Mala studija o prirodnom zakonu – 7.dio

laneNapisao Filip

STRAH OD KAOSA je ono što održava ovaj sistem. Kaos treba gledati ne kao nešto čega bi se trebalo bojati, nego kao učitelja. Uči nas, apofaktično, što ne učiniti (ako se ne želiš opeći ne stavljaj ruku u vatru. Čovječanstvo je kao malo dijete s posebnim potrebama koje konstantno drži ruku u vatri i ne želi se opeći. Ako ne želiš patnju u životu, moraš uskladiti svoje akcije sa prirodnim zakonom. Ali ljudi ne žele čuti da prirodni zakon funkcionira bez obzira na sve i da ga baš briga za nas držali mi ruku u vatri ili ne, jer nam donosi rezultate koje mi kreiramo). Kontrola i robovski sistem su ograničavanje slobodne volje kroz destrukciju mogućnosti. Sve što su oni napravili u odnosu na stari svjetski poredak je to da je prije postojao samo jedan vladar kralj-svećenik koji se smatrao Bogom i bio i religiozni i svjetovni vođa, a sada su te funkcije samo prebacili na grupu ljudi. Iz monarhije je nastala oligarhija, ali to je skroz isti koncept. Uvijek je to bila kontrola uma. Istinska sloboda uključuje beskrajne mogućnosti koje uključuju i teoriju kaosa. Tu mogućnost bi trebali prihvatiti bez straha ako želimo biti stvarno slobodni. Ako živimo u stanju straha, živimo na niskoj razini svijesti iz koje pozicije možemo kreirati samo kaos. Strah od kaosa kreira samo još više kaosa. Treba prihvatiti i reći spreman sam da će se dogoditi i kaos, jer to znači izlazak iz pozicije straha i vodit će nas u slobodu. Strah od mogućnosti da će se dogoditi kaos je zapravo duboki strah od istinske slobode. Zbog straha od mogućnosti kaosa (strah od istinske slobode) mnogi ljudi zagovaraju legitimet i održavanje vlasti i vlade i time zapravo zagovaraju legitimitet i održavanje nasilja i ropstva. Oni koji vjeruju da je vlast potrebna i da se mora nastaviti su zapravo uvučeni u vjerovanje da je ropstvo potrebno i da se mora nastaviti kako bi se spriječio kaos, a zapravo je ropstvo kaos. Zbog te kognitivne disonance državizam je najopasnija religija na svijetu. Nasilje i ropstvo ne mogu spriječiti kaos jer oni jesu kaos!!! Već jesmo duboko u stanju kaosa. Ljudi koji tvrde da društvo ne može funkcionirati bez gospodara su izgubili imaginaciju. To je zapravo ekvivalent smrti imaginacije.

IMAGINACIJA je vrlo snažna sposobnost ljudskog uma da predvidi drugačije stanje ili priliku od one koja je već manifestirana. Imaginacija mora biti prisutna da bi se moglo kreirati drugačije stanje postojanja od onog koje trenutno iskušavamo jer prema mentalnom principu da bi se manifestiralo drugačije stanje u fizičkoj razini (na razini posljedice), prvo mora postojati unutar uma (na uzročnoj razini). Ako je imaginacija potisnuta ili ugušena (potpunom kontrolom uma) svaka pozitivna promjena našeg postojanja postaje nemoguća. To je doslovno zatvaranje uma u kavez. I mnogi ljudi imaju problema s tim.

POSLUŠNICI SISTEMA ili autoritarne ličnosti su sljedbenici koji održavaju sistem ropstva i konsenzualnu realnost, dakle ne vladajuća klasa, ne gospodari, ne tzv. elita, nego poslušnici, ljudi koji dobrovoljno izvršavaju njihove naredbe. Nitko ne želi to čuti, mrzit će vas ako to govorite. Slijediti naredbe znači raditi što vam je rečeno bez vlastite prosudbe bez obzira da li je akcija koju trebate poduzeti ispravna ili pogrešna (policija, vojska…). Takvi se ne pitaju imam li pravo to učiniti ili ne, je li to moralno, hoće li ta akcija nekog povrijediti ili ne. Takav će reći samo Yes Sir, na zapovijed!! Ako je neka individua sljedbenik naredbi, takva osoba nema savjest jer kao što je prije navedeno da bi individua iskušavala savjest to znači da slobodnom voljom može birati između ispravne i pogrešne akcije. Ovo je ključ razumijevanja posluha. Jer slijediti naredbe i imati savjest su dva kontradiktorna pojma po definiciji. Većina ljudi to uopće ne shvaća. Na posluh su nas uzgajali i trenirali od malena, u školama. Ali tako je to u današnjem neofeudalizmu, tom novom svjetsku poretku, nekakvom socijalizmu ili komunizmu, s lijeva socijalizam, s desna nacional socijalizam, internacionalni socijalizam kao komunizam. Sve je to feudalizam koji je samo još jedan eufemizam za ropstvo. Država posjeduje sve, prava ne postoje, svi su kmetovi i robovi. To nije nešto što dolazi, to već imamo sad. Intencija je izaći i osloboditi se toga. To je sve rezultat slijeđenja naredbi. Ono nije vrlina, to je zlo. Da vam čak i neki sveti čovjek izda naredbu i vi ga poslušate bez promišljanja vi ste počinili zlo. Ako netko djeluje samo zato jer mu je netko drugi to rekao to je zlo. Nema nikakvog morala u izvršavanju tuđih zapovijedi. „Samo sam izvršavao zapovijedi“ nikad nije izgovor ili opravdanje za nemoralno, kriminalno ponašanje i takav neuvjerljiv pokušaj da se netko odrekne osobne odgovornosti nikad ne bi smio biti prihvaćen kao izgovor za takvo ponašanje. Nastalo kroz opravdanje (eng. justification, etimološki lat. ius:pravo, lat. facere:kreirati= kreirati pravo), npr. političari su mi naredili, morao sam ugasiti vaš prosvjed i zabraniti vam pravo govora, samo sam radio svoj posao i pogodio vas metkom, samo sam izvršavao zapovijedi. To su kaznena djela. Nema ništa moralnog u tome, to nije vrlina, a oni to žele pretvoriti u pravo kroz opravdanje, a to je totalna laž, govoreći da oni nisu odgovorni za to bez obzira što su učinili. I to im je bilo glavno opravdanje za zločine u nürnberškim procesima. I većina ljudi vjeruje da postoji legitimet takvom ponašanju jer im je vlast koja je magično dobila ta prava izdala naredbu. I zato vjeruju da imaju prava koja drugi ljudi nemaju. Gandhi je rekao da „zli sistem potpomažeš najviše kad se pokoravaš njegovim zapovijedima i pravilima. Zli sistem nikad ne zaslužuje takvu odanost jer ona označava suučeništvo u zlu. Dobar čovjek će pružati otpor zlom sistemu svom svojom dušom.“

MORALNA KRIVNJA je utvrđivanje tko ultimativno griješi ili zaslužuje krivnju za počinjenje djela koja su rezultirala sa povredom ili oštećenjem nekog ili nečeg drugog. New ageri govore da nikoga ne treba kriviti, to se jednostavno dogodilo, a to je potpuno krivo, ljude koji učinili zlodjelo treba kriviti. Tko je izveo holokaust u Njemačkoj? Ljudi koji su izvršavali naredbe. I oni su uvijek u formi policije. Zašto zovu totalitarnu državu policijskom državom? Zašto ju ne zovu bankarskom državom ili političkom državom ili sudskom državom? Zato jer ovi drugi nisu odgovorni za manifestaciju ponašanja, oni su ti koji izdaju naredbe. Policijska država je kreirana od strane policije koja izvršava naredbe jer ne žele preuzeti odgovornost, razmišljati za sebe i znati razliku između ispravnog i pogrešnog. Umjesto toga oni su u infantilnom modu, kao djeca koja žele slušati oca. Tko je više moralno kriv, oni koji izdaju naredbe ili oni koji ih slijede? Oni koji izdaju naredbe također snose moralnu krivnju, ali oni koji izvršavaju naredbe su uvijek više krivi. Političari su ti koji su samo potpisali nekoliko papira i rekli vojnicima vi ste sad pod našim zapovjedništvom i idite bombardirati tamo neke ljude. I oni su rekli Yes Sir! i otišli bombardirati. Njihove akcije su kreirale ubojstva i ostala zvjerstva kao rezultat fizičke manifestacije, a ne političari jer sve što oni rade je govore nekome u uho. Posluh je put u svaki oblik zla i kaosa na Zemlji. Nikad se ne može smatrati vrlinom od bilo koga tko se smatra moralnim čovjekom. Poslušnici ili autoritarne ličnosti su uvijek bili osobno odgovorni i moralno krivi za svaki oblik ropstva i svaki totalitarni režim koji je ikad postojao na planeti Zemlji. Najveća je glupost da je izvršavanje zapovijedi bilo kakva vrlina. Posluh treba biti izbrisan sa lica Zemlje.

ODGOVORNOST VS. ODRICANJE – zašto ti ljudi ne žele razmišljati svojom glavom? Zato jer je puno lakše slijediti tuđe naredbe. Oni vjeruju da ih to magično oslobođa osobne odgovornosti. Izbor između ispravnog i pogrešnog uvijek se tiče osobne odgovornosti. Netko može reći da se odriče osobne odgovornosti, ali to je samo laž, jer u stvarnosti to nema nikakav značaj obzirom je svatko uvijek odgovoran za svoja djela. Treba prestati raditi opravdanja za kaznena djela. Treba prihvatiti odgovornost za sebe, za svoja djela, misli i riječi. Mi radimo izbore. Mi sami odgovaramo za posljedicu naših ponašanja. Kakav je smisao imati principe, ako drugima dozvoljavamo da upravljaju našim ponašanjem? Takvi nemaju principe, jer mrze sami sebe, imaju poremećaj samopouzdanja i postoji razlog zbog kojeg su u takvom stanju. Na kraju dana sudi se našim djelima i doprinosu kreaciji. Ne uzima se u obzir što je netko od nas očekivao ili što smo činili jer smo se osjećali zarobljeni i nismo mogli uopće zamisliti da postoji drugi put.

Većina ljudi pogrešno vjeruje da mogu prenijeti svoje prirodno pravo na samoobranu na nekog drugog, neku grupu ili entitet. Takvom pogrešnom idejom oni su napravili pokušaj odricanja od odgovornosti koja uvijek pripadanja njima i ne mogu je se odreći. Vladajući su sretni zbog toga da ljudi to pogrešno vjeruju, a policija im služi da natrag vrate u liniju one koji pokušavaju izaći. Oni nisu tu da služe i štite ljude, nego oligarhiju, a to si ne žele priznati, jer su lažovi najviše prema sebi samima. Oni koji se odriču esencijalne slobode da bi iskusili malo sigurnosti ne zaslužuju niti jedno, a izgubit će oboje. Ako se netko želi odreći prava na govor i slobodu mišljenja da bi imao sigurnost, neka samo uživa u svojem ropstvu. Treba prihvatiti svoju kaotičnu i opasnu slobodu, pogled iz svakog kuta i iskoristiti svoje šanse. Daj mi slobodu i pušku i isprobati ću svoje šanse, jer bolje je i umrijeti na nogama nego živjeti na koljenima. Ideja da se možete odreći slobode i biti u sigurnosti je infantilni mod.

SAMOPOŠTOVANJE VS. SAMOGAĐENJE (samomržnja) – ljudi koji ne žele preuzeti odgovornost i postati odrasli imaju psihički poremećaj samogađenja, to znači da mrze sami sebe. Netko tko želi nastavak ropstva taj mrzi sam sebe i ne može se voljeti. Tko vjeruje u vladu taj je već u stanju samomržnje. Samomržnja je psihički poremećaj kojim se ljudi odriču osobne odgovornosti za iskušavanjem savjesti i time potpadaju pod posluh i opravdanja. Isto kao što nije moguće za autoritarne ličnosti da iskušavaju savjest isto tako nije ni moguće da vole sami sebe, to su kontradiktorni pojmovi. Oni su zarobljeni u petlji traume žrtve. Dogodi se trauma koja je neprocesuirana i duboko potisnuta u podsvijest zbog koje imaju osjećaj neadekvatnosti, oni su žrtve, postoji zlostavljač i to se kontinuirano ponavlja umjesto da se suoče s tim i iscijele. Oni su kao robot od mesa. I taj entitet (golum u sotonizmu) u njima se hrani silom samogađenja. Autoritarne ličnosti su golumi. Tamni okultisti takve zovu psi, ljubimci. To je pravo ime za policiju i vojsku. Golumov mindset je obzirom sam ja patio napravit ću i da drugi pate, obzirom se ja ne mogu nositi sa svojim psihološkim teškoćama, infantilnim modom, neadekvatnošću prenijet ću to stanje na druge. To je stanje u kojem osoba samu sebe stavlja u zatvor. Samogađenje se liječi samopoštovanjem (eng. self respect, etimološki lat. re:opet, lat. spectare: gledati)= ponovno gledati sebe. Da bi mogao poštovati druge, prvo moraš poštovati sebe. Zato poslušnici ne respektiraju nikoga, a ni sebe.

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

7 thoughts on “Mala studija o prirodnom zakonu – 7.dio

  1. zenfjaka 16/06/2018 at 18:10

    … i ova me nasmijala, prije vjetskoga čempija, ne čimpe, valjda će i vama podsjetnik biti da nebi bilo sve u rimi:)

    ma ebenti, reka san ritam ize denser:P

  2. zenfjaka 16/06/2018 at 18:03

    …mile ti gospe kako je Dražo brz na okidaču kad su me lite u pitanju…:)
    …aj, da bez zle namjere, opiči ritam a word ise sword ili tako nekako…
    https://www.youtube.com/watch?v=nL-snw0HUD8

    Hai:)

  3. Melita 16/06/2018 at 09:28

    Odgovor AN: vise nema nacina i metode na koje razni autori, blogeri, kolumnisti, filozofi, alternativci, pisci, religionisti, antireligionisti itd nisu opisali i objasnili sve razne pojedinosti i detalje kaoticnih, nepravednih, okrutnih i zlih sustava. Na to su potrosili i trose beskrajne stranice papira obicnog i virtualnog, sate i sate usmenih predavanja, knjiga i casopisa. Ali vrlo rijetko mozete naici na ponudu konkretnog i suvislog, pravednog i boljeg rjesenja bilo u pismenom ili usmenom obliku. U svakom slucaju svi znaju da ne valja ali nitko nezna sto i kako uciniti da bi valjalo. Vi kazete da ljudi cesto iznose svoje individualne religijske stavove bez da se kao argument priznaje biblijska provjera.
    Mozda niste uzeli u obzir da je i uz tu “biblijsku provjeru” moguc jednak kaos kao i bez nje. Uzmite samo stotine raznih prijevoda Biblije koji ljude navode na jednak broj varijacija tumacenja pod tvrdnjom da je tako napisao Bog. Mozete li zamisliti boga koji bi ucinio tako nesto uzasno??? Dao ljudima sa razlicitim percepcijama naputke i zakone u pismenom obliku???? Nije li vam to najveci dokaz da su ljudi stvorili boga na svoju sliku?????

    • an 16/06/2018 at 19:14

      Upravo o tome sam i govorila. Ja nisam rekla da za religiozne stavove opcenito, i dakle budisticke i muslimanske…, je Biblija temelj provjere. Nisam rekla ni da nije. Samo sam rekla za ono sto Isus tvrdi i sto se naziva krscanstvo, prihvatili mi to inace kao osobnu religiju ili ne, je kompetentna samo Isusova rijec.
      A ljudi doslovno budalase kada pricaju o krscanstvu. I to na podrucju gdje je prisutno, u onom iskonskom obliku, 2000 godina.
      I to sam usporedila sa pricom koju pricaju svi, koje si nabrojala u svom komentaru, o sistemu. Oni pricaju o zlu sistema, ignorirajuci cinjenicu da ta djela i ljudi koji to cine, ne cine sistem niti djela unutar sistema, nego parasistem. Igru ispod igre sistema. Jedan licemjeri sa svojim razlogom postojanja za kojega tvrdi da je kolektivan ugovor, ali ovaj parasistem . njega nitko ni ne pita niti ga konkretno percipira.
      Npr. “Idem kod doktora.”
      Doktor – sistemski djelatnik. Nitko ne smje se samovoljno baviti lijecenjem. Dakle, to nije osoba koja lijeci, nego provodi volju sistema pod kategorijom koju nazvaju “medicina” , a koja opet ne podrazumijeva lijecenje.
      Prisilno cijepljenje – dio obaveze doktora, ali unutar parasistema, ne sistema. Jer sloboda izbora je dio sistema. Dakle: doktor nije doktor. On zloupotrebljava licencu sistema i sistem. Jasno, i suci su u toj igri parasistema. I to je sve skupa totalna uzurpacija sistema.
      ALI. mI i dalje pricamo o “doktorima”, “sistemu”…Tu i tamo poneko ipak glasno rece da oni sami krse sistem..nazivajuci ih i tako dajuci im laznu stvarnost pozicionera sistema.

      Kada bi govorili pravim rijecnikom, nazivajuci stvari u ovom duplom odnosu po pravom imenu – prvo bi unutar njih stvorili podjelu…Ovako oni protiv nas.

  4. rock 13/06/2018 at 04:51

    Rađanje novog života oduvijek je u ljudima izazivalo zanos, divljenje i strahopoštovanje. Upravo te osjećaje možemo vidjeti na majci dok gleda svoje novorođeno dijete ili gledajući vrtlara kad na svojim dugo njegovanim sadnicama konačno ugleda plod ili cvijet. Rođenje djeteta donosi mnogo sreće roditeljima i bližoj obitelji.

    Iz duhovnog ugla, rođenje je prilika za osobu da prevlada sudbinu te duhovno napreduje kako bi se oslobodila ciklusa rađanja i umiranja. Prema sudbini, odnosno karmi, dijete se rađa u obitelji sa čijim članovima ima najveći račun uzimanja i davanja. Pritom je bitno naglasiti da se na ovaj život ne gleda zasebno, već kao na nastavak mnogih dosadašnjih života.

    Zakon karme može se objasniti kroz treći Newtonov zakon gibanja koji kaže: “Svakoj akciji odgovara suprotna, jednaka reakcija”, odnosno svako dobro djelo stvara zaslugu, dok svako loše djelo stvara grijeh. Ako jedna osoba uzrokuje puno boli i patnje drugoj osobi, mora se ponovno roditi kako bi se u sljedećem životu uloge promijenile, odnosno kako bi i sama iskusila patnju koju je u prethodnom životu nanijela drugoj osobi. Dakle, svaka duša se ponovno rađa kako bi iskusila patnju ili sreću ovisno o prijašnjim djelima.

    Primjerice, pretpostavimo da naše ukupne zasluge i grijesi, koji su posljedica nagomilanog računa uzimanja i davanja prethodnih života, iznose 100 jedinica i da u jednom životu 6 jedinica možemo proživjeti kroz sudbinu. U tom slučaju bismo izašli iz ciklusa umiranja i rađanja nakon 16-17 života. Međutim, to se ne događa jer dok prosječna osoba, koja ne radi nikakvu duhovnu praksu, proživljava ovih 6 jedinica sudbine, zbog slobodne volje račun uzimanja i davanja se poveća za 10 jedinica. Tako u trenutku smrti nagomilani račun iznosi 104 jedinice i osoba se još više upliće u ciklus rađanja i umiranja.

    Možemo se zapitati ima li izlaza iz tog monotonog ciklusa. Zamislite da učenik godinu za godinom ponavlja isti razred u školi i da je prisiljen svake godine učiti isto gradivo ispočetka. U jednom trenutku bi shvatio da se treba više potruditi kako bi prošao razred i upisao sljedeći. Analogno tome, duša treba nadići monotoniju fizičkog postojanja. U određenom trenutku osoba počinje shvaćati da postoji više od pukog života na fizičkoj razini i tada se okreće Duhovnosti kako bi shvatila značenje života i smrti.

    Neki ljudi se okreću Bogu uslijed teškog života neovisno je li uzrok nezadovoljstva bolest, usamljenost, nezaposlenost ili nešto drugo. Postoje i oni koji tragaju za smislom života pa žele saznati više o životu, smrti, nastanku Univerzuma i sl. Međutim, neovisno o razlogu zbog kojeg tragamo za Bogom, ako ustrajemo, doživjet ćemo krajnji cilj, a to je Blaženstvo. Blaženstvo je stanje stalne sreće, bez obzira na situaciju u kojoj se nalazimo, koju nam ništa drugo na ovom svijetu ne može pružiti. Materijalni svijet je prolazan, stoga je i sreća koju nam pruža prolazna.

    Duhovni učitelji su kroz stoljeća učili znatiželjne da postanu introvertni i da duhovno rastu kako bi iskusili Blaženstvo. Spiritual Science Research Foundation (SSRF) savjetuje vrlo jednostavan način pomoću kojeg možemo iskusiti tu sreću. Potrebno je samo pojati (ponavljati) Božje Ime.

    Prema duhovnoj znanosti, sama priroda duše je Blaženstvo. Međutim, mi uvijek tražimo nešto drugo što će nam dati vječnu sreću u materijalnom svijetu. Netko vjeruje da će je postići napredovanjem u poslu, drugi misle da će im pronalazak srodne duše ili kuća iz snova dati željenu sreću. Međutim, kad dobijemo ono što smo htjeli, sreća traje vrlo kratko jer shvatimo da smo napredovanjem na poslu dobili još više posla, da useljenje u kuću iz snova sa sobom nosi veće izdatke za njeno održavanje, a u braku s voljenom osobom počinjemo primjećivati njene mane osobnosti. Ako ne dobijemo ono što želimo postajemo ljuti ili depresivni. S druge strane, kada vidimo druge da imaju ono što mi želimo, postajemo ljubomorni. Možemo slobodno reći da čovjek pluta na valu sreće i nesreće, i da je samo marioneta vanjskih okolnosti i emocija.

    Čovjek je rođen sa potencijalom da vodi blažen i bezbrižan život, ali naših šest neprijatelja (bijes, zavist, pohlepa, požuda, ponos, vezanost) sprječavaju nas u tome. Duhovna praksa će nam pomoći da prevladamo ove mane osobnosti koje su glavni uzroci nesreće i problema u svjetovnom životu, a ujedno ćemo postići i osnovnu svrhu života, a to je duhovni rast.

    Izvor: SSRF; Započnite svoje duhovno putovanje

  5. an 11/06/2018 at 18:46

    POSLUŠNICI SISTEMA ili autoritarne ličnosti su sljedbenici koji održavaju sistem ropstva i konsenzualnu realnost,…

    Zapravo sistem u sebi ima mogucnost da poslusnici odredeni predmet odrade na posten nacin . Npr. kada policija zaprimi prijavu neke institucije drzavne, ta prijava ima prvenstvo odrade , ispred dakle gradanske prijave. To nije po zakonu, ali je po praksi.
    MEDUTIM, policija direktno ide na odradu te prijave, ne provjeravajuci uvjete opravdanosti takve prijave. cak ponekad imaju jasne dokaze da je neopravdana, prije odrade njihove, ali oni tvrde “da svaku prijavu trebaju “odraditi””. …Na ovaj nacin s enamjestaju montirani sudski procesi, zastrasuju ljudi,…a taktika je nizanje na metre dokumenata koji su nelogicni i nepovezani i bezrazlozni,..i time satkivanje paucine “indikacija” – za koje ti opaki umovi tvrde/drze da su dokazi.
    Dakle, nije rijec samo o poslusnicima, nego izopacenim umovima. Mi zapravo ne znamo koliko je zao sistem, jer pored njihovih krsenja vlastitih zakona, uobicajenih ovdje, tu su i krsenja propisa, pravila,l procedure….Ukratko izvitopereni sistem je u praksi, prema kome sam taj realni /legitimni drzavni sistem , djeluje kao dobar san. Mi jos uvijek hvatamo maglu. trebalo je prvo utvrditi sto jeste i sto nije sistem.
    Ovo isto je i u religiji. kada ljudi pocnu svoje stavove o religiji iznositi, kosa se digne na glavi. i kada upozoris da Isus nikada nije nesto rekao sto oni tvrde, jos mozes i dobiti po sebi. To sto mogu provjeriti u Bibliji . ne dolazi do njih , niti se priznaje kao argument.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica