Mala škola suvereniteta – ime i prezime

sovereign-mdKoliko god je pričao, a uvijek imam osjećaj da pričam puno i da se konstantno ponavljam, što mi već stvara opterećenje, broj ljudi koji kuže istina raste ali osjećaj mi kaže ne baš dovoljno. Gledajući i slušajući djelovanja ljudi željnjih oslobođenja, mira i odbacivanja parazitskog sistema nemogu se oteti dojmu da velika većina ipak ne razumije sve duhovno-pravne postulate ovdje objavljene do dana današnjeg neoborene i djeluju u nekom poluistinitom modu. Još uvijek se traže nekakva polurješenja poznatog i plitkog, a zazire se od nepoznatog i dubokog. Poznato i plitko do sada nije dalo nikakve rezultate pa sam razum kaže da to nije ispravan način ni put. Zašto ljudi idu i dalje tim putem psihološko je pitanje koje se lako može objasniti, ali sada nije vrijeme niti mjesto. Stoga sam odlučio nastaviti sa serijalom Mala škola suvereniteta koja je ovom turom za naprednije đake, pa oni koji nisu gledali prijašnje epizode neka krenu sa tim osnovama. U ovoj epizodi govorim o imenu i prezimenu mada sam o tome već prije nešto pisao ovdje, a također i o načinu pisanja VERZALOM i što se iza toga u pravnom smislu krije ovdje.

Predlažem i pravnicima da pogledaju ovu školu kako bi proširili svoju perspektivu vezanu za ovu “znanost” pa moguće jednom i djelovali iz nje.

16 thoughts on “Mala škola suvereniteta – ime i prezime

  1. zenfjaka 13/01/2019 at 23:22

    … prilog gornjem prilogu
    How To Sign Your Name Without Assuming Liability.
    What does a signature mean? I will tell you right now that when you sign something (no matter what “they” say), it means that you accept liability. And if you don’t read and agree to EVERYTHING you sign, you are making a big mistake.

    I am constantly being asked… “How do I sign my name? … AND maintain my rights?”

    .. ostatak na linku https://inpursuitofhappiness.wordpress.com/2015/03/23/how-do-i-sign-my-name-and-maintain-my-rights/
    … a za šprehenzi dojč govorno područje mali pjesmuljak:)
    https://www.youtube.com/watch?v=HvzeXXdunsI
    🙂

  2. Melita 10/01/2019 at 22:10

    Glede civilizacije nedavno spomenute: fotelja, kupatilo, tv, auto, zatvori, zakoni, drzave itd… nisu uzroci nego posljedice civilizacije. Uzroci civilizacije su odnosi ljudi prema zemlji. Prvi uzroci civilizacije su poljodjelstva. Poljodjelstvo je dovelo do otimanja i prisvajanja teritorija, a ovi pak do nastanka sela, naselja, gradova (civitas=gradnja/grad) cija prvobitna svrha je bila obrana od osvajaca. Civilizacija je tzv “razorno stvaranje”. Paradox u kojem sukob- rat kao “koljevka” civilizacije donosi prividan mir u kojem nastaju nove ideje, novi odnosi, novi kontakti, nova stvaranja nove civilizacije jer bez konkurencije nema napretka. Staro umire, novo dolazi… U tzv doba bez rata – mirnodopskom stanju traje rat druge vrste. Borba za slobodu, za oslobodjenje od parazitskog drzavnog sustava ili bilo kojeg drugog sustava/sistema takodjer je vrsta rata. Dakle civilizacija na djelu. I tako u krug.

  3. Melita 10/01/2019 at 21:27

    Mozda bi umjesto ponavljanja ove Skole suvereniteta u kojoj smo neki ocito propali razred (inace ponavljanje nebi bilo potrebno) trebali znati sto uopce zelimo, zasto to zelimo i jesmo li spremni “platiti cijenu skolovanja”. Drugim rijecima je li sloboda besplatna ili ju treba platiti nekom zrtvom. Moze li se dobiti bez truda kao pripadajuce prirodno pravo prirodnog zakona. Odnosno jos jasnije je li iluzija sloboda ili nesloboda???? Ako oni koji zive u iluziji neznaju da zive u iluziji (jer ne bi valjda namjerno…), vec stalno misle da u iluziji zivi onaj drugi, kako mogu izaci iz iluzije tj iz onog u cemu neznaju da jesu ili su “sigurni” da nisu????

  4. FRA NE 10/01/2019 at 08:43

    Potpuno se slažem,Duh dobije hard on kada stavi krunu …….. 🙂 kad si suv u rerni ne može bit nikako dobro,moraš malo smočit 🙂 da te kruna ne nažulja 🙂 po svetom george carlinu,symbols to the symbol minded 🙂

  5. neven 09/01/2019 at 22:07

    hvala za video

  6. Pipi Duga Carapa 09/01/2019 at 17:19

    Mala opaska u vezi krune. Kruna sa zatvorenim vrhom je znak da je onaj ko je nosi pod upravom Pape i Vatikana. I obrnuto. Otvorena kruna je suprotan znak.

    • dražen 09/01/2019 at 23:48

      nisam imao pojma, imaš li kakav izvor.

    • an 10/01/2019 at 20:28

      To je europska interpretacija, odnosno njena duhovna stvarnost.
      Inace, svaka kapa koja nema vrh (faraonska kapa) znak je da je on od direktnim utjecajem “bogova”, i da je on sam sin bozji. Tko ima kapu u obliku svoga boga, znak je da je on bas pod tim bogom (npr.papina kapa sa ustima ribe (rimokatoicizam je mnogobozacka religija)). Dok zidovi imaju okruglu kapu na samom vrhu glave kao simbol kupole i direktne Bozje vasti nad kupolom i njima, koju oni priznaju. Obrijana cijela glava- direktan i apsolutan utjecaj bogova , primjer : budisti,( ali podkupolnih bogova /demona i posvecenost njima), obrijani samo vrh glave-isto kao faraonova kruna. Pokrivenonost glave je zastita od podkuposkih bogova (drugo nebo).

      • an 10/01/2019 at 21:18

        Kada ima krunu otvorenu kao faraon , zaci da on kao sin bozji ima i svoju slobodnu volju uz ocevu. Gologlavci budisticki su sluge/robovi samo, tome dakle kome daju vlast/podkupolnim bogovima. Papina kapa ribe je kapa ne kruna, dakle rijec je o jednom od nizih bogova u rimokatolickom panteonu.

        • istina 11/01/2019 at 19:55

          M……a sestro M V T…….a čemu uopće bilo što spominjati iz ovog RKClegla-kad bi već jednom nestali a kažu da oče čim proradi Campi Flegrei i završi stim nakaznim postojanjem….. koji se već dimi…da malo se predahne a vi tu o kapi-kruni svejedno je jer su sve gnjusne i krvave bez obzira kako se nacrtaju…….radije nam opiši kako se sluša visibabu-ljubičicu-ružu dok cvate i da nis’ vadila ništa iz biblije jer eto da je kodirana ti se nije dopalo………….a onda eto da nalipim ovaj tekst jednog istranina………
          ……….Činjenica da je papa Benedikt ustupio sa svog položaja samo potvrđuje činjenicu da poganizirano i socijalizirano kršćanstvo treba uspostaviti novi kontakt s Isusovim učenjima u njihovom izvornom predkompromisnom obliku, kršćanstvo pati od nedostatka nove vizije Isusovog života na zemlji. Novo i punije otkrivenje Isusove religije mora izvojevati pobjedu nad vlašću materijalističkog sekularizma i tako skrenuti svijet sa staze mehanističkog naturalizma. Zemlja trenutno podrhtava na krnjem rubu jedne od najčudnovatijih i najčarobnijih epoha društvenog preusklađenja, moralnog preporoda i duhovnog prosvjetljenja. To očito ova struktura Vatikana nije u stanju postići držeći se tradicije i dogme nespojive sa izvornim oblikom Isusova učenja. Znaju što ih čeka i da će suvremeno doba odbiti religiju koja se bude kosila s činjenicama i koja ne bude dosljedna najvišim konceptima istine, ljepote i dobrote. Bliži se čas novog otkrića istine i izvornih temelja kršćanstva koje danas postoji u izboličenom i kompromitiranom obliku, bliži se otkriće Isusovog stvarnog života i učenja.

          Suvremeni inteligentni muškarci i žene a tako i velikodojstojnici RKC u Vatikanu izbjegavaju Isusovu religiju jer se boje što će im učiniti, i što će od njih načiniti. Isusova religija uistinu upravlja svojim vjernicima i izaziva njihovu preobrazbu, zahtijevajući da ljudi posvete svoje živote nastojanju da upoznaju volju Oca na nebu i da posvete svoje energije nesebičnoj službi bratstvu ljudi. Suvremeni Vatikan je nešto drugo, svako malo u medijima isplivaju informacije o intrigama, spletkama, financijskim malverzacijama do pedofilije što je nespojivo sa poslanjem RKC i Vatikana a nanosi strašnu uvredu Isusovom nauku i u potpunoj je suprotnosti sa njegovim naukon.

          Ne treba zaboraviti da je Vatikan nastao na ostacima Jupiterovog hrama u Rimu a tamo se čuvalo najveće blago Rimskog Carstva, spisi proročice Sibile nastali u 7.stoljeću prije Krista. Rimljani su te spise smatrali za najveće bogatstvo koje posjeduju a za jedan manji dio je dozvoljeno da ih objavi Vergilije, uz napomenu da se za objavu kažnjavalo smrtnom kaznom. Ti spisi nikad nisu napustili Jupiterov hram i poslije na njegovom mjestu izgrađeni Vatikan pa je za pretpostaviti da je i ovaj papa upoznat sa njima. Što god su rimski carevi pokušavali da spriječe Sibilina proročanstva nikad nisu uspjeli a to isto važi za sve utjecajne vladare do ovog vremena. Proročanstva se daju da se ne ostvare ali u većini slučajeva ljudi te informacije uzmu kao za konačne i ne dijeluju-izbjegavaju odgovornost. U biti stvar je jednostavna, da bi se proročanstva izbjegla treba prihvatiti izvornu Isusovo učenje ali sebični muškarci i žene jednostavno ne žele platiti takvu cijenu čak ni radi najvećeg duhovnog blaga koje se ikad može ponuditi smrtnom čovjeku. Tek nakon što bude dovoljno otriježnjen bolnim razočaranjima koja slijede nepromišljene i varljive rezultate sebičnosti i tek nakon što otkrije jalovost formalizirane religije, čovjek može biti voljan svesrdno se okrenuti evanđelju kraljevstva, učenju Isusa iz Nazareta. Od stupnja prihvaćanja ili neprihvaćanja tih učenja ovisiti će i veličine nadolazećih katastrofa, ljudi će ih uzrokovati ali moguće i sasvim spriječiti ili ublažiti. Sigurno je da su ljudi koji su upoznati sa tim Sibilinim proročanstvima preplašeni jer ne vide izlaz, znaju za njihovu veliku točnost ispunjenja za posljednjih 2 700 godina i da ih ni na koji način vladari u prošlosti nisu uspjeli izbijeći, a znaju i za svoju kaznu.

          Kršćanstvo se usudilo uniziti svoje ideale pred iskušenjem ljudske pohlepe, ratoborstva i žudnje za vlašću, ali Isusova je religija i dalje neokaljan i transcendentan duhovni poziv onome što je najbolje u čovjeku, koji ga zove da se uzdigne iznad svih ovih ostavština životinjske evolucije i da uz Božju pomoć postigne moralne visine istinske ljudske sudbine.

          Kršćanstvu prijeti postupna smrt od formalizacije, birokracije, intelektualizma i drugih neduhovnih tendencija. Suvremena kršćanska crkva više nije bratstvo dinamičnih duhovnih vjernika koje je Isus pozvao na neumoran rad na postignuću duhovnog preobražaja svih novih generacija.

          Takozvano kršćanstvo je postalo društveni i kulturni pokret, kao i religiozno vjerovanje i ritual radi lakšeg vladanja nad ljudima. Rijeka suvremenog kršćanstva u sebi nosi mnoge prastare ustajale vode poganstva kao i brojne barbarske močvare, mnoga se zastarjela kulturna razvođa ulijevaju ne samo u ovu suvremnu kulturnu rijeku, već i u Galilejske visoravni koje navodno predstavljaju njezin isključivi izvor.

          Dok je kršćanstvo uistinu učinilo veliku uslugu svijetu, danas prije svega trebamo Isusa. Svijet ponovo treba ugledati Isusov zemaljski život u iskustvu smrtnika rođenih u duhu koji će Ga uspješno obznaniti svim ljudima. Uzalud je govoriti o preporodu primitivnog kršćanstva, moratamo poći naprijed gdje god danas bili. Suvremena kultura mora biti duhovno krštena novim otkrivenjem Isusovog života i osvijetljena novim razumijevanjem njegovog evanđelja vječnog spasenja. I nakon što ovako uzdigne Isusa, on će k sebi privući sve ljude.

          Uvijek imati na umu – Bog treba čovjeka i čovjek treba Boga. Oba su potrebna radi punog i konačnog postignuća vječnog iskustva ličnosti u božanskoj sudbini kozmičkog finalizma.

          “Božje kraljevstvo je u čovjeku,” najvjerojatnije predstavlja najveće Isusove riječi, pored izjave da je njegov Otac živući duh ljubavi.

          Ni jedan društveni sustav ili politički režim koji ne priznaje stvarnost Boga ne može voditi k unaprijeđenju ljudske civilizacije na bilo koji konstruktivan i trajan način. Ali kršćanstvo, u svom današnjem segmentiranom i sekulariziranom obliku, predstavlja najveću pojedinačnu zapreku daljem društvenom napretku, ovo je naročito istina kad se radi o Istoku.

          Mnoge iskrene osobe koje bi rado posvetile svoju odanost Kristu koji je proglasio evanđelje, nisu u stanju svesrdno prihvatiti crkvu koja ispoljava tako malo duha njegovog života i učenja, a za koju im je greškom rečeno da predstavlja njegovu tvorevinu. Isus nije utemeljio takozvanu kršćansku crkvu ali joj jeste pružio podršku na svaki način koji je bio dosljedan njegovoj prirodi, kako ova crkva predstavlja najbolji postojeći izdanak njegovog zemaljskog života.

          Kršćanstvo je zapalo u vrlo težak položaj jer je u umovima ljudi cijelog svijeta postalo identificirano kao dio društvenog sustava, industrijskog života i moralnih standarda Zapadne civilizacije. I kršćanstvo je pružilo podršku društvu koje pati od negativnih posljedica znanosti bez idealizma, politike bez principa, bogatstva bez rada, užitka bez samokontrole, znanja bez karaktera, moći bez savjesti i industrije bez moralnosti.

          Nijedna crkva nije organizacija za koju se predstavlja i kroz povijest imamo priliku vidjeti skrivenu lošu stranu Crkve pa tako ovaj spisak papa koji su u najmanju ruku bili devijantni, pa evo popisa:

          Najgorih papa u povijesti

          Skinuli smo prašinu s povijesnih knjiga i odlučili provjeriti koji je najgori papa u povijesti. (Ne)očekivano, konkurencija je žestoka!

          U svakoj žitu ima kukolja, kaže stara narodna, no nakon što smo odlučili provjeriti koji je to najgori papa u povijesti, mogli bi poslovicu promijeniti u “U svakom korovu raste i pokoji cvijet”. Naime, iako smo htjeli predstaviti najgoreg rimokatoličkog poglavara, ubrzo smo shvatili da ih ima na desetke, pa smo se odlučili upoznati vas s 10 najluđih likova koji su sjedili na Svetoj Stolici. A vi sami prosudite koji je odnio ovu laskavu titulu.

          Aleksandar VI
          Ako vam kažemo da mu je prezime bilo Borgija, znate da smo odmah uboli jednog luđaka. Na vlast je došao iste godine kada je Columbo otkrio Ameriku, 1492. godine, a u 13 godina koliko je bio je vlasti uspio si je osigurati mjesto u paklu.
          Osim što je imao (barem) devetero djece, navodno je i vlastitoj kćeri Lucreziji napravio jedno, bio je poznat i po masovnom ubijanju neistomišljenika, krađi, lažnom optuživanju, a kako u to doba nije bilo HBO-a, vrijeme je kratio orgijama – jedna je čak ušla u legendu kao “Balet Kestena”. Nakon smrti i pokopa, njegovo je tijelo tek kratko boravilo u Bazilici Sv. Petra, tradicionalnom vječnom konačištu Papa, nakon čega je premješteno u drugu crkvu

          Bendikt IX

          Benedikt deveti uspio je čak tri puta biti papa u razdoblju od 1032. do 1048. godine, a osim što je bio jedan od najmlađih u povijesti, navodno se prvi put ‘zapapio’ s 12 godina, čovjek je čak uspio i prodati pontifikat.
          Titulu mu je ‘nabavio’ otac Alberic III, a narod je višestrukog papu poznavao kao ubojicu, silovatelja i preljubnika. O njemu se pisali kao “Demonu iz pakla preobučenog u svećenika”, a kada se odlučio oženiti za rođakinju (naime taj običaj je izgleda bio vrlo popularan tada), prodao je titulu za popriličnu svotu novca vlastitom kumu, budućem papi Grguru VI. Papa Silvestar III napisao je o njemu “Život mu je bio tako pogan, gnjusan i sramotan, da se grozim i opisati ga. Vladao je više kao razbojnik nego prelat”.

          Stjepan VI
          Srećom, Stephanus Sextus ili po naški Stjepan šesti vladao je samo jednu godinu (896.-897.), ali se upisao kao jedan od najluđih likova u povijesti. Naime, genijalac je pred sud crkve izveo svojeg prethodnika, Formozija, a u tome ništa ne bi bilo čudno da dotični nije bio već osam mjeseci mrtav i ne baš pribran. Tijelo su mu izvadili iz grobnice, obukli kao papu, posjeli i ispitivanje je započelo. Kako Formozije nije mogao odgovoriti na pitanja i optužbe svoga nasljednika, proglašen je – gle čuda – krivim, a ono što je ostalo od pokojnika prvo je razvlačeno po ulicama Rima i na kraju bačeno u rijeku Tiber.
          Stjepanov pontifikat okončan je pritvaranjem u zatvor i skorom smrću od davljenja u čemu je prste imala obitelj Spoleto koja ga je i posjela u Svetu Stolicu.

          Ivan XII

          Razvratnik, ubojica i štovatelj Sotone. Dovoljno da završi na našem popisu, zar ne? I Oktavijan (to mu je pravo ime) je volio žene, ali osim što je ‘ordinirao’ stotinjak žena, navodno i muškaraca, miljenice su mu bile tatina priležnica Stephana i vlastita nećakinja. No, to nije sve.
          Oslijepio je svojeg ispovjednika Benedikta, kastrirao kardinala Johna, Lateransku palaču pretvorio u bordel, a za vrijeme mise vinom nazdravljao Sotoni i starim rimskim bogovima. No, ni to nije sve. Krao je crkveno bogatstvo, silovao seljanke u crkvi i na kraju ga je ubio ljubomorni muž čekićem u glavu. I sve to još u desetom stoljeću. Sada nam cijela priča s Berlusconijem postaje donekle jasnija.

          Sergije III

          Čovjek kojim je započelo takozvano mračno doba papinstva ili ‘pornokracija’. Na vlast je došao 904. godine, i odmah naredio još jedno suđenje Formoziju. Zatim je optužen da je ubio svog prethodnika Lava V, a imao je i 15-godišnju ljubavnicu Maroziju, koja je već bila udana, a njihov sin kasnije je također postao papa.
          Nakon njegove smrti Marozija je nastavljala rađati pape, davala im vlast, a kad su joj dosadili ubijala ih je. Pornokracija je trajala 60 godina, sve do gore već spomenutog Ivana XII, inače unuka dotične gospođe. I da, čovjek je bio pedofil.

          Lav X

          Giovanni di Lorenzo Medici proglašen je papom 1513. godine, i dok ga neki smatraju humanistom i renesansnim čovjekom, sponzorirao je Michelangela i Raphaela te izgradio Baziliku sv. Petra, on je genijalac koji je uveo kupovinu oprosta grijeha.
          Rezultat njegove sulude ideje je onih 95 teza koje ste učili u srednjoj školi koje je Martin Luther zakucao na vrata crkve u Wittenbergu. Njegovi neprijatelji pišu kako je bratu Julijanu rekao “Budući da nam je Bog dao papinstvo, uživajmo u njemu”.

          Inocent VIII

          Iako je inkviziciju utemeljio papa Grgur IX, mučenje je uveo Inocent VIII (1484.–1492.). I kada bi ga pamtili samo po tome, bilo bi i previše. No, čovjek je imao osam sinova, vjerojatno isto toliko kćeri, a njegov pontifikat se u narodu zove “Zlatno doba kopiladi”.
          Giovanni Battista Cibo postavio je Tomasa de Torquemadu na čelu španjolske inkvizicije (a nitko ne očekuje španjolsku inkviziciju!), naredio ili dozvolio spaljivanje tisuća žena po cijeloj Europi, koje su smatrane vješticama i koje su, kako je Inocent sam rekao, krive za loše vrijeme. Onog trenutka kada je umro – srednji vijek je završio. I vrijeme se proljepšalo.

          Bonifacije VIII

          Osim što je svetog Celestina zatvorio i izgladnjivao dok ovaj nije umro, 1297. godine je naredio masakr u talijanskom gradiću Palestrini gdje je poklano šest tisuća ljudi. Između pokolja nalazio je vremena za snošaje sa ženama, a najviše je volio ‘menage a trois’ s mamama i kćerima.
          U tadašnjem Rimu su ga znali kao prljavog starog pedofila, a navodno je izjavio kako je seks s mladim dječica poput rukovanja. No, najpoznatiji je po tome što ga je Dante u slavnoj ‘Božanstvenoj komediji’ stavio u osmi krug pakla.

          Siksto IV

          Ajde priznat ćemo mu da je izgradio Sikstinsku kapelu, ali znate li kako je skupljao novce za nju? Oporezivao je rimske bordele, kojima je izdavao dozvolu za rad. Za života (1414. -1484.) uspio je napraviti čak šestero djece, što nas nimalo ne bi čudilo da jedno od njih nije bilo s vlastitom sestrom.
          Uveo je oprost grijeha i za pokojne, dakle dok ti familija plaća ti se s anđelima veseliš po raju, kad prestane s Bonifacijem se družiš u paklu. Pravim imenom Francesco della Rovere, osim što je bio poznat po nepotizmu, dao je dozvolu Portugalcima da skupljaju roblje po obalama Afrike.

          Julije II

          Giuliano, još jedan iz loze della Rovere, osim što je osmislio Švicarsku gardu, uposlio Michelangela za oslikavanje Siktstinske kapele, zabranio kupovanje crkvenih položaja, prvi je papa kojemu je otkrivena “francuska bolest” iliti sifilis, kojega mu je poklonila jedna rimska prostitutka. Na Veliki petak 1508. godine, nije mogao, kako to tradicija nalaže, otkriti noge kako bi ih ljubili vjernici, jer su bile prepune rana od spomenute bolesti. U ovom društvu, pravo janješce.

          Ovo su najgori pape a kardinale i ostalu sitniju bratiju nismo ni spomenuli. štogod da je razlog odstupanja sadašnjeg pape Benedikta XVI 28.02.2013.godine jedan od vjerovatnih razloga je i stanje u Vatikanu i cijeloj RKC koje se pogoršava rastućim utjecajem kardinala i biskupa pedofila i homoseksualaca a sadašnji papa nije mogao suzbiti njihov rastući utjecaj.

          • an 12/01/2019 at 03:05

            Neobicno dobar tekst. Istina, nema popravljanja starog. “Novo vino u nove mjehove” Bibija.
            Ali jedno grijesi. Sve je to novo vec poceo.
            Citaj tu:

            https://portalforlife.wordpress.com/2019/01/07/krscanski-istok-zapad/

          • istina 12/01/2019 at 09:48

            ok sestro MVT…..nisi komentirala truba…….dur…no nije ni bilo teško…mala kviskoteka…..a pogledat ću što si složila jer ja ti i ne osporavam da si ti napredna ali si me razočarala sa težinom izričaja rječi….O P R O S T I…..što govori da si puna teorije a u praksi si teška…no neću ulaziti u procjenjivanje i sama češ ti već stići do čistijih uvida jer uzalud je “tovara vući na vodu ak’ ni žedan”…….inače meni je jasno da je to novo u toku i dobiva na kondiciji i da će se odigrati odvajanje žita od kukolja te svi imamo posla najviše sami sa sobom da to sve osvjestimo i probavimo….. i prilažem ti pomoćnika-poslušaj ak nisi
            https://youtu.be/Xso6i-TO_sM

          • an 12/01/2019 at 14:13

            “Istina”, trebao bi shvatiti vec da rimokatolicki mentalitet je bljedunjav i patetican, kako djelima tako i sa rijecima. Ali to je samo fasada, iza kulisa su jaki:otrov i smrt. Dok protestanti su direktni i jasni po pitanju cvrstih djela i rijeci(Texas). Samo krscanstvo je takvo, salje rijec koja ce ubiti ili ozivjeti, ovisi sa koje je strane je uzmes, ali nema sredine. To je tako u njenoj krajnosti. Ta rijec cini svoje plodove. To je ta rijec koja ima autoritet. Pametni je uzimaju sa strahom, bezumnici se kace sa njom, oni kojima je posao raditi sa njom oprezni su, vrlo.Dakle makni iz uma patetiku i slabost rijeci kao kriterij za pravu rijec. Nismo mi svecenici takve vjere.Ako se i pogrijesi sa ovim rijecima, ne provjerava se to po snazi te rijeci , nego po njihovoj bibijskoj utemeljenosti-istini, a sto nas vraca na osnovni grijeh prijepora na koji aludiras..

          • istina 12/01/2019 at 23:25

            nije mi namjera te kritizirati-želim ti svako dobro na tvom putu…. niti da sad uđemo u polemiziranje…ne volim to…ja volim jednostavno rješavati nesuglasice bez puno filozofiranja ako se može…..nećemo mi ovdje jedni drugima mjenjati uvjerenja ali si možemo pomoći u razumijevanju ne etiketirajući jedni druge-i ići u podsticanje na uočenu bolju stranu umjesto lošiju, jer svi imamo posla na samome seb……i.no nije to lako niti samo tako ….da ne duljim oko toga…….nadam se da mi nisi ništa zamjerila-sklon sam i zajebanciji i dvosmislenom izražavanju i raduje me da si se odazvala na komuniciranje u dobrom duhu.
            što se tiče predložena čitanja tvoje obrade te složene teme mogu ti reći da si to dobro obradila

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica