu je potreban netko tko će osigurati njegovu sigurnost i preživljavanje, jer ono to ne može. Na taj način se dijete veže za svoje roditelje i u njima vidi autoritet. Svjesno je, donekle, da ne može preživjeti bez roditelja. Takvo vezanje je u psihološkom smislu potpuno zdravo i normalno, štoviše i poželjno. Tako se stvara dogma o autoritetu. Dijete koje normalno raste, i kojem roditelji ne priječe razvoj, izrasti će postepeno u samostalnog čovjeka kome više neće trebati roditelji, već će sam sebi biti autoritet. To ne znači da se on ne može osloniti na roditelje ili bilo kog drugog kad treba, već to znači da se njegova psihološka struktura neće urušiti kad podrške nema.

To u teoriji izgleda tako, ali u praksi je dosta drugačije. Roditelji koji na silu zahtijevaju od djeteta poslušnost i pokornost samo iz razloga jer su oni tako rekli, nisu niti sami sebi autoriteti, već su psihološki i dogmatski kompromitirani, pa dijete ne može usvojiti zdravu separaciju od roditelja, jer ni on sam nije još separiran od autoriteta. Čovjek koji zahtjeva pokornost drugih u psihološkom smislu je kompromitiran, jer njegova veličina i snaga ne ovisi o njemu samom, već o količini i kvaliteti njegovih poslušnika. Čisti ego-trip. Bog koji zahtjeva pokornost i poslušnost i prijeti ubojstvima, osvetom do sedmog koljena kompromitiran je u psihološkom smislu, vjerojatno i u nekim drugim smislovima, čisti ego manijak. Vjerojatno ga majka nije dovoljno voljela i grlila, a možda ni dojila.  Nije normalna niti prirodna ikakva pokornost jednog živog bića prema drugom.

„Samo je socijalna psihologija mogla odgovoriti, primjerice, na kontradikcije između ekonomskih teškoća radništva i nedostatka bunta protiv takvog stanja. Reichovo objašnjenje proizlazilo je iz odnosa obitelji i društva. Ljudi se odgajaju da budu pokorni roditeljima i autoritarnim figurama kao takvima. Također, obitelj i potiskuje seksualne impulse. Zato se kod odraslog čovjeka buntovništvo i seksualni impulsi vežu uz tjeskobu. Strah od pobune, strah od seksualnosti, ukorijenjeni su u karakternoj strukturi masa. Značajan utjecaj u pervertiranju seksualnosti ima i religija. I tu leže odgovori za psihičke probleme masa, iracionalnost koju pokazuju.“ – Wlihelm Reich

Takva ne prorađena psiha nije do kraja odbacila dogmu o autoritetu, jer nije sigurna u sebe, pa traži od drugih da joj govore što i kako da radi, ili psihološki gledano, uđe u drugu krajnost psihopatskog karaktera i traži pokornost i moć nad drugim ljudima. Ili se sklanja iza sigurnosti autoriteta, ili sigurnost traži u moći nad drugima.
U tom trenutku, po meni, je došlo do pada svijesti ili mitskog pada anđela. Ako želiš da te netko čuva, bude tvoj zaštitnik, moraš mu vjerovati (opet ta riječ) i pokoriti se njegovom autoritetu.  Čovjek, veličanstveno biće, odrekao se svoje božanske volje i života darovanog od Stvoritelja u zamjenu za sigurnost. Nije uspio prevladati dječje bolesti i ostao je vezan za nižu svijest, svijest preživljavanja, sigurnosti, borbe za opstanak. Sada znate i zašto se teorija evolucije Charlesa Darwina i doktrina „Survival of the fitest“, iako nema podlogu u razumu i ljubavi gura na pijedestal znanosti. To je samo sidro kontrole uma, ništa drugo.

Ljudi koji traže sigurnost, pa im je preživljavanje i produženje vrste najbitnija životna smjernica, djeluju iz centra poznatijeg kao reptilski mozak. Ne trebate se zamarati reptilima i shape – shifterima, jer ako čovjek djeluje iz reptilske svijesti preživljavanja i borbe za opstanak, on u biti jest reptil.

Sigurnost je iluzija koju je stvorilo dijete u dječjem umu i kojeg nikada više nije preraslo. Napisao sam o ovome jedan lijepi članak na kontroli uma.

Autoriteti su nam stoga nužno potrebni kako bi nam osigurali sigurnost, ili bolje rečeno iluziju sigurnosti. Da bi netko bio autoritet (gazda) moraju postojati neki koji ga slušaju. Eto ga, opet upadamo u dualistički sistem relacija. Autoritet bez poslušnika nema smisla. Jedan drugome daju značenje. Zamislite nekoga koji za sebe govori da je autoritet, ali ga nitko ne doživljava niti sluša. Kakav je to autoritet?

Iz knjige “Kontrola uma u pravnom sistemu”

Svaki članak ili kolumna koju pišem govori uvijek o istome. Da, postoje neke sile koje su iskoristile čovjekovo neznanje da ga zarobe, ali to zarobljavanje je dobrovoljne ili nesvijesne prirode stoga se zarobljivači ne mogu ultimativno prikazivati “lošim momcima.” Ako bi ovisilo o njima onda to ne bi imalo smisla, jer je čovjek zaista jest jedini gospodar svoje sudbine o čemu ću još pisati. Rješenje se nalazi jednu stepenicu iznad one na kojoj je nastao problem, a sad znate da je problem ezoterične prirode i da je potrebno uronuti u sebe i promjeniti program ili ga izbrisati jednom za svagda. Dokle god smo nesvjesni istinskog sebe i posljedica takvog stanja uvijek ćemo okrivljavati druge za to.

Stoga svi oni koji traže brzo rješenje za izlazak iz sistema, a da se pritome ne okrznu niti malo svojih problema, ideologija i strahova, moram malo razočarati. Put izlazka je put unutra, ali iako je to teža solucija ona je ujedno i oslobađajuća jer se javlja dodatna snaga i moć u otrkivanjima svojih slabosti.

Postanite svjesni toga da vas država i ideologija zapravo zamajava i odvlači u potpuno suprotnom smjeru te se prestanite baviti istom. Da bi smo bolje razumjeli dubinu zarobljavanje u slijedećoj kolumni ću govoriti o glavnom liku svake iluzije naziva – osoba.

11 thoughts on “Nexus Svjetlost: Umno kontrolirani građanin

  1. FRA NE 18/06/2017 at 14:39

    Evo malo glazbe za autora i tete. https://m.youtube.com/watch?v=jAWkLsWQCY8

  2. FRA NE 18/06/2017 at 09:11

    Sloboda,hmm,to je kad ne radiš u iluziji,pa automatski nema potrebe za novcem,koji je isto iluzija,pa nema mogućnosti za iluziju pronevjere,kriminala, jer ako itko proizvodi i održava kriminal to su upravo oni koji se navodno bore protiv toga !Osim slobode uma,evo i moj primjer materijalne slobode od kriminalaca(dobrih dečkiju i djevojčica),struja od sunca,grijanje od sunca,ogromna cisterna vode ,biološka septika bez potrebe za pražnjenjem ,vlastiti vrtal sa voćem i povrćem,možda koja beštija tako da u osnovi nema ugovornog odnosa sa hepom,vodovodom,i ostalim službama koje se hrane kao paraziti energijom i vremenom drugih ljudi ,odjavljivanje i prestanak korištenja auta, s tim činom sve tvrtke od države do benzinskih postaja itd. imaju zanemariv manjak priliva sredstava(tuđe energije),ali u slučaju većeg broja ljudi, to naraste do znatnog manjka sredstava u proračunu i naravno ne podliježe nikakvom zakonu ni (autoritetu)osim stvoriteljevom,kao kada istekne pretplata za tv ,tako i kada istekne osobna istekla je ugovorna obveza između prodavatelja usluge i kupca iste (provjerio kroz dvije godine bez tzv. važeće osobnosti )!Tako je sloboda dostupna svakom tko želi a činovnici mogu sa svojim listovima papira potpalit vatru i mogu pričati što god hoće a jeka im vraća,natrag ,natrag ,natrag !Iden ja naprid ,a ovi mogu potonit koliko oće i kad oće !!

  3. Hrvat 17/06/2017 at 11:52

    Moram skrenuti pozornost autoru da kada je naveo slijedeću rečenicu – „Ako bi mi kao kolektivni um znali da smo robovi koji nemamo slobodu u našim umovima bi se istog momenta javila ideja o slobodi.“ – nije objasnio što to njega čini slobodnijim od ostatka nas drugih? Koji je to moment? Jer za pretpostaviti je da je autor spoznao istinsku slobodu, inače mu savjeti ne vrijede. Čovjek može savjetovati samo na temelju vlastitog iskustva. Nije li tako? Dakle, koji je to moment koji njega čini slobodnijim od nas drugih? Mislim da bi to čitatelje zanimalo.
    Autor ,također, nije objasnio čemu služi citiranje (autoriteta, a protiv autoriteta piše u tekstu) Davida Ickea koji je dokazani prevarant i pronevjeritelj novaca i Wilhelma Reicha koji je nekoliko puta bio hapšen i koji je dokazano lud s dijagnozama od shizofrenije, paranoje, bipolarnog poremećaja itd.?
    Ukoliko netko ne vjeruje radu ću postati linkove gdje je to i više nego razvidno.
    Znači li to da autor postavlja teoriju po kojoj sloboda znači – ludost i gubljenje zdravog razuma? Ili sklonosti pronevjerma novca itd.?
    Možda bi autor bio tako dobar i pojasnio te detalje?

    • dražen 17/06/2017 at 15:54

      Moment koji mene čini slobodnim i bilo kojeg drugog čovjeka je stanje moje svijesti, o čemu ti ništa nemožeš znati, već samo osjetiti. nemožeš o tome biti informiran. Što se tiće dlake u jajetu, sjetio sam se jednog filma po istinitom događaju u kojem je jedan novinar otkrio izvanrednu informaciju koju nitko nije mogao pobiti. Ono što su tada napravili jest da su se okomili na njegovu osobnost i prošlost i kopali greške da bi ga diskreditirali. Ako se nemožeš suočiti sa onim što je izrečeno onda je jedina taktika špijunskih i drugih organizacija da diskreditiraš onog koji govori, da se tako izgubi fokus na rečenom već se u fokus stavlja kredibilitet onog tko je to izrekao. To je točno to što ti sada radiš. Izgleda da si školovan po tom pitanju, hrvatino.

      • Profiler 21/06/2017 at 18:27

        Dražene, ne misliš li ti da bi osoba koja izriče neki stav taj stav trebala moći obraniti pod svim uvjetima? Evo, malo sam surfao arhivu ovog sajta i vidim da svaki puta kada dobiješ neko nezgodno pitanje ti daješ apsolutno isti odgovor – provokator, školovan za to i želi tebe diskreditirati. Kao da te tvoji nestručni i manjkavi odgovori već ne diskreditiraju dovoljno. Čini se da ti uopće ne posjeduješ umijeće konstruktivnog razgovora i rasprave. Nije niti čudo da ti na predstavljanje knjige dolazi po jedan, dva, tri čovjeka.
        Stvar je u tome da ljudi teško, ako ikako prihvaćaju osobu koja nema potrebnu akreditaciju u određenoj struci kada pametuje protiv te struke. Kao da ja koji nemam pojima o neurokirurgiji idem liječnicima pametovati kako da operiraju na mozgu!? Ne bi li to bilo suludo? I još da sam agresivno uporan u svojemu. Dogodilo bi mi se kao što se događa tebi na predstavljanjima knjiga kada ti prostor zjapi prazan.
        U tome je stvar.
        Evo ti u slijedećem članku govoriš o tome da si kažnjen s 800 kn zato jer si kršio propise brzine, prestrojavanja itd., kada je poznato da su to prekršaji koju uzmu 95% života u prometnim nesrećama. Dakle, pokazješ zapanjujuću hladnu distanciranost od običnih akcija koje mogu spasiti ljudske živote i još ti je JEDINO bitan – NOVAC!?
        Zato ti ljudi ne dolaze na predavanja i zato nećeš nikada uspijeti sa takvim stavovima. Ali, ti kao da to ne razumiješ? I što god ti komentari rekli ti si uporan u greškama koje su toliko očite da vrište.
        Čemu to? Ne razumijem odakle toliko mržnje i prezira, hladnoće i neobzirnosti?
        Stvarno bih volio znati. Pitam kao osoba koja se razumije u profiliranje. jel’ ti to uistinu ne razumiješ ili u čemu je stvar!?

        • dražen 21/06/2017 at 22:40

          Uostalom kad toliko vjeruješ struci i akreditiranim stručnjacima, što misliš kako su oni tako stručni uspjeli sjebati sve živo, ili ćeš i to natovariti meni i nestručnjacima poput mene. Pa ako se već sam diskreditiram dovoljno, kako kažeš, i neznam što govorim što me čitaš i pratiš. Ili je tvoj motiv da spasiš zaglupljene naivce koji mi vjeruju. Kao, imaš neki sindrom spasitelja.

    • Forki 18/06/2017 at 08:30

      Hrvat, molim te da da staviš te linkove u vezi Davida Ickea, stvarno me zanima taj dio!
      Hvala.

  4. pobuk 17/06/2017 at 08:35

    Nema se ovdje sto dodati, uistinu. Razmisljah samo kako ova represija moze trajati jos stoljecima. Nece i ne moze biti vjecna, ali u lineranom poimanju vremena skoro pa vjecna. Koleltivna svijest se ne moze osvojiti napadom na istu vec ju je potrebno gerilski rusiti-na bazi osobe. Ako je povijest tocna vidimo da tiranski sustavi nisu trajali “dugo” i da su svi nestali. Ovdje bih rekao da je tiranin, vladar pokusao napasti kolektivnu svijest jer je masu htio krotiti odjednom. Kada ih je ukrotio, a je jer je koristio silu i strah tlaceni su shvatili STO su i odakle dolazi prijetnja. Tada tlacitelji koriste misao koje hrani kolektiv i jedan po jedan stvaraju raspad sistema. Kod sanasnjih sustava tiranija je u punom zamahu ali se koriste druge rijeci i nacini. Sada se pokusava zarobiti um covjeka. Ne ide se na kolektiv vec na pojedinca jer su tlacitelji shvatili kakav program savrseno radi. Međutim, s obzirom na covjeka koji je iskra Svega Sto Je takav program ima svoj rok prije ili kasnije. Da mozemo pogledati u buducnost vidjeli bi da ovoga sustava tamo vise nema jer iskra se ne moze ugasiti nikad. Konstantne borbe protiv pojedinaca samo stvaraju zagrista, tu i tamo ali iskra ce raditi cik cak dok ne stvori vatru, pa pozar. Onda krecemo od nule. Hoopaaaaa vidi kotac!

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica