Ministarstvo egzorcizma

nexusIako već pretpostavljam znate da ja uglavnom pišem o pravnom sistemu iz neke možda neobične pozicije, vjerojatno vam sada naslov remeti obrazac pa se pitate, koji ku*** ovo ima veze sa pravom. Ovo je vjerojatno tema o kojoj se ne govori ili se nema što reći. Osim toga prema uobičajenom opažaju egzorcizam je monopolistička struktura unutar katoličke crkve i ukoliko bi netko mogao ili trebao nešto reći o tome to je ona, osim ako se netko drugi ne usudi promišljati o tome.

Egzorcizam (grčki exorkizein zaklinjati ili otklinjati, latinski exorcizare, zaklinjati) je religijski postupak istjerivanja zloduha iz opsjednute osobe.

Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Sotone i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Egzorcizam smjera izgonu demona ili oslobađanju utjecaja zloduha i to duhovnom vlašću koju je Isus povjerio svećenicima. Prije nego se stvarno pristupi egzorcizmu treba provjeriti je li doista riječ o opsjednuću ili se radi o bolesti koju treba prepustiti medicini. Pošto je nemoguće dokazati da se radi o opsjednuću, egzorcizam nije u koncenzusu sa znanošću i odluka o njegovom provođenju leži na oboljelom ili njegovim bližnjima. Prema katoličkom nauku egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa, a ima za cilj osloboditi opsjednutoga. Egzorcist treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života…….

Egzorcisti vjeruju da prije samog čina otklanjanja moraju stupiti u kontakt s demonima – moraju znati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka.

Egzorcizam je prije svega molitva za nekoga, a ne magični čin svećenika koji želi zadiviti zajednicu i napraviti spektakl. Obred koji se vrši samo nad krštenom osobom….. (Wikipedija)

Crkva kaže i da je opsjednutost neka vrsta psihološkog poremećaja i da treba biti vrlo oprezan kad se uspostavlja tzv. Dijagnoza jer se može desiti da je u pitanju psihička bolest, a ne opsjednutost.

https://www.bitno.net/vjera/egzorcizam-zli-duhovi-znakovi-opsjednuca-u-nauku-katolicke-crkve/

Ok, bilo je dosta definicija i njihovih obrazloženja. Sad ćemo na cijelu stvar pogledati iz manje kompliciranog i jednostavnijeg kuta. Po mojem razumjevanju egzorcizam je proces istjerivanja demona iz tijela, duha, uma domaćina. Iako crkva uporno govori o zlodusima prilično je jasno da to ne moraju nužno uvijek biti entiteti sotonsko-demonske naravi. To mogu biti bilo kakvi entiteti koji su na nekakav način dospjeli u auru domaćina i odatle djeluju u svoju korist. Mnogo o ovome možete pročitati u besplatnoj knjizi na netu „Mala studija o nevidljivim ljudskim i neljudskim entitetima i utjecajima “ (http://www.oslobadjanje.com/mala-studija.html) koji je napisao Denis Kotlar. Stoga čuveni film „Exorcist“ koji je i danas sinonim za obuzeće tijela i duha domaćina je jedna teatralna verzija koja po meni kao i svi holivudski filmovi služi u propagandne i manipulativne svrhe.

Dakle, entitet ne mora nužno biti ogavan, gadljiv, ružan, odvratan, zao, ali ono što on pod svaku cjenu želi jest da se vrši njegova volja. Entitet je u biti energetski potencijal, svijest koja nema svoje vlastito tijelo već se nastanio kao nekakav parazit i koristi tijelo domačina. On je alien (stranac, tuđinac, vanzemaljac), onaj koji je neuzemljen, nema svoje tijelo (extraterrestrial, van zemlje/tjelesnosti). Entitet je stoga stranac, vanzemaljac, a čega domaćin često nije uopće svjestan.

Ovdje ćemo se malo poigrati riječima jer je taj engleski fascinantno ezoterično zamršen. Engleska riječ „host“ znači u jednom smislu domaćin, posjednik, koji prima goste, odakle dolazi riječ hostel. U drugom smislu „host“ znači stranac, neprijatelj i izvor je riječi „hostile“ što znači neprijateljski.  U još jednom smislu „host“ je tijelo kristovo, posvećeni kruh a dolazi od latinske riječi hostia što znači žrtvovanje, također i životinjsko žrtvovanje, prinošenje žrtve, od čega dolazi naša riječ koju koristimo u crkvenim obredima, hostija. Inače host znači i gost, posjetitelj čiji je izvor *ghos-ti – stranac, gost.

This appears to be from PIE *ghos-pot-, a compound meaning “guest-master” (compare Old Church Slavonic gospodi “lord, master,” literally “lord of strangers”), from the roots *ghos-ti- “stranger, guest, host” and *poti- “powerful; lord” (see potent). (www.etimologyonline.com)

Dakle da završimo ovo o riječima, etimološki gledano riječ gospodar, gospod znači gospodar stranaca, a riječ ghost (našim prizvukom na gost) je sablast ili duh sa prizvukom na nešto zlokobno, recimo to tako.

Dakle ova prostitucija riječi „host“ potpuno briše granicu između domaćina i gosta koji je etimološki gledano ujedno i neprijatelj, sa prizvukom na sablasnost, strah i dramu. (Sablasni neprijatelj, stranac koji je bio gost, a postao je domaćin).

Što hostija koju jedete prilikom crkvene svete pričesti u ovoj igri riječi znači razmislite sami.

Ajmo dalje.

Dakle, kad gost, entitet preuzme domaćina to se u ovim procesima naziva opsjednutost ili ob(uzetost). Kad netko kaže da ga je nešto obuzelo zapravo kaže da je potpuno izgubio kontrolu i počeo djelovati neprepoznatljivo kao da to nije on. Stoga onaj ob-uzeti više ne upravlja, već kroz njega govori, djeluje, priča, misli netko/nešto drugo. Entitet/demon upravlja mislima, tijelom i izričajem domaćina, stavi cijelu njegovu svijest i svjesnost sa strane zagrabi volan i u potpunosti upravlja. Domaćin može često biti svjestan tog procesa, ali ne može prepoznati razliku između sebe i gosta (hosta i hosta) pa misli da to on svjesno djeluje. Često se takvi ljudi pitaju zašto tako djeluju, imajući grižnju savjesti i nevjericu. Zatim si natovaruju krivicu jer se nemogu othrvati pojedinim navikama i željama koji ih jednostavno potpuno obuzimaju tražeći ultimativno da se vrši njihova volja.

Poznato je da ljudi koji su doživjeli velike traume u djetinstvu ili koji su dugo vremena koristili droge ili alkohol imaju velike tendencije privlačenju raznih entiteta koji se jednostavno nastane zbog anemičnosti domačina da se tome odupre ili uz njegovu  prešutnu dozvolu. Međutim manje je poznat učinak zaposjedanja domaćina misaonim obrazcem (ideologijom) na koju je domaćin u potpunosti svojim znanjem pristao, potpisao i izrekao magičnu za-kletvu (kletvu samog sebe) u nas poznatija kao prisega.

exorcism (n.)  
early 15c., “a calling up or driving out of evil spirits,” from Late Latin exorcismus, from Greek exorkismos “administration of an oath,” in Ecclesiastical Greek, “exorcism,” from exorkizein “exorcize, bind by oath,” from ex “out of” (see ex-) + horkizein “cause to swear,” from horkos “oath.” Earlier in the same sense was exorcization (late 14c.).

Riječ egzorcizam etimološki znači administriranje prisege, zavezati zavjetom, zakletvom, prisega. Usput rečeno na engleskom jeziku riječ prisega (swear, oath) znači i psovati, kleti, gadost, zavjet.

Kad ovdje pišem o tome načinu zaposjedanja tijela i duha domaćina prvenstveno mislim na djelatnike Ministarstva Unutarnjih Poslova poznatije i kao policija. Policijski službenik je obuzet, jer on više ne misli, govori, radi kao čovjek već kao službenik, rob, vantjelesnog entiteta znanog kao država. Država i njemu pripadajuće ministarstvo su ghost-s (utvare koje nemaju svoje tijelo) već govore kroz tijelo obuzetih i zakletvom zavezanih živih ljudi, koji više nisu živi ljudi već policijski službenici. Oni se točno tako i ponašaju. Kad te zaustave govore u ime države, misle u ime države, djeluju i ime države. On ne govore u živom, već službenom (obuzetom) kapacitetu. Nekad mogu kazati: „Ma prijatelju ne bih te ja kaznio, ali zakon je takav i ja tu ništa ne mogu, jer sad sam na radnom mjestu (obuzet) i ne govorim u svoje ime, a zakon je jasan po tom pitanju, bla,bla,bla……“

Stoga policijski, administrativni, sudski i drugi službenici (sluge) nisu sluge čovjeka već vanzemaljskog neprijateljskog entiteta zvanog Država koji se trajno nastanio u duše i umove opsjednutih i govori i djeluje kroz njih. Oni su klasični primjer kako se ugovorom ili zavjetom/savezom entitet nastanjuje na dušu domaćina. Obzirom da je u pitanje jaklo velik i snažan program (ideologija), onaj koji ovo ipak uspije shvatiti bit će šikaniran od kolega, rodbine i susjeda da se vrati natrag u program u sigurnost poznatog, tipični Štokholmski sindrom.

Čovjek obuzet vanzemaljcom i njihovom invazijom, programom, nije svjestan da nije on taj koji djeluje u službenim trenucima, već je njegova izvorna esencija (čovjek) stavljena sa strane, a iz njega govori demon (osoba). Opsjedniti uniformirani (uni – jedan; forma – oblik) službenik svojom odorom simbolički pokazuje da je obuzet i da iz njega progovara netko drugi.

Dužnost (zato jer je dužan, temeljem zakletve) jednoobraznog uma obuzetog policijskog službenika je da traži, detektira, identificira druge opsjednute entitete i da ih istjeruje iz ljudi jer je on jedan vrsta egzorcista. Policijcki službenik te pita dokumente koje mu daješ na kojima piše tvoje ime. Prvo pravilo egzorcizma je saznavanje imena entiteta/demona da bi se moglo pristupiti daljnjem djelovanju istjerivanja đavola. Dokument koji si dao policijskom službeniku je dokaz da si i ti obuzet jer ne znaš tko si već se predstavljš građaninom nepostojeće države, što znači da si obuzet, pričaš o nekakvim zakonima, nekim stranim jezikom. Identifikacija demona je izrazito bitna u ovom procesu te stoga policijski službenici te neće ostaviti na miru dok ne saznaju tvoje ime i prezime, pa makar morao otiske prstiju davati ili noćiti u zatvoru.

Upitan zašto je važno poznavati demonovo ime švicarski svećenik je izjavio: “To u Obredniku ima svoju specifičnu svrhu. Imenovati nešto, ili poznavati nečije ime, znači imati moć nad time (u židovskoj tradiciji, op. a.). U biti, Bog je Adamu dao moć da imenuje stvari. Kad demon otkrije svoje ime, pokazuje da je oslabljen; ako ga ne kaže, još je uvijek jak.” https://www.bitno.net/vjera/formacija/zasto-egzorcist-treba-znati-ime-demona-demoni-imena-kako-prepoznati-opsjednutost/

Ime i dokument je dokaz da si ti demon, čudovište, ljudsko biće, koje je kao čovjek, ali nije čovjek. To potvrđuju i Pravni riječnici u čijoj definiciji čudovišta stoji: Ljudsko biće rođenjem, ali u nekom dijelu sličnije nižoj životinji. Čudovište nema nasljednu krv i ne može biti baštinik nijedne zemlje….

Stoga ako je u Bibliji kao jedini argument nekada pisalo da je čovjek taj koji baštini zemlju jer je božansko biće, sada se zapravo smatra čudovištem bez prava baštinjenja zemlje. Naravno da to nije istina ali postoji ogromna razlika između termina „čovjek“ i „ljudsko biće“ o čemu ću drugom prilikom.

Kako je u početnoj definiciji napisano Isus krist je ostavio u amanet, kome drugom nego katoličkoj crkvi, da u njegovo ime istjeruje đavola (entitet, osobu,čudovište) iz ljudi i rimska crkva je jedina na svijetu cijelom ona koja ima legalitet da istjeruje demone.
to-be-or-not-to-be-a-human-being
Možda vam sad sve ovo nema nikakvog smisla, jer onda ispada da ja želim reći da su policajci službenici crkve, a što oni nisu niti imaju ikakve veze sa istom. Hm glupo, zar ne, baš sam se zapetljao.

Dajte mi sekund da se pokušam iz ovog izvući:

Možda niste znali da riječ ministar znači; onaj koji provodi religiozne obrede, religioznu službu svećenikov asistent, sluga, a ministarstvo valjda cijela agentura koja služi svećenstvu, o ad-ministraciji neću niti govoriti.

minister (v.)  
early 14c., “to perform religious rites, provide religious services;” mid-14c., “to serve (food or drink);” late 14c. “render service or aid,” from Old French menistrer “to serve, be of service, administer, attend, wait on,” and directly from Latin ministrare “to serve, attend, wait upon,” from minister “inferior, servant, priest’s assistant” (see minister (n.)). Related: Ministered; ministering.

Iz ovih stvari svatko kao i u svemu može izvući ono što njega zanima ili da riječi tumači ako njemu odgovora tvoreći neko navodno drugačije značenje. Ali kakva je koincidencija u tome da svećenstvo upravlja državama i ministarstvima. Pa to se je znalo od pamtivijeka da svećenici upravljaju dok političke svite i kraljevi služe samo kao lutke za pokazivanje. Možda mislite da nije tako. Za kraj samo jedan mali argument:

Ugovorom izmedju Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižnistvu katoličkih vjernika pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske u oko upada jedan članak ovak malo čudan i u najmanju ruku

Članak 5.
Prema odredbama kanonskog prava pod jurisdikciju Vojnog ordinarijata pripadaju:
a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi, te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i red. službama RH.
b) članovi njihovih obitelji, to jest bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna ako žive s roditeljima u istome domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište.
c) kadeti vojnih škola i škola redar. šluzbi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redar. službi.
d) svi vjernici, muskarci i žene, pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Pravosuđe u potpunosti spada u ovu kategoriju o čemu mogu nekom drugom prilikom.

Priča o entitetima (misaonim formama) koje poput virusa upravljaju našim bićem je vrlo ozbiljna i poprimila je epidemiološke razmjere u kojima čovjek više gotovo uopće ne djeluje već iz nas uglavnom progovaraju entiteti željni novca, slave, bogatstve, moći, seksa, čokolade, pršuta, janjetine, vina. Međutim nitko nije ni izbliza pozvan da ih odstranjuje osim tebe samog. Crkva može možda izbaciti one koje je i sama postavila, ali također budite i svjesni da je jedan od najvećih entiteta na našim aurama baš religozna misaona forma koja je uvelike zavjetima, skramentima zarobila našu volju i svijest.

Pravni sistem je najveći obuzimač ljudskih umova i duha jer te prisiljava da se odrečeš sebe i počneš djelovati kao obuzet, bez svoje volje, cilja, svrhe potpuno u službi najvećeg demona svijeta – Pravnog sistema.

15 thoughts on “Ministarstvo egzorcizma

  1. doki 09/10/2017 at 22:08

    Ja se u svemu izrečenim slažem sa Draženom. Proniknuo je u samu suštinu biti razotkrivanja ministarstva egzorcizma, samo što to mnogi neće priznati zbog vlastitih ego interesa, a to je pak druga stvar. Trebali bih imati svjest i savjest prepoznavanja kao ljudi, Dražen je to tako slikovito i istinito iznio i vrlo je jednostavno da se shvati. Snaga argumentacije je tu čak i više…

  2. zenfjaka 06/10/2017 at 23:38

    e neš 13 nego će bit 5…broj čovječanstva…ha

  3. zenfjaka 06/10/2017 at 23:34

    Dakle, kako nitko nema glazbenih želja bilo bi zgodno da završim današnju prosvjednu notu… šta je i normalno… nda, kako nisam ateist osim šta ne iden na idolopoklonstvo, ne ližen oltare , volim reći, ako je svevišnji svugdje oko mene i u meni, znam, jesam on i zašto mi onda triba posrednik u obliku popa,sveštenika,svećenika itd???…zbunjoza
    Mir i ljubav. Amen.

  4. zenfjaka 06/10/2017 at 23:07

    …ispravak, piše nije ono…ipak pravilno je -jest…no ima još drugih podvala… nije samo jedna… generiranje straha, nasilje i slično da sada ne nabrajam… opet mi kometi luduju, rade di ne tribaju:)
    …štaš kad san supersonik na tipkovnici koja je bože oslobodi…

  5. zenfjaka 06/10/2017 at 22:36

    Kako?… pa manipulacija…nekima pomogneš da misle kako je sve sjajno… a nije kako svjedočimo… nije da su svi isti, samo oni koji spoznaju kome i čemu služe a i dalje ostaju u tom bendu prodali su dušu i ne nemjeravaju napraviti opoziv te izaći iz tog drušva mrtvaca i prodanih duša. Magija,ha.
    Znaš izreku neku?; u krdu je st da smrdi ka vrag ali je toplo!…zeko hop

    • abcd 06/10/2017 at 23:09

      Ja govorim sa aspekta konkretnih događaja, te tako imamo tragičan primer kada je izgorelo dvoje male dece u svojoj kući u Srbiji, i pošto je njihov otac pozvao pravoslavnog sveštenika da održi opelo tragično nastradaloj deci, on je to odbio, jer kako je rekao razlog je što deca nisu krštena, a verovatno je očekivao i neku “cifru” od siromašnih roditelja. Na to je došao katolički sveštenik i održao opelo, ne uzevši ni jedan jedini dinar nesrećnim roditeljima. Nije to jedini slučaj u Srbiji, to se često dešavalo, da bez novčane nadoknade ili nekog drugog razloga pravoslavni sveštenici odbiju da održe opelo pokojnima. Katoličko sveštenstvo se bavi misionarskim radom, barem u Srbiji, i puno pomažu svima, ne prave razlike, niti ičime ucenjuju. Tako da ne možemo generalizovati u tom smislu. Ovi sveštenici, katolički su izabrali da budu prvenstveno LJUDI, a ovi pravoslavni nisu. Dakle , pružili su makar malu utehu njihovim roditeljima, koji nakon toga ostaju sa svojom tugom do kraja života.

      “VAJSKA – Osmomesečnu Isidoru, Nikolu (2) i Nikolinu (4) Ramadani iz Vajske pravoslavni sveštenik iz Bača nije hteo da sahrani i održi opelo na seoskom groblju jer deca nisu bila krštena, kaže ogorčeni ujak dečice Dimitrije Bogoevski.
      – Sramota je da sveštenik nije hteo da sahrani decu jer nisu krštena. Shvatam ja razlog, ali to su mala nevina deca, koja još nisu ni stigla da se krste. Neko je od komšija pitao katoličkog sveštenika i on je odmah rekao da hoće, rekao je: „I da su kršteni i nekršteni, svi su isti pred Bogom.“ On čak nije hteo ni dinar jedan da uzme, od tuge, koliko mu je bilo žao dece. Veoma me boli, kao i sve nas -zaključio je ujak.”

  6. STO 06/10/2017 at 20:58

    Kako to da neki svećenici zaista pomažu ljudima a s druge strane članovi su najozlogašenije organizacije na planeti?

    • abcd 06/10/2017 at 22:30

      Evo, usudiću se ja da dam odgovor na ovo pitanje, tačnije kako ja to shvatam, jer su mnogi sveštenici prvenstveno LJUDI, pa tek onda sve ostalo. Žive zatečeni u datim okolnostima, kao uostalom i svi drugi ljudi, i deluju iz centra zvanog ČOVEK. Kao što rekoh, postoje samo dve mogućnosti, biti čovek ili ne biti čovek, u odnosu prema svemu, prema svima. Tako je jednostavno to, ali je teško objasniti drugima. U tom smislu nema mistifikacije, izbor je na nama samima isključivo. Biti ili ne biti čovek. Mnogi u tome uspeju, mnogi padnu, ostalo je istorija. Prevladaće ljudskost ili neljudskost na kraju. U tom smislu shvatam i Draženov pokušaj da objasni na svoj specifičan način neke utvare ili iluzije, umna ograničenja, duševna ograničenja, koje su ljudi u konačnici sebi samima i jedni drugima”nakačili”. Od najodgovornijeg stvora na ovoj planeti, zavisi konačna sudbina čitave planete.

    • abcd 06/10/2017 at 22:36

      Ili slikovito rečeno, kada “pootpadaju” sve reči, svi pojmovi, sve spoljašnje identifikacije, sav taj dekor, šta ostaje, pa samo i jedino čovek i njegova prava suština.

  7. Damir 05/10/2017 at 23:08

    Kažu da sve postade od riječi i bez riječi (misli) ne postade ništa.
    Nisam “dubinski analitičar”, ali mogu reći, zanimljiva dubinska analiza.

  8. abcd 05/10/2017 at 10:40

    Šta mislite o pribavljanju hrane, odeće, obuće, i drugih potrepština sa raznih smetlišta i deponija, ako čovek nema neki veliki izbor i smatra da time doprinosi kroz svojevrsnu reciklažu dobrobiti svih živih bića? Ono što čovek naziva smećem, zapravo je dragoceni izvor energije koji svim živim bićima može obezbediti solidan opstanak na ovoj planeti. Pravim smećem se može nazvati sve ono što spada u rod svakojakih predrasuda. Zašto se nailazi na žigosanje od strane okruženja? Mom umu je to potpuno nejasno, jer svako se može naći i u materijalnoj bedi u svim periodima života, pritisnut raznim spletovima okolnosti. Kad god sam mogla pomagala sam onima koji skoro ništa nemaju, od hrane i garderobe, preko učenja, a i stekla neke veštine baratanja minimalnim resursima, i shvatila da su predrasude od strane okruženja te koje koče konačno otvaranje čoveka prema čoveku i strah, koji je proizvod iluzije o nepromenljivosti društvenih i političkih i ekonomskih i okolnosti stanja životne sredine. Ta iluzija koja je najjača jeste ubeđenje da su životi nekih ljudi manje vredni a koren im je u raznim predrasudama. Čovekovo prirodno stanje je upućenost na druge ljude, životinje, prirodu, bez predrasuda, onakvo kakvo nam je zaista dato rođenjem, a koje okolina i društvo nastoje da uguše. Ne bi bilo ni ratova, ne bi bilo borbe oko resursa, ne bi bilo straha, kada bi ljudi, svi ljudi, ili barem dobra većina mogla shvatiti i osetiti ono što uistinu jesu i međuzavisnost i uslovljenost svega na ovoj planeti. Zbog toga što solidarnost u ovakvim veštački stvorenim uslovima uglavnom izostaje, skoro svako mora ili želi (ima verovatno i takvih ljudi) da glumi da je ono što nije, da krije svoju pravu prirodu, da se bavi stvarima koje u suštini ništa ne menjaju od kako je sveta i veka. Kao čovek, oduvek imam takav odnos prema svim ljudima i prema svim živim bićima koji se zasniva na toj premisi da smo svi jednaki jer svi smo prvenstveno živa bića sa dušom. Biće to prava senzacija kada svi ljudi otkriju i zapravo priznaju sebi da su zapravo i uistinu ljudi bez ovih granica u umu koje baš i nisu donele puno sreće niti čovečanstvu niti sveukupnom ekosistemu planete.

    P.S. Ljudi su skloni mistifikaciji svega, upravo iz razloga straha prema svemu i svakome, a to je onaj ukorenjeni strah od gubitka lažne slike o sebi pred svetom koji je isto sav u tom nekom strahu i grču. Iz tog razloga su nastale i religije i robovski sistemi i ostali iskljlučivo ljudski izumi.

    • FRA NE 05/10/2017 at 12:27

      Reciklirani materijal u gradnji,boce ,limenke,gume,itd. https://m.youtube.com/watch?v=hCLOC-aW5YI

      • abcd 05/10/2017 at 14:38

        Odličan film, divan, plemenit čovek, koji mnogima pomaže:) Samo da ljudi postanu malo fleksibilniji, ranije se nije gledalo na to ko kako izgleda, u kakvom staništu obitava, nego su se svi mahom poštovali i pomagali. Bilo je druženja bez predrasuda. Danas toga skoro da i nema. Pa mogu reći da sam od najranijeg doba naučila da delim sa drugima, da pomažem, da budem skromna. I to na praktičnom planu, oduvek nosim “seknd hend” stvari, odeću i obuću i knjige i još mnogo raznih zanimljivih stvari. Čak i hranu, kozmetiku i mnoge druge potrepštine. Ljude ne mogu da delim zaista prema tome kako su obučeni i kako izgledaju, to mi jednostavno nije u krvi. A da ne govorim o onim drugim “podelama”. Sve podele su ljudi SAMI stvorili. Jedna neopterećenost o tome kako nas drugi doživljavaju prema ovim klasifikacijama, zasnovanim na isključivo materijalnom, pa i ne samo materijalnom nego i drugim nivoima poimanja, uslovno rečeno i duhovnim, dovela bi do procvata čovečanstva, do oporavka planete. Potrebno je u stvari jako malo da se te nametnute barijere maknu iz mozgova ljudi, da se konačno okrenu jedinoj pravoj istini, jedni drugima, životnoj sredini, pa će onda to uticati na sav živi i neživi svet.

        P.S. Možda rizikujem da me neki dožive kao nosioca komunističkih ideja, ali u stvarnosti su svi pojmovi, pa tako i pojam komunizam samo pojmovi, drugo je život, drugo je iskustvo, i to se nikakvim pojmovima ne može izraziti. To većina ljudi zna, ali svesno ili nesvesno to prećutkuje. Zaista je moguće ostvariti harmoniju u društvu. A rigidnost je tu suvišna. Rigidnost koči progres čovečanstva. Otvorenost i iskrenost je ključ zajedničkog progresa.

  9. tgom 04/10/2017 at 13:34

    bark of a tree, bark of a dog. Gore je sunce, gore je u paklu. Iste riječi u kombinaciji sa drugim riječima imaju potpuno drugačiji smisao.
    Stoga besmisleno je reći:
    “Dakle ova prostitucija riječi „host“ potpuno briše granicu između domaćina i gosta koji je etimološki gledano ujedno i neprijatelj, sa prizvukom na sablasnost, strah i dramu. (Sablasni neprijatelj, stranac koji je bio gost, a postao je domaćin).”

  10. Hrvat 02/10/2017 at 21:20

    Stvarno se čovjek mora nasmijati Draženovom načinu razmišljanja. Kaže Dražen da je engleski jezik “fascinantno ezoterično zamršen”, a u svezi tumačenja riječi hostia, pa onda izmišlja nekakve izvedenie koje nemaju veze s vezom. Naime, riječ hostija se ne može gledati kroz prizmu engleskog jezika jer je engleski nastao gotovo stoljeće i kusur nakon što je uvedena hostija u bogoslužje čije značenje ni na koji način nije povezano s engleskim jezikom (!?) neko na latinskom znači jednostavno – žrtva (hostia, ae, f.). Dakle, tumačiti značenje na taj način je jednostavno – zlonamjerna glupost i izraz krajnjeg neznanja. Posljedično, cijeli je članak na potpuno krivim zaključcima, kao kuća koju gradimo na pjesku bez temelja. Ono što sam u odgovoru jednom komentatoru nazvao laganjem i mazanjem ljudi koji su i sami dovoljno lakovjerni povjerovati.
    Kaže Dražen da ga u Nexusu i Svjetlosti ne žele u pisanom izdanju. Što mislite zašto?

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica