Ekonomija grabežljivosti u svijetu obilja

 superhikSistem tržišne ekonomije stvara sve više siromaštva i podjeljenosti, uništava okolinu i erodira zajedništvo u društvu, koje je esencijelno potrebno za funkcioniranje (istinske) demokracije.

Kurt  Bayer

Kapitalizam i istinska demokracija su nepomirljive, jer istinska demokracija „ometa“ tržišnu ekonomiju. Zato se istinska demokracija mora podrediti modelu tržne ekonomije i postati pseudo-demokracija. Istinska demokracija može funkcionirati samo ako su svi slojevi društva demokratski, od podruma do krova.

Što je suština prave demokracije? To nisu orgije izbora već slobodan javni prostor za debate i slobodni mediji. Medije posjeduju oni koji posjeduju kapital i stvarnu političku moć. Stoga su mediji protiv slobodnog prostora za debatiranje, dakle protiv prave demokracije. Mainstream mediji moraju lagati nebi li manipulacija uspjela i iluzija demokracije nastavila živjeti. Prava pitanja današnjice neće dobiti prostora u javnim medijima. Mediji, kao javni prostor za rasprave, je okupiran od strane anti-demokratski nastrojenih slojeva društva. Sve izvan mainstream medija mora dobiti etiketu smješnog, populističkog, lažnog i nadasve negativnog.

Neoliberalizam nam je u svom pobjedonosnom pohodu, koji je nastao kao reakcija na „revoluciju 60-ih“, lukavo nametnuo da svijet promatramo isključivo kroz prizmu ekonomije i financija. Pošto su istinska demokracija, znanost i religija nepomirljive sa kapitalizmom, neoliberalizam je od njih napravio svoju „fake“ variantu – globalnu lakrdiju. Sve biva podređeno ekonomiji, trgu i novcu. Fenomeni života i svjesnosti se etiketiraju kao nešto marginalno i trivijalno. Vrijednost živog bića se procjenjuje na osnovu njegove tržišne vrijednosti. On je toliko „vrijedan“ koliko je tražen na trgu rada i proizvoda. Život. sam po sebi, nema nikakvu ekonomsku vrijednost. Iako se na prvi pogled čini da je ideologija neoliberalizma krajnje materijalistička, to je samo privid. Pseudomaterijalizam neoliberalizma ustvari uopće ne poštuje materiju, zemlju i fizičko tijelo. Stvoreni su ideje-surogati po principu „predstavnik-posrednik“, putem kojih se onda polaže pravo na raspolaganje stvarnim objektom. Taj, na svim poljima korišteni trik, biti će i dalje uspješno upotrebljavam sve dok se ne raskrinka na svim nivoima i dok konačno „cara“ ne vidimo onakvog kakav on zaista jest.

U svijetu grabežljive financijske mafije i diktature korporatizma, zapravo ništa i ne postoji osim tržišne vrijednosti. Njihova moć je tolika velika i njihovo ponašanje toliko bahato, da si već polako mogu priuštiti i uklanjanje svih onih, dosad neophodnih, „opijuma za raju“. Ako se ovakav trend nastavi, uskoro će i religija zajedno sa znanošću, pa i sama demokracija, postati suvišne, kao ideološki sistemi kontrole stanja svijesti ili zarobljavanja iste. Zamjenit će ih novi, sofisticiraniji, autoritativni i nadasve totalitarniji sistemi kontrole uma, tijela i života samog (full spectrum dominance – totalitarian democracy).

Trg, ta neobična i nevidljiva sila ponude i potražnje, ta ideologija nemilosrdnog međusobnog nadmetanja sa javnim i tajnim pravilima igre. Trg, ta bazična vrijednost kapitalističkog društva i njegove liberalne demokracije. Sloboda toka kapitala je banalno-populistički prevedena kao sloboda uopće. Trg („sloboda trgovine“) je važniji od svega, primaran, nedodirljiv, poput prirodnog zakona, poput Boga. Iz trga sve nastaje, po njemu se sve ravna. Što je zapravo taj “sveti” trg? Da li je slušajnost da arhitektonska forma crkve proističe iz arhitektonske forme tržnice? Čime se to trguje u crkvi, dušama?

Darwinova teza o evoluciji je besramno translatirana u grabežljivu i nezasitnu ekonomiju kapitalizma. Snažniji pobjeđuje, preživljava i reproducira se! Slabiji izumire! Bezgranični strah od gladi i neimaštine u svijetu obilja i nezasitnosti. Naš narod bi rekao: „Ja, pa Ja, pa moja guda, pa ti!“.

Materijalno bogatstvo je uvijek podrazumjevalo želju za političkom moći. Ekonomija i politika uvijek idu ruku pod ruku, baš kao i religija i država. Naš aktualni korporativni neoliberalizam je pojeo i državu i religiju. Globalizam je samo etiketa koja maskira jedan novi centralizirani svjetski totalitarizam.

Što je uopće ekonomija? Kao prvo, ona nije prirodna znanost. Ekonomija je teorija, ideologija, umjetno stvoren koncept, koji je prisilom postao općeprihvaćeni zakon. Ekonomija je pseudo-znanost. Ona je društveni, a ne prirodni fenomen. Zakoni tržišta nisu zakoni prirode! Premisa o „spontanom“ i neovisnom funkcioniranju trga (slično bajci o slobodi javnih medija), je umjetno stvoren mit o liberalizmu i uzvišenoj nedodirljivosti svetinje trga. Neoliberalna ekonomija je preoblikovala politiku i državu po mjeri korporacija. Gdje je u svoj toj ideologiji čovjek? Čovjek se u ekonomiji (slično kao i u pravu) nigdje ne spominje. Spominje se samo entitet razuma kao Homo Oekonomis. Svijet ekonomije je nehuman, neprirodan i neživotan svijet. Sva živa bića na zemlji su energetski fenomeni, a ne znamenke u proračunima. Oni su dio jedne energetske matrice zemlje same, one majke, onog izvora ili istinskog božanstva, koje je romantika zamjenila onim izmišljenim, umjetnim, nebeskim. Zapitajmo se često: od čega se sastoje naša fizička tijela i tko nam daruje sve to obilje?

Najbolji trik da se ekonomija grabežljivosti izogne odgovornosti za svoje zločine prema zemlji, prirodi i životu uopće, je obznanjivanje zakona o spontanitetu. Ništa nije planirano! Sve što se događa, događa se prirodno ili spontano. Nitko nije odgovoran, jer se sve odvija prema prirodnim zakonima trga. Ekonomija bez društvene odgovornosti je čudovište.

8 thoughts on “Ekonomija grabežljivosti u svijetu obilja

  1. TOVAR 17/05/2019 at 22:17

    KAKO JE KROASAN JEBA FRANSOAN
    preneseno sa web portala begizmi autora koji je osim visoke škole ispekao zanat za hinduskog svećenika,pa su ga nazvali Narasimha vapu das inače pravog imena i bezimena Nenad Bego ,zajebancija je božanska kategorija,sve ostalo je čisti sotonizam ;*)

    Goran, Edi i ja smo upali u neku raspravu, pa sam odlučio malo pojasniti povijesne činjenice koje su zaboravljene jednostavno zato jer hrvati iz vjerskih razloga ne mogu prihvatiti da su vrijeme i prostor postojali prije stoljeća sedmog.
    Naime, Edi Vincek je iznio uvrjedljivu činjenicu da je francuski kroasan bolji od hrvatskog. Moj mu je odgovor bio da je kroasan hrvatski a ne francuski brend i zato se francuski mora zvati fransoan, prema tome ne postoji takva stvar kao što je francuski kroasan, a kamoli da je k tome još i bolji od hrvatskog.
    Kako je dakle nastao kroasan? Istraživanje nas vodi nekoć davno u daleku galaksiju negdje onkraj granica Republike gdje je mladi Anakin Sywalker zguslio princezu Amidalu. Kako je u bitci neposredno prije ostao ostao bez ruke, a manje je poznato i bez općila (općila, proizvodi Učila, Zagreb), kao zamijensko udo koristio je pecivo znano kao kroasan iz čega se začeo prvi kroat, ili hrvat.
    Povijest nas dalje vodi kroz vrleti svemira gdje srbi tvrde da su oni prvi aterirali na Zemlju i da su hrvati neosviješteni srbi. Ovdje prvi put imamo dokaz da su u stvari srbi onesviješteni hrvati.
    Kad su došli na zemlju, hrvati su (a ne srbi!) najprije naučili majmune da jedu vilicom i nožem, a potom su došli ovdje s avarima i dok su razjebavali rimsko carstvo imali su u 5 poslijepodne pauzu za kroasan. To su primjetila britonska plemena, ali kako nisu imali svoje ilire da im peku englesane, britonci su počeli u 5 kuhati čaj.
    Onda su su se 200 godina kasnije hrvati pokrstili i odbacili kroasan u 5 sati kao paganski običaj. Tuda su slučajno prošli gali i opazili odbačeni kroasan, uzeli ga i pokušali napraviti kopiju. Kako su bili totalno nesposobni, nisu mogli napraviti isti takav nego su napravili drugačiji i bolji… dakle, to što je francuski kroasan bolji od hrvatskog nije dokaz francuske sposobnosti nego nesposobnosti.
    Gali su imali čarobni napitak kojeg su prvotno pili u 5 sati poslijepodne uz kroasan sve dok mleci nisu iz arabije donijeli kavu. Francuzi ne vole čaj i piju kavu uz fransoan, dok englezi piju čaj uz englesan. I to sve u 5 sati poslijepodne. Francuzi dakle nemaju ništa originalno, čak su i vino dobili od rimljana koji su bili prvi proizvođači najkvalitetnijih francuskih vina u povijesti.
    Hrvati su odbranili Beč od turaka samo iz jednog razloga, naime u Beču su se u 5 sati poslijepodne umjesto kruha jeli kolači, takozvani austrougarsani kojih je zbog opsade ponestalo pa hrvati nisu u 5 napravili pauzu kao inače i prekinuli odbranu Beča tijekom poslijepodnevne pauze.
    Eto priče o kroasanu, kome nije jasno nek čita ponovo, mene ništa ne pitajte, meni je sve jasno.

  2. doki 16/05/2019 at 21:49

    Ekonomija grabežljivosti neoliberalnih gospodara koji kroje sudbinu ovog svjeta u ekonomiji, politici, geopolitičkoj strategiji dominacije, plačke, otimačine, izmišljanje ratova itd. kao da nema kraja. U svim tim bezveznim iskorištavanjima zemaljskih resursa i ljudskih kapaciteta zaboravili su na svoju dušu i zemljinu dušu “Zemlju boli trba od velikih rupetina” a nas su kroz sve te svoje zamisli podčinili i učinili svojim robovima. Njihovom konforu i grabežlivosti i krađi naše energije nema kraja. I gle čuda i mi mnogi rado se podčinjavamo, služimo ih i pijuni smo u njihovoj igri da bi i mi imali “kruha i igara” i eventualno stekli neki konforić. I mi smo mnogi tako izgubili razum dušu i srce. Jadno! ČOVJEKU KAO DUHOVNOM BIĆU TOLIKO MALO, MALO, TREBA ZA NJEGOVU EGZISTENCIJU. ŠTO ĆE NAMA “BREMENA” NA LEĐIMA.

  3. TOVAR 16/05/2019 at 15:07

    Ekstravagantnost želja temeljni je uzrok koji je doveo svijet u sadašnju nepriliku!Radije brzo nego polako,radije više nego manje-taj munjeviti “razvoj”neposredno je povezan s prijetećim društvenim kolapsom.Jedino čemu je poslužio jest odvajanje čovjeka od prirode.Čovječanstvo mora prestati čeznuti za materijalnim posjedovanjem i uspjehom pojedinca,te se okrenuti duhovnoj spoznaji!!!!Poljoprivreda mora zamjeniti glomazne mehaničke operacije malim posjedima koji su usmjereni samo na život kao takav.Materijalnom životu i ishrani mora se dati jednostavno mjesto.Ako se to učini,rad postaje ugodan,a duhovni prostor za disanje postaje bogat!Što poljodjelac više povećava opseg svojih operacija,to njegovo tijelo i duh postaju sve rastreseniji i on se sve više udaljuje od duhovno zadovoljavajućeg života!Ne volim osobito riječ “rad”.Ljudska bića su jedine životinje koje moraju raditi,i mislim da je to najsmješnija pojava na svijetu!Ostale životinje žive živeći,ljudi rade kao ludi,misleći da tako moraju da bi preživjeli!Što je posao teži,što je izazov veći ,to ga smatraju čudesnijim!Bilo bi dobro okaniti se takvog načina razmišljanja i živjeti laganim,udobnim životom s obiljem slobodnog vremena!Za ljudska bića bi tako jednostavan život bio moguć ako bi čovjek radio za neposredno zadovoljenje svojih dnevnih potreba.U takvu životu rad nije rad na kakav ljudi općenito pomišljaju, već naprosto obavljanje onoga što se obaviti mora !Prepisano iz knjige u pdf formatu sa zvona istine “Revolucija jedne slamke” štivo koje je osim što objašnjava i govori o poljodjeljstvu bez kemikalija i bjesomučnih preoravanja tla,izvrsno isprepliće duhovni aspekt suradnje čovjeka i prirode,u manjim zajednicama,jer svi su svjedoci i sudionici parazitnog načina života koji je zaslužan za današnju situaciju u svijetu i kod nas ! ;*)

  4. Melita 16/05/2019 at 11:50

    Djelovanje bez borbe, bez pruzanja otpora, oslobodjenje od samog sebe, laserski pogodak…… Vesna Parun melem za dusu….

  5. TOVAR 16/05/2019 at 06:57

    Boris: “I kako bi vi uredili zdravstvo? Kako školstvo? Kako vi zamišljate taj sustav?”
    Oki: “Uzeli bi od bogatih i podijelili narodu.”
    Boris: “To je znači nekakav komunizam.”
    Oki: “Nije komunizam. To je sustav bez sustava.”
    Bego: “Koja gomila Robin Hudova! To nije u redu! Ako uzmeš od bogataša čiji se zakonito stečeni kapital temelji na teškom i samoprijegornom radu njegovih slabo plaćenih radnika, obezvrijedio si tim jadnim ljudima sav njihov trud!”

    Boris: “Dobro ti govoriš Bego, sve je ovo danas u kurcu.”
    Bego: “A šta ćeš kad bi danas svi htjeli biti gospodari. Robovlasništvo je prerano ukinuto.”
    Oki: “Šta vi barba Bego imate protiv crnaca?”
    Bego: “A ko govori o crncima? U mojoj porodici su svi sluge bili bijelci. Gdje si ti ovdje vidio crnca?” Oki: “Šjor Bego, popijte još jednu.”
    Bego: “Ne mogu. Moram na prisilni rad.”
    Boris: “Kakav prislini rad?”
    Bego: “Trebam ženi dat za spizu, moram kupit duvan, popit pivo, a svaki mjesec stižu računi, struja, telefon, televizija, voda, zemlja, vatra, zrak, eter… svi ti nametnici traže svoje i prijete ako im ne platiš na vrijeme, prijete isključenjem, ovrhom, sudom, zatvorom… Prisiljen sam raditi ko magarac da sve to poplaćam…
    SVAKI RAD JE PRISILNI RAD!”

    • Melita 16/05/2019 at 11:56

      Od toga je jos gori prisilni nerad!!!!!

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica