Ka filozofija živog čovjeka ili Uvod u Fenomenologiju Edmunda Husserla

Phenomenological-Psychology… čista Fenomenologija je znanost o čistoj svijesti.“

Filozofija kao ozbiljna, rigorozna znanost!“

Mi se želimo vratiti stvarima samim!“ E.Husserl

Kako promatrati svijet onakav kakav on zaista jest?

U svojoj konačnici, dekonstrukcija svijeta kojom se ovdje bavimo, služi prvenstveno tome da oslobodi našu percepciju okova romantike. Pri dekonsrukciji svijeta mislim na dekonstrukciju onog umjetnog svijeta, onog romantičnog=religioznog=ortodoksno znanstvenog ili ideološkog karaktera, a nikako onog prirodnog. Nećemo osloboditi našu percepciju drveta time što ćemo posjeći drvo, odsjeći sve njegove grane, oguliti koru i ispilati ga na daske. Nećemo osloboditi našu percepciju čovjeka time što ćemo rasparčati njegovo fizičko tijelo na sastavne djelove, vjerujući pritom u romantičnu besmislicu tipa „Čovjek nije njegovo grešno tijelo već njegov božanski um!“. Našu percepciju fenomena kojeg zovemo drvo (stablo) postići ćemo prije time što ćemo ga posmatramo u sadašnjem trenutku bez uplitanja prošlosti, tj. svega što smo do sada o njemu „naučili“. Sve podatke koje smo nakupili nisu nikakvo naše iskustveno znanje, već nabubane etikete. Svaki put kad posmatramo neki objekt kao „znalac“, mi ga zapravo posmatramo iz sjećanja, iz prošlosti, što znači da ga ne posmatramo kao živi čovjek, već kao mrtva fizička osoba.

Filozofski smjer koji najviše odgovara filozofiji živoga čovjeka je svakako fenomenalizam. Fenomenologija Edmunda Husserla (nadalje u tekstu kao EH) zapravo i nije filozofija u tradicionalnom smislu riječi. To je prije praktična i pragmatična škola promatranja svijeta, svijeta onakvog kakav on zaista jest, a ne onakvog kakvog nam cijeli život govore da jest. U svojoj suštini radikalno individualistička, fenomenologija otvara put ka stvarnom svijetu do kojeg mi svi dolazimo ponaosob i koji nije „subjektivno“ proizvoljan, već intersubjektivno „objektivan“. Fenomenologija nas uči da izvan nas i u nama, postoji jedan stvaran svijet fenomena i time se zapravo podudara sa svim istinskim tradicijama šamanizma, koji su uspjeli preživjeti do današnjih dana. Fenomenologija EH je u svojoj suštini šamanizam našeg modernog svijeta ili drugim riječima jedna individualno-praktična znanstvena religija.

Iako Fenomenologiju EH možemo laka srca nazvati „filozofijom novog doba“ (rođena početkom turbulentnog 20. stoljeća u Beču) , to ne znači da je ona pala sa neba. Svoje korjene ona vuče u disciplini razmišljanja i tradiciji klasičnog njemačkog idealizma, posebno Kanta i naravno vrlo inspirativnog Husserlovog dobročinitelja Brentana. Kant je svojevremeno naslutio osobinu svijesti-pažnje kao aktivnog promatrača koji ne „stvara svijet“ bukvalo, već promatrača koji bira nivo vibracije ili svijet koji će promatrati (slično onome kako biramo stanice na radiju tražeći radio Brač). Time je učinjena i osnova za razumjevaje pojma „slobode percepcije“, koja u tradiciji materijalističke filozofije nema nikakvo uporište. Svijest je za ortodoksno-materijalističku ili bolje jezuitsku znanost samo slučajna posljedica biološkog stroja koji ispravno funkcionira. Njeno uporno negiranja svijesti kao aktivnog čimbenika energetsko-materijalnog svijeta ide paralelno sa praksom filtriranja, krivog intepretiranja i ignoriranja ekspermentalno potvrđenih rezultata kvantne fizike. Ta praksa traje sve do današnjih dana, iako su otkrića na polju kvantne fizike poznata već stotinjak godina. Iako je jezuitska struktura svijeta, bazirana na autoritativnim religiozno-znanstvenim institucijama, dobrano uzdrmana otkrićima na svim poljima tokom spektakularnim početka prošlog stoljeća, ta romantična nemam sa tisuću glava i dalje sanja i oblikuje naš svijet iluzije ili društvene stvarnosti.

Naša slika svijeta i stvarnosti je proizvod našeg interpretacijskog sistema, dakle procesa socijalizacije. Direktno promatranje okoline je moguće samo ako se zaustavi taj automatski interpretacijski mehanizam u nama, koji nam govori da je svijet „takav i ovakav“ i kojem mi bezuvjetno vjerujemo, ne dovodeći u pitanje kvalitet i izvor informacija. Cijena naše pasivnosti i lijenosti je cijena koju plaćamo našim robovskim životom, ostajući doživotno u blaženom zadovoljstvu da smo savršeno božansko biće, da je sve onako kako treba biti i kako nam govore autoriteti oko nas. Disciplinu zaustavljanja tog interpretacijskog stroja Husserl nazivas proces „fenomenološke redukcije“ ili epoche. To je radikalno, nemilosrdno, uporno i nadasve neromantično ustrajavanje na apstinenciji od vjerovanja u poruke/naredbe koje dolaze iz nas samih tokom procesa promatranja. Ta metoda je potpuno strana svim metodama kojim se koristi ortodoksna znanost, posebno sociologija. Husserlova metoda namjerava na vrlo strog način odvojiti proces promatranja od mišljenja, špekulacija, predrasuda, paradigmi i diskurza .

Pošto je romantični interpretacijski paket vrlo „sluzav“ (poput implantata iz filma Matrix 1), potrebna je čelična disciplina, istrajnost, trezvenost i nadasve jako fizičko tijelo za preživljavanje tog radikalnog procesa čišćenja, tokom kojeg će taj lukavi paketić učiniti sve, da svojim trikovima poistovjećivanja, „izbaci samog domaćina iz kuće“. Interpretiranje tog procesa „dekonstrukcije svijeta“ ikako drugačije osim kao „totalni rat“, je osim što je krajnje neozbiljno i neodgovorno, potpuno neproduktivno .

Neofeudalna politika nevidljivog zastrašivanja, koja funkcionira na podsvjesnom nivou, stvara opću apatiju i nazainteresiranost za istinska životna pitanja na jednoj strani, ili pak opijanje new-agom (Ljubaaaaav!) kao fake-fenomenologijom na drugoj strani. Direktna posljedica toga je da romantično stanje svijesti ostaje dominantni globalni mainstream. Sva transformatorska sila društva biva tako usmjerena na konzumaciju nepotrebnog i kolektivne „orgazme“ klero-feudalnih romantičnih orgija, nebi li se zadovoljila frustracija ili čežnja, koju u u dubini sebe osjeća svaki imalo živi čovjek.

 

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

3 thoughts on “Ka filozofija živog čovjeka ili Uvod u Fenomenologiju Edmunda Husserla

  1. FRA NE 07/10/2018 at 13:47

    Fenomenalno 🙂 kao kad životinja osjeti čovjekovu namjeru povratka kući,prije nego se uopće zaputio,a projekcije vlastitih međuljudskih odnosa na nepoznate sudionike bi, trebao biti sasvim dovoljan dokaz”fizičkome umu”da se nalazi unutar polja prožetog duhom,odnosno nevidljivim vezama koje su tu samo ih je teško htjeti/moći vidjeti/osjetiti kao takve ! Intuitivnost nije dovoljno ozbiljna ni konkretna racionalnom umu , pa pored svega uvijek treba još pojašnjenja,još dijelova,još dokaza još svega u nedogled ,inače ne vrijedi spomena,a zdravije je ,brže je ,bolje je ,bez štete,osim za osobnu 🙂 Ipak je ovo svijet uma koji se plaši duha,što je čudno kad je i sam u toj kategoriji,nevidljiv,neopipljiv,čak i proziran kao duh(zanemarićemo otvaranje kape lubanje i pipanje sive tvari elektrodama),a nešto se koji put i da vidit samo je problem u dioptriji 🙂 Inače sve čime se vrsta ponosi kao vlastitim dostignućima izranja iz intuicije,a znanje je tek kada imaš to nešto za izmjeriti,opipati i opisati !Da Tesla nije koristio ovo ,nego znanje dostupno u tom periodu vremena,viruj mi da ne bi pisali po portalima,već bi uz svijetlost šterike,i tradicijske tekovine,točali guščje pero u tintu ,pa na kartu od industrijske konoplje 🙂 ,a golubi pismonoše su preteča radio veze i vaj faja(radio BRAČ je jedina postaja u tmini radio postaja,a ove ostale ionako ništa pametno ne nude,osim nervoze ,pretjerivanja i dnevne doze prosječnog dalmatinca 🙂 Intuitivno zaključujem da znam sve,samo me baš sve ne zanima 🙂 pozdravljam, bar još par nastavaka o tematici 🙂 Znanje se uzme kada ti i dok ti treba ,kada završiš vratiš ga na policu, jer bi možda još nekome moglo poslužiti,pa makar samo za čitanje 🙂

  2. an 07/10/2018 at 10:38

    „… čista Fenomenologija je znanost o čistoj svijesti.“

    „Filozofija kao ozbiljna, rigorozna znanost!“

    Ovo su jako ozbiljne u smislu temeljne stvari
    Ali moje iskustvo govori da je lako napisati i reci, drugo to i ciniti. U cijelom svom iskustvu, gledala sam ozbiljne profesore kako idu u emocionalizaciju kada ih suocis sa temeljima onoga o cemu pricaju, vidjela sam one koji se pozivaju na razum kako idu u deluzije svoga uma kada ih suocis sa zakljuccima koji su nuzna posljedic akoristenja logike…
    U cijelom mome radu, sa osobama koje su se pozivale na razum, logiku, pravicnost…i na tome sagradile svoje karijere- NIJEDNOM nisam principima fenomenologije koji se spominju u tekstu, NIJEDNOM kazem , dosla do uma tih ljudi za pitanje temelja njihovog rada.
    Bijeg u deluziju (pozivanje na postojanje mnostva “misljenja”, ili na prava misljenja razlicitog- bez obzira na pravila razmisljanja), emocionalizacija (“Meni se ne svida takvo zaklucivanje.”), antilogika (iznenadn a filozofija o zakljucku a ne osvrt na valjanost zakljucka, primjer: “Opet ti tako zakljucujes, na tu stranu.”).

    Filo-sofos, ljubav prema mudrosti, jeste rigorozna znanost. Ima svoju preciznu matematiku- matematicku logiku, i uz ostala pravila razmisljanja, ljubav za pravicnost…koliko god srce skretalo u svoje grijehe/nepravilnosti/krive vec naviknute putove, tocno se moze po toj rigoroznoj nauci, izmjeriti stupanj zastranjenja pojedinog srca, pa time i krajnjih zakljucaka o krajnjoj stvarnosti stvari.
    A to je posao svecenika. On daje takve dijagnoze ljudima. Istinskih svecenika.

    Jos jednom kazem: nikada, otkada se bavim duhovnim stvarima, bas nikada nisam nasla osobu
    koja po rigoroznim pravilima filozofije, ovdje pokazanog kao fenomenologiju, nepotrebno, jer to jeste jedina vrijedeca i ispravna filozofija, je odhodala taj put promisljanja o stvarim ado samoa kraja, kako zakonitosti logike nalazu, i uz pravicnost srca – priznala zakljucke koji se nuzno namecu.

    Tako da u osnovi ako imam situaciju recem tek slijedeci korak odredenoj osobi, za njega samoga,ako vidim da je moguce da ima sluha
    Ali to me sve toliko zatice kao cinjenica, da ne odlim ponekad u drustvu sa potencijalima, povuci razgovor malo dalje prema krajnjoj stvari…i uvijek…ama bas uvijek opet nadem u istoj njihovoj magli: deluzije, emocionalizacije, antilogike, raslinjavanja “mogucnostima” i “relativizmom” bez ikakve osnove i u razgovoru i u logici puta toga dijaloga, napadom za “najbolju obranu”: (“Lud si.”, “Fanatik”…)
    Nevjerojatno prosto…
    Tako da ovaj clanak bi po mom dubokom, dugogodisnjem i sirokom iskustvu, mogli okviriti kao sliku za zid, i drzati ga apstraktnim slikarstvom. Jer znacenje tih znakova iz njega…tesko je za ocekivati da ih netko ozbiljno i razumije i slijedi…Svakako ne do krajnosti.

  3. neven 07/10/2018 at 10:18

    ….za ortodoksno-materijalističku ili bolje jezuitsku znanost….
    LAJK

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica