noooo

Ljudi! Ne izlazite na ulicu.

Svi su ljuti na Hrvate jer su eto anemični, ne bore se za svoja prava, ne ruše državu, ne prosvjeduju, ne izlaze na ulicu. Ne znam je li to Božja intervencija, ali imamo više sriće nego pameti. Naše ljude izvuć na ulicu je vrlo težak posao, kao da oni intuitivno osjećaju da na ulici nema ničega i da je rješenje na nekom drugom mjestu. Možda se javlja i onaj neki dišpet, ma neće meni niko govorit kad ću ja izać na ulicu. Ja ću izać na ulicu u nedilju ujutro i to ako bude sunčano.

U zadnje vrijeme počela je poplava prosvjeda kao neki novi trend, kojim će ljudi osigurati svoje bolje sutra. Kroz povijest se je dogodilo mnogo prosvjeda, ali malo njih je bilo uspješnih. Zašto? Zato jer je naglasak uvijek i gotovo uvijek na promjeni vladajuće strukture sustava, ili na zamjenu sustava nekim drugim “boljim”, a nikad na dokinuće sustava. To je zapravo teško ili nemoguće napraviti, jer sustav ne postoji, pa ga se niti ne može ukinuti. Genijalna prevara!?!? Ali postoji nešto što se može ukinuti, a to je naše vjerovanje u to da je sustav stvaran.

Razlika između Snjeguljice i Republike Hrvatske je ta što su obje bajke, ali postoji mogućnost da se priča o Snjeguljici zaista i dogodila.

Prosvjedovati na ulici protiv sistema je samoinkrimirajući proces sličan onome, u kojem mala djeca od roditelja koji im je zabranio gledati televiziju traže da je ponovo upale ili će oni otići u sobu i zaključati se uvrijeđeni jer njegovi zahjevi nisu ispunjeni.

Prosvjed je akt samoponiženja i indirektnog klanjanja roba gospodaru, koji eto traži malo bolje uvjete. Bit ćemo mi i dalje robovi, samo oćemo da nam malo više para ostavite, da nas ne kontrolirate baš non stop, a mi nećemo dirati vaše zakonsko pravo da vladate nad robovima. Prosvjednici su građani trećeg reda, jer gledaju molećivo u zemaljske bogove da im  uslišaju molitve i bace malo mrvica sa svojeg stola.

Mada prosvjedovanje ovako na prvu izgleda kao jedan slobodarski potez, ljudi koji su se spremni boriti za svoja prava i slobodu, zapravo je to potpuno urušavanje dostojanstva i očajnički potez zarobljenika vlastite nemoći.

Rušiti vladu A da bi došla vlada B, koja će raditi isto što i ova prva, jer je sistem ostao nepromijenjen, samo su rukovoditelji drugi, je glupost. Na takav način čovjek i dalje trči štakorovu utrku u kotaču, koji daje privid kretanja, a zapravo se stoji na mjestu. Još i sustav ugradi generator na taj kotač pa griju i osvjetljavaju svoje kuće energijom proizvedenom iz bjesomučne trke prema ničemu.

Kako to izgleda i do čega može dovesti vrlo lijepo je opisao Valter u svojem članku o Ukrajini. Prosvjed je rijetko kada “spontano” događanje naroda. Urušenim, bijesnim, nemoćnim ljudima, vrlo je lako manipulirati u ostvarivanju nečijih interesa. Bijes je autodestruktivan i gotovo uvijek u prosvjedima strada najviše ljudi, dok političari ostanu netaknuti.  Kad god čujete da se “dogodio narod” ne vjerujte u to niti trena. Ne vjerujte niti raznoraznim udrugama koje pozivaju na ulicu, one su svoja stajališta i tko im je gospodar, pokazali na nedavnom referendumu.

Ovo sve gore napisano, ne znači da se ljudi niti ne smiju braniti od invazije predatorskih parazita, koji nam sišu krv, jer je čovjek prvenstveno dužan zaštititi sebe i svoj suverenitet. Da bi mogao tako djelovati, prvo moraju prestati tražiti autoritet izvan sebe i znati da su suvereni gospodari svoga tijela, uma, duše i energije.

LJUDI NE IZLAZITE NA ULICU. Borba za našu slobodu se vodi samo kidanjem veza između nas i naše vjere u sustav na svim razinama. Ako trebate srušiti koji sustav, onda srušite onaj u svojoj glavi, koji kaže da ste građani, porezni obveznici, državljani, koji su obavezni izvršavati naredbe iluzornog sustava zvanog država, koji kao ideja u koju smo povjerovali, živi u samo jednom mjestu a to je MAŠTA.

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica