Monetarna duhovnost

lemozina“Čovjek je društveno biće” je nešto što jako često čujem u zadnje vrijeme, jer ljudi vjerojatno misle da sam je kontra druženja i društva pa to izvuku kao nekakav argument. Pa i ja se družim sa ljudima, istina manje nego prije, vjerojatno zato što sam svjesniji da je čovjek garant i temelj društva, a nikako obrnuto. Stoga ovu izreku proglašavam najobičnijom floskulom tj. neistinom.

Ali istina sa vjerom nema velike veze pa ako u nešto vjeruješ to se manifestira bilo istina ili ne. Stoga floskula “čovjek je društveno biće” postavlja društvo iznad čovjeka, te samim time društvene norme i vrijednosti bivaju nadređene čovjeku i neophodne u njegovu putu društvenog uspjeha.

Najvažnija društvena norma i vrijednost danas je – novac. To nitko neće izravno priznati, već će se tepiti o nekakvoj ljubavi, moralu, poštenju i ideologiji, ali iskustva društvene zbiljnosti nas uče drugačije. Novac je jedini garant uspjeha i put ka uspjehu bilo društvenom bilo osobnom uglavnom se provlači kroz novac. Novac = uspjeh. Čovjek koji poštuje tu normu i vrijednost makar sebe nazivao duhovnim postavlja se u jednu paradoksalnu poziciju koju sam ja nazvao “monetarna duhovnost”

Često ove teme budu različito shvaćene, kao da ljudi koji su duhovni imaju nešto protiv novca ili ga ne poštuju, nije istina, već jednostavno njihovi motivi za djelovanjem proizlaze iz drugačije pozicije, a novac je suputnik kojeg ima ili nema u određenom trenutku.

Danas se u pokretu za slobodom i izlaskom iz sistema o čemu i ja pišem jako mnogo vremena troši na novac kao garant uspjeha ili olakšicu na trnovitom putu k slobodi. Sve više na netu postoji informacija kako napraviti privatne mjenice ili neke druge vrijednosne papire i kako ih unovčiti, ukeširati, u-loviti, kapitalizirati. I sam znam dosta ljudi koji uporno promišljaju kako pravilno ispisati i uruđbirati komad papira i njime plaćati račune ili u banci ili nekoj drugoj instituciji dignuti keš. Kao da nisu razumjeli da ovaj sistem ne služi njima već je protiv njih. Takvi “monetarni duhovnjaci” u glas se slažu da je sistem korumpiran i nepošten, ali će ako treba iskoristiti njegove korumpirane postulate da bi sebi pribavili tzv. “monetarnu korist”.

To sa duhovnosti srca i novim svijetom temeljenim na istom po meni nema nekih dodirnih točaka. Stoga neka se monetarci ne zavaravaju. U njihovim glavama još vlada sistem samo ga treba okrenuti u svoju korist. Koliko sam gledao najdalje je u tome dogurao planetarno poznati Michael Tellinger koji javno objašnjava i propagira kako se prave mjenice, ali nikada nije dokazao da je kapitalizirao iti jednu od njih. Sve i da jest to opet ne govori ništa.

Promotrimo slijedeću situaciju: Kad bi netko uspio napraviti mjenicu koju je moguće kapitalizirati, onda bi po tom principu svaki čovjek samo sa ispisanim papirom mogao u banci uzeti milijune, zar ne? I šta onda, svi bismo bili milijuneri, šta je u tome loše?

Zamislite da jednog jutra svi izlaze iz kuće sa milijunima u džepu. Da li bi itko išao na posao? Što bi se desilo kad bi ste htjeli kupiti krafnu ili popiti kavu? Nebiste mogli jer niti dućan, niti kafić, niti pekara ne bi radila. Pa tko je lud raditi kad ima par milijuna eura u džepu.

U iluzornom svijetu ekonomske znanosti znan je postulat da što više novca ima u opticaju to je njegova vrijednost manja i obrnuto. Stoga, kad bi svi bili milijuneri vrijednost tog novca bi bila nič, zero, nada, nula, prazan skup. A to je ujedno i stvarna vrijednost novca kad se čovjek probudi iz sna iluzije društveno-ekonomskog bića. Milijarde eura u stvarnom svijetu zemlje, šume, rijeke, mora, jezera, džungle vrijede kao potpala za vatru ili eventualno brisanje guzice. Od prirode ništa novcem kupiti nećete.

Ali srećom ili nesrećom postoji jedan neprirodan, iluzoran društveno-ekonomski svijet u kojem novac vrijedi. Vrijedi točno onoliko koliko je velika vjera ispranog mozga društvenog bića. Stoga izlazak iz iluzije takvih sistema usko je vezan za odbacivanje novca (barem ovog privatnog), jer je on glavni stup njegove opstojnosti.

Sada ću postaviti pitanje da ga nemorate postaviti vi. Jesam li ja licemjer jer prodajem svoju knjigu za novac ili naplaćujem radionice ili primam donacije u novcu.

Možda!

Ono što ja tu vidim kao malo drugačije jest da motiv zbog kojeg to radim nije novac, jer da jest davno bi ova butiga zatvorila vrata, a ja bih otišao u neki profitabilniji biznis.

Ako je novac isključivi motiv koji nekog pokreće u nekoj radnji, onda to sa duhovnošću, slobodom ili izlaskom iz sistema nema nikakve veze.

Novac danas vrijedi jer mu je čovjek dao vrijednost svojom vjerom u njega i društvenim konsenzusom. Stoga novac nikada nije niti može biti mjerilo vrijednosti, već je čovjek mjerilo vrijednosti. On je taj koji kaže što je vrijedno, a što nije. Ovo je neoboriva istina, mada današnji svijet ispranih mozgova sve mjeri novce, koliko nešto košta.

Paradoksalno jest da čovjek vrednuje i sebe količinom novca kojeg ima, a čija je vrijednost uvjetovana vjerom. Tako je novac postao posrednik u samo vrednovanju, a posrednici u ovom poslu imaju ogromne marže.

9 thoughts on “Monetarna duhovnost

  1. FRA NE 23/04/2017 at 09:49

    Pošto svi koristimo i trošimo sebe da zaradimo novac ,ne čini li to svakog od nas licemjerima ,apsolutno NE !Licemjerje se najbolje vidi po onima koji na tko zna koje načine dolaze do gomile papira kojima kasnije mame one koji im trebaju za nekakav rad kojeg oni sami nisu u stanju obaviti i bez kojeg bi kao takvi živjeli u šatorima i jeli travu !!!Svatko od nas je živa vrijednost sa svojim znanjem i sposobnostima !!Cijela pisana povijest od početka opisuje trgovanje stvarima ,živim ljudima(robljem)i svim na šta se može nalipit cijena!!Nekako me tradicija neodoljivo podsjeća na trade inc. određenog plemena !!!!

  2. FRA NE 23/04/2017 at 07:19

    Nije sve u novcu(papiru)ima nešto i u plemenitim metalima i mineralima samo ne onima radioaktivnim !!

    • FRA NE 23/04/2017 at 08:22

      Evo i primjer ;netko ima pršut a ja npr.radim ograde od inoxa i taj šta ima pršut ga da za 3 m ograde !Koliko je pršut ili inox i rad vrijedan ovisi o poimanju vrijednosti pojedinog čovjeka i međusobnog dogovora među dotičnim ,onda se nagomila određen broj ljudi koji na taj način povuku svoju energiju iz sistema ,a onda sistem dođe i zapali te ljude kao u texasu Waco 1993 god.!!!!Živila trampa ne trump !!:-):-):-):-)

  3. doki 22/04/2017 at 22:39

    I još vjerujem da je novac toliko prljava stvar prirasla uzt ljudski ego i uz pomoć njega jedni će imati toliko veliki konfor, a drugi će biti u mnogo slučajeva njihovi robovi. Kao što kaže Dražen onaj koji ima komfor ne želi se ničeg odreći, a to im osigurava novac, ali u suštini ne i sreću. Novac je zloupotrebljavana stvar egoistične svijesti i savjesti i nadam se da će to biti jednom nadiđeno, a za to nam je potrebno ne samo iskrenost i poštenje već i dubinska spoznaja da smo svi jedno. Nadahnit ću primjerom: “Markova sreća ujedino je i moja sreća.”

  4. oli 22/04/2017 at 12:45

    Dražen misliš li da je moguć normalan svijet sa primjenom novca ili bi u potpunosti trebali odbaciti novac? Dali ga je moguće pozitivno koristiti ili novac ima samo jednu svrhu?

    • dražen 22/04/2017 at 13:32

      Riječ normalno je dvosmislena, ali svjesni smo potpuno da je život bez novca itekako moguć. našim umovima je taj komfor (uspavanost) kojeg novac donosi nešto čega se on ne želi odreći. Svi žele novac samo da ne moraju ništa raditi, a da imaju potpun konfor, što baš ne ide. Novac i ova svijest ne idu skupa i moguće je da je nvac uzrok ovakve svijesti, stoga tek kad egoistična svijest preraste svoja ograničenja novac neće biti zloupotrebljavan i samim time na korist ljudima.

  5. doki 21/04/2017 at 21:22

    Najbolje bi bilo riješiti se BOGA novca o tome je pisao i Michael Tallinger u svojoj knjizi “Konribucionizam”. Pročitao sam je a koliko se po tome može usojetri pitanje je.

  6. Rock 21/04/2017 at 20:43

    Nametnuli nam kastinski sistem….nazalos moramo jos zaradivati da bi ptvrdili dvoje postojsnje….

  7. oli 21/04/2017 at 17:40

    Novac je najveći BOG na svijetu! Ja u svom životu nisam sreo nešto u što je upucano više vjere (energije, životne sile) nego u novac.
    To je jedan od najvećih trikova koje je vrag izveo.
    Najveća zabluda je da novac sam po sebi ima vrijednost. I tako je novac postao cilj umjesto sredstvo. Stvarnu vrijednost ima naš rad, naša energija. Oni koji su izmislili novac znaju da je on samo sredstvo, sredstvo kojim kradu našu energiju.
    Čovjek je u totalnoj hipnozi, stvari su potpuno obrnute. Novac… barem u današnjoj formi stvara siromaštvo a ne prosperitet.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica