Kodovi estetike

esteticPoimanje ljepote je intuitivno.“

Poimanje ljepote ne potrebuje misaoni proces.“

Ljepota je sexy, tako smo svi mi isprogramirani.“

To su neke od izjava jednog vrsnog design-era automobila.

Kako to da lijepe stvari imaju dostup do našeg emocionalno-energetskog tijela? Koji to interpretacijski sistem uključuje naše tijelo u stanje uzbuđenosti kad vidimo nešto lijepo, nešto seksi? Kako to da svi mi imamo približno iste predpostavke o tome što je lijepo (seksi) , a što nije?

Kako funkcionira pornografija? Kako se vizuelna interpretacija pretvara u energetski fenomen uzbuđenja-ljubavi? Interpretacijom dvodimenzionalne ne-stvarnosti, kao trodimenzionalnu stvarnost, tijelo biva prevareno. Zamišljeni partner postaje za tijelo stvarni partner i ono daje sve od sebe da stvori novi život. Tko od bračnih drugova još spava sa svojim stvarnim partnerom, a tko ljubuje sa mentalnim entitetima? Možda poneko tokom vođenja ljubavi zapravo vodi ljubav sa svojim imaginarnim simpatijama, mnogo ljepšim i seksipilnijim od svog stvarnog i prisutnog partnera (koji uz to i mokri i kaka). Kakva djeca nastaju iz takvih mentalnih veza ili svjesno neprisutnih seksualnih odnosa? Kakva djeca mogu nastati bez pažnje njihovih roditelja tokom začeća? Pažnja je ta koju prati energetski tok i ako pažnja luta tokom začeća, buduća djeca se rađaju hendikepirana, bez energije, osuđena na doživotnu poslušnost mainstream ideologiji i stalan život na energetskoj rezervi.

Deinkarnacija pažnje“ tokom seksa, kao uostalom i svaki trenutak kad nismo svjesno prisutni tamo gdje se trenutno nalazimo, nije samo nezdrav, već i opasan po život. Poznat je slučaj jednog američkog glumca, kojeg je konj tokom jahanja zbacio sa sebe, jer se naglo uplašio upravo u trenutku kad je jahač mentalno odlutao. Reakcija konja nije bila bazirana na logičkom razmišljanju, već na direktnom percipiranju fizičko-energetskog svijeta koji ga okružuje. Poznato je da životinje vide-osjećaju mnogo više od perceptivno kastriranih ljudi iz civiliziranog svijeta.

Sve plemenite škole borilačkih sportova potiču iz nekog sistema praktične filozofije/religije, kojem je cilj proširenje svjesnosti. Sve one nas uče da je neprisutnost naše pažnje u našem tijelu i mjestu gdje se trenutno nalazimo, opasno po život. Upravo zato što stapaju pažnju sa tijelom, su borilačke vještine spiritualnije od svih religioznih besmislica. Zato su i svi sportovi, kao uostalom i svi plesovi, duhovniji od većine onih mentalnih masturbacija koje zovemo duhovne tehnike. Zašto? Upravo zato jer se bave stvarnim svijetom, tijelom i pažnjom, umjesto sa idejama i etiketama. Zato i svi ljudi koji se bave tim vještinama izgledaju ljepši od onih produhovljenih strašila za malu i veliku djecu. Ljepši su upravo iz razloga jer su prirodni, budni, živi i stvarniji. Ljepota je prirodnost, cjelovitost, uravnoteženost. Ljepota je skladno stapanje sa sadašnjim trenutkom, a ne bježanje u prošlost ili budućnost. Ljepota je unutrašnja tišina, a ne unutrašnja skika i vika misli i emocija. Poznato je da intenzivno mišljenje, briga, sentimentaliziranje i emocionaliziranje ostavlja tragove ne samo na licu. Ne govori se uzalud u narodu da „ružan čovjek ne može bit dobar“. Postati lijep-a znači prestati robovati hirovima stranih mentalno-emocionalnih programa. Postati lijep znači postati suveren, svoj na svome, gospodar misli i emocija. Zato živi čovjek mora biti i lijep, upravo iz razloga jer mora biti energetski suveren, uravnotežen i usklađen sa prirodnom okolinom.

Iz svojih istraživanja sam spoznao da postoje dvije vrste ljepote. Jedna ljepota nas uzbuđuje, dok nas druga opušta i smiruje. Svaka od njih vibrira drugačije i aktivira različiti nervni sistem u nama (simpatički ili para-simpatički). Svaka od njih nas priprema ili za kratkotrajni i eksplozivni gubitak energije ili nas opušta i priprema za njeno pohranjivanje. Priroda je lijepa i inspirativna, ali nije nophodno seksi, poput plakata za reklamiranje donjeg rublja. Dok promatramo lijepe objekte koji nas uzbuđuju, mi zapravo ne volimo te objekte, već osjećaj uzbuđenosti koji oni stvaraju u nama. Mi nismo spojeni sa njima,već sa našom osobnom interpretacijom o njima. Dok udišemo svježi planinski zrak i promatramo ljepotu ove zemlje sa nekog planinskog vrha, mi se stapamo sa okolinom udišući je. Prsni koš se širi, a srce bridi od radosti bez ikakvog vidljivog razloga.

Ukoliko se redovito prepuštamo konzumaciji jedne od te dvije vrste ljepota, stvaramo receptore za tu specifičnu vrstu impulsa. Redovitim konzumiranjem ljepote koja uzbuđuje, stvaramo receptore za ne-mir. Toj vrsti ljepote se prepuštamo bez nekog vidljivog napora, jer je ona dio „mainstream“ ideologije, ona je poželjna, ona je „in“. Ne moramo se puno truditi da je osjetimo, pa je možemo nazvati lijenom ljepotom. Nasuprot tome, redovitim konzumiranjem ljepote koja umiruje, stvaramo receptore za mir i unutrašnju snagu. Prva konzumacija nas vodi u energetsku podršku svijeta romantike („Ignorance is bliss!“), dok nas druga priprema sa svjesno bivanje u stvarnom svijetu energetskih fenomena. Dostup do ove druge vrste ljepote je malo teži i zahtjeva vježbu i istrajnost, upravo iz razloga što „mainstream“ ideologija ne podržava konzumaciju te vrste ljepote.

Boravak u prirodi djeluje ljekovito na nas, smirujući nas i obnavljajući naše energetske resurse. Fenomen ljekovitosti prirode nije u detaljima, već u efektu nje kao cjeline, kao sistema koji je u sebi uravnotežen. U prirodi su život i smrt uravnoteženi. Za razliku od nje, u umjetnom svijetu našeg civiliziranog svijeta postoji samo život. Smrt je skrivena, dok se veliča samo rast, dobit, bogatstvo i umjetno napuhana mentalno-seksualna ljepota. Ono što je seksi se bolje prodaje! „Consume! Reproduce!“ Nikoga ne zanimaju ružne i siromašne „propalice“.

Svijet koji nije uravnotežen u samom sebi i sveobuhvatan time što ne ignorira svoje sastavne djelove ne može biti lijep. Takav svijet automatski stvara u sebi hijerarhijski sitem, sistem vrijednosti, te suđenje o tome što je dobro i što nije. Takav svijet automatski stvara dualizam, raskol, podčinjavanje, nasilje.

U suštini i dubini našeg „zdravog“ egoističkog hedonizma, nikoga od nas ne zanima onaj svijet izvan nas. Zanima nas da se osjećamo dobro i da to stanje postignemo brzo i da ne košta previše. Ukoliko nismo svoji na svome u fizičko-energetskom smislu, ne možemo se po definiciji osjećati dobro. Taj famozni „well-being“ osjećaj je ono za čim svi mi čeznemo, jer podsvjesno osjećamo da nam nedostaje nešto što nam po pravu bivanja čovjekom pripada i čega se ne smijemo lišavati. Taj osjećaj je pokazatelj i baza zdravog i prirodnog života. Taj osjećaj je logična posljedica naše cjelovitosti, usklađenosti sa okolinom i energetske suverenosti. Taj osjećaj ne može nastati u okružju individualnog „građanskog rata“, a upravo je to stanje simptomatično za „split-sko“ stanje uma, ono stanje podvojenosti, o kojemu smo već dosta razglabali.

Toliko se dobro osjećam, da romantika nema šanse da istjera moju pažnju i opsjedne moje tijelo. Budimo razumni i uštedimo buduće troškove istjerivanja duhova-đavola, time što ćemo biti ustrajno svjesno-prisutni!

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

9 thoughts on “Kodovi estetike

  1. Sandra 24/11/2018 at 13:09

    U svijetu nesvjesnih ljudi, raditi na svjesnosti je na neki način prokletstvo. Žena u mjestu u kojem svi spavaju. Neuroplastičnost je odbačena, ispadam budala kad pričam o ičemu van “seksa, tijela, politike ili nogometa”. Debilizam i truljenje. Ogavnost. Izađem iz ega, blažena sam. Samo, mogu to dijeliti jedino sa mnom.

  2. tanja 22/11/2018 at 13:02

    moze li ljepota koja uzbuđuje i ljepota koja umiruje biti jedna, nepodijeljena ljepota?
    moze li žena istovremeno dati i nemir i uzbuđenje, i mir i opuštenost, točno onakvu kakvu ti daje šuma, jezero, jutro maglovito?
    ja mislim da može.
    u tebi je smisao, veza i razumijevanje.

  3. Damr 22/11/2018 at 11:30

    Fernandov tekst me podsjetio na ugodne šetnje kroz , pretežno šumovite krajolike, u blizini mog doma, koje su imale posebnu čar koja se mijenjala, ovisno o godišnjem dobu, sve dok, prije nekog vremena, tvrtka koja si je uzurpirala prava da s šumama može raditi što hoće, nije srušila i počistila drvnu masu većine šuma u mom kraju, tako da se , nekad ugodna, osvježavajuća i zdrava šetnja, gledajući sve poharano, kao da je prošao uragan, pretvorila u nešto bljutavo, mučno i bolesno što treba izbjegavati.

  4. FRA NE 22/11/2018 at 10:18

    http://fenomeni.me/velike-su-pustinje-tema-pesoa/ ribanje i galebarsko prigovaranje 🙂

  5. istina 21/11/2018 at 11:45

    eeeee ajmo malo i u temu fernanda da se jopeneuvridi…… Dok promatramo lijepe objekte koji nas uzbuđuju,………….
    https://www.slobodnadalmacija.hr/bbimagehandler.ashx?file=/Portals/0/Images/2018/08/23/Mozaik/10205333.jpg&width=780
    ……… Pa opali jedan pošteni delfin, savršeni, što mu kao dugogodišnjem sportašu, plivaču, nimalo teško ne pada.
    – O, na to padaju, to je čudo. Jedna za drugom, Francuskinje pogotovo. One mi dođu svako malo, kao s problemima od ježinca, da im malo pogledam nogu. A na nozi ništa. Ali zato mi uvijek u ruci ostane njihov broj mobitela. Najbolja je shema taj ulet u more sa stijena, kad mi dođe kolega, preuzme nadgledanje, a ja se idem malo osvježit, oladit. Bacit koje kuvanje usput. Pa malo dok trčim okrenem kosicom, namjerno sam je pustio, pa bacim mot da vidim je li me ko ubra.
    Najbolje se vataju ove šta dođu same. Najteže je s ovima našima, uvik su u grupama, one uvik imaju nešto između sebe za ćakulat. Volim im uletit u moru, kad su na šugamanu, tu su skroz prenepokretne. U moru je puno lipše, ležernije. Ma ajde, pa mlad sam još, ima vrimena za sve, za ljubav mog života. Dok si mlad, moraš se zabaviti – reče Duje, zabaci kovrče, rastopi pogledom dvije strankinje kojima su oči pri pogledu na njega ispale kao tanjuri, i razveseli nas činjenicom da dalmatinskog galeba za trku još imamo.

    • istina 21/11/2018 at 10:10

      fernando pa rječ…k o d o v i……..i pitao si me jednom o ovome pa pošto je i Dražen okupiran ovom temom a vi svi znate ingliš ostavit ću ovo pronađeno bez prevoda ovaj tekst o ravnoj zemlji a ako netko želi prevod nek pita-dat ću guglov prevod… no ima i datum obrade toga jer smutnje ima s internetom sve više a ove dane je postavljeno i pitanje zašto se to stalno distrubuira na internet na jednom četu za ovaj mjesec……
      yesterday
      Accepted via email:
      I would like to ask why now that there are many flat earth conspiracy theorists? I have noticed that the Daily Show on comedy central with Trevor Noah has given these theories attention.
      Who are behind this rise and why now?
      http://www.cc.com/video-clips/r5gc06/the-daily-show-with-trevor-noa
      [and from another]
      SOZT
      We have often warned that humans have a great capacity for denial in the face of the obvious. One does not have cancer despite what the doctor is showing on x-rays. One’s spouse is not having an affair despite the lipstick on the collar. We have warned that fully half of mankind will refuse to believe that Nibiru is trending toward a passage, even when this fact has been officially admitted by the establishment. Amnesia, forgetting unpleasant facts, is another facet of denial. One clings to the facts that comfort, and denies discomfort.
      Dark Ages
      Note: written on Mar 15, 1996.

      Coming out of the Dark Ages, man believed the Earth was flat, and that the heavens revolved around the Earth. Evidence that contradicted these assumptions was ignored until the weight of evidence became so heavy that the comfortable assumption was eroded. How could such a theory as the flat Earth even evolve? To man today, this theory seems laughable, but when it evolved, the edges of the horizon always seemed at the edge of a flat plane, so this was the newborn child’s first conclusion. But did not the fact that the stars moved about the heavens in a manner that lined up with a solar system model not move him to question? The toddler assumes the world revolves around him, and is loath to let this go. The alternate explanation, that the heavens were dancing for his amusement, fit his mind-set. Did not the Sun rise when he felt refreshed, and set when he was weary? All to serve his needs, he had no doubt.

      Elaborate mathematical descriptions of trajectories and orbits were drawn up in an age when man had not peeked beyond the Solar System with high powered telescopes floating above the atmosphere, and when slow motion video was unheard of. The only complete orbits known were those of the planets which hugged the Sun, and as the math was drawn up to fit these orbits, the orbits fit the math. The explanation for comets either fit the model or they didn’t. When they fit the model they were assumed to have the orbit, when out of view, that the model dictated. If they didn’t fit the model then they were dressed up in mathematical curves, parabolas or hyperbolas, which came close enough to let everyone go home at the end of the day feeling smug. As concepts tend to solidify as time passes, the young taking as absolutes what their elders preach, the Earth was now no longer flat, and the heavens no long revolved around the Earth, but most certainly all orbits were elliptical.

      When slow motion video demonstrated that trajectories do not, in fact, mirror the downward side to the upward side, the facts did not change the precepts taught to the young. Why change a handy tool that works for everyday applications? Close enough, and change would require reprinting all those books! The fact that the downward side of the trajectory marries the forward thrust to the gravity drop was noted by those who think deeply about such matters, and is a known but not extensively taught fact. For most, the Earth is still flat, as they have not been told otherwise and are not inclined to question. Where the trajectory precept stands inviolate to most, the precepts of elliptical orbits have even fewer challenges. Man sees the dance of stars, but there are so many variables that come into play, about which he is uncertain at best, that the arrows of doubt seldom get launched. Yet the arrows exists.

      Where orbits are snug about their center of gravity, there is little contradiction between these and what mankind calls their laws of gravity and motion. These are not laws, of course, but elaborate descriptions of what they observe. The flaws in the laws, however, were always present. If gravity diminishes with distance, but distance is attained with speed, then an object in a snug elliptical orbit seems to logically be adhering to the laws of gravity and motion. Speed up during the approach, sling past, and the speed carries the body outward where the diminishing gravity pull slows the body down so that its curve sidewards takes predominance. The theory fit what man observed, and thus was not questioned until his powers of observation increased. Tiny comets, seen by man in the past only when they gave their brilliant displays while going around the Sun, have only recently been observed in great detail during this passage.

      Repeating comets are not slinging past, as in a passing body. They are in orbit, doing the better part of a circle about the Sun. Unlike the planets, whose center of gravity is just that, at the center, the comet does not behave as though the Sun is its center of gravity. The elliptical orbit of planets is such that if one were to examine the distance from the Sun, the difference at any given point would be slight. It is more circular than not. Comets, however, are at the other extreme. They appear to be a fan, rather than an eye. For the laws of gravity and motion to fit, the comet must be increasing its speed as it leaves the Sun, thus explaining its increasing distance. However, careful studies have shown this not to be the case. The comet is going its fastest when closest to the Sun, and has slowed down when it begins to leave what is assumed to be its gravitational master. The slowing precedes the exit, thus throwing the smug assumptions of man into consternation.

      In addition, the distance comets travel outward, and the curvature of their exit are now able to be examined where in the past they were an unknown. They go essentially straight away, not the curve anticipated. Thus the distance from the Sun wherein they would have to complete an elliptical curve is extreme, challenging the laws of gravity and motion. The distance where the elliptical curve would reinstate is too far, and the curve during the straight away too slight. Rather than deal with this new information, the majority of scientists prefer their comfort factor over new knowledge. Change is resisted, and for many the Earth is still flat.

  6. istina 20/11/2018 at 10:58

    ……………..”Ukoliko nismo svoji na svome u fizičko-energetskom smislu, ne možemo se po definiciji osjećati dobro. Taj famozni „well-being“ osjećaj je ono za čim svi mi čeznemo, jer podsvjesno osjećamo da nam nedostaje nešto što nam po pravu bivanja čovjekom pripada i čega se ne smijemo lišavati……………….
    ……”Taj osjećaj ne može nastati u okružju individualnog „građanskog rata“, a upravo je to stanje simptomatično za „split-sko“ stanje uma, ono stanje podvojenosti, o kojemu smo već dosta razglabali. “…………………………
    a zar ne napisa posjetiocima ovoga sajta..
    a di ono ima lipa svita
    i izvan i oko S p l i t a
    a i ovo triba ponoviti
    https://youtu.be/dtewt-uTHdU

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica