Deluzija države

Pomno promatrajući ideje koje su u prošlo vrijeme često zaokupljale moj um donio sam konačni zaključak koji se temelji na tom promatranju. Iako bi se moglo reći da je taj zaključak samoevidentan i da nikakvo posebno promatranje nije nikada niti bilo potrebno mislim da nije tako.

Dakle zaključio sam i potpuno odgovorno tvrdim da Država Republika Hrvatska NE POSTOJI. Dugo sam je tražio i iako se često spominje i vamo i tamo kao avet je neuhvatljiva. Slična je kao i snježni čovjek „jeti“ svi o njemu pričaju ali ga nitko nikad nije vidio ili uslikao.

Novine su pune naslova Hrvatska ovo, Hrvatska ono, Hrvatska gore , Hrvatska dolje, Hrvatska lijevo, Hrvatska desno, ali džabe, opet je nema, ne znam samo kad i kako ti novinari pričaju s njom.

Što se više piše i više o njoj tupi sve sam uvjereniji da ona ne postoji.

Iako se većina ljudi slaže sa mnom i reći će da zaista Hrvatska ne postoji oni opet razgovaraju o njoj, ljuti su na nju, navijaju za nju, plaču za njom, dopisuju se sa njom. Nazivaju čak i sami sebe hrvatima koji bi za hrvatsku dali sve, pa čak i život.

Ipak mislim da većina ljudi nije zapravo razumjela što znači kad netko ne postoji. Ako netko ili nešto ne postoji onda je bilo kakva interakcija s time nemoguća, a svi osjećaji koji se pojavljuju na pomen tog imena su lažni osjećaju razvijeni dugogodišnjim ispiranjem mozga i brutalnom manipulacijom.

Postoji i jedan lijep izraz u psihologiji koji se zove DELUZIJA.

„deluzija (lat.), psih bolesno umišljanje odn. vjerovanje koje se opire svim protuargumentima; česta pojava u psihozama (paranoja – d. proganjanja, grandomanija – d. veličine i dr.).“

deluzije (vjerovanja koja nisu utemeljena na stvarnosti i obično uključuju krivu interpretaciju opaženog ili doživljenog) su u psihološkom smislu pozitivni simptomi  shizofrenije koja predstavljaju prenaglašenost ili distorziju normalnih funkcija.

Dakle ako vjerujete da hrvatska postoji i razgovarate sa njom i tražite nešto od nje vrlo je velika vjerovatnost da patite od deluzije i da ste u jednom nogom shizofreničar.

„Shizofrenija je kronična i ozbiljna mentalna bolest koja uključuje skupinu poremećaja karakteriziranih promijenjenom percepcijom realiteta, a također uključuje prisustvo halucinacija, deluzija te promijenjeno mišljenje i ponašanje. Tijekom vremena oboljela osoba sve više gubi sposobnost normalnog funkcioniranja i brige o sebi. Često se pogrešno misli kako shizofrenija znači podvojenu ili višestruku ličnost. Pojam “shizofrenija” dolazi od grčke riječi “schizo” što znači “podijeliti, cijepati” i “phrenos” što znači “razum, duša”, što bi se moglo prevesti kao “rascjep duše” ili “podijeljeni razum”, a zapravo se odnosi na promjenu i oštećenje uobičajene ravnoteže osjećaja i razmišljanja.“

http://www.zdravobudi.hr/Default.aspx?sid=8943

Najveći mađioničari našeg vremena stvorili su iluziju zvanu država i uvjerili umove većine ljudi da ona postoji. Štoviše država je postala ne samo živa već i božanstvo kojem se ljudi klanjaju kao nekom bogu, prinose mu žrtvu, žive po njenim diktatima, psihološki su ovisni o njoj.

Možda ovo izgleda pretjerano ali moć vjere je već i u pjesmama opjevana. Ako u nešto zaista vjerujeta ta vjera može brda premještati, zar ne? Ali vjera djeluje i u suprotnom smjeru. Ako vjerujete da ste mali i ništavni, da niste vrijedi života i da morate imati velikog vođu u obliku države koji će vam svaki dan zapovjedati što da radite  onda će tako i biti. Zbog toga je ogromna količina sredstava i energije uložena u propagandu neistine da država postoji i da se njeni „zakoni“ moraju poštovati iako ne postoje, i u zataškavanje istine da je čovjek veličanstveno biće ali ga njegova vjera tj. nevjera sprječava da to i uvidi.

Država, ministarstva, državna tijela (koja nemaju tijelo), zakoni, institucije, instituti su potpuno, mislim 200% fikcije koje ne postoje u stvarnosti osim u deluzionalnom umu promatrača koji je skrenuo zbog konstantne izloženosti manipulaciji i preodgoju.

Bogovi našeg vremena država i novac su iluzorni. Mi im se klanjamo kao malo dijete koje bi sve napravilo za sladoled. Tako i mi žudimo za pokroviteljstvom i sigurnošću (naravno iluzornom) koju nam država i novac navodno daju. Klanjanje takvim bogovima je definitivno ublaženo rečeno idolopoklonstvo, ali zapravo sotonizam.

Sotonska svijest je iskrivila uz našu pomoć našu percepciju stvarnosti i tako su se rodile ideologije kao sinovi ideje posađene u kolebljivom umu a koje je vrlo lako zasaditi. Snažan um kojeg malo ljudi ima s lakoćom će razumjeti da svatko ko priča o RH i svomu oko nje kao činjenici mentalno bolestan i pod utjecajem sotonske svijesti.

Čovjek je božije stvorenje ali koje ima i elemente sotonske svijesti nakalemljene na njegov originalni um. Ali to nakalemljeno nikad ne može biti čovjek već samo može vjerovati da to jest.

Uvidite sotonsku svijest unutar vašeg uma i prestanite joj pridavati pažnju ili značenja. Ona živi od te pažnje i kad je prestanete zalijevati usahnuti će.

Država i sve druge njene izvedenice  kroz pravne i fizičke iluzorne osobe u stvarnosti ne postoje i svatko tko u njih vjeruje je u deluziji i svijetu mašte. Interesantno jest i to da se fiktivni sud kao ustanova ove iluzije bavi samo činjenicama. Ako ikada dospijete na sud tražite od njega da vam dostavi dokaz da RH postoji ili ćete zahtijev sa dokumenta na kojem je kao naslov napisano ime RH smatrati nepostojećima tj. vjerovanjem, a nijedan sud na svijetu se ne može baviti ni sa ćime što nisu fakti, činjenice i tražite da se poništi kompletan spor. Ono što nije dio naše svijesti nemože biti činjenica a shodno tome kilometrima je udaljena od istine.

Kuća koja ima temelje napravljene od komprimirane magle svag časa će potonuti i pravo je čudo da još i nije. Samo je ogromna čovjekova volja, energija i snaga drži da ne potone. Pustite je da potone jer to nije vaša kuća.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica