Iz Sudnice u Ne-um!

Da li vam se ponekad možda događa da se naljutite na samoga sebe?

Nije li svaka mentalna sekiracija „ljutnja na samoga sebe“?
Jeste li se pritom zapitali, koliko nas to ima u meni?

Koliko to „Ja“ obitava u ovom tijelu?

Tko je u toj sceni „Ljutnje na samog sebe“ optužitelj, tko sudac, a tko optuženik?

Odakle sudcu autoritet da sudi optuženiku?

Odakle tužitelju pravo da tereti optuženika?

Imaju li ti „elementi ili elementali“ mentalnog nasilja nekakvu potvrdu, na osnovu koje se može ustanoviti, da su oni pametniji, bolji, vredniji i iskusniji od onog optuženika?

Kad je uopće počelo suđenje?

Gdje je smještena ta ominozna sudnica?

Da li je svako od nas jedna mala, individualna sudnica, u kojoj se svakodnevno procesuiraju nebrojeni slučajevi?

Kad sam ja zapravo pristao na to da ugostim jednu sudnicu koja uz to još ni nema ograničenja radnog vremena?

Tipične riječi i fraze tih „naših“ unutrašnjih sudaca sustavno ciljaju na podrivanje našeg samopouzdanja i samosvijesti. Oni koji ne čuju njihov glas ili negiraju njihovo postojanje, ustvari samo zavaravaju sami sebe, poput onih „heroja“ koji su uvjereni da se ničega ne boje, ignorirajući pritom većinu impulsa koje primamo izvana ili iznutra. Riječi tih tužitelja su tu da nas dotuku i da ih u bolu srama odmah zaboravljamo. Da li je nekome palo na pamet da ih zapamti, zapiše i pogleda iz drugog ugla? Da li je nekome palo na pamet da te osude podijeli sa nekom osobom od povjerenja? Da li je nekome palo na pamet da posumlja u autoritet tužitelja i sudca, u njihovu ispravnost i dobronamjernost? Nije li i sama pomisao na tako nešto smrtni grijeh? Nije li sudac u nama Bog koji nas promatra, optužuje i kažnjava?

„Kako se uopće usuđuješ tako nešto i pomisliti, a kamoli posumljati u svetost tog glasa, ti griješni smrtniče? Sudac je um, um je duh, duh je vječni Bog, a ti si tijelo sa rokom trajanja!

Tko je postavio tu dogmu, taj aksiom, da je taj okrutni glas sudca u nama, glas Boga? Tko im je dao apsolutni autoritet? Jesmo li svi mi tako isprogramirani ili su u vjeru u tu dogmu skloniji oni silovani od rituala klera, još kao nejač? Velika pitanja za male znanstvenike!

Svijet, cijeli ovaj naš društveni svijet, daje moć tom sudcu u svakom od nas, jer je svaka osoba samo izdanak tog kolektivnog servera. Postoji samo jedan Bog, jedan duh, jedan um, jedan sudac, koji govori kroz sve nas i zagorčava nam život svojim otrovnim komentarima. Kontrola uma unutar uma, po toj logici stvari, jednostavno nije moguća. Samo prebivanjem u ne-umu, čovjek može kontrolirati um i emocionalne potrese koje on stvara. Um, kao mehanizam logičnog razmišljanja i komuniciranja, je jednom trenutku naše povijesti bio „obogaćen“ virusom suđenja, sistema vrijednosti i važnosti. Tim dodatkom se um od sluge pretvorio u tiranina i napravio zatvor za cijelo biće.  Podstanar je postao gazda.

Promatrajući i shvaćajući svijet oko sebe mi upoznavamo samoga sebe. Dekonstrukcija iluzije makrokozmosa je ujedno  i dekonstrukcija iluzije mikrokozmosa. Taj proces uvjek ide paralelno, ruku pod ruku, poput dana i noći, budnog stanja i stanja sna. Ego-osoba-karakter-važnost-položaj u društvu je pošast, a ne počast mikrokozmosa, kao što je sveopće primjenjena ideologija neoliberalizma pošast makrokozmosa. Obje pošasti su zapravo jedan te isti duh, jedan te isti um, jedan te isti pseudo-Bog, jedna te ista strategija Romantike, primjenjena na dva različita polja djelovanja, dva različita mjerila.

10 thoughts on “Iz Sudnice u Ne-um!

  1. Damir 18/06/2019 at 22:01

    https://www.youtube.com/watch?v=I-wPHp12TTw

    Sad vi zaključite trebaju li nam arbitražni sudovi ili ne?

  2. istina 16/06/2019 at 17:30

    ………………………………Gdje je smještena ta ominozna sudnica?
    eeeee ovo više ni zajebancija-pogledajmo-već sam spominjao da se ove činjenice ignoriraju pa se tako i ovdi mlati dosta prazne slame——no kakva je to stvarnost pokazane mam ove———–s u d n i c e…………………..
    https://youtu.be/_GLfmDmBa9Q

    • istina 17/06/2019 at 07:32

      evo zanimljivo danas u ponudi na tražilicu pogledam i nude mi nove videe…….sudnice….
      znači AL -me analizirao i isporučio nove priloge za pokazani interes….i ukoliko poželim Isusa prikazanog priko cila mi vidljiva neba…moga’ bi me i iznenadit…….jer lipo smo upozoreni…..pazi što iskreno —–ž e l i š……
      prilog ulaska u sudnicu-realno….a ima i vijest da je iz opitnog centra atomske energije na uralu izašlo nitko nezna koliko radijacije i o kontaminaciji se šuti ali pored ANONIMUSA nema skrivanja …ničega..sve pronalaze i znaju kako naći
      https://youtu.be/Oe_zzTQFV3o

  3. istina 15/06/2019 at 09:08

    dakle…..hm,hm – fernando aludira na neku vrstu bunga-bunga i uvatia se NEUMA
    Tri stoljeća kasnije zbog Neuma Dubrovnik teško može prometno disati.
    Dubrovčani su oduvijek bili stari lisci pregovaranja.
    Tri stoljeća kontinuiteta

    Kako je u tom području živjelo stanovništvo istovjetno ostatku Dubrovačke Republike, isto se nije mijenjalo. Dakle, činjenica jest da tamo žive Hrvati. Svejedno, područje Neuma nikad nije bilo u hrvatskom posjedu, ni u habsburškoj Dalmaciji, ni mletačkoj Dalmaciji, ni u sastavu Narodne, a ni Socijalističke, pa samim tim ni moderne Republike Hrvatske.

    Drugim riječima, Neum i izlaz na more za Bosnu i Hercegovinu star je koliko i odluka Dubrovčana da ga takvim učine. Tehnički gledano, odrekli su se kopnenog mosta da bi postali otok i tako imali slobodan protok roba i usluga. Tri stoljeća poslije potreban im je most da bi robe i usluge neometano putovale u Dubrovnik.

    Tek sagledavajući činjenice u potrebama jednog vremena, možemo razumjeti potrebe ovog današnjeg.

  4. Melita 14/06/2019 at 20:24

    Oni koji vjeruju u dogmu da je strasni sud (kazna – nagrada) glas Boga u nama, vjerojatno su isprogramirani tj “silovani” od rituala klera ali sto je jos bitnije od samih sebe.
    Medjutim oni su u pravu (vec samim tim sto su pod ugovorom), to stvarno jest glas “boga” u njima ali ne i glas Stvoritelja!!!!
    Stvoritelj nije ni sudac, ni kaznjavatelj, ni nagraditelj. On ne stvara s nama nikakve saveze, zavijete, ugovore, trgovine, otkupe niti nam pise tekstove (pisma). On naprosto nije u umu nego van njega, tamo gdje srvarnost i svjesnost beskraja zapravo i jest, tamo gdje ono sto stvarno jest zaista i postoji!!!!

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica