Da li je život pravno pitanje?

index11Oduvijek se pjesmama glorificirao odnos između majke i sina ili roditelja i djeteta u svakoj dimenziji kao arhetipski izraz odnosa boga i čovjeka. U zemaljskom smislu  kao odnos dijete roditelj ili čovjek majka zemlja /otadžbina.

Najljepše ljubavne pjesme su opisivanje majku domovinu, otadžbinu i slavila ljubav čovjeka prema zemlji i plemenu, narodu Takva ljubav se njeguje od početka vremena i svakom zatitra srce kad vidi rodnu grudu ili čuje pjesmu rodnog kraja. Sjetim se Azrine pjesme o Pitu koji radi u Americi u rudniku i polako umire,  “Ali umjesto blaženstva i raja jedino za čim žudi je da vidi zora gdje rudi i sunce rodnog kraja.” Uvijek se naježim slušajući taj stih a i moje srce zatitra radno zvuk dalmacije. Kad čujem stotine pjesama u dalmaciji kao da se povežem sa ovom zemljom i postajem dio nje. Ni Hrvatska niti Split niti Imotski ne zvuče kao Dalmacija.  Možda je to program, možda istinska ljubav, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Niti sam u neke stvari nisam siguran.

Ipak ono u što sam potpuno siguran jest da odnos između deteta i majke,i oca, otadžbine nije pravno pitanje.  Zamislite da sa svojom majkom i ocem pričate u pravnim terminima ili si namećete propise i pravila pod prijetnjom kazne i tužbe. Prije desetak dana snimajući emisiju “puls” za HRT novinarka mi je rekla da će se za ovo pitanje odnosa čovjek – država savetovati sa pravnicima da čuje njihov pogled na temu živog čovjeka. Ovo pitanje nije niti može biti pravno pitanje. Odnos između čovjeka i zemlja je filozofsko, psihološko, duhovno, sociološko pitanje nikako pravno. Pravnici su ljudi koji se bave ugovorima, dogovorima, trgovačkim pravilima/pravima i ukoliko takav ne postoji nema pravnog odnosa niti ima pravnog tumačenja.  Zamislite da pitate majku u odnosu sa svojim djetetom i osjećaj ima između njih a ova kaže: “Sačekajte pitat ću advokata šta on misli o tome pa ću vam kažati”. Obzirom da čovjek kao božansko biće nije dio ustavno – pravnog poretka pravnik to ne može niti tumačiti. Kako tumačiti ono čega u papirima nema.

majka i sin sve

Sa druge strane ako gospoda pravnici inzistiraju da taj odnos ipak jest pravno pitanje tada trebaju dostaviti dokaze o postojanju pravnog odnosa to jest odnosa u kojoj se čovjek odriče svojih prava u korist države kao i pravni lijek odnosno način na koji se taj ugovor može raskinuti,  jer nijedan ugovor ne može vrijediti vječno. Pravnici su oduvijek bili samo ćate ili administratori koji su žonglirali propisima i birokratskim procedurama kako bi iskopali najbolju trgovačku financijsku opciju za sebe ili svog klijenta. Tumačenje multidimenzionalnog odnosa čovjek – otadžbina nadilazi u svim pogledima sposobnosti i mogućnosti pravnika.  Može li pravnik protumačiti seobu rode na jug, sazrevanje limuna, cvetanje orhideja, puvanje južine ili tramontane. Nije li čovjek prirodan i živ kao i svi ovi gornji fenomeni. Kako se pravik uopće upleo u život, kao njegov vrhovni tumač i gospodar uzvišenih odnosa između čovjeka iz zemlje majke. Pravo je disciplina lova u mutnom – kako uglaviti nekoga u ugovor i onda tvrditi da je to pravno pitanje, nadležnost pravne države i pravosuđa. Ljudi su mnogo pomogli svojom glupošću i neznanjem tako što su sami za sebe tvrdili da su stanovnici, rezidenti, građani rimskog grada polisa kojim politikom upravljaju političari, a u red ga dovodi policija.

“Građani, građani?…. aha, evo ih upecali smo ih, svi su zakoni prepuni riječi građanin, a to znači da je on pravno pitanje jer građanin je pravna osobnost, pa tako možemo tumačiti odnos ovih entiteta.” Ima li stablo ili rijeka pravnu osobnost? Je li medved ili vjeverica dio ustavno pravnog poretka?Možda mislite da je uspoređivanje čovjeka i vjeverice degradacija? Nije li čovjek potentnije biće koje može preuzeti “uzvišenu” pravnu osobnost? Svakako da jeste, jer čovjek može glumiti kokoš na pozornici biti bilo što pa tako može i preuzeti pravnu osobnost ali je se i odreći kao i što prestaje biti kokoška da siđe sa pozornice. Njegova mu imaginacija dozvoljava da glumi, igra igru pretvara se da je nešto drugo, što vjeverica ne može.  On svjesno odlučuje da li će igrati igru građanina ili neće.

“U redu, 40 godina sam se pretvarao da sam fizička osoba, tu igru više ne igram”.

Obzirom da pravna osobnost nije ugrađena u DNK čovjeka ona je stečena, a sve što je stečeno po definiciji može biti izgubljeno, oduzeto, odbačeno. Svako odijelo obučeno, može biti skinuto. Da li kožu možete skinuti? Ne, jer je nikada niste ni obukli.

Dakle čovjek – država je odnos koji ne postoji i ne može biti pravno tumačen za razliku od odnosa  građanin – država, odnos čovjek – majka zemlja/ otadžbina je uzvišen metafizički spiritualni odnos koji nažalost sa republikom Hrvatskom kao Nametnikom i uzurpatorom u  ovom ozvišenom odnosu nema nikakve veze.

RH je glumac na pozornici, pravni subjekt rimskog prava koje se nametnuo kao mentalno– spiritualo -administrativni krpelj, a “naši”političari su sluge tog krpelja nametnici na uzvišenom tijelu otađbine, majke zemlje i nesvjesni izdajnici svoga roda, domovine. Svaka dakle, čast pravnicima odvjetnicima sudcima, ali oni su definitivno samo birokrate koje ne vade noseve iz paragrafa i propisa i život van zakona ne vide.  Ja takve tumače života ne trebam, ne prihvaćam, to jest odbacujem, jer život sigurno nije pravno pitanje niti dio trojedine vlasti rimskih okupatora i njihovih administrativnih ćata, pismoznanaca, farizeja, pravnika.

6 thoughts on “Da li je život pravno pitanje?

  1. Damir 31/03/2019 at 10:11

    Odlično zaključeno!

  2. ja 28/03/2019 at 17:20

    Mozes li objasniti po kojem onda temelju majka raspolaze s (prirodnim) pravima djeteta pri rodjenju – verificira pravni posao za njega (kao da je to dijete vec fizicka osoba (pravni subjekt)) u korist drzave

    • solarian 29/03/2019 at 12:10

      To radi iz neznanja pod prijetnjom nasilja, s time je taj čin čista prevara!

      • ja 30/03/2019 at 18:54

        Ta prijava o rodjenju fizicke osobe je ponudjena da se legalizira skrbnistvo nad djetetom (novootvorenim p. subjektom drzave), isto kao sto se legalizira i ‘ljubav’ institutom braka, dakle nekakva ‘sigurnost’ od strane drzave, a tek po tom temelju nastaje daljnje radnje npr. nasilje. Razne varke koje se iskljucivo usmeno prenose, uvijek su bile omiljene medju ljudima, samo da se postigne odredjeni trenutni ucinak, a kasnije “ne ne nisam ja to rekao, krivo si ti nesto shvatio”… Majka, koja je pravno sposobna ipak ima volju da to ucini, mozda pritom koristi svoja prirodna prava. O znanju ili o ne znanju sto time cini je upitno, jer zasto bi netko radio (na licu mjesta) ono sto ne zna raditi, isto kao i zasto bi onaj tko zna o cemu se radi (npr pravnica), to ucinio.
        Mora da je nesto drugo temelj takvog cina, i pretpostaviti cu da nema ucinka na volju djeteta.

    • dražen 29/03/2019 at 16:45

      Bez temelja, ili na temelju trica i kučina!

  3. neven 25/03/2019 at 08:36

    ovo me podsjetilo na pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upućeno američkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju:

    Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

    Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.

    Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji.

    Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

    Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.

    Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

    Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah – životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.

    Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.

    Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.

    Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.

    To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

    Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome.

    Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.

    Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

Odgovori

Naziv *
E-pošta *
Web stranica