Industrija kredibiliteta

credibility-300x170Kad gledaš drugog što gledaš, ili da preformuliram pitanje u mooji stilu: „Tko je taj koji gleda?“ Je li gledaš u onome koga gledaš čovjeka ili gledaš kako taj izgleda (formu). Tko je taj koji gleda? Čovjek ili osoba? Čovjek vidi čovjeka, dok osoba vidi osobu (formu).

Kad sretneš čovjeka na ulici sa plavom uniformom, kapom i lizalicom u ruci, što vidiš? Čovjeka ili uniformu? Ako gledaš uniformu automatski se zaustavljaš jer znaš značenje te uniforme. Čovjek gleda iza uniforme i ne vidi formu i njeno značenje. Taj čovjek pokraj ceste može biti kriminalac, silovatelj, ubojica, ali to nitko ne gleda, jer osobe to ne mogu ni vidjeti.

Danas se uglavnom gleda odijelo, cipele, kosa, torba, maniri, izražaj, izričaj. Već odavno su postavljeni standardi lijepog, uviđavnog, kulturnog, ugodnog. Kad su svi standardi udovoljeni kriterijima, osoba koju gledamo nam se „sviđa.“ Sa druge strane postoje i standardi za nesviđanje, odbijanje, ljutnju, kredibilitet i slično. Kad vidimo čovjeka u bijeloj kuti odmah mislimo da je doktor, ćelavac u kožnom odijelu je bajker, kravataši su političari ili bankari, šareno obučeni si hipiji, ispeglani i zategnuti su šminkeri, dogokosci u lanenim haljama su hare krišne, a ćelavci u istima budisti, itd…

Koje god odijelo da vidimo javlja nam se određeni osjećaj u skladu sa „značenjem“ robe koju nose i ideologijom koju ta roba predstavlja. Kad vidimo plavca sa kapom i palicom smrzne nam se govno i odmah promišljamo kako se što prije zaustaviti, pokazati pseće umiljatu facu, opravdati svoje „ponašanje“ i biti submisivan, ne talasati puno, jednom riječju javlja se strah.

Uniforma je laž, ali osoba promjeni svoje biće i ponašanje kad je obuče ili kad je vidi. Svi to znaju i svi znaju da to djeluje. Tim znanjem se rodila industrija kredibiliteta. Ona služi postavljanju standarda i mjerila kojima će jedna osoba pozitivno ili negativno percipirati drugu osobu i njeno ponašanje. Funkcionalna je jedno pod uvjetom da svi mislimo da smo osobe i da je forma (oblik, izgled) jedino bitno mjerilo. Stoga je prvi postulat ove industrije postaviti podlogu u kojoj nema čovjeka već samo sobe, jer odijelo ne čini čovjeka. Jedino je osoba ta kojoj je odijelo bitno. (odijelo=maska=persona=predstavljanje=kredibilitet=magija).

Kome vjerovati, neukom siromašnom metafizičaru ili dr.mr. humanističkih znanosti, pitanje je sad. Osoba normalnog (isprogramiranog) društvenog stajališta će kredo dati titulama raznim, nakićenoj osobi, a „siromašnog metafizičara“ će percipirati kao očajnika koji grebe rukama i nogama ne bi li dosegao status „bogatog“ čije bogatstvo se mjeri dužinom titula koje potvrđuju njegovo bogatstvo. Kako bi šopenhauer rekao: “Ne posatoji čovjek već samo osoba koja prodaje ideju o čovjeku ne bi se uzdigla više u društveno-kredibilitetnoj ljestvici.“ Hmmmm, mudre su te osobe, znaju čak i masku čovjeka na lice staviti, ali sreća da ih je šopenhauer razotkrio. Ko će ako šopenhauer neće.

Valter i ja smo se razišli radi pitanja kredibiliteta, jer je on tvrdio da je umanjujem kredibilitet stranici, udruzi, sudu svojim javnim istupima, te da se trebam prikazivati drugačijim ili barem šutiti i javno ne prikazivati nekredibilitetne dijelove.

Ima nekakve polu istine u tome: „Odijelo ne čini čovjeka, ali zašto ga koji kurac ne bi obukao, neće štetiti, samo može pomoći.“

Tako se rađaju kompromisi, jer odjednom moraš misliti što će drugi misliti, i kad shvatiš da svatko razmišlja drugačije, tražiš nekakvu sredinu ili većinu kojoj bi se ulizivao, a obično je ta sredina i većina ona koje je odijelo potpuno prekrilo i ništa osim njega ni nema. Kako je kredibilitietni Osho rekao: “U početku bijaše čovjek, pa zatim bijaše titula, a onda je titula pojela čovjeka.”  U svakom slučaju to mi je bilo preveliko opterećenje koje ne dozvoljava slobodan izraz, pa me stoga nije, odmah u startu, zanimalo.

Sjedio sam nekidan sa prijom na kavi. Ona je mojih godina. I govorim joj: „Nekako mi danas lipo izgledaš, svježe, baš mi se sviđa tvoj look:“ na što je ona rekla: „Ajme , nemoj me zajebavat, jutros san prispala i nisam se stigla našminkat i ovakva san izletila iz kuće, sakrivan se da me niko ne vidi.“ Ljepota je u očima promatrača.

Dojam, imidž, kredo, utisak, šarm, izgled, oblik, forma, značenje, šminka, maska, odijelo, vjerodostojnost glavna su oružja crnomagijaša koji ih koriste za upravljanje ljudskom mišlju, odnosno svijetom.

Gledajte srcem i tada ćete odmah prepoznati lažnu osobu i vjerujte da će većina njih imati besprijekorne frizure, lica, obleke, i kobasice od titula.

Čuveni Ljubo iz Siska, za razliku od Šopenhauera, jednom je davno rekao svoju poznatu izjavu: „Svako se govno kotrlja nizbrdo.“

Još jedan u mom mjestu čuveni siromašni metafizičar zvan Mlađo Taksista rekao je izjavu koju i danas pamtim: „Jebate, dokle je ovo došlo, ko god ima sto kuna u džepu ima svoje mišljenje!“ opovrgavajući šopenhauera, jer po njemu metafizika i prazan džep ne idu skupa. Hmmmm, da se zamisliš…

E jebiga, sad se nameće i najbitnije pitanje: “Tko ima veći kredibilitet, Šopenhauer ili Mlađo Taksista?”

Ukoliko vam se sviđaju članci na ovoj stranici i želite je i dalje čitati i pratiti molim vas da pomognete u njenom daljnjem postojanju. POMOĆ

5 thoughts on “Industrija kredibiliteta

  1. doki 17/03/2018 at 22:43

    Dobro je ovo i istinito rečeno. Meni izgleda kao da su mnogi ljudi “proizvod nadražaja”, biti ličnost imati kredibilitet titulu…, ima tog i do toga se mora doći po cjenu života i to ne mogu i ne žele promjeniti i nadvladati, i zanemarit će prirodne vibracije ljubavi, koja prebiva u njihovoj nutrini u koju ne žele nikada zaviriti.

  2. FRA NE 17/03/2018 at 08:23

    MLAĐO TAKSISTA je najispravnije ustanovio ležište problema ,a to je 100 kuna i misao, koja kad se pomješa sa materijom(100kn) dobiješ vlasnike, pravnike,kraljeve,princeze,podanike poslušnike,i sve ostale nikove koje je sto kuna potaklo na mišljenje ,bez da je prethodno dobro razmislilo o poslijedicama kombiniranja misli sa 100 kn,što znači ,više kuna ,veće ludilo od mišljenja !Bolje je biti bogat i zdrav,jer ako si siromašan ,đaba ti što si bolestan ! Bolje izdati knjigu nego prijatelja !Tko izgubi dobitak,dobija gubitak !Tko spava ,nije budan (čovjek spava,osoba luduje u snu ) 🙂

  3. Berna 16/03/2018 at 21:07

    U svakom čovjeku postoji lažna osoba i vlada s njim

  4. autor_itet 16/03/2018 at 16:38

    Industrija kredibiliteta nije od jučer, to je i razdjeljiva/lo ljude, ipak se ne usuđujem prebrzo imati predrasude prema bilo kome, uostalom magija ima kratak fitilj:)

  5. Valter 16/03/2018 at 16:03

    Češljanje ogledala ili Mandela efekt?

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica